Izborni hranidbeni lanac

Ulazimo polako u zonu parlamentarnih izbora pa sam pomislio da treba ukazati na neke od manje ili više očiglednih događaja koji se događaju pred našim nosevima ali ipak u drugom planu.

Prvi i najočitiji je kreiranje koalicija. Svaka koalicija dolazi sa svojom cijenom i u rijetko kojoj su 2 + 2 četiri, najčešće je to manje od četiri no ponekad je zbroj jedva malo veći od prve brojke. Tipični primjer je tzv. domoljubna koalicija koju sakuplja HDZ gdje sakupljaju sve male satelite koje su osnivali tijekom godina i gotovo svaki od tih marginalnih lidera je voljan prodati svoju stranku za potencijalnu poziciju na nekoj od izbornih lista. Analitičari i oni koji se tako osjećaju vrlo često ukazuju na to kako koalicija skoro pa desetak stranaka domoljubne koalicije jedva dodaje uočljivi postotak na već postojeći impresivni rejting HDZa koji unatoč svemu što je ta stranka učinila za ovu državu nikada da padne ispod 30%. Ono o čemu malo tko priča je DHondt metoda koja solidno favorizira pobjednika i nije HDZu toliko bitno da uđu u koaliciju koliko im je bitno da eliminiraju i počiste izborne liste koliko je god to moguće. Nema dvojbe da nijedna od tih stranaka ne može proći prag, no u nekim okolinama mogu pokupiti od nekoliko stotina do nekoliko tisuća glasova koji se lagano mogu pretvoriti u glasove koji nedostaju da bi se osigurao mandat ili će pak pomaknuti DHondtovu formulu (koja jako varira, ne sjećam se više napamet, no nije dovoljno imati 5% jer u pojedinim situacijama i odnosima snaga taj postotak može narasti i na preko 7% da bi bili sigurni da imate mandat). Nadalje, broj glasova u nekim jedinicama, a koji su nužni za mandat varira od 9 do 18.000 ljudi i svaka tisuća dobro dođe (kada već mrtvi ne mogu glasati tako jednostavno kao prije). Ukratko, ne zanima HDZ koalicijski potencijal nego žele ukloniti druge manje stranke s izborne liste.

In other news: uočite da su izborne jedinice i dalje neustavne te je razlika u broju glasača između pojedinih jedinica veća od dopuštenog. Kako je Ustavni sud već upozoravao na taj mali i sitni detalj, uz kvalitetnu ustavnu tužbu moglo bi se postići svašta.

Koalicijski potencijal naravno nije samo zanimljiv na desnoj strani političkog spektra nego i na lijevoj gdje je došlo do pravog komešanja u posljednje vrijeme. SDP je tu gdje je i oni su po definiciji pokretna meta za dežurne ucjenitelje. IDS je lagano ponovno počeo spominjati autonomiju Istre (pojma nemam kako napreduje Pulska bolnica koja se kretala graditi prije četiri godine) i kao i obično tu je diskusija o tome da li je njima bolje samima ili u koaliciji (što je u biti samo šifra za pregovarače da vidimo koliko se mandata nudi u koaliciji); puno je tamo bilo promjena pa su se i odnosi na terenu promijenili, a s prolaskom vremena IDSu je sve teže i teže održavati rezultat neovisno o klijentelizmu kojeg je kvalitetno sagradio u proteklih 25 godina.

Orah, koji je u jednome trenutku puno obećavao je u slobodnom padu; u protekle četiri godine teško da možemo reći da su uspjeli producirati i jednu jedinu osobu osim svoje liderice, a cijeli niz manje ili više visoko pozicioniranih ljudi iz stranke rapidno traži odstupnicu pa tako bježe u svim smjerovima osim u smjeru Laburista jer oni pak bježe prema Orahu. Tvrdokorni stav da nema koaliranja sa SDPom je naivno zanimljiv jer s jedne strane pozicionira Orah da prikuplja odbjegle SDPove birače, no kada to stavimo u kontekst privatnih Mirelinih večera s čelnicima ili wannabe čelnicima SDPa onda ta priča i ne izgleda baš toliko uvjerljivo. Mirela, baš kao i Karamarko (koji je ipak u boljoj poziciji) nikada nije bila prva u bilo čemu pa onda iz toga treba tražiti uzroke zašto organizacija stranke nije uspjela).

Tu su naravno i Čačićevi reformisti koji se prilično drže ispod radara što govori o tome da rade u pozadini, koliko mi je poznato oni su svoje napore usmjerili na područja u kojima su kadrovski jaki dok će ostatak prepustiti drugima u prešutnim ili vidljivim koalicijama – primjerice Josipovićevoj Naprijed Hrvatska koja je sama po sebi okupila zanimljivi broj poprilično nekompatibilnih ljudi što sasvim sigurno zbunjuje one birače koji barem donekle barataju osobama iz domaćeg političkog života.

