Bel Ami

Nijedne nema bolje od naše policije, jer su oni ako ništa drugo, neiscrpni izvor u najmanju ruku čudnovatih događanja. Primjerice, ne znajući kako to okarakterizirati u ožujku ove godine napisao sam mali tekstić (na onom drugom blogu) o izjavi našeg ministra policije kada se osvrnuo na međusobne mafijaške obračune. Izjava, ako ste je zaboravili glasi otprilike ovako:

Policija nekima pomrsi račune. Prekine se pošiljka, a nekome je plaćena. I onda se to reflektira. Tad netko nekome duguje novac i tad se dogodi ubojstvo.

Ovo je iznimno pronicavo od osobe koja je svojevremene u Gloriji (hm?) izjavila kako se divi predsjedniku nam vlade (Ivi Sanaderu, op. a.) budući da ovaj drugi je navodno iznimno produktivan i pametan (ne nužno tim riječima, ali to bi nekakInspektor Poiroto bila poanta). Ono po čemu je Ivica Kirin također poznat je i to da je svojevremeno radio kao izbacivač u disko klubu (što se i vidi, rekli bi zlobni promatrači) što nas dovodi do incidenta u Bel Amiju od prije nekoliko mjeseci kada su neki izbacivači (rekli bi, Kirinovi cehovski kolege) premlatili nekolicinu nedužnih specijalaca, da bi se ovi potom vratili (s pojačanjem) i demolirali lokal – ili tako nekako. Ignorirajući bizarnost situacije i drakonskih poteza koje je tada trebalo poduzeti stišćemo fast forward na događanja od prošlog tjedna kada je policija sprovodeći glasovitog korčulanskog narko-dealera koji je doduše samo jednom pravomoćno kažnjen (ali ima još neke 92 kaznene prijave u prikrajku, vidi ironije između broja prijava i broja telefona), sjela s likom na piće čekajući valjda trajekt ili slično plovilo, dečka je stislo, otišao je olakšati se do sanitarnog čvora gdje mu se u korčulanskoj kanalizaciji gubi svaki trag.

Kirin je na to spremno rekao kako se “policija spominje kao nesposobna, a riječ je o propustu dvojice policajaca”, a u istome članku možemo pronaći informaciju o tome kako je čak 2.5% ili svaki četrdeseti policajac već optužen za neko kazneno djelo. Meni se nekako čini kako statistika kaže kako su policajci u iznimno rizičnoj skupini da postanu kriminalci (nekako mi se čini da šišaju nacionalni prosjek i to značajno), baš kao i narkomani koji u nedostatku dnevne doze kradu sve i svakoga.

I da sve ne bi ostalo na tome, noćas je u zrak odletio i Bel Ami, onaj isti s početka ovog teksta, kažu od zasada nepoznate eksplozivne naprave. Već vidim kako će rezultati istrage biti zanimljivi.

Nego, znate li koji je službeni auto Al Qaide?

C4

Misao dana:
An exhaustive study of police records shows that no woman has ever shot her husband while he was doing the dishes.

Sanaderov nagovor na filozofiju…

Skoro sam bio zaboravio kako je jučer u Nedjeljom u 2 gost bio Ivo Sanader aka. predsjednik. Slušam ja tako Sanadera i doista sam fasciniran tim čovjekom (nešto slično kao Kirin). Sanader je sjajan govornik i odličan retoričar, u stanju je svaku temu kroz svega nekoliko riječi prebaciti na svoj kolosijek i očigledno je da se u više navrata Stanković nevješto krenuo izvlačiti iz pitanja koje je sam postavio. Sanader ima tu kvalitetu da kada odgovori na upit, odgovori na način da praktički nema prostora za daljnja pitanja.

Sanader je također prihvatio i igru oko svojih mana s kojima se unaprijed slaže ili ih pretvara u svoje komparativne prednosti (primjericu priču o prosjeku ocjene rada vlade od 2,82), dok je Stanković propustio skršiti ga na pitanjima poput stvarnog rasta BDPa (o čemu je materijala mogao dobiti na ovom blogu :), ili pak na pitanju nezaposlenosti gdje je zaboravljena promjena metodologije izračuna nezaposlenosti, odnosno broja novozaposlenih državnih službenika. Pelješki most i ostale neracionalne odluke nisu uopće došle u prvi plan što govori o tome kako je popis pitanja ipak bio unaprijed dogovoren ili barem selektiran.

