sugarhigh… (2:37, Coyote Shivers, Empire Records, 1995)

Pitali me neki što online a što offline što mislim o nedavnom prijedlogu za FlatTax sustav.

Kao prvo, ja mislim da to jednostavno više nije moguće izvesti iz razloga što su odnosi unutar hrvatskog državnog proračuna toliko definirani i unaprijed zadani da bez nekog žešćeg pospremanja državnih financija to neće biti moguće izvesti. Ako se sjećate, sve nam je krenulo nizbrdo u času kada smo uveli PDV, no ne zbog sustava PDVa koji je inače jedan sjajan princip oporezivanja nego zato što je naglo veličina državnog proračuna skočila za skoro 50%. Bilo bi zanimljivo vidjeti što se desilo s tih 10-15 milijardi kuna koliko se odjednom slilo u državni proračun 1998. godine i kako je država uspjela u tako kratkom roku potrošiti tolike količine novaca?

U svakome slučaju, postojeći porezni sustav se ustalio i manje ili više ekonomski tokovi (to znači: kako business funkcionira) se prilagodio ovome sustavu. Prihodi od PDVa i poreza na dohodak su većinski prihodi proračuna i svaka promjena koja bi promijenila te odnose (a flat tax o kojem se raspravlja u svakome slučaju bi smanjio porezne stope) značajno bi promijenio odnose prihoda i država da bi uopće realizirala državni proračun (a sjetimo se; plaće državnih službenika + running_costs administracije su praktički 50% proračuna , dok je drugi dio rezerviran za socijalne transfere u sustav mirovinskog i zdravstvenog, a tek je minorni dio zadužen za investicije), ukratko smanjenjem poreza ili promjenom odnosa među porezima država to jednostavno to mora uzeti negdje drugdje, ili otpustiti pola proračuna, smanjiti rashode u zdravstvu ili mirovinskom ili odustati od investicija.

Naša država se nikada nije bavila rashodnom stranom proračuna već isključivo prihodnom, i ako pogledate što naš knjigovođa iz Velike Gorice radi onda nije teško zaključiti kako je njemu odgovor na skoro pa svako pitanje; financijska policija i povećanje prihoda od trošarina.

Protivnik sam flat tax sustava ne zato što on na jednaki način oporezuje sve zaposlene (jer bih ja dobio višu plaću zbog toga), nego zato što se mudrom primjenom poreznih politika može stimulirati domaća proizvodnja u odnosu na uvoz. Primjer; ako imate stolicu koja košta 100kn u domaćoj proizvodnji i 100kn na našoj granici iz uvoza. Danas je cijena te stolice u dućanu 122kn u oba slučaja. Kada bi smanjili stopu PDVa, odnos na tržištu se ne bi promijenio niti milimetra. Ako bi pak umjesto PDVa smanjili doprinose za mirovinsko, zdrastveno ili porez na dohodak, tada bi proizvodna cijena te stolice u hrvatskoj bila manje opterećena troškovima rada i stolica bi možda koštala 5% manje, i u dućanu više ne bi imali dvije stolice po 122kn nego jednu po 115 a drugu po 122 kune. Da uopće i ne spominjem da bi radnik dobio veću netto plaću u nekom iznosu, u odnosu na smanjenje PDVa gdje bi se u dućanima roba koja je tipično socijalna kategorija (kruh, mlijeko, brašno…) pojeftinila tek koju lipu. (znam, na ove artikle se treuntno ne plaća PDV no to je samo pitanje trenutka kada će se vratiti natrag)
Naši političari to ne razumiju (ili barem o tome ne govore na glas), a svi se redovito okome na PDV kao da je on uzrok svih problema, dok je u stvarnosti PDV jedan od rijetko dobrih sustava oporezivanja.

Korijen svih naših problema je prerastrošna i preglomazna državna uprava. Dok se tome ne stane na kraj nema nama napretka. Volje da se s time netko obračuna jednostavno nema.

Naš drugi problem je produktivnost u svim sferama društva. Prošli tjedan sam bio u tvrtci koja gotovo cijelu svoju proizvodnju izvozi i čovjek je pokazao na prezentaciji slide na kojem piše kako je njihova prosječna bruto plaća 1.100EUR, dok njihov najveći konkurent ima 2.200EUR (tvrtka u italiji). Prihod po zaposlenome u Italiji je 139.000EUR godišnje, a prihod u njihovoj tvrtci svega 45.000EUR. Iz toga slijedi da je udio cijene rada u krajnjem proizvodu u hrvatskoj tvrtci i dalje 50% veći od istovjetne tvrtke u Italiji unatoč tome što Talijani imaju 100% veća primanja. To se, ljudi moji, zove produktivnost.

Problemi koje mi danas imamo nisu ništa novoga, eto, i stari rimljani su imali identični problem. A svi znamo što se njima desilo.

Misao dana:
The national budget must be balanced. The public debt must be reduced; the arrogance of the authorities must be moderated and controlled. Payments to foreign governments must be reduced, if the nation doesn’t want to go bankrupt. People must again learn to work, instead of living on public assistance. (Marcus Tullius Cicero, 55 B.C.)

6 Replies to “sugarhigh… (2:37, Coyote Shivers, Empire Records, 1995)”

  1. Rekao si dve velike istine: osnovni problem nije u porezima, vec u (1) losoj kvaliteti u procesu kreiranja novih vrijednosti (a tu je i niska produktivnost) i (2) uzasno neefikasnoj javnoj upravi (ukljucujuci i probleme korupcije kao i svega onog sto navodis).

    Ako nam je vec nametnuta tematika poreznog sistema, logicnije je pogledati rashodovnu stranu i onda poceti od doprinosa (a tu se vracamo na (2)). No, pogresno je prihvacati poreznu tematiku kao primarnu.