HNS kao vjerni član koalicije skupa s pomorm koji im slijedi od strane Reformista i liderskom krizom koja je zasada kamuflirana kao logična smjena generacija, no koja će čini mi se ipak rezultirati sukobima unutar stranke i nema previše izbora i mora se držati koalicije.

U izborima postoji koncept Kingmakera i čini se da Čačić i Josipović igraju na tu kartu.

Super je pričati o strankama, no prave priče govore ljudi i tu treba paziti tko govori i kada. U HDZu to previranje traje već duže vremena i neka nova (ili možda ne toliko nova) lica su ispala u prvi plan, pa tako imamo npr. Josipu Rimac koja je neproporcionalno zastupljena dok neke druge likove nismo čuli mjesecima.

Istovremeno, sličnu situaciju imamo i u vladajućoj koaliciji makar tu stvari nisu toliko očite, činjenica je da se na nižim razinama vode rovovske borbe oko toga tko će za početak završiti na izbornim listama. Najbolje je za to promatrati promjene na razinama pomoćnika ministara jer je tu u proteklom razdoblju bilo jako puno promjena, a jednako tako trebalo bi “upariti” neoubičajeno velike stranačke i medijske aktivnosti pojedinih dužnosnika (od ministara preko zamjenika i pomoćnika koji se u zadnje vrijeme guraju pred kamere i kada imaju i kada nemaju što za reći) s njihovom dosadašnjom anonimnošću. Neki sigurno žele i proizvesti “Picula” efekt, budući da ovoga puta imamo i preferencijalne liste pa će sigurno biti i soliranja tijekom kampanje u pokušaju da se preskoče kolege kako bi se dokazala relativna vrijednost za neki budući trenutak (ionako, veći dio stranačkog preslagivanja koje se događa sada se u biti ne odnosi na neposredne izbore, nego je to pozicioniranje za sve ono što dolazi nakon toga, od nezaobilaznih konvencija do svih izbora koji slijede poslije ovih). A kada smo već kod kadrova iz ministarskih kabineta, vrijedilo bi malo baciti pogled i na egzodus profesionalnog kadra koji vjerojatno pod pritiskom posljednje godine i očajničke potrebe da se povremeno progleda kroz prste pa ih je stoga potrebno zamijeniti provjerenim, vjernim iako možda i ne pretjerano bistrim stranačkim kadrovima.

Iz svog tog movinga, treba razabrati ljude koji će se u skorijem vremenu iskristalizirati kao uži tim oko vođa stranaka, a posljedično onda i kao ministri u nekoj budućoj vladi u slučaju da upravo ta opcija uspije pobijediti. Naravno, ljude kojima se okružujete i pozicionirate oko (bolje rečeno ispod) sebe, nisu isti ljudi koji bi bili idealni u slučaju da osvojite vlast, no politika se vodi korak po korak-

Misao dana:
The major problem—one of the major problems, for there are several—one of the many major problems with governing people is that of whom you get to do it; or rather of who manages to get people to let them do it to them.
To summarize: it is a well-known fact that those people who must want to rule people are, ipso facto, those least suited to do it.
To summarize the summary: anyone who is capable of getting themselves made President should on no account be allowed to do the job.

Smappee – pametno brojilo

Prije cca. mjesec dana nabavio sam za ured Smappee. Smappee je pametno brojilo struje, a razlog zašto sam ga nabavio (osim očitog geek faktora) je to što želim malo više naučiti o tome kako trošim energiju u uredu.

Smart energy monitor je malo više od kontrolnog brojila koje ljudi znaju instalirati i u biti on na najbolji mogući način ilustrira razliku između analognog i digitalnog. Klasično brojilo je dizajnirano da mjeri potrošnju struje jednom mjesečno iz jednostavnog razloga što je funkcija tog brojila da vam opskrbljivač energijom naplati utrošeno. Prelaskom iz analognog u digitalno dobili smo uređaj koji u bilo kojem trenutku može izmjeriti potrošnju energije i onda taj podatak možemo poslati u neku bazu i analizirati što se događa. To možemo raditi jednom dnevno, pa promatrati dnevnu potrošnju, možemo to raditi jednom u satu ili jednom u pet minuta, no obzirom da je trošak mjerenja praktički nula, nema nijednog razloga zašto potrošnju struje ne bi mjerili više puta u minuti ili čak sekundi (negdje sam pročitao da Smappee i njima slični uređaji mjere potrošnju struje 6.000 puta u minuti).

Smappee - graf dnevne potrošnje

Graf dnevne potrošnje

Temeljna ideja pametnog mjerenja je da za svako trošilo znamo koliko je struje doista potrošilo, u analognom svijetu to se radi tako da se postave kontrolna brojila na strujnim linijama koje napajaju upravo taj uređaj. To nije uvijek zgodno niti jeftino jer možete imati okolinu u kojoj imate desetine a vjerojatno i stotine uređaja (manjih i većih) i imati desetak kontrolnih brojila nije praktično.

