Categories
Ostalo

Dijeliti s nulom…

Bullshit deflector - ovo vam treba za čitanje stavaka 1 i 2 ovog tekstaNemam baš previše materijala za pisanje zadnjih dana, a i potonuo sam u uredskome poslu pa nikako da se koncentriram, no skrenuo bih vam pažnju na nekolicinu zanimljivosti koje ipak vrijede da ih se pribilježi;

sudac u predmetu štrajkaša TDZa protiv TDRa donio je jučer odluku kojom se radnici moraju maknuti iz tvornice. O tome sam pisao na Bestseleru u sada već glasovitom članku “Popušili su” (postoji i jedan raniji tekst kojeg sam napisao u počecima bestselera Uzmi novac i bježi). Nisam pravnik, no silom prilika se time bavim i moje shvaćanje zakona je takvo da ne postoji društveno uređenje (osim eventualno anarhije ili krvave revolucije) u kojoj bi ti radnici po bilo kojoj osnovi mogli ostvariti pravdu kakvu priželjkuju (a moje je pitanje da li je to uopće pravda, jer smatram da nije). Čak (a ovo je takav hipotetički “čak” da ga je teško i spomenuti, odnosno trebali bi izmisliti posebni gramatički oblik koji bi iskazao tako nevjerojatni događaj) kada bi i njihovi zahtjevi bili uvaženi, čak i u tom kontekstu bi se morali maknuti iz tvornice iz jednostavnog razloga što radnici uopće nisu stranka u sporu. Nadam se da će se pojaviti pitanje neke odgovornosti sindikalnih čelnika ili kolovođa da već jednom takve ljude negdje pospremimo i zaboravimo ključ, a da će na njihovo mjesto doći ljudi koji su u stanju za svoje radnike ispregovarati nešto bolje od kula u zraku ili, gle ironije, više od dima od cigarete.

–  bio sam prije neki dan na Bundeku, skupa s barem polovicom Zagreba; prije toga sam na Bundeku bio svega jednom ili dvaput i to je bio definitivno kvart kojeg je trebalo prekrižiti s mjesta na koje se vraćam, sve do prije neki dan. Bandić je lik kojeg je teško voljeti i ponekada lagano mrziti, vrlo je netaktičan, povremeno vrlo nepristojan no činjenica je da je iza njega nekolicina projekata koji doista povećavaju kvalitetu života u ovome gradu.

– prije nekih godinu i koji dan prisilno sam odabran za upravitelja svoje stambene zgrade i jučer je bio jedan u nizu neproduktivnih sastanaka čiji je optimistični cilj bio pokrenuti obnovu fasade. Čisto ilustracije radi, moji sustanari su odabrani tako da možemo dobar vic ispričati; prvi je inženjer u penziji koji je svoj životni vijek proveo na direktorskoj poziciji u debloj hladovini državne službe, drugi  je također umirovljeni visoko rangirani milicajac, treći je umirovljeni liječnik koji živi u americi a stan u centru grada koristi dva mjeseca godišnje poput vikendice, ispod mene stanuje jedan profesor kiparstva, a na katu do njega je gospođa koja je vjerojatno član Al-Qaide i koja svoje umirovljeničke dane koje je stekla na čuvarskoj sužbi neke državne institucije krati nikome razumljivim poslovnim poduhvatima. Nakon sukoba koji se skoro pa pretvorio u fizički obračun, dogovorili smo se da ćemo se dogovoriti nešto na slijedećem sastanku.
– danas je sunrise za EU domenu, idem se probati izboriti za domenu za koju mislim da mi je potrebna u mojem nastojanju da ostvarim svjetsku dominaciju organskim rastom (tm by Arsenyev).

Misao dana:
The double agent looked up from his lunch of Mahi-Mahi and couscous and realized that he must escape from Walla Walla to Bora Bora to come face-to-face with his arch enemy by taking out his 30-30 and shooting off his nemesis’ ear-to-ear grin so he could wave bye-bye to this duplicitous life, but the chances of him pulling this off were only so-so, much less than 50-50.

