Kako Vlada vlada?

Hrvatska Vlada - Markov trg br. 2Sportski lik kakav jesam, surfanje bespućima world wide weba nanijeli su me danas na web stranice vlade pa mi je uletio zanimljivi detalj. Danas je 28. veljače 2007. godine i ove je godine Vlada (a to su oni autistični likovi koji se voze u crnim autima kojima upravljaju likovi s kratkim frizurama i neracionalnom sklonošću prema kožnim jaknama i cipelama bez žniranaca, sakupljaju na lijevoj strani Markovog trga) je održala impresivnih 13 sjednica. So far so good. (znam, predzadnja rečenica je malo konfuzna ali pokušavam kreirati atmosferu za ostatak teksta)

Radi mjera racionalizacije diskovnog prostora na stranicama se našao dnevni red samo njih 9, dok za preostale 4 nemamo stvarnih dokaza da su se ikada dogodile (a kako se priča odmotava i za preostalih 9 teško pronalazim opravdanje). No pravi biser je zakonodavna aktivnost naše vlade:

  • Vlada je ukupno raspravila 81 točku dnevnog reda,
  • svega njih 21 je bila zakonodavna aktivnost,
  • od 21 zakonska prijedloga njih 7 se odnosilo na zakone ili prijedloge zakona koji reguliraju financiranje s različitim tijelima (europskom bankom i sl. – čitaj: trošimo novce),
  • od preostalih 14 zakona nekoliko zakona se odnosio na izbor zastupnika i izborni postupak,
  • dva zakona se odnose na tajnost podataka i informacijsku sigurnost,
  • svega dva zakona se odnose na usklađivanje s EU (zakon o hrani i zakon o gnojivima i poboljšivačima tla),
  • jedan zakon se odnosio na izgradnju rukometnih dvorana, ali taj je povučen iz procedure.

U tom istom razdoblju vlada je uspjela otvoriti i nekoliko afera;

  • na sjednici 11. siječnja objavljen je prijedlog zakona o gradni dvorana za svjetsko rukometno prvenstvo
  • na sjednici 18. siječnja izbila je afera s Jadrankom Cigelj,
  • na sjednici 25. siječnja objavljeni su prijedlozi zakona o tajnosti podataka i informacijskoj sigurnosti,
  • a i izborni paket zakona je sporan ako se mene pita.

Od bizarnijih točaka dnevnog reda izdvajam slijedeće;

  • Prijedlog za prihvaćanje pokroviteljstva Vlade Republike Hrvatske nad 5. turističkom, ekološko-edukativnom akcijom “Spust murskih ladji”,
  • Nacrt prijedloga zakona o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Turske o socijalnom osiguranju, s Nacrtom konačnog prijedloga zakona,
  • Nacrt prijedloga zakona o Muzejima Ivana Meštrović,
  • Prijedlog za dopunu Zaključka u vezi sa sufinanciranjem otkupa mandarina i jabuka I. klase roda 2006. godine,
  • Prijedlog uredbe o objavi Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Moldove o poticanju i uzajamnoj zaštiti ulaganja(!?),
  • Prijedlog uredbe o osnivanju Agencije za borbu protiv dopinga u športu,

Ako ste mislili da je vaš život težak pokušajte zamisliti Ivicu Kirina kako tipka na računalu riječ mandarina (nije sukus o tome govoriti, ali zna on gdje se to događa i gdje se odvija, nemojte ni sekunde pomisliti da nije snimio procese).

A da li se sjećate plana o svega 2.8% deficita državnog budžeta u 2007 godini? Eto država je već 1. veljače odlučila zadužiti se za 2.5mlrd kuna (što je nešto manje od 2.5% deficita) – sva sreća na domaćem tržištu tako da vanjski dug centralne države neće narasti (ali zato hoće od banaka), a kada smo već ovdje u preostalim točkama dnevnog reda nalazio se i niz odluka o prodaji raznih tvrtki (po posebnim uvjetima :), kao i prijenosi dugovanja na teret državnog proračuna.

Što su se preznojili u zadnja dva mjeseca? Sva sreća da nam je ekonomija zdrava i nema puno nezaposlenih, brodogradnja i izvoz doživljavaju renesansu, a i vanjski dug je napokon pod kontrolom pa nema posebnog razloga intervenirati u gospodarstvo.

Misao dana:
Never mistake motion for action.

Đurđa Adlešić i iskrenost (ili definicija riječi oksimoron)

U jučerašnjem Otvorenom Đurđa Adlešić i Josip Friščić predstavili su svoju predizbornu koaliciju i nešto sitno pričali o njoj, nisam baš bio nešto impresioniran izlaganjima no umro sam od smijeha kada sam čuo kako se njihov program zove (sjednite i čvrsto se ulovite za stolac).

Program Iskrenosti

I sada pazite oksimorona, to nam kaže Đurđa Adlešić ista ona koja je u tom istom Otvorenom nekako uspjela prešutjeti činjenicu gdje joj radi suprug, ili ista ona osoba kojoj se incident s biografijom (i zaboravljena diploma iz Banja Luke) dogodio na nekoliko međusobno različitih mjesta.

Druga stvar po kojoj se Đurđa Adlešić ističe (a da to nije “probudila sam se prije pet minut” frizura), je upravo gore spomenuti suprug Staško Adlešić, bolje poznatiji javnosti kao basista grupe Patrola iz najboljih vremena novoga vala, a koji su bili poznati u stvari samo po jednoj stvari koja se zove “Ne pitaj za mene” – Đurđa bi doista nešto morala naučiti iz te pjesmice.

Misao dana:
Liars begin by imposing upon others, but end deceiving themselves.

Detalji ekonomske politike Ljube Jurčića polako se naziru

U nekoliko dana izronilo je više tekstova koji se malo detaljnije bave ekonomskom i gospodarskom politikom koju predlaže Ljubo Jurčić. Prvi intervju na koji bi vas uputio je onaj od poslovnog dnevnika a koji se zove Zadnji je čas za industrijsku politiku”.

Ono što (između ostalog) Jurčić kaže je slijedeće;

Mi, međutim, imamo drugi problem, a to je prikriveni deficit koji se ne prikazuje u bilancama države jer nisu pokriveni gubitci brodogradnje koji godišnje iznose oko milijardu i pol kuna, niti gubitci zdravstva koji premašuju dvije milijarde, a postoje i gubitci željeznice koji potencijalno mogu biti obveza države. Zato je s ekonomske točne gledišta prirodni deficit države oko pet do šest posto.

Ljubo je nešto rekao i o državnoj upravi;

Uprava djeluje po inerciji, a kultura rada, koja se svodi na čuvanje pozicija, nikad dosad nije mijenjana u biti, nego su se samo mijenjali ministri i ostali na određenim funkcijama. Zato se sada, kada god treba realizirati određeni projekt ne koriste redovne institucije, nego se formiraju posebna povjerenstva. No vlada koja nije unaprijed pripremila projekt kada dođe u takvo zadano stanje ništa ne može promijeniti. Upravo to se dogodilo svakoj dosadašnjoj vladi iako su sve obećavale reforme državne administracije.

Ima tamo još nekoliko vrlo zanimljivih razmišljanja i nadam se da će SDP te ideje prihvatiti kao svoje budući da mi se čini da su dobro argumentirane.

Drugi tekst na koji sam naletio je u stvari editorial u Lideru, Lider je inače novina koju ne čitam pretjerano ali moram priznati da se povremeno ovdje pojave sjajni tekstovi, tekstovi Miodraga Šajtovića nerijetko udaraju “u sridu” i vrijedi ih pratiti. Prenosim samo dio teksta:

Jurčić u najkraćemu predlaže:

  1. povećanje budžetskog deficita u 2008. i 2009. sa sadašnjih tri na čak pet posto;
  2. kažnjavanje investicija u neproizvodni sektor;
  3. drastično smanjenje broja zaposlenih u ministarstvima i vladi – na samo 200 do 300 ljudi (poslove bi preuzele agencije i zavodi).