S druge strane, pametna brojila poput Smappeeja funkcioniraju bitno drugačije. Ako pratite filmove, onda ste vjerojatno primjetili da u svim onim filmovima s podmornicama, osoba koja upravlja sonarom zna prepoznati i razlikovati druge podmornice od životinja, a moguće je prepoznati i točno određenu podmornicu zato jer ne postoje dvije podmornice koje su 100% identične i svaka od njih u kombinaciji parametara (oblik, propeler, motori i zupčanici) proizvodi različiti zvuk. Dakle nije osobito teško razlikovati brod od podmornice i podmornicu od neke životinje, no ako imate dobro opremu onda možete znati točno o kojem se tipu broda radi, a ako odete doista duboko u detalje, tada i minijaturne razlike u npr. oštećenju propelera broda, nekom ležaju koji malo više lupa od drugih ili boja ljuske broda na koju se nakupilo nekih  algi mogu proizvesti zvuk da točno znate o kojem se pojedinačnom brodu radi.

Smappee funkcionira na identičan način, kada ga instalirate onda senzore (senzori su jednostavni CT transformatori) stavite na ulaz struje u vašu kuću ili ured, njih spojite sa samim uređajem, a uređaj pak spojite na wireless kako bi uploadao podatke u oblak. Smappee podržava monofazne, trofazne priključke, a ako imate solarne ćelije onda može uzeti u obzir i proizvodnju struje. Svaki od uređaja prilikom paljenja proizvodi jedinstveni “šum” ili profil na dotoku struje i po tome ga je moguće prepoznati. Uređaji s grijačim elementima (bojleri, kuhala) daju jedan profil šuma, mikrovalne drugi, uređaji s motorima (perilice, usisavači) treći, klima uređaji četvrti itd. Ako snimate potrošače dovoljno precizno (zato imamo ovih 6.000 mjerenja u sekundi) onda možete prepoznati svaki od tih uređaja, a ako znate krivulje koje svaki od uređaja generira onda možete i u šumi “zvukova” prepoznati pojedinačni uređaj i nema potrebe za instaliranjem više kontrolnih brojila.

Ponašanje hladnjaka u jednom tjednu

Mjerenje i praćenje rada hladnjaka u jednom tjednu

Nakon što identificirate uređaje (ili barem oni koji su najveći potrošači) možete donositi educirane zaključke što se točno događa i koje strategije možete primjeniti da bi smanjili potrošnju i optimizirali opterećenje. Smappee ima automatsko i ručno prepoznavanje uređaja, ako pokušate prepoznati uređaj kojeg je Smappee prethodno prepoznao onda će vam ponuditi da spojite “otiske” i vodite jedinstvenu evidenciju. Efekt je da možete brojati koliko je puta bilo uključeno kuhalo vode (i kada), koliko dugo je radio usisavač i slično.

Gornji primjer je hladnjak koji se (ako promatramo tjedni ritam) pali 332x, prosječno je uključen 6:28min i u jednome tjednu potroši oko 3kWh što odgovara otprilike .43EUR (trenutne verzije aplikacije ne podržavaju kune, no podržavaju višetarifni obračun struje). Za svaki uređaj se može promatrati dnevna, tjedna, mjesečna i godišnja potrošnja.

Dnevno opterećenje u rezoluciji od 5 min

Dnevno opterećenje u rezoluciji od 5 min

Konkretnije, sam Smappee (a i slični drugi uređaji) su dizajnirani da rade samo s oblakom, sve svoje podatke možete downloadati u formi excel tablice no bitna analitika se nalazi u obliku i do nje dolazite ili preko prilično rudimentarne web konzole ili putem aplikacije za mobilni telefon ili tablet (iOs i Android su podržani). Prva i treća slika pokazuju potrošnju kroz vrijeme u mom uredu. Prva pokazuje ukupnu dnevnu potrošnju, dok treća pokazuje posljednjih 24 sata s time da svaki stupac predstavlja 5 minuta potrošnje. Jasno se vidi profil potrošnje i kada je počeo radni dan, također ako promatrate popodne i noć, onda manji vrhovi predstavljaju hladnjak, dok ovi veći predstavljaju jedan od bojlera kojeg još nisam uspio ugasiti.

Smappee ima i zanimljivu funkciju “Always on”, što je otprilike potrošnja struje koja je uvijek prisutna (dakle nakon što isključite sve što isključiti možete, i dalje trošite neku količinu struje).

