Categories
Business Literatura Toyota TPS

new machine, pt. 1… (1:46, Pink Floyd, A Momentary Lapse of Reason, 1987)

Liječeči moje posrnule sinuse u posljednjih desetak dana imao sam dovoljno vremena da za vrijeme terapije čitam malo knjiga, aktivnosti u kojoj ozbiljno zaostajem proteklih mjeseci. Prije desetak dana stigle su mi tri zanimljive knjige od kojih se sve tri odnose na lean proizvodnju i koje sam nabavio kako bih produbio znanje o tom glasovitom Toyotinom proizvodnom sistemu.

Prva knjiga koju sam dovršio zove se “Machine that changed the world” a koju je napisala ekipa sa MITa pokušavajući objasniti stanje automobilske industrije kroz višegodišnje istraživanje koje je koštalo više od pet milijuna dolara. Za razliku od prethodnih knjiga koje sam čitao na temu TPSa, ovu knjigu (a to je ujedno i prva knjiga koja je spomenula lean manufacturing koncept) pisali su amerikanci koji uspoređuju različite automobilske proizvođače u americi, japanu, zapadnoj i istočnoj europi – a kroz desetke grafikona i vrlo jasnih matematičkih i statističkih pokazatelja ukazuju na superiornost japanskog lean pristupa, za kojeg u samoj knjizi kažu kako su došli do zaključka da je superiorni način proizvodnje.
Ako se bavite proizvodnjom, ova knjiga je obavezno štivo i nemojte štediti dolare, eure ili druge valute (a vjerojatno je možete kupiti/naručiti i u Algoritmu).
Druga knjiga se zove “20 keys to workplace improvement” i napisao ju je Iwao Kobayashi, čovjek koji je napisao “recept” o tome kako neka kompanija može postati lean kroz implementaciju dvadeset ključeva, a svaki od ključeva pokriva jedan dio tvrtke. Knjiga ukratko objašnjava svaki od dvadeset ključeva, te unutar definicije svakog ključa opisuje kako prepoznati na kojem se od pet mogućih stupnjeva nalazite, odnosno koji se izazovi pojavljuju na pojedinoj razini.

Treća knjiga ili bolje rečeno priručnik zove se “Kaizen in the workplace” i govori o principu kontinuiranog napretka na radnome mjestu, odnosno o načinima kako provoditi Kaizen radionice.

Prije dva mjeseca kada su me nagovorili da napišem štogod o Toyoti i lean proizvodnji krenuo sam ponovno čitati dostupnu mi literaturu i kroz dvanaestak postova koliko sam dosada o TPSu napisao osvježio sam dobar dio svojeg znanja o tome. Postovi na blogu su mi omogućili neke zanimljive kontakte, a kao krajnji rezultat nedavno je moja tvrtka potpisala ugovor o dvogodišnjoj implementaciji gore spomenutog programa “20 ključeva” kojeg u hrvatskoj (uz sufinanciranje ministarstva gospodarstva) provodi konzultantska kuća Deloitte.
Proučavajući svu tu literaturu došao sam do zaključka kako u našoj zemlji postoje dva osnovna problema koji muče proizvodne tvrtke, pojedinačno najveći je produktivnost koja je jednostavno preniska u odnosu na svjetska iskustva neovisno o tome s kime se uspoređujete. Iako postoje stotine subjektivnih i objektivnih razloga zašto je domaća tvrtka neučinkovitija, sve češće i češće danas radimo na identičnim strojevima i sirovinama kao i naši konkurentni u zemljama zapadne europe no učinkovitost i dalje ne prati optimalne uvjete. Drugi problem je problem organizacije zbog kojeg učinkovitost i trpi. Lean sustav upravljanja tvrtkom uključuje neprekidno napredovanje u organiziranju svakodnevnog posla i povećanja učinkovitosti.

Čitajući tu literaturu dobijam svakodnevno nove ideje kako i što učiniti da bih povećao učinkovitost tvrtke u kojoj radim i nekako si mislim da bi bilo sjajno kada bi više ljudi to isto pokušalo i u svojoj okolini; neovisno o tome da li se bavite proizvodnjom ili uslugama.

Misao dana:
Perfection (in design) is achieved not when there is nothing more to add, but rather when there is nothing more to take away.

Categories
Blog Internet

computer weekend… (3:36, Jean-Michel Jarre, Images, 1988)

Prelaskom bloga na vlastitu domenu pokrenuo sam jedan minijaturni projektić čiji je cilj bolje pozicioniranje http://mrak.org na raznim tražilicama.

