land of confusion… (5:16, Genesis, The Way We Walk Vol. One: The Shorts (Live), 1992)

Imao sam nekoliko važnih stvari za primjetiti no sve su nekako isparile, ovo je što je ostalo od popisa:

a) Dan mrtvih; kao i uvijek, fasciniran sam sposobnošću svih skupa da pospajaju nespojivo i da naprave sedmerodnevni godišnji tamo gdje njega u stvari nema. Državna uprava radi skraćeno, čujem da čak i HPB uopće ne radi u ponedjeljak, a koliko vidim po reakcijama ekipa se umjesto na groblja uputila na more. Produktivnost naše države je vrlo niska u odnosu na bilo koga drugoga i nikada nećemo stići europu u koju tako žarko želimo ući ako ne učinimo nešto sa našim rekordnim brojem blagdana, odnosno ako ne ukinemo tu praksu spajanja blagdana. Sjećam se da je zadnji puta kada se o tome razgovaralo neki lik govorio o troškovima paljenja visokih peći i koječega drugoga, no tih peći više nema i sumnjam da postoji stvarni trošak “ne spajanja” blagdana osim u nekim procesnim industrijama (kao npr. hrana i tome slično; no oni valjda rade 24/7 ionako jer je njima preskupo zaustavljati se i radi nedjelje, a kamoli radi produženog blagdana). Naravno da svima paše produženi vikend, no meni se čini kako je sve to skupa malo neodgovorno i u svakom slučaju kontraproduktivno.

b) Civilno društvo; žena koja u u državnoj upravi zadužena za civilno društvo (a koja je već bila prozivana zbog čudnih odluka oko dodjele državnog novca udrugama; sjetimo se npr. meni vrlo dragog Gonga koji nije dobio niti jedne jedine državne lipe za svoj angažman oko izbora) dala je intervju Glasu Koncila. Glas Koncila je jedna novina koja je svojevremeno u tamnim vremenima komunizma bila svjetionik i praktički jedini oporbeni časopis. Utemeljenjem hrvatske države Glas Koncila je preuzeo ulogu katoličkog časopisa koji usmjerava ljude kroz državotvorno-katoličku prizmu te tumači ljudima što se u stvari događa (nešto slično onome što Ivo radi svako malo na dnevniku). Ekipa je tamo malo zaostala (u više nego jednom smislu), i mislim da oni trenutno provode Franjinu politiku iz tamo negdje 1996-1997 (što je objektivno zaostatak od samo desetak godina što je objektivno sjajan rezultat za jednu crkvenu ustanovu). Anyway, gorespomenuta osoba čije se ime nisam niti trudio zapamtiti spomenula je kako su sve (ili barem kvalificirana većina) nevladnih organizacija protuhrvatske, kako je uloga ženskih udruga sumnjiva i kako je homoseksualnost očigledno bolest koju treba iskorijeniti (ne nužno tim riječima). Nemam ništa protiv takvih stavova (ovo je na kraju ipak demokracija i fala bogu da ima takvih poput gorespomenute gospođe, jer kako bi se inače razlikovali), no osoba na jednoj takvoj funkciji ne samo da ne bi smjela imati takve stavove, a osobito ih ne bi smjela javno iznositi. Iskreno se nadam da će dobiti nogu, a kako je Ivi jako važna ta populistička strana priče i dodvoravanje EU, to bi se (iz totalno pogrešnih razloga) ipak moglo dogoditi.

c) Blog; naletio sam na blog http://dijamantic.blog.hr/ na kojem si je neka dobra duša dala truda i (meni nepoznatom metodom) utvrdila koliko linkova ima na koji blog. Pogledajte ukupni popis koj se ože downloadati, a dajte si i truda pa importirajte to u excel i sortirajte po broju linkova – na taj način se može (manje ili više) saznati popularnost nekog bloga (iako to nije i oznaka njegove kvalitete). U zadnjih nekoliko dana naletio sam i na nekoliko blogova, a kasnije sam o tome i razgovarao – da li je blog u stvari otvoreno ili zatvoreno mjesto; naime da li blogger pokušava svojim blogom okupiti uži krug čitatelja/pratitelja ili je to pak pokušaj da svoje mišljenje nametne/uputi širokoj publici? Pitanje je doista zanimljivo i nisam našao do sada prihvatljivi odgovor.

Misao dana:
I’ve seen things you people wouldn’t believe. Attack ships on fire off the shoulder of Orion. I watched c-beams glitter in the dark near Tanhauser Gate. All of those moments will be lost in time like tears in rain. Time to die.

2 Replies to “land of confusion… (5:16, Genesis, The Way We Walk Vol. One: The Shorts (Live), 1992)”

  1. “Ježeva kućica”, u engleskom pivrejodu Hedgehog’s Home, u izdanju engleske izdavačke kuće Istros Books prvo je izdanje ove klasične priče pisca Branka Ćopića na engleskom jeziku uopće. Za posve nove ilustracije koje prate avanture Ježurke Ježića (Hedgemond the Hunter) u ovom izdanju zaslužna je zagrebačka ilustratorica Sanja Rešček. (www.velikabritanija.net)

Leave a Reply

Your email address will not be published.