Always on

Always on

U mom slučaju, nakon dvadesetak dana petljanja uspio sam tu brojku spustiti na 190W i mislim da puno bolje od toga ne mogu postići. U gornjim grafovima taj “Always on” je predstavljen plavom površinom na grafikonu i ako malo bolje pogledate, Always on je prilično značajni udio potrošnje i ima smisla poraditi na optimizaciji tog troška jer govorimo o dugačkim rokovima. Primjerice, u mom slučaju moj prvobitni rezultat za Always on je bio oko 320W kojeg sam kasnije smanjio na 190W, to je razlika od 130W potrošnje svakoga sata i kada to pomnožimo s 24 sata u danu i 365 dana godišnje dobijemo nekih 1.100KWh što predstavlja nekih 700-800kn troška (jako ovisi o tarifnom modelu i koječemu drugome), no ako znamo da sam Smappee košta nekih 1400kn + PDV onda znamo da imamo šansu dobrom optimizacijom uređaj otplatiti unutar godinu-dvije (u mojoj okolini). Inače, ovih 130W sam uspio skinuti tako da totalno isključim klima uređaje koji troše dosta i dok su isključeni, većina ostale elektronike je poprilično efikasna i nisam uspio ništa osobito postići (drugi najveći skok je bio kada sam server iskonfigurirao da gasi diskove nakon perioda neaktivnosti).

Smappee dolazi i s pametnim utičnicama koje također možete kontrolirati putem aplikacije ili putem triggera. Utičnicu samo stavite između potrošača i zida i to je to. Jedan od scenarija koji možete imati je da kada odlazite iz ureda isključite pametnu utičnicu kako bi minimalizirali sve one uređaje koji uvijek troše struju (punjači, TV i slični uređaji koji čak i kada su ugašeni troše nešto struje), to možete napraviti ili putem mobilne aplikacije (što znači da možete biti i jako daleko pa ugasiti peglu koju ste zaboravili isključiti prilikom izlaska iz kuće) ili putem daljinskog upravljača kojeg također dobijete ako kupite komplet utičnica.

Alternativno, možete koristiti i “okidače” koje možete programirati na različite načine. Primjerice, odabrao sam da uredski bojler za grijanje vode za pranje gasim svakog popodneva i palim svako jutro.

Triggeri, upali i ugasi bojler

Triggeri, upali i ugasi bojler

Naravno, ono što također možemo napraviti je izračunati koji je energetski efikasniji način upravljanja bojlerom. Tj. da li je jeftinije držati bojler non-stop uključenim i samo podgrijavati vodu ili ga pustiti da se hladi 16 sati i onda uključiti ujutro.

Prave i doista inteligentne stvari dolaze s “Internet of things” i Smappee je u cijelosti IFTTT kompatibilan (IF This Than That) standardom, a to otprilike znači da možete programirati svoj Smappee na način da kada se približite uredu na neku predefiniranu udaljenost da onda upali grijanje ili da upali aparat za kavu kako bi vas pričekala svježa kava dok uđete u ured. Također, možete definirati triggere da vas upozori (pošalje email, promijeni boju kontrolne LED lampice) ako je potrošnja struje veća ili manja od neke snage (npr. nestalo je struje u restoranu i morate djelovati da bi spasili sadržaje hladnjaka) ili bilo koju drugu od kombinacija koju možete zamisliti. Internet of things je tek krenuo i samo mašta ograničava kako iskoristiti sve mogućnosti koje nam stoje na raspolaganju.

Smappee je sjajan uređaj i u mom slučaju vjerujem da će se isplatiti vrlo brzo jer možemo vidjeti što je uključeno i kada (primjerice, dio rasvjete u uredu je LED a dio je na klasičnim neonskim lampama s prigušnicama, razlika u potrošnji za istu količinu svjetla je 1:4 i kada izračunamo koje lampe su uključene i kada, možemo brzo izračunati ROI zamjene rasvjetnih tijela i koji su prioriteti zamjene). U nekoj kućnoj potrošnji trebati će puno više vremena, no svejedno ako ne možete nešto mjeriti onda time ne možete niti upravljati.

Smappee je također uređaj koji je tek krenuo s razvojem i potencijal je strašno velik jer ima puno prostora za napredak, počevši od inteligentnijeg prepoznavanja trošila (primjerice imam u uredu inverterske klime koje zasada nije uspio prepoznati).

Konfiguracija Smappeeja, jalova energija.

Konfiguracija Smappeeja, jalova energija.

Smappee, primjerice može mjeriti potrošnju jalove energije (što je zanimljivo za sve one kojima se jalova energija naplaćuje) ili vršno opterećenje (opet, za sve one s crvenim modelom naplate struje). Moguća ekstenzija je primjerice da se mjere sva trošila, jalova energija koju proizvode i onda napraviti prijedlog kako preraspodijeliti opterećenje i uređaje po fazama kako bi se minimalizirala jalova energija i vršna potrošnja (s time da treba imati na umu da mi u Hrvatskoj naravno imamo neke svjetski unikatne modele naplate struje). Super bi bilo da se naprave i osigurači koji imaju wireless isklj/uklj (dakle analogno pametnoj utičnici samo da bude smješteno u razvodnom ormaru). Obzirom da se svi podaci smještaju u cloud, razina analitike i uvida u potrošnju velikog broja korisnika će sasvim sigurno dovesti do novih poboljšanja i zaključaka – nešto slično google analyticsu za web stranice, uvid kojeg mi imamo u naše siteove je drugačiji od uvida kojeg ima sam google.

