Categories
Gadgets Internet

computer love… (6:20, Balanescu Quartet, Possessed, 1992)

Prije desetak dana sam dobio (kupio) moj blackberry i uspio sam (totalno očekivano) razviti totalnu ovisnost o uređaju.

Blackberry je dakle hibrid između PDA uređaja i GSM telefona, a osnovna razlika između bberrya i ostalih dlanovnika je u tome što bberry za komunikaciju koristi GSM mrežu (putem GPRS konekcije). Obzirom da je komunikacija 24/7 i postoji non-stop veza između bberrya i odgovarajućeg email accounta (što je predmet neke infrastrukture koja je preduvjet da bi sve skupa uopće radilo) emailove dobijate paralelno na bberry i u outlook (ili domino ili što već koristite). Ako imate tvrtku u kojoj je email uobičajeno sredstvo komunikacije tada uz bberry možete obaviti puno uredskog posla dok šećete gradom ili boravite izvan ureda. Kao dodatni plus, bberry može čitati i attachmente (sve što je popularnije je podržano, od tifa, jpega preko doc, xls i ppt dokumenata). I ako mislite da sve ovo nije dosta tada je važno znati da će bberry automatski updateati i vaš kalendar odnosno taskove, a isto vrijedi i za kontakte.

Sprava radi na javi (malo sporo ali efikasno), na bberry možete downloadati bilo koju java aplikaciju predviđenu za mobilne uređaje, a ja sam si instalirao mahjong, sudoku i danas MSN messenger. Sudoku je inače jedna zabavna i zarazna logička igra (zarazno poput tetrisa u svoje vrijeme) i idealno za ubijanje vremena u čekaonicama ili općenito dok gubite negdje vrijeme. Na ovome linku možete pronaći sudoku za PCa u vidu flash igrice.
Ovo sa MSNom je također jako zabavno jer se sada možete messengirati neograničeno i preko bberrya što u nekim situacijama može biti korisno.

BBerry ima i nevjerojatni coolnes faktor i njega masovno koriste poslovni korisnici, eto na ovim slikama možete vidjeti Alana Greenspana kako fokusirano tipka na svoj bberry (Alan Greenspan je predsjednik američkih federalnih rezervi – ekvivalent guvernera narodne banke i ujedno jedan od najmoćnijih ljudi na ovoj planeti, jedan od onih koji doista upravljaju stvarima i čije odluke su dalekosežne za sve nas).

BBerry je ukratko jedan od prvih uređaja koji spajaju internet, wireless i telefoniju u jednom uređaju – i to rade na jedan iznimno efikasan i kvalitetan način prihvatljiv poslovnim korisnicima. Mišljenja sam da je bberry uređaj budućnosti i da njegovo vrijeme tek dolazi (ne nužno u ovome obliku, no nešto na tragu funkcionalnosti koju bberry nudi danas).

Misao dana:
If knowledge is power, and power corrupts, and corruption is crime, and crime does not pay… Does knowledge, in the end, leave you broke?
Categories
Internet Ostalo Priroda i društvo

to cut a long story short… (3:22, Spandau Ballet, Gold, 2001)

U nedostatku bolje teme imam opet nekoliko zabavnih linkova;

Naletio sam na web site milliondolarhomepage gdje je lik došao na iznimno jednostavnu ideju, a ta je da jedan milijun pixela na svojem home page-u proda za po 1 USD svaki. Ideja je iznimno jednostavna, do granice bizarnosti no poanta je da čovjekm u ovome času ima prodanih 690.000 pixela što znači da je na dobrom putu da odrealizira projekt. Jednom mi je jedan lik rekao kako u americi postoji 50.000 idiota koji će kupiti bilo što, tako da u stvari nije problem prodati nego je problem distribucija. Zato imamo “as seen on TV”, no internet je toj cijeloj priči dao sasvim novu dimenziju, a ovaj site je očigledno samo dokaz toga.

Ako ste mislili da sam zaboravio na ptičju gripu onda se grdno varate. Na ovome siteu nalaze se sakupljene sve vijesti objavljene širom svijeta a koje se odnose na ptičju gripu. Podsjećam da matematički modeli kažu kako je najopasnije doba između listopada i travnja, dok za naše krajeve je to vjerojatno kraj ovoga ciklusa. Ako smo mi zaboravili na ptičju gripu ne znači da je ona zaboravila na nas.