Naime, kao što je to diskusija na borjinom siteu nedavno pokazala, domaći blog servisi su donekle jedinstveni po tome što ne pružaju isključivo infrastrukturu tj. alat za blogiranje nego kroz instituciju naslovne stranice i liste koje se tamo objavljuju htjeli mi to ili ne kreirali su blogerski portal kroz koji se može utjecati (i aktivno utječe) na popularnost i razvoj bloga kao alata.

To rješenje je donekle logično jer za razliku od stranih blog servisa koji u nekim slučajevima imaju korisnika koliko i hrvatska stanovnika, a čitatelja više nego blog.hr mjesečnih učitavanja gdje je donekle jednostavno doći do velike publike, mi pak operiramo na daleko manjem prostoru gdje možemo računati na 4.5 milijuna stanovnika lokalno ili u najboljem slučaju nekih 15-16 milijuna regionalno, a gdje je penetracija interneta i dalje relativno malena i što je najgore, upotreba interneta je još manja. Dakle, ne samo da se nalazimo na području s malim brojem potencijalnih čitatelja, nego je taj broj dodatno umanjen ograničenom računalnom pismenošću i potom još manji zbog donekle ograničenog utjecaja interneta na svakodnevne živote ljudi (dakle nepostojanje tipičnih business_to_business ili business_for_business rješenja, komunikacije javne uprave s korisnicima uslugama) koji bi forsirali i propagirali uporabu interneta za obavljanje svakodnevnih zadataka.

To ukratko znači da je mogućnost eksponiranja potencijalnog bloga većoj publici relativno malena i događa se ili usmenom predajom ili kroz liste na stranicama portala.

Treća mogućnost je eksponiranje bloga kroz blogerske mreže koje zasada ne postoje (osim na teoretskoj razini) i jedina koja postoji iako ne funkcionira je bestseler čiji link možete pronaći na desnoj strani.
Četvrta i najrealnija mogućnosto su internet tražilice poput google-a ili domaćeg pogodak.hr koji su vjerojatno odskočna daska mnogima da bi došli do traženog podatka. Nekako sam došao do zaključka u posljednje vrijeme kako ako te nema na tražilici objektivno i ne postojiš jer je site u tom slučaju poput slijepog crijeva na internetu i do tebe se može stići samo greškom.

Kada tražite nešto na tražilici (primjerice googleu koji je meni search engine of choice) u upitu nabrajate ključne riječi, prema tim riječima google odabire odgovore i ako želite da vaša stranica bude u odgovorima na njoj se moraju nalaziti ključne riječi koje su predmet pretrage. No da bi google vašu stranicu proglasio relevantnom i postavio je na prvo mjesto (ili barem među prva mjesta) morate zadovoljiti nekoliko važnih kriterija a koji se za početak odnose na način na koji je stranica formatirana. Relevantnost stranice se često naziva i pagerank, prema tehnologiji koju google koristi za ovjenjivanje, a može biti u rasponu od 1 do 10. Zasada nisam pronašao nijednu desetku, microsoft.com je na devetki, a većina web stranica koje znam su na 4 ili manje. Neki od kriterija za pagerank su;

  • naslov – html oznake h1, h2 su oznake za naslov teksta i pretpostavka je da ukratko opisuju sadržaj koji se na stranici nalazi
  • ime linka – naziv linka (dakle ova stranica ima link http://mrak.org/search-engine-optimizacija) se također koristi kao izvor ključnih riječi, a navodno kombinacija naslova i istovjetnog naziva dokumenta je osobito važna (što u mom slučaju nije moguće realizirati jer imam jasnu politiku oko davanja naslova teksta tako da se mogu zadovoljiti samo alternativnim linkom koji sadrži ključne riječi)
  • naziv stranice – dakle naziv stranice koji se nalazi kao naziv prozora
  • podebljani ili kurzivni tekst – također se pretpostavlja da ima veću važnost od ostalog teksta

Unatoč tome što ste svoju web stranicu možda i optimizirali za tražilice, one će vas vraćati kao relevantne stranice samo ako se drugi linkaju na vas, a linkanje je moguće napraviti na nekoliko međusobno različitih načina od kojih svako ima drugačiju težinu za google.

Primjera radi, upoznao bih vas s novim blogerom WinstonW, ovdje sam iskoristio prvi i najjednostavniji način oblik linkanja u kojem sam samo naveo njegov naziv ili naziv njegovog sitea koji sami po sebi teško da predstavljaju ključne riječi osim ako netko traži WinstonaW (inspiraciju je Winston pokupio iz Pulp fictiona po liku kojeg glume Harvey Keitel).