I posljednje, Smappee nije jedini takav uređaj, našao sam još sličnih uređaja od kojih je najbliži konkurent bio Neurio, no razlog zašto sam u konačnici kupio Smappee je taj što je Smappee europski proizvod pa se nisam trebao baviti uvozima i carinama, no oba uređaja barem na razini specifikacije funkcioniraju gotovo identično.

p.s. Smappee ima i API interface pa se mogu raditi neke analitike koje kroz aplikaciju nisu pokrivene, a također, ako imate više smappeeja onda ih možete agregirati po raznim kriterijima, API je također u početnoj fazi ali elementarne funkcionalnosti su unutra

Misao dana:
Invention is the most important product of man’s creative brain. The ultimate purpose is the complete mastery of mind over the material world, the harnessing of human nature to human needs.

Ako niste, svakako se prijavite na moj newsletter, u njemu često bude linkova na zanimljivosti o kojima teško možete čitati u domaćim medijima (ne samo o gadgetima nego i o ekonomiji, businessu, politici, edukaciji).

Super je biti glup/needuciran/ignorantan

Super je biti glup/needuciran/ignorantan (odaberite politički prihvatljiviju tvrdnju), jer ako si takav onda dobiješ ispred sebe prezentirane rezultate i to je to, to je istina, a o njoj se ne raspravlja jer po definiciji može biti samo jedna.

Ako imalo propituješ (a ja recimo preispitujem neke teze sada već mjesec-dva dana) ustanoviš da ekipa koja ti prezentira gore spomenute brojeve u biti pojma nema niti razumije o čemu priča, ali ako je već u excelu ili tablici onda mora da je točno.

Danas imam više pitanja nego prije dva mjeseca i nijedan odgovor se ne čini ispravnim (a definitivno ne uvjerljivim).

Super je biti glup/needuciran/ignorantan.

Misao dana:
War is peace.
Freedom is slavery.
Ignorance is strength.

Ne volem

Ne pišem više na blogu, to privremeno stanje traje sada već godinama, ne pišem makar bih imao što za reći i napisati.

Temeljni razlog je to što ima puno toga što me muči, no teme se ponavljaju i jednostavno mi je glupo pisati iz dana u dan o istim problemima bez da mogu sretno i veselo prijaviti da se nešto pomaklo na bolje jer nije. I ne samo to, ne moramo se brinuti o nekim velikim ogromnim temama, nego i o malim jednostavnima; da stubište bude čisto ili da se ljudi parkiraju na parkirnim mjestima. Nije to pitanje OCDa, nego samo želje da živite u nekom uređenom društvu gdje se živi po nekim pravilima i gdje se problemi rješavaju kada se pojave.

YouTube Preview Image

U današnjem Jutranjem ima tekst na zadnjoj stranici od Tanje Torbarine (čije pisanje inače ne simpatiziram previše) u kojem ona uredno primjećuje isto što i ja, a to je da smo zaglibili u državi u kojoj nitko više ne želi donijeti nikakvu odluku ni o čemu. I to vrijedi na svim razinama, od kuće i doma pa do samih vrhova države. Obično sam znao govoriti kako je to pitanje indoktrinacije još iz prošlog sustava kada smo imali unutarnje i vanjske neprijatelje pa nam je oduvijek netko radio o glavi. Imali smo se koga paziti i onda to kreira neku razinu fokusa kojeg smo izgubili. Izgubili smo nekoga tko nam je lupao ritam i sada lutamo kao “guske u magli”™.

Ova država se pretvorila u deformiranu karikaturu. Promatram što se događa s pravosuđem u ovoj Zagrebačkoj trakavici i više apsolutno nije jasno tko tu koga radi budalom. Nemam ja problema s presumpcijom nedužnosti, no nije li nevjerojatno da smo iz stanja od prije pet-šest godina kada korupcija službeno nije postojala u ovim prostorima došli u situaciju u kojoj je gotovo sve o čemu govorimo neka vrsta korupcije (ili društvene nedogovornosti u najrazličitijim mogućim oblicima)? A istovremeno, sudovi, tužiteljstva i ustavni sud dopisuju se raznim pravnim bravurama. Ne morate biti pravnik da shvatite da tu nešto ne štima, da to nije više pitanje jedne osobe koju možda jesu a možda nisu ulovili u nekom nedjelu, nego je riječ o sukobu klanova koji ne biraju pretjerano sredstva da bi zaštitili svoj interes neovisno o tome radi li se o petnaest milijuna kuna, političkoj poziciji ili nećem trećem. Mislim da je valjda svima jasno da je naše pravosuđe jedan od epicentara našeg problema jer tu više nitko (ili gotovo nitko) ne može predvidjeti kako će neka situacija biti razriješena neovisno o dokazima koji se nalaze na stolu. Sama činjenica da smo počeli sve skupa promatrati na razini na kojoj promatramo i (valjda) sportske rezultate je poražavajuća. Da ne spominjem suce koji su postali medijske zvijezde ili one koji istrčavaju kada ih nitko nije zvao (a istrčavaju valjda zato jer misle da je bolje biti pod reflektorom nego u sjeni da ih tamo nešto ne ugrabi).
Ovo naše pravosuđe treba temeljito demontirati.