Ako imate broadband internet vezu a osim toga voljni ste i željni gledanja video spotova na računalu predlažem ovaj site. Mary S. Van Deusen koja je autorica ovih video spotova uzima muziku te na nju montira scene iz starih serija o Sherlocku Holmesz. Downloadi su veliki (po 30ak MBa) no isplati se baciti pogled.

Na blogu britanskog guardiana možete pronaći popis dvadeset najpoznatijih i po rezultatima glasanja najboljih geek novela. Prvi na popisu je donekle očekivano “Vodič kroz galaksiju za autostopere” kojega odmah slijedi 1984., na četvrtom mjestu je “Da li androidi sanjaju električne ovce” iz koje knjige je kasnije proizašao Blade Runner (o kojem sam čini mi se pisao u nekom trenutku). Neuromancer Williama Gibsona je na petom mjestu, a za one koji nisu znali to je knjiga koja je praktički pokrenula techno-fiction žanr sredinom osamdesetih, poznata je po tome što je u riječnim unijela avatare i cyberspace, interzonu. Snow Crash Neala Stephensona je za deveesete isto što i Neuromancer osamdesetima i nalazi se na 11 mjestu da bi svega nekoliko mjesta kasnije uslijedio i Cryptonomicon. Ako niste do danas pročitali Cryptonomicon (i općenito ostale uratke Neala Stephensona) vjerujte mi da je najbolje da to učinite što je prije moguće. Na sedamnaestom mjestu su Američki Bogovi (o kojima sam do sada pisao i previše). Sada kada malo bolje gledam popis (a eto, da se pohvalim pročitao sam više od polovice spomenutih knjiga) malo mi je neal stephenson previše zastupljen (sa čak tri knjige; koje iako odlične i definitivno antologijske ipak teško da mogu zaslužiti da budu baš sve tri na tom popisu).

Misao dana:
The Japanese navy is a different story – they know what they are doing. They have Yamamoto. They have torpedoes that actually explode when they strike their targets, in stark contrast to the American models which do nothing but scratch the paint of the Japanese ships and then sink apologetically.
Categories
Business Ekonomija Politika Priroda i društvo

accountancy shanty… (1:17, Monty Python, Monty Python Sings, 1989)

Čitam jučer prijedlog državnog proračuna za 2006 i vjerojatno bi se grohotom smijao da slučajno nisam porezni obveznik koji mora popuniti ovaj “neprenapuhani” proračun.

Unutra ima dosta zabavnih detalja, eto primjerice porez na dobit kojeg sam spominjao prije neki dan u blagajni ove godine očekuje više od 30% povećanja. Država dakle očekujemo da poslujemo profitabilnije nego ikad (no to je u stvari povezano s odredbom iz 2004 kada je ukinuto pravo izvanredne amortizacije koja se koristila kao porezni štit za odgodu plaćanja poreza; ta je direktiva načelno protiv MRSa, no i sam način amortizacije kod nas je takav tako da smo negdje valjda na nuli oko toga). Za porez na naftu i porez na alkohol se očekuje ista količina novaca. Ako nam ekonomija raste 4%, a cijena nafte se u protekloj godini (a osobito u posljednjih 6 mjeseci) udvostručila kako je to moguće? Ispada da ćemo pive piti manje ali bezalkoholnih sokova dvadesetak posto više, od duhana se očekuje 4% više iako TDR javlja 6% manje prihode.

Država ima namjeru prodati dosta zemljišta i jako, jako puno stambenih objekata.

Osnovnom aritmetikom, ispada da sudeći po sumi novca potrebnih za isplate plaća u državnom sektoru radi oko 240.000 ljudi. to je 25% ukupnog proba zaposlenih. Jedan od četvero radi u državnoj upravi ili od države sponzoriranim institucijama. Strašno.

