Month: November 2005

paper plane… (2:52, Status Quo, Rocking All Over the Years: The Greatest Hits 1, 1991)

Post author By Marko
Post date 24 November, 2005
No Comments on paper plane… (2:52, Status Quo, Rocking All Over the Years: The Greatest Hits 1, 1991)

Da li ste znali da je najduži let papirnatog aviona bačenog iz ruke trajao punih 26,7 sekundi?

Nacrt za izradu sjajnog papirnatog aviona (u vidu flash animacije u desetak koraka) možete pronaći ovdje, a ako vam niti to nije dovoljno bacite pogled na google i potražite papirnate avione i vjerojatno ćete se (poput mene) iznenaditi koliko se ljudi na ovoj planeti bavi izradom papirnatih aviona.

(kažu za ovaj gore spomenuti let da je bio obavljen u čudnim uvjetima i da je iskoristio dizanje toploga zraka – no neovisno o tome završio je u knjizi rekorda)

I kada smo već kod savijanja papira, predlažem site paperfolding.com na kojem možete saznati sve o savijanju papira, origamiju, a imate tamo i doslovce stotine upustava kako saviti komadić papira na tisuće načina. Obzirom da dolaze blagdani, eto jedne večernje zanimacije koju možete pretvoriti u proizvodnju ukrasa za jelku.

Let them sing it for you je jedan švedski art projekt u kojem možete napisati neku rečenicu a server će vam odsvirati melodiju iz izrezaka popularne muzike. doista zabavno (osobito ako ste music freak poput mene pa pokušavate skužiti od kuda je pojedini isječak otkinut).

Naletio sam i na cijelu dosada neotkrivenu kulturu totalne kondenzacije sadržaja, sve je počelo prije neki dan kada sam na jednom blogu naletio na nekakve zečeve koji cijelu tematiku filmova ispričaju u trideset sekundi. ako ste propustili titanic, pulp fiction, jaws ili aliena ovo je site za brzo ponavljanje gradiva.

Nekakav nastavak toga je ekipa koja je napravila projekt koji se zove book-a-minute.

Tolstojev rat i mir je sveden na jednu jedinu rečenicu;

History controls everything we do, so there is no point in observing individual actions. Let’s examine the individual actions of over 500 characters at great length.

Kao što vidite i minuta je previše – osim ako uzmete u obzir i razmišljanje koje jedna tako duboka rečenica nosi za sobom.

Misao dana:

Called a blind date to set up a meeting at a restaurant. I said, “I’ll be the one in the leather jacket.” She said, “I’ll be the one drinking sake.” Turned out it was one of those biker-sushi places. We never met.

Tags film, knjiga, papir

Business Ekonomija

back on the borderline… (3:10, Midnight Oil, 20,000 Watt R.S.L.: Greatest Hits, 1997)

Post author By Marko
Post date 23 November, 2005
No Comments on back on the borderline… (3:10, Midnight Oil, 20,000 Watt R.S.L.: Greatest Hits, 1997)

Ima dana kada me ljudi baš razljute elementarnim nepoznavanjem tematike o kojoj govore.

Eto danas se ekipa buni jer nije dobila wimax koncesiju i između ostaloga kaže kako je koncesija trebala otići domaćoj tvrtci a ne strancima? Kužim ja što su oni htjeli reći, no argumentacija je totalno pogrešna i po meni totalno besmislena.

Naime, svaka tvrtka koja posluje u hrvatskoj po definiciji je hrvatska tvrtka; dakle i tvrtke poput T-HTa, VIPa, Erste ili (vidi ironije) Zagrebačke banke su i dalje hrvatske tvrtke. One posluju po našim zakonima (barem se nadamo) kupuju robe i usluge u hrvatskoj, ono čega nema ili nije konkurentno kupuju u inozemstvu, plaćaju svoje zaposlene i na kraju godine ostvaruju profit ili dobit (tijekom godine radite prihod, a na kraju godine iskazujete profit ili dobit – to su dvije toliko različite kategorije da ih je bolje i ne stavljati u istu rečenicu).

Ova dobit je zabavna (dakle ne prihod, nego dobit), to je novac koji je poduzetnik “zaradio” na kraju godine i s kojim može učiniti što god želi. Socijalno najprihvatljivija upotreba dobiti je reinvestiranje kako bi se otvorila nova radna mjesta, kupili novi strojevi ili učinili bilo što drugo što bi unaprijedilo poslovanje i pomoglo u daljnjem boljitku tvrtke. Druga socijalnoprihvatljiva mogućnost je primjerice profit sharing gdje tvrtka dio svoje dobiti podijeli svojim djelatnicima. Ovo je kod nas skoro pa nepoznata kategorija i ponekada se negdje manifestira u vidu trinaeste plaće. I posljednje, poduzetnik jednostavno može odlučiti isplatiti te novce i raditi s njima što mu je volje uključivo i bacati ih kroz prozor.

