Categories
Politika Priroda i društvo

history will teach us nothing… (4:58, Sting, Nothing Like the Sun, 1987)

Znate li osnovnu razliku između komunističkog i kapitalističkog zakonodavstva?

U komunizmu svi su lopovi i samo je pitanje volje da ih ulovite, pa su stoga zakoni definirani na način da opisuju samo stvari koje se smiju raditi dok je sve ostalo nedozvoljeno.

U kapitalizmu su svi nedužni (nekako mi riječ nevin ima drugu konotaciju) dok ih se jednoga dana ne ulovi, pa su stoga zakoni definirani na način da stvaraju okvir djelovanja i strogo definiraju što se ne smije raditi, dok je sve ostalo dozvoljeno.

Pogodite koji i kakvi se zakoni pišu kod nas?

(cijela gornja priča proizlazi iz nekih problema koje imam [s državnom upravom], a koje su toliko izregulirane i na toliko međusobno različitih mjesta da praktički ne postoji način da ih ispoštujete sve istovremeno – tako da je odluka koju tražite predmet diskrecije osobe koja tu odluku donosi, a odluka ovisi o tome da li je ustala na lijevu ili desnu nogu što se kasnije manifestira u propisu kojeg je taj dan odlučila slijediti. Ono što me smeta u cijeloj priči je da se za jednostavnu stvar očekuje brdo raznih dokumenata, javnobilježničkih akata, odluka i slično, a koje iz razno raznih razloga možda i ne možete pribaviti jer neki od tih dokumenata proizlaze iz nikada korištenih pravilnika za koje znaju samo dotični referenti [uočite riječ “referent” – već sam naziv radnog mjesta implicira neki beskonačni ili u svakom slučaju dugotrajni i teško definirani proces]. Anyway, moj je stav da se nekada ljudima treba jednostavno vjerovati, a ako se to pokaže kao pogrešnim uvijek je tu kaznena odgovornost, instrumenti prisile, kazne i slično. Trošak sustava koji je toliko reguliran da postaje neefikasan je ogroman, nepotreban i u svakom slučaju besmislen.)

(druga stvar koja me strašno zabavlja zadnjih dana su učestale presude za klevetu. Sudstvo (ako ste imali gledali amerilke court-room drame) se sastoji od dva osnovna sustava; jedno je kazneni sustav u kojem se krivnja mora dokazati “beyond reasonable doubt” i koja sa sobom donosi kaznenu odgovornost [čitaj zatvor], te koja se pokreće i po službenoj dužnosti – te građansko parničarenje u kojem morate dokazati namjeru i u kojoj suprotna strana traći zadovoljštinu [čitaj: novac]. Kleveta po meni ne može niti smije biti dio kaznene odgovornosti, jer klevetom teško da ste nekome osobito naudili, niti ste napravili neku opću društvenu štetu. Klevetu bi se moralo tužiti u građanskom postupku, tamo bi morali dokazati namjeru klevete i odrediti štetu koja je nastala, a koja se može pretočiti u neki odštetni zahtjev [bila to isprika, novac ili nešto treće]. Kleveta je kod nas dio kaznenog zakona i zbog toga što ste nekome nešto ružno rekli teoretski možete završiti u zatvoru, ako je to dio zakona [a jest] tada se nema smisla buniti na sudstvo koje taj zakon provodi ili ljude koji tuže neke druge ljude temeljem te zakonske odredbe. Ako je zakon besmislen, kontraproduktivan i u svakom slučaju nije demokratski [iako sam mišljenja da to nema nikakve veze s demokracijom, nego s time da li smo dosegli ili nismo neku civilizacijsku razinu – a nju može postići sa i bez demokracije, jer demokracija nije nužno jedini kvalitetni ili najispravniji način vladanja], tada ga treba mijenjati, a ne žaliti se na sudstvo koje ima u ovome času daleko pametnija posla nego da počne razmišljati ili uopće ulaziti u luksuz da neke zakone primjenjuje a neke ne.)

Misao dana:
First we thought the PC was a calculator. Then we found out how to turn numbers into letters with ASCII — and we thought it was a typewriter. Then we discovered graphics, and we thought it was a television. With the World Wide Web, we’ve realized it’s a brochure.
Categories
Gadgets Internet

trip through your wires… (3:32, U2, Joshua Tree, 1987)

Marljivi VIPovci su mi instalirali Blackberrya jučer popodne i stvar radi zasada zapanjujuće dobro; vjerojatno ću tijekom slijedećih nekoliko dana stvoriti malo kritičniji stav, no zasada sve super.

Blackberry za one koji nisu znali je specifična vrsta PDA uređaja (dlanovnika kako se to kod nas kaže), a proizvodi je (za divno čudo) kanadska tvrtka RIM (Research In Motion). Prvi podatak kojeg morate znati, a koji je važan kako bi znali zašto je BBerry važan je taj što je RIM najveći proizvođač PDA uređaja na svijetu, a veći je od prvog slijedećeg konkurenta (a to su HPovi ipaq-i) za otprilike 100% (imao sam link negdje na stranicu gdje je bila ta statistika ali sam to pogubio, no malo googlanja bi to moralo potvrditi). Dakle, BBerry je najpopularniji PDA na svijetu i vi o tome pojma nemate? Zašto?