Tu je i politika, politika nečinjenja (lijepo piše u bibliji: mišlju, riječju, djelom i propustom), ovaj grijeh nečinjenja će nas sve skupa doći glave (što bi rekao moj prijatelj Aleksandar, ubije nas nečinjenje više nego propuh), ta logika da je bolje imati dugotrajne probleme umjesto usmjeriti se i riješiti problem danas i odmah prije nego što preraste u nešto veće je meni totalno nerazumljiva. Čak i mogu do neke mjere razumjeti ugodu odgađanja odluke, no to sve skupa ima smisla do neke mjere. Nema niti će biti velikih investicija (osim možda onih koji su jednostavno primorani raditi ovdje, ili pak onih kojima lov u mutnom odgovara), no zašto onda ne radimo tisuće malih, mjerljivih i konkretnih poteza; to su male, jeftine i rješive stvari no samo treba malo promoliti glavu i preispitati zašto se ovo radi baš tako a ne drugačije. Kužim ja i negativizam oporbe koji opet ima smisla do neke mjere, a mogu razumjeti i optimizam pozicije; no mi smo otišli u krajnosti koje ništa dobroga ne mogu donijeti. Ovo je godina izbora i trebati će izaći i odabrati ekipu koja će nam vrijeđati inteligenciju slijedeće četiri godine. Ok, promatramo Karamarka i ostatak HDZa (zamislite samo par likova popur Jandrokovića ili Šukera) i ove druge koji su se sakrili po mišjim rupama dok ne budu sigurni da im USKOK nije uspio ništa naći – ukratko to su likovi koji nam samom svojom pojavom, dijaboličnim razmišljanjem što je to uopće država, nacija i kome ona mora služiti i kako gotovo garantiraju Mađarski scenarij (ili Grčki, meni svejedno, oba – makar različita su jednako pogubna). Ili pak gledamo ovu sadašnju ekipu i pitam se (a fakat sam im sklon, ali doista jesam) kojeg dobra možemo očekivati od njih u slijedeće četiri godine ako u ove četiri nisu uspjeli napraviti ama baš ništa vrijedno spomena (čast malobrojnim izuzecima)? I nemojte sada lupati gluposti u Orahu, raznim Živim zidovima ili sličnim karikaturama, jer to nisu nikakve alternative. I sada ti budi pametan, iziđi na izbore i glasaj ZA nekoga, no čini mi se da polako ostajemo i bez ovih PROTIV kojih bi morali glasati (i to ne zato što je sve sada super, nego obrnuto), to nije više odabir između dva zla pa da odaberemo ono koje bolje poznajemo jer mislim da nema iznenađenja koja nam mogu priuštiti (možda u taktici, no sigurno ne u strategiji).
Treba nam nova i drugačija politika, s nekim novim ljudima i novim idejama – no prije svega nam trebaju ljudi s vizijom i to vizijom koja gleda u budućnost puno dalje od četiri godine.

Ili mediji, tek to je kaljuža. Pola je u predstečajnoj a druga polovica se pretvara da dobro stoji; i jedni i drugi umiru. Jedni su kao lijevi, drugi su kao desni, a treći su kao nezavisni i neprofitni (a u svojoj biti su zavisniji od bilo koga a profitniji od mnogih). A svi skupa su u biti nekritički glasnogovornici svojih degeneriranih opcija i ograničenog pogleda na svijet. Jedni optužuju druge za sve ono za što su i sami krivi. Još su najbolji oni koji guraju samo čistu poslovnu agendu, no kada vam se pojavi netko tko javno proklamira javni interes tek onda se trebate zabrinuti zašto vam upravo ovaj pogled serviraju na način na koji se servira. Mediji su svugdje skloni promatrati samo blještave teme i kreiranje afera je klasični modus operandi, no nekako si mislim valjda postoji i neka malo dublja misija i valjda bi i mediji morali povremeno žrtvovati malo kratkoročnog interesa za dugoročno preživljavanje. Previše ima nekritičkog pisanja koje nije utemeljeno niti u čemu i koje je dizajnirano da progura agendu koja se u tom trenutku čini zanimljivom ili oportunom; a ako činjenice ne odgovaraju agendi – tim gore po činjenice.Mediji su ti koji trebaju kreirati pozitivnu klimu i pronalaziti dobre primjere. Mi tonemo u autosugestiji vlastite propasti.

Misao dana:
The new ruler must determine all the injuries that he will need to inflict. He must inflict them once and for all.

VAŽNO: Objava podrške Ivi Josipoviću

Imao sam jučer najbolju namjeru napisati tekst podrške predsjedničkom kandidatu Ivi Josipoviću, te kako sam to i dosada redovito činio javno objaviti da sudjelujem u njegovoj kampanji. Smatram da je to dobra praksa jer htio ja to ili ne, kroz svoje objave na blogu (kojeg rijetko pišem), facebooku ili twitteru te povremenim javnim nastupima zastupam razne stavove koji vam se mogu i ne moraju svidjeti. Mnogi misle kako pritom zastupam i stavove svojeg kandidata ili kako mu ulazim u zaštitu tamo gdje ne bih trebao, ili pak da “spinam” u pozadini.

Iz puno razloga odlučio sam prije skoro već desetak godina aktivno se baviti politikom, to ne radim kao kandidat jer me to ne zanima nego pokušavam biti podrška onima čije stavove dijelim. Vrlo jednostavno i sažeto, radim samo za one za koje mogu glasati. Dakle, moje opredjeljenje za kandidata nije čisto profesionalno (kada radim u svojoj domovini), u igri su i neki dodatni kriteriji – s kojima se opet, možete ili ne morate složiti.

Dakle, od sada pa do dana izbora, lijepo molim da prilikom čitanja svega onoga što napišem ili kažem uzmete u obzir da radim u kampanji Ive Josipovića. Nije neka osobita tajna da se moji zadaci u kampanji odnose uglavnom na sve ono što na sebi ima nekakav prekidač, a za točne iznose honorara morati ćete ipak pričekati zakonom propisana izvješća.

No, jučer nisam napisao ovaj gornji tekst zato jer sam dobio novinarski upit iz Novosti (to su novine koje izdaje i financira Srpsko narodno vijeće) u kojem se oni zanimaju za moje aktivnosti proteklih godina a osobito za sve poslove koje sam obavljao za razna ministarstva.

To da sam radio za ministarstva nije nikakva osobita tajna iz više razloga, o mom angažmanu se već pisalo ranije, dijelom sam o nekim rezultatima mojih aktivnosti i javno istupao na raznim (stručnim) konferencijama, a posljednji puta je to bilo prije nekoliko tjedana na tportalu. Naime, prije nekoliko tjedana Ministarstvo financija je pokrenulo web stranicu na kojoj možete utipkati oib bilo kojeg dobavljača i onda ćete dobiti sve uplate koje je taj dobavljač dobio od državnog proračuna. Primjerice, ako upišete OIB izdavača novosti (29873902790) onda lagano saznate da su samo tijekom 2014. godine od Vlade dobili 9.067.000 kuna ili pak u 2013. primili su 11.625.520 kuna. Taj web site je po meni veliki iskorak u transparentnosti države i (malo poznata činjenica) nastao je temeljem mojeg prijedloga i višegodišnjeg lobiranja. Mislim da je bedasto pretpostaviti da sam se borio za tako nešto a da nisam znao ili mislio da i podaci o mojoj suradnji s ministarstvima neće biti vidljiva. Dapače, sasvim je jasno da kada se krene govoriti o izborima, osobito ovim predsjedničkima onda se izvlače zahvalne teme a ja sam oduvijek bio zahvalna tema (što ću, takav sam, ne ostavljam mjesta kompromisima i teško se uklapam u gomilu) i uvijek je korisno izvući pitanje mog poreznog duga, registra branitelja, moje povezanosti s predsjednikom (ili kombinacija tih tema) ili kao što sada vidimo posla kojeg sam obavljao za više državnih tijela (popis je potpun koliko ja vidim).

U svakom slučaju, novinar u svojim pitanjima postavlja pitanje kako to da više od polovice prihoda ostvarujem s državom. Na žalost njegove teze, to nije točno, u 2012 godini moj prihod od države je bio manji od četvrtine ukupnih prihoda, a u 2013 ispod polovice dok će u ovoj godini biti vjerojatno na razini od nekih 5-10%. Razlog zašto njegova matematika ne štima je to što državna riznica priokazuje bruto iznose uplata dok se u poslovnim knjigama knjiže neto iznosi (PDV u RH je 25% pa je potrebno umanjiti PDV iz svih uplata). Nadalje, čini se da novinar (slučajno ili namjerno, teško je reći) zbraja podatke koje je pronašao u planovima javnih nabava ministarstava s podacima o plaćanjima iako se radi o jednim te istim podacima. I posljednje, ako je posao ugovoren i fakturiran u npr. 2013. godini a naplaćen u 2014. to nisu dva posla nego je i dalje riječ o jednoj transakciji. Kruške i jabuke. Ukratko, u 2014. godini više ne radim za državu (uz mali izuzetak Ureda predsjednika gdje radim na ažuriranju i održavanju njihove web stranice i multimedijalnih sadržaja).