Anyway, na rasporedu je i zakon o računovodstvu koji predviđa da se naše knjigovodstvo počne koristiti međunarodnim računovodstvenim standardima; ovo je u teoriji bilo i ranije no neke od naših poreznih odredbi su u direktnoj suprotnosti sa MRSovima, a ista stvar vrijedi i za vrednovanje zaliha, amortizaciju, otpise potraživanja (koji su vjerovali ili ne kod nas porezno nepriznati rashod osim u specifičnim slučajevima). Vidim da su se obveze čuvanja dokumenata značajno produžile i nestala je obveza ispisa dnevnika glavne knjige (taj dnevnik glavne knjige je inače zanimljivi dokument temeljem kojega se čuda mogu skužiti, no ako imate imalo složeniju tvrtku i ažurirano poslovanje tada dnevnik služi skoro pa ničemu [barem ovaj ispisan na papiru kako zakon nalaže] jer se sastoji od jednostavno previe stavaka – kod mene u firmi ažuriranje troška zalihe generira ponekada po 100.000 stavaka i svaka čast onome koji se u tome snađe jer ja bez opakog servera i maltene google pretrage teško da mogu sam nešto skužiti).

No daleko najbitnija stvar su propisani izvještaji jer se po prvi puta traži izvještaj novčanog toka ili cash-flowa kako se to kaže na engleskom. Ovo je kritična stvar zato jer je novčani tok osnova poslovanja tvrtke i u principu uopće nije bitno da li vam tvrtka posluje s dobiti ili ne nego da li ima pozitivni ili negativni novčani tok.

Eto male (donekle jednostavne) ilustracije;

Napravite nekome blog i fakturirate to 10.000kn. Za kreiranje bloga niste utrošili materijala i recimo da niste imali nikakav trošak jer ste radili sa besplatnog internet terminala. Na kraju godine, iskazali bi dobit od 10.000kn i na nju platili 2.000kn poreza; osam tisuća kuna možete baciti kroz prozor, dati u dobrotvorne svrhe ili uplatiti prvu ratu prednjeg desnog kotača za Maybach (zato što ste hrvatska tvrtka i hrvat svoju teško zarađenu dobit troši na opipljive dokaze njegovog materijalnog bogatstva).

No prvi kotač Maybacha košta 20.000kn i on se smatra imovinom čiji će se trošak kao porezni odbitak raspodijeliti na slijedećih pet godina.

Obzirom da ste deset tisuća kuna uplatili za kotač, a morate još i platiti 2.000kn poreza na dobit ispada kako vam nedostaje 2.000kn koje negdje morate posuditi.

Ovih 2.000kn je negativni novčani tok, morate se zadužiti da bi to platili (posuditi od banke), a 8.000kn dobiti imate samo na papiru i nemate je od kuda isplatiti.

Ako ste uspjeli pratiti ovaj pojednostavljeni slučaj, jasno je kako imate imaginarnih 8.000 kuna dobiti, a u stvarnosti se morate zadužiti kako bi uopće platili porez. Dobit tvrtke je kategorija koja služi državi kako bi vam odrapila porez, ona nema stvarne veze između koliko novaca imate ili nemate na računu niti objektivno pokazuje kako u stvari poslujete. Naravno, važno je da tvrtka iskazuje dobit jer to znači da tvrtka napreduje, no novčani tok tj. koliko tvrtka generira cache-a, a to pak pokazuje imate li ili nemate novaca da račune platite na vrijeme.

Ovo je ujedno i strukturni problem naše cijele države jer nedostatak Gotovine (vidi ironije) generira nelikvidnost i puno problema, a nelikvidnost raste uglavnom iz nepoznavanja upravljanja tvrtkom tj. upravljanja novčanim sredstvima, obvezama i investicijama. Da je u posljednjih petnaestak godina izvještaj novčanog toka bio obavezan, onda bi se tisuće poduzetnika valjda pitalo zašto taj izvještaj kontinuirano pokazuje negativne brojeve i vjerojatno učinilo nešto da to riješi. Ovako, to nije bilo nužno, priučeni poduzetnici nisu znali a jedine institucije koje su to tražile su bile banke koje temeljem tog izvještaja odlučuju hoće li vam dati kredit ili neće. Njih ne zanima niti bilanca niti dobit previše, no novčani tok je izvještaj koji pokazuje možete li ili ne vratiti dani vam kredit.

Još kada bi se MRSovi doista počeli koristiti kako su i napisani onda bi sve bilo cool, ovako bojim se da će mnoge stvari ostati preregulirane i da će kastrirati potencijalno dobar koncept. No to je možda neka druga bitka.

Misao dana:
There’s no business like show business, but there are several businesses like accounting.