5 replies on “Dijeliti s nulom…”

Stvarno vam zavidim na Bandiću. Možemo ga nazivati populistom, nacionalistom, raznim istom ali ono što vidim u novinama i na TV- u, on radi gadne dobre pomake u Zagrebu. Svjesni smo svi toga da je on samo političar i da je njegov rad pun kompromitirajućih činjenica, ali bar imate taj Bundek i šta ti ga ja znam još. Iako, moram priznati, malo bi to sve bilo teže izvesti da imate manji proračun. To je ona stara stvar o decentralizaciji, neću o tome. Na moju žalost, moj grad je uvijek imao gradonačelnike koji su bili samo političari i nisu radili kozmetičke stvari kao Bandić (iako je ovaj sadašnji napravio kozmetičku promjenu koju smo svi dugo očekivali).
Što se tiče predstavnika stanara, to je već posebna priča. Moja mama je predstavnik stanara u zgradi sa 10 stanova gdje žive što aktivni što umirovljeni liječnici, profesori i pravnici. Gore bagre u životu nisam vidila. Koje probleme oni izazivaju samo oko izbora čistačice, a gdje i kako bacaju smeće neću ni spominjati. Za neke odluke je moja mama gotovo kao diktator, donosi ih bez konzultacije s ikim jer se jedino tako neke stvari mogu napraviti. Preporučujem ti da preuzmeš njen model ili odustaneš od pozicije – samo se svađaš i ništa se ne postigne na kraju.

je, lijepi su ti bandićevi kozmetički zahvati, ali što je s pravim problemima? što je s gužvama na cestama, gužvama u autobusima / tramvajima? što je s praktički nefunkcionalnim gradskim prijevozom? je, nabavili su par novih tramvaja koji svi odreda voze na relaciji nešto-dubrava .. lijepo je uređivati, ali bilo bi lijepo da netko nešto konkretno sredi u ovom gradu, a ne samo da mažu ljudima oči šminkerajem.

Nedavno je prijatelja zaustavila policija. Vozio je 70 i kusur, a ograničenje je bilo 50. No, zaustavljali su ga na nezgodnom mjestu jer je bila pula crta, na njeovoj strani ceste zid uz kolnik pa je, da bi mogao stati, morao preći punu liniju i stati kraj policije na ulegnuću na lijevoj strani. Oni su mu uredno napisali kaznu, a on ju je odbio potpisati s tvrdnjom da su ga neispravno zaustavili jer je morao napraviti prekršaj da bi stao. Nije sporio oko toga da je vozio prebrzo. Sad čeka suca za prekršaje i uvjeren je u oslobađajuću presudu za prebrzu vožnju. Nije pravnik. Susjedi su ti zakon. K’u u filmu. :-))

Da se i ovdje osvrnem: nažalost od svih silnih ljudi koji su se kretali oko slučaja (TDZ) nije se našao niti jedan koji bi rekao tim ljudima da su sa takvim otpremninama (50K € * 30 radnika udruženo u poduzetnički pothvat = milja i po jevreja, ne hvatajte me za točne brojke) mogli osnovati mini dioničarsko društvo koje bi privatno proizvodilo duhan te ga ponovno prodavalo adrisu i vrlo dobro živjelo. Od tih para se mogla i kupiti mini plantaža i nekakvo mašinerija, siguran sam da bi i država uletila s još nekim poticajima. Toliko od mene. Palo mi na pamet.

@blumotion: možda da smo u Americi. U duhanskoj industriji nema mjesta za sitne igrače. Svima je lako davati ovakve i onakve savjete. Ukoliko netko misli da je to stvarno doba ideja, ljudi i novac su tamo, pa neka pokrene business.

U sličnoj prigodi, otpušteni radnici T-HT-a su željeli napraviti isto – osnovati tvrtku koja bi kroz outsourcing radila poslove, no glavonje su to odbili. Objašnjenje je bilo da oni imaju “svoje” tvrtke koje će dobiti poslove, pa neka se prijave za zaposlenje.

S obzirom da živimo u kapitalizmu, nitko se ne može pozivati na više interese i apsolute. Svatko može biti tužen za razne stvari mora financirati odvjetnika, mora dokazivati – bio u pitanju TDR, TDZ ili tko već, nema pozivanja na svetost vlasništva ukoliko je sporno i ukoliko je sve u granicama (širokog) zakona. Probaj ne platiti porez, pa se pozovi na nepovredivost vlasništva kad dođe ovrha.

Leave a Reply to Ire Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *