February 2007 Archives

Freaconomics – o motivaciji prodavača koji rade na proviziju

Jutros negdje na putu između sobe i kupaone dosjetio sam se zgodnog poglavlja iz knjige Freakonomics (o kojoj sam pisao već nekoliko puta) koje govori o motivaciji posrednika za prodaju nekretnina da proda vašu nekretninu za veću cijenu.

Freakonomics - real estate comission Naime, riječ je o vrlo jednostavnom principu temeljem kojeg je moguće u cijelosti dokazati (a ekipa iza Freakonomicsa je u tome i uspjela) kako posrednik kojem ste u ruke predali svoju nekretninu za prodaju uopće nema motivacije prodati tu istu nekretninu za neku osobito dobru cijenu, već će čim mu neko ponudi prvu cijenu koja se nalazi unutar okvira kojeg ste mu postavili zaključiti posao i pokupiti svoju proviziju.

Dakle, kao što slika kaže, recimo da imate stan kojeg prodajete za 100.000eur, no mislite da ga možete prodati i za 110.000 doista zainteresiranom kupcu. No dok je vama razlika između 100 i 110.000eur doista velika, vašem agentu nije, budući da na njegovu proviziju (koja recimo ide između 0,5 do recimo optimističnih 2%) razlika od 10.000eur u prodajnoj cijeni donosi između 50 i 200eur. Što mislite da će vaš agent učiniti; pokušati nagovoriti potencijalnog kupca da plati premiju od 10.000eur na cijenu na koju ste ionako voljni pristati, ili će zaključiti posao i posvetiti se slijedećem klijentu koji će mu osigurati novih 2.000eur (na nekretnini vrijednosti 100.000)? Objektivno, nema šanse. Ako želite prodavati nekretnitu onda to radite sami.

No ovaj princip je možda izrazito očigledan kod nekretnina, ali ista stvar se događa i u svim drugim slučajevima u kojima prodavač funkcionira na principu provizije jer čim on dostigne donji očekivani minimum gubi svaku daljnju motivaciju da ostvari premiju, a sav profit kojeg ste vi smatrali ostvariti se u stvari nalazi u tom prostoru.

Neke stvari su nekada tako očigledne, a svejedno ih u cijelosti previdimo.

Misao dana:
One day a farmer called up an engineer, a physicist, and a mathematician and asked them to fence of the largest possible area with the least amount of fence.
The engineer made the fence in a circle and proclaimed that he had the most efficient design.
The physicist made a long, straight line and proclaimed “We can assume the length is infinite…” and pointed out that fencing off half of the Earth was certainly a more efficient way to do it.
The Mathematician just laughed at them. He built a tiny fence around himself and said “I declare myself to be on the outside.”

Sitnice za razgovor uz jutarnju kavu

U pripremi nekolicine vrlo zanimljivih tekstova, a da mi se skroz ne opustite, podijeliti ću s vama nekoliko sitnica;

Ivica Račan; sve skupa je malo zatekla vijest o bolesti Ivice Račana (myself included), no strka koja je nastala a koja je (barem zasada) kulminirala jučerašnjom emisijom Otvoreno je doista izvan proporcija, jer se svi ponašaju kao da je čovjek umro, a sama činjenica da je jučer ispijao kavu na Iblerovom trgu je samo smetnja na putu da ga i formalno pokopamo. Naravno da je bolest strašna, no da sam ja Ivica Račan bio bih iskreno iznenađen količinom nekrofiličara koji su izronili.
No, govoreći o čerečenju nečije bolesti, našli su se kritičari koji kažu da će SDP iskoristiti Račanovu bolest u svoju korist, i ako netko iz SDPa čita (i fakat ima tako idiotsku ideju) onda preporučam da naprave case study o Đurđi Adlešić jerbo je ona svoju bolest pretvorila u umjetničku formu, bilo je tu intervjua, photo oportunitya, naklapanja, a sada su je zvali u emisiju kao valjda karakternog svjedoka (u Otvorenom prekjučer o tajnim službama) koja je to i prošla. No kada smo već na Đurđi, red je da spomenemo i trećeg prebjega u svega nekoliko dana iz HSLSa i sada su isprike već malo tanje. Čini se kako se nešto čudno događa u Bjelovaru i ako ima neki Bjelovarac s insiderskim informacijama feel free to comment!!!
Ana gogo Lovrin; Ana je (za one koji nisu znali) navodno ministrica pravosuđa, osim falsificiranih satova i kompletića iz sredine sedamdesetih poznata je i po cijelom nizu gluposti koje je uspjela izvaliti u vrijeme svoje kratkotrajne ministarske gaže, a najnovija je ona od prije neki dan (točnije 31. siječnja) kada je komentirajući problem kapaciteta zatvorskog sustava (u kojem je trenutno 50% više zatvorenika nego što bi smjelo biti) izvalila slijedeći biser koji će ući sasvim sigurno u antologije hrvatske politike. Upitana kako će se na gužve u zatvorima odraziti posljednje promjene Kaznenog zakona koje predviđaju zatvorske kazne za znatno veći broj nedjela nego prije, ministrica je rekla da: nemogućnost izvršenja zakonskih odredbi ne može biti zapreka vrijednostima koje su se novim zakonom željele zaštititi. (WTF?)
Tijekom diskusije o promjenama u izbornim zakonima, prijedlog ureda za upravu kojom ravna iritantan ali istovremeno simpatičan Antun Palarić je odbijen. Prijedlog koji je Antuntun predložio je da se umjesto “rezanaca” građani o svojem glasačkom mjestu obavještavaju putem SMSa. U zemlji u kojoj imamo skoro pa 100% pokrivenost i penetraciju mobilnih telefona to je logični korak, no Ivo Sanader (aka. “predsjednik”) je taj prijedlog odbio u korist prethodno navedenih rezanaca. Trošak ove odluke je 40 milijuna kuna (sada ide requiem za e-Hrvatsku) – no, razmišljajući malo o tome, došao sam do zaključka kako možda Ivo zna nešto što Antunu još nitko nije rekao (a možda i neće).

Misao dana:
For Children: You will need to know the difference between Friday and a fried egg. It’s quite a simple difference, but an important one. Friday comes at the end of the week, whereas a fried egg comes out of a chicken. Like most things, of course, it isn’t quite that simple. The fried egg isn’t properly a fried egg until it’s been put in a frying pan and fried. This is something you wouldn’t do to a Friday, of course, though you might do it on a Friday. You can also fry eggs on a Thursday, if you like, or on a cooker. It’s all rather complicated, but it makes a kind of sense if you think about it for a while.