A ako se njegov program prihvati, 2009. obećava rast BDP-a od 6 posto, a nakon toga 7 do 9 posto!

Jurčićevi prijedlozi zaista su radikalni. Usudio se zaprijetiti i HNB-u. Najavljuje mogućnost promjene (pre)velike autonomnosti HNB-a, a za kraj sljedećeg mandata čak se usudio najaviti mogućnost promjene tečaja kune.
Za ekonomista kojega neki smatraju novim premijerom (u slučaju da HDZ izgubi) ili barem potpredsjednikom vlade, prvi će izazov biti svoj program prodati samom SDP-u.

Ja ne bih Jurčićeve korake nazvao radikalnima nego logičnima, no sasvim je sigurno da će naići na otpor ne samo stranke nego i birača. U državnoj upravi danas je zaposleno oko 250.000 ljudi i praktički svaka obitelj ima nekoga tko je tamo zaposlen tako da je sigurno da će iz jednostavnog straha za radnim mjestom pozornost biti velika. Nadam se samo da ljudi razumiju kako postojeće stanje nije održivo na dugi rok i da je kritično da se što prije krene u korjenitu promjenu načina na kojem država funkcionira kako bi se stvorili uvjeti za prosperitet i rast.

Nemojte zaboraviti da rast gospodarstva kojim se hvali vlada Ive Sanadera je i dalje manja od rasta koji se događao tijekom koalicijske vlade, te da tih 4,5% gospodarskog rasta nije niti izbliza dovoljno da se jaz između Hrvatske i Europe smanjuje (ako u to ne vjerujete, uzmite u obzir koliko je 4,5% gospodarskog rasta na nekih 10.000eur BDPa u hrvatskoj u odnosu na recimo 2% rasta u Europi gdje je BDP 30.000eur ili više). Statistike kojima nas vladajući zasipaju izgledaju super, no ako zagrebete ispod površine ustanoviti ćete kako se radi o lijepim brojevima koji govore vrlo ružne stvari. U ekonomiji uvijek postoji netko tko vodi tko je koliko popio i pojeo i račun uvijek, bez izuzetaka dolazi na naplatu, a naplatiti će se od nas, poreznih obveznika. Što bi rekao George W. Bush; “Make no mistake about it”.

SDP je stranka kojoj po samome imenu interes radništva (pa i državne uprave) mora biti na prvome mjestu, no ono o čemu se ovdje radi je dugoročna opstojnost države jer život na kredit nije moguć na neograničeni rok. Većina gospodarskog rasta koji se događao zadnjih godina ograničenog je trajanja i uložen je u infrastrukturni razvoj (autoceste i stanovanje) što su investicije koje se po svojoj definiciji vraćaju kroz dugi niz godina – dio naše kreditne sposobnosti žrtvovali smo za standard življenja i time smo unaprijed utrošili i dodanu vrijednost koju imamo namjeru stvoriti. Ako želimo kreirati nove vrijednosti, moramo pokrenuti lanac investicija koji će to i pokrenuti. To znači manje cesta, manje stanova, stegnuti remen ali i nove tvornice i nova radna mjesta.

U modernoj, globaliziranoj i do ekstrema tržišno orijentiranoj europi ne možemo očekivati da s metodama iz osamdesetih koje danas koristimo preživimo na tržištu dvadeset i prvog stoljeća. To jednostavno ne ide.

Po mojem mišljenju, Ljubo Jurčić je prva osoba u dugo vremena koja je bez ikakvog srama uzviknula car je gol, na nama je sada samo da progledamo.

Misao dana:
We have a system that increasingly taxes work and subsidizes nonwork.