Razlika između bberrya i ostalih PDA uređaja je u infrastrukturi koji oni zahtjevaju. Da bi bberry normalno funkcionirao, on mora biti spojen na wireless network providera non-stop, a taj provider bi u hrvata mogao biti samo t-ht, vip ili tele2 (iako ovi zadnji ne nude bberry uslugu, ili barem to nije poznato u ovome trenutku). Kada je bberry spojen na (u mom slučaju) VIP, tada svi emailovi koji završavaju u mom mailboxu završavaju istovremeno i na uređaju te ih mogu otvoriti, pročitati i replyati gdje god se nalazio (a da imam signala). To znači da je pristup emailovima osnovna i kritična karakteristika bberrya i za ljude koji primaju i šalju puno emailova, te koji borave dosta izvan ureda to je vrlo korisna stvar. Sve ostale funkcije su sekundardne, što ne znači i da su loše izvedene.

Sam uređaj (a ja sam odabrao model 7290 kao trenutno najpopularniji iako ne i najmoćniji bberry) je otprilike visok i dubok kao bilo koji drugi gsm telefon (primjerice poput mog sada već bivšeg sony ericssona t610), ali je dosta širji jer se na njemu nalazi mala qwertz tastatura predviđena za tipkanje palcima, te tft ekran (veličine cca. 240×160 pixela; ne znam točno ali otprilike ovoliko). Tastatura je vrlo upotrebljiva i snalazim se po njoj bez problema te ne stišćem krive tipke osim na rubovima tastature gdje je uređaj malo zaobljen pa mojii prsti onda nesvjesno proglase drugi stupac tipki kao prvi (tipkam inače na slijepo i vrlo rijetko gledam tastaturu pa se to lagano može dogoditi). Ekran je zabavan i vrlo različit od svega ostalog što sam vidio po tome što ga je savršeno moguće gledati i dok nema pozadinskog osvjetljenja, što ga čini upotrebljivim pri jakom svjetlu (a ako imate neki drugi PDA znate kako to izgleda). BBerry ima i sve funkcije telefona, razgovori koje sam obavio u prošla dva dana su prošli totalno OK, zvučnik je OK, sugovornici su me čuli jasno i glasno; no moram priznati da je telefon sam po sebi malo nezgrapan i vjerojatno nakon godina i godina GSM telefona treba neko vrijeme da se naučim na njegovu veličinu.

Osim telefoniranja i slanja emailova (ili SMS/MMSova koje šaljete s istog mjesta) telefon ima i odličan adresar koji se u cijelosti sinhronizira s mailboxom (dakle s outlookom), isto se događa i s kalendarom i sa taskovima (ako koristite te funkcije). Ako dodate kontakt na blackberryu on će se automatski sinhronizirati sa outlookom, a isto vrijedi i za sastanke i za taskove.
Postoji i browser kojime možete surfati internetom (pazite, to je ipak gprs brzina i nakon godinu i pol ADSLa nije baš spektakularno brzo), no uspio sam bez problema pregledati neke stranice (iako one očigledno ne stanu na maleni format ekrana browser ih lijepo razreže tako da sve skupa ostane čitljivo), a očito sam uspio i updateati blog tijekom jučerašnjeg dana.

Da bi koristili bberry morate imati neke minimalne uvjete; prvi od njih je da imate unutar svoje tvrtke exchange ili domino server; drugi uvjet je instalacija bberry enterprise servera koji služi kako bi se zakvačio na vaš email server i komunicirao internetom sa vašim blackberryem (preko bberry servera za europu, onda ovaj na VIP, a VIP na sam uređaj).
Cijena i nije tako strašna, sam uređaj košta cca. 900kn uz jednogodišnji ugovor, korištenje usluge košta 191kn (s PDVom) i to je flat_fee dakle neovisno o broju poruka koje primite ili šaljete uvijek plaćate istu cifru (osim ako ste u roamingu, tada morate ili plaćati po KB ili kupiti bberry roaming uslugu koja košta dodatnih 110kn). I posljednje; bberry server ima cijenu, a ona je cca. 1400kn po korisniku (s time da je minimalni order 5 licenci).

Misao dana:
The term reboot comes from the middle age (before computers). Horses who stopped in mid-stride required a boot to the rear to start again. Thus the term to rear-boot, later abbreviated into reboot.

Categories
Gadgets Internet

blackberry…

Eto, slozio sam blackberrya I ovaj post je napisan preko bberryevog web browsera. Stvar mi je malo nezgrapna jer moram tipkati palcima i nisam jos ok sa ovim nacinom pisanja ali se to ocigledno moze raditi u slucaju panike. Mailovi takodjer stizu i odlaze u realnom vremenu i to je totalno cool.