Druga i daleko bolja varijanta (za pozicioniranje winstonowog bloga na googleu) je da napišem kako on inače baš poput mene piše i o politici, gospodarstvu, businessu i svijetu koji ga okružuje. Ovo je već malo bolji oblik linkanja jer google može zaključiti kako sam se na njegov blog linkao zbog nekih od riječi koje sam iskoristio u linku.

Treća i ujedno optimalna varijanta bila bi da se linkamo na njegov blog koji se usput rečeno zove Svinje u blatu. U trećoj metodi sam iskoristio i službeni naziv njegovog bloga, imamo URL na njegov blog ali smo u opisu linka ponovili tekst iz drugog primjera (tekst bi morao biti vidljiv ako mišem pređete preko linka).

Naravno, teško da možete utjecati na način na koji netko linka na vaše stranice, no pristojno je ponašanje da se potrudite linkati se na druge na način na koji bi htjeli da oni linkaju na vas jer kvalitetnim opisom linka (dakle varijante dva ili tri) dižete relevantnost sadržaja stranice na koju se linkate.
Proučavajući moju poziciju na googleu nije teško kako se mračni blog (onaj stari) pojavljuje vrlo često, no ne osobito visoko iz jednostavnog razloga što blog.hr stranice same po sebi nisu baš pretjerano optimizirane za tražilice i validacija HTML koda javlja doslovce stotine grešaka, no činjenica je da ako tražite bilo što mračnoga da ćete dobiti upravo stari blog kao prvu opciju.
Google zasada ne pokazuje na mrak.org budući da je domena dignuta svega nešto manje od mjesec dana (koliko otprilike treba da se stranica pokaže u njihovom indexu), na yahoo-u sam doduše već u indexu i ako potražite primjerice blog o toyoti upravo ja ću izići na vrhu popisa (isto tako je činjenica kako statistika pokazuje da ljudi na moj blog uglavnom dolaze preko google-a ili povremeno preko pogotka).
Eto, toliko od mene zasada na temu optimizacije za tražilice, vjerojatno će toga biti još, a u međuvremenu za domaću zadaću predlažem da razmotrite načine na koji se linkate prema drugima, a isto tako da poradite malo na kvaliteti svojeg HTML koda kako bi bio prihvatljiviji tražilicama, te formatiranju sadržaja kako bi ključne riječi bile jasno istaknute.

Misao dana:
Trin Tragula – for that was his name – was a dreamer, a thinker, speculative philosopher or, as his wife would have it, an idiot.

Categories
Blog

the book… (4:44, Sheryl Crow, Sheryl Crow, 1996)

Prije nekog vremena, surfajući bespućima interneta naletio sam na web site/blog Joe Clarka, a koji se bavi problematikom ISSN broja za blogove.

ISSN je serijski broj kojeg daje ISSN organizacija za sve serijske publikacije; dakle sve što se izdaje u nekom slijedu po definiciji odgovara zahtjevu za ISSN broj neovisno o mediju u kojem je publikacija napravljena (dakle može biti časopis, može biti digitalni časopis ali može biti i web site ili u mom slučaju blog).

Uredno sam ispisao ISSN zahtjev, emailao ga u lokalni ISSN ured gdje su me jednako tako uredno i u vrlo kratkom roku otkantali. Obzirom da su pravila ISSNa javna te da je bitno zadovoljiti definiciju kako bi dobili ISSN broj, a moj blog toj definiciji udovoljava, poslao sam email i u francusku centralu ISSN organizacije kako bi od njih dobio broj ako su me već lokalni odbili. Nakon kraće prepiske, odbijen sam i tamo uz obrazloženje da se blogovima ISSN brojevi jednostavno ne izdaju unatoč tome što postoji ograničeni broj presedana na tu temu.
Dakle, ništa od ISSN broja. Iskreno, mislim da bih ga trebao dobiti ako sam ga već zatražio jer moj blog doista odgovara definiciji, no isto tako sam svjestan razloga zbog kojih taj broj neću dobiti jer se ekipa boji kako bi milijuni blogera nahrupili u potrazi za svojim (besplatnim) ISSN brojem.

ISSN broj je zanimljiv jer bi blog ubacio u katalog serijskih publikacija te bi barem s te strane dobio barem mikroskopski na težini. S druge strane, taj isti broj ne može povećati popularnost ili relevantnost bloga, tako da mi odbijenica i nije toliko bolna.

Eto, čisto da bi bio balansiran u stavovima, imam link i na alternativni pogled na ISSN brojeve za blogove, što također barem donekle podržavam.

Misao dana:
I can win an argument on any topic, against any opponent. People know this, and steer clear of me at parties. Often, as a sign of their great respect, they don’t even invite me.