Tu nastaje i problem jer strani vlasnik može tu dobit nepovratno poslati odakle je i došao tj. u inozemstvo.

No, malo boljom analizom stvarnoga stanja možete zaključiti kako je (uglavnom, a to ovisi o industriji o kojoj se radi), prosječni profit (dobit) neke tvrtke je 3-5% ukupnih prihoda (to znači da ako imate 10 milijuna kuna prihoda, u nekoj prosječno zdravoj tvrtci dobit bi trebala biti negdje između 300 i 500 tisuća kuna). Iskreno rečeno, na iskazani trud, uloženi kapital nerijetko bi bolje prošli da ste novce uložili u banku, oročili ih i ne mrdali iz kuće (nije baš tako, jer tvrtka osim profita povećava i svoju vrijednost koju možete kapitalizirati potencijalnom prodajom udjela).

Dakle, uz rijetke izuzetke, ta silna dobit (a dobit, ponovimo, nije isto što i prihod) čak i u državnom proračunu sudjeluje s manje od 10% (slijedi gore predloženu teoriju). I doista, vlasnik tvrtke te novce može isplatiti, reinvestirati ili donirati u humanitarne svrhe.

Sjetio sam se sada Keruma i njegovog Maybacha i nekako se nadam da su vipnetovi vlasnici svoju dobit potrošili na neki mudriji način.

U međuvremenu, ako niste zadovoljni kako business funkcionira slobodno odete u austriju i kupite si koju dionicu mobilkoma, erste banke ili deutsche telekoma.

Misao dana:
Like mothers, taxes are often misunderstood, but seldom forgotten.

Internet Ostalo Priroda i društvo

welcome to the pleasuredome… (13:40, Frankie Goes To Hollywood, Bang!…The Greatest Hits Of Frankie Goes To Hollywood, 1993)

Post author By Marko
Post date 22 November, 2005
No Comments on welcome to the pleasuredome… (13:40, Frankie Goes To Hollywood, Bang!…The Greatest Hits Of Frankie Goes To Hollywood, 1993)

Nekoliko zanimljivosti;

Platypus je životinja na koju sam naletio analizirajući jeda od viceva kojeg je robin williams ispričao sredinom osamdesetih u svom famoznom “a night at the met” nastupu. Za one koji nisu znali (myself included), platypus je jedinstvena životinja koja živi u sjevernoj australiji a posebna je po tome što je sisavac a leže jaja i izgleda poput dabra koji ima patkin kljun. Doista čudna životinja.

Dick Cheney i X na CNNu: u svega nekoliko sati pročula se priča internetom kako je tijekom jučerašnjeg emitiranja govora Dick Cheneya (a on je američki podpredsjenik) na CNNu preko njegova lica emitirano veliko slovo X. Ovaj iksić je odmah proglašen subliminalnom porukom, a to su poruke koje se emitiraju u pozadini stvarnog sadržaja i zovu se subliminalne zato jer ih oko ne registrira ali ih zato mozak registrira kao podsvjesnu poruku. Ovo ne može biti subliminalna poruka jer bila navodno vidljiva na ekranu, no pažljivija analiza digitalizirane snimke pokazuje kako se (sva je šansa) radi o dobroj i donekle neslanoj šali jer jedna televizija ala CNN teško da bi si mogla dozvoliti takav propust (iako bi ovako nešto bilo daleko više od običnog propusta).

google services svi mi googlamo, no popis servisa i usluga koje google pruža je daleko veći i impresivniji od samog pretraživanja. Mene osobno fascinira google maps na kojem možete pronaći i satelitske slike hrvatske (iako je nad zagrebom nezgodni oblak). Google maps koristi ajax tehnologiju koja je next_best_thing na webu a fora je da se internet sadržaji kombiniraju sa javascriptom i u pozadini dok razgldavate stranicu web server odrađuje i predviđa što ćete učiniti slijedeće. Google maps je zato odličan primjer (iako vrlo rudimentarni primjer ajaxa) jer pokazuje kako stvar impresivno brzo radi. Uz Ajax aplikacija doista može biti locirana na internetu a da ne kužite razliku između lokalnog računala i web aplikacije.

22. studeni je dan kada je prije tridesetak godina ubijen JFK. Ovo je ujedno i odlično vrijeme da bacite pogled na barem neke od teorija zavjere koje se provlače s imenom JFKa; a neke od njih su doista zanimljive (dovoljno zanimljive za večernje čitanje).

Misao dana:
Jerry: David Berkowitz, Ted Bundy, Richard Speck…
Alice: What about them?
Jerry: Serial killers. Serial killers only have two names. You ever notice that? But lone gunmen assassins, they always have three names. John Wilkes Booth, Lee Harvey Oswald, Mark David Chapman…
Alice: John Hinckley. He shot Reagan. He only has two names.
Jerry: Yeah, but he only just shot Reagan. Reagan didn’t die. If Reagan had died, I’m pretty sure we probably would all know what John Hinckley’s middle name was.