Stanković je ukratko dobio vrijednog sugovornika/suparnika i izvukao je deblji kraj, no ova emisija je pomogla da donesem neke nove stavove o našem premijeru kojeg poštujem kao sjajnog političara iako se s njime ne bih mogao složiti oko puno toga, dapače, citirao bih lijenčinu Račana koji je u intervju-u Slobodnoj Dalmaciji rekao kako je Sanader samo dobar lobist, nešto manje dobar ministar vanjskih poslova, i katastrofalno loš premijer.

Mislim da će Sanadera, kao uostalom i mnoge druge skrivene i manje skrivene diktatore, njegova arogancija doći glave.

p.s. Aristotelov Nagovor na filozofiju je sjajna knjiga koja govori o tome na koji način izvući koju emociju iz slušatelja/sugovornika, pisana je jasnim i pitkim jezikom koji svatko može razumjeti pa je stoga preporučeno štivo za svakoga koji želi nešto naučiti o vještini govorništva a da istovremeno nije zatrpana besmislenim i kompleksnim frazama koje se u filozofiji (čiji je govorništvo dio) pojavljuju u praktički svoj literaturi nakon Tome Akvinskog ili Decartesa koji su zadnji nešto napisali a da svatko to može razumjeti

Misao dana:
‘But we should kill him!’
‘No. You’ve been listen to Brocando too often,’ said Bane.
Brocando bristled. ‘You know what he is! Why not kill–‘ he began, but he was interrupted.
‘Because it doesn’t matter what he is. It matters what we are.’

truth hits everybody… (2:33, The Police, The Police (Disc 1), 1995)

Kaže naš ministar policije Kirin kako će nakon mini-afere oko objavljivanja anonimnog pisma u kojem je neimenovani član HDZa cinkao kako su na proslavi godišnjice Virovitičkog HDZa premlatili nekog drugog člana HDZa, te kako je naš ministar urgirao da se cijeli slučaj ignorira, umanji mu važnost ili da na bilo koji drugi način nestane.
Ministar naravno sve skupa odlučno demantira  te kaže kako mu je puna kapa anonimnih dojava i kako će MUP predložiti promjenu zakona po kojem bi novinari morali anonimno pismo prvo provjeriti kod policije a tek nakon istrage objaviti.

Nije mi jasno kako bi to funkcioniralo, naime dobar dio informacija koje novinari dobijaju dolaze od samo njima poznatih izvora, pa su stoga po definiciji anonimni, dakle informaciju da li je Sanader ručao ili nije trebalo bi prvo prijaviti policiji, potom bi oni napravili istragu i nakon eventualne istrage novine bi mogle objaviti da je Sanader, doista, prema kako se pokazalo točnoj anonimnoj dojavi imao dobar ručak.
Policija bi s druge strane trebala zaposliti cijeli niz urednika, budući da bi pažljivim balansiranjem brzine pojedinih istraga mogla utjecati na uređenje novina, televizije ili radija.

Naravno, svima je valjda jasno da bi prijenosi u živo nestali s televizije jer iako je možda na slici bilo očigledno da je Janica Kostelić prva prošla kroz cilj, svi znamo da su ljudi nedužni prije nego što im se dokaže krivnja, tako da bi unatoč snažnim dokazima ipak morali odraditi istragu kako to nalaže služba kako bi i ministar mogao na presici reći da je to istina i da je Janica, doista prva prošla kroz cilj (i obzirom da joj je to xxx puta da je to napravila ovaj puta nemaju drugog izbora nego cjelokupnu dokumentaciju predati državnom odvjetništvu).

Ok, šalu na stranu; Kirin je ministar koji je došao iz male sredine u kojoj je bio izbacivač u disko klubu i valjda on zna kako izgleda premlaćena osoba u odnosu na osobu koja je pala niz stepenice – ili barem zna kako treba izgledati da je čovjek pao niz stepenice (to me podsjetilo na Pulp Fiction i onog lika koji je Umi Thurman dao “foot massage”, Umi su bili rekli da je pao kroz prozor dok su mnogi drugi mislili da je gurnut kroz prozor – obje informacije su doduše točne ali tko sada gleda detalje). Kirin je ujedno i lik koji je u javnom intervjuu rekao kako se divi našem premijeru jer je ovaj navodno pametan i uspije napraviti puno posla (ako sam vidio dojavu za istragu onda je to ova). Smatram da su ove informacije bitne kako bi mogli izjavu gore spomenutog lika staviti u perspektivu.

Misao dana:
Everyone has a right to be stupid. Some just abuse the privilege.