    O flat taxu necu trositi rijeci. Vec sam dva puta pisao o tim nametnicima na blogu… vjerujem da su ljudi ipak poceli shvacati.

  2. Govoreci o flat taxu, u oci mora upasti da ga zagovaraju anonimci, ne nekakvi ugledni ekonomisti. HUP je odmah skocio jer si je izracunao da ce njima biti jeftinije, pa bi sve (opet) prebacili na nekog drugog. Meni se njihov prijedlog ne svidja jer se porezi smanjuju visokoj klasi, niža klasa (tzv “penzioneri & proleteri”, glavna glasacka masinerija) nema promjene, no srednja klasa, sa srednjim prihodima (u koju upadam ja) placat ce VECI porez. Plus sto ce proizvodi i usluge biti skuplje, jer ova nesposobna vlada ne raspolaze niti znanjem niti voljom da iskoristi intelignetnije kombinacije i smanjenje opterecenja na jednojs trani, nego samo nabacuje nove trosarine, sto im je najjednostavnije.
    Sto se tice efikasnosti… Pa kod nas se radi na nacine i s tehnologijom otpisanom u Italiji i Njemackoj prije dvadeset godina, rezultati su barem jednaki njima u tom razdoblju.

  3. ja sam svojevremeno gledao popis ekonomskih mjera koje je ova vlada napravila i sorry ali nisam naišao niti na jednoga, fakat niti jednoga vrijednog spomena.
    glede tehnologije, u konkretnom slučaju koji je bio predmet diskusije, tvrtka koristi identičnu tehnologiju

  4. ok komentatori; svaka čast što ste uočili da nije sve u poreznoj politici, da su nam tehnologije zastarjele pa samim tim i produktivnost nije impresivna. No, na koji pobogu način mislite da bi država trebala poticati nove tehnologije ako ne nekakvim povlasticama, uredbama, zakonskim propisima i slično. Dakle, na ogromnu birokratiziranost i inflaciju zakona i propisa dodali bi još po neki, stvorili bi se dodatni uvjeti za korupciju (koja nije strana visokotehnološkim tvrtkama) i opet bi protežirali jednu, uvjetno rečeno, gospodarsku granu tj. visoku tehnologiju (nauštrb, recimo turizma ili poljoprivrede). Gdje su tu jednake šanse za sve!
    Pa zar nije elegantnije smanjenjem poreza na prihvatljive stope omogućiti kompanijama da u Hrvatskoj zapošljavaju dobro plaćene visokoobrazovane znanstvenike i pri tome ne plaćaju 45% poreza na njihove plaće državi.
    Neka mi netko objasni kako visoka tehnologija može zaposliti 300.000 nezaposlenih?
    zigzig; a koji su to po tvom mišljenju ugledni ekonomisti u RH? Mladen Vedriš? ili možda Nadan Vidošević? Ili pak neki teoretičar sa Ekonomskog fakulteta?

  5. Za manje tvrtke ili tvrtke u nastajanju država se ponaša skoro kao čuvar u logoru: grubo udaranje bez milosti, iscrpljivanje (porezi, propisi, skriveni porezi/troškovi), ucjenjivanje (plati PDV, čekaj X(X) mjeseci da mi tebi platimo, inače nećeš više raditi s nama), psihičko ubijanje nepotrebnim radom (ovo s autom je jedan od primjera)… Jedan poslovni magazin je pokrenuo prikupljenje prijedloga za Vladu, ima dobrih stvari.

    Najbitnije – neka nas država ne davi i neka se prestane petljati u sve. Želimo uspjeti vlastitim radom, dokazati se na tržištu, ne treba nam netko tko će izmišljati prepreke!

    “Pa zar nije elegantnije smanjenjem poreza na prihvatljive stope omogućiti kompanijama da u Hrvatskoj zapošljavaju dobro plaćene visokoobrazovane znanstvenike i pri tome ne plaćaju 45% poreza na njihove plaće državi.” – iz vlastitog iskustva ti mogu reći da ovo ne drži vodu.
    Glavna stvar (velikim) tvrtkama je dobit, ne poboljšanje života ili izgradnja društva. Država postoji da zastupa interese svih i osigura ravnotežu uz prihvatljiv kompromis, a ne da se igra ili očekuje da netko drugi (tvrtka) obavi njihov dio posla.

    “zigzig; a koji su to po tvom mišljenju ugledni ekonomisti u RH? Mladen Vedriš? ili možda Nadan Vidošević? Ili pak neki teoretičar sa Ekonomskog fakulteta?” :)))))
    Ima po birtijama puno “stručnjaka” koji znaju sve o nogometnoj reprezentaciji ili politici. Sudionici u ovoj raspravi su, naravno, izuzeti iz ovog, netko bi se mogao našaliti i usporediti nas s njima :)
    Tzv. “stručnjaci” koji zagovaraju flat tax su zapravo lobisti koji se zaviju u maglu i navedu ljude da misle da su pravi stručnjaci. Nakon tolikih mesijanskih najava (1990., pretvorba, Oluja, 3. siječnja, reformirani HDZ, EU itd.), mislim da nam ne treba još jedan prodavač magle, nema lakih rješenja!
    Ukoliko netko s Ekonomskog fakulteta može pripomoći, OK, iako treba uzeti u obzir da oni nisu poduzetnici, nego zaposlenici, te da uglavnom nemaju “pravo” iskustvo u gospodarstvu. No nitko se nije rodio najpametniji, nego je potreban svačiji doprinos – oni razumiju neke stvari koje poduzetnici ne razumiju i vice versa. Dobar je primjer Japana – suradnja, dijeljenje znanja, predanost radu, ne Veliki Vođe, Mali Vođe i Šljakeri.

Leave a Reply

Your email address will not be published.