Osim ovih financijskih pitanja, postavlja se pitanje što sam ja to točno radio za državu. Moje kompetencije su (barem sam mislio) javno poznate i uključuju sve što se tiče informatike (evo, prošle godine sam dobio i nagradu Hrvatskog informatičkog zbora za promociju i doprinos ITu), a tu su osobito teme poput informacijske sigurnosti, interneta (aka. izrada web stranica) i poslovna analitika. Kako god okrenuli, moje je mišljenje da sam sudjelovao i bio instrumental u mnogim projektima koji su ili razotkrili niz nepravilnosti i zloupotreba javnog novca (o tome ste puno čitali, a o nekim stvarima ćete tek čitati, jedino niste znali odakle je krenulo jer je to u stvari nebitno), ili su doveli do ušteda u državnom proračunu. Uštede za koje smatram da su napravljene su nekoliko redova veličina veće od svih honorara koje sam primio zajedno. Iznimno sam ponosan na sve što sam postigao i ako imam bilo kakvih žaljenja onda je to zato što nismo napravili više a smatram da smo mogli i trebali.

Novinar dalje preispituje vrstu mojih odnosa s cijelim nizom ljudi, raspitujući se jesmo li poznanici, suradnici, prijatelji i gdje smo sve radili skupa i što. Mislim da je naivno vjerovati da kroz dugogodišnje poslovne odnose povremeno ne razvijete i prijateljstva, ja to radim rjeđe i teže nego drugi no činjenica je da su neki od imenovanih ljudi u novinarskom pitanju bili ili tokom vremena postali moji dragi prijatelji. Od malena su me učili da ljudima treba pomagati i ništa ne tražiti zauzvrat, pomažem svakome za koga procijenim da je iskren i da mu mogu pomoći, od političara do novinara, bez iznimki uključivo i onima koji su me već ranije ili one koji će me tek u budućnosti iskoristiti za svoju malu ili veliku agendu. Ponekad se dobrota vrati, ponekad ne.

I zadnje, novinar se raspituje zašto je Vjetrenjača svoju objavu o javnoj nabavi posljednji puta objavila 2011. godine prije nego što je došlo do smjene vlasti. Ovo je zanimljivo i odlično pitanje, naime Vjetrenjača je neprofitna udruga (poput SNVa) koja funkcionira po budžetskom principu što znači da za svaku aktivnost koju radimo moramo imati osigurane novce. Tijekom 2010 i 2011 godine imali smo osigurana sredstva i kreirali smo nekoliko projekata uključivo i ovaj s objavom javne nabave. Svi naši projekti (ponavljam: SVI) su jednokratne prirode i njihov je smisao da ukažu na neki problem i demonstriraju kako ga je moguće riješiti, za razliku od drugih organizacija koji će godine i godine potrošiti na marljivo lobiranje i zagovaranje, mi smo se više specijalizirali za “hit and run” princip i nakon što ukažemo na problem onda odemo dalje i pustimo drugima s više strpljenja i više novaca da se njime bave. Insinuacija ovog pitanja je da je Vjetrenjača na neki način povezana ili financirana od ove vlade ili ove političke elite što je totalna i apsolutna glupost, no moram priznati da bi to bio mogući zaključak kada ne bi postojali ovakvi projekti poput gore navedenog od državne riznice ili kada ne bi postojale sve druge aktivnosti koje radimo. Financijska izvješća Vjetrenjače kao i popis donatora je javno dostupan i redovito osvježavan. Evo, kao malu ekskluzivu mogu najaviti da ćemo uskoro objaviti ponovno jednu zanimljivu bazu podataka, fali nam još nekih dvadesetak tisuća kuna da bi mogli platiti programere no podaci su tu i spremni za objavu (evo, ako se pojavi neki sponzor, podaci o tome kako donirati nalaze se na stranici http://vjetrenjaca.org/donacije/, nemojte zaboraviti ostaviti OIB jer moramo evidentirati svaku uplatu). Nadajmo se da će i Novosti pisati o tome kada dođe trenutak, a mogu i ponuditi kakvu donaciju – nije da nemaju novaca.

I da sažmemo; ne vjerujem da sam predmet interesa novinara u Novostima, ideja je napasti mene kao percipirano slabu kariku u cilju kompromitiranja kampanje i kandidata. To se pokušalo 2010. nekoliko puta, svake godine završim u novinama kao loš primjer i sasvim je bilo jasno da će se to događati i ove godine (čak Novosti nisu niti osobito originalne u tom naumu) i vjerojatno će toga biti još. Novosti i SNV ionako imaju dugotrajni sukob s predsjednikom Josipovićem i nije osobita tajna da su neki od njegovih prijedloga, poput primjerice preferencijalnog glasanja, direktno u suprotnosti s interesima vodstva SNVa, pa stoga ni ovaj upit nije osobito iznenađenje.

Navikao sam, to je trošak i teret javnog angažmana. Sve aktivnosti koje radim su pod povećalom zainteresirane javnosti i redovito sam predmet raznih anonimnih i manje anonimnih prijava, kontrola i novinarskih tekstova.

Misao dana:
Counterpoint is the key.

Putting two disparate images beside each other and seeing which way the sparks fly. Like letting a small child in the same room as, I don’t know, a Mongolian psychopath or something and just sitting back and seeing what happens. Then you send in a clown, say on a tricycle, and again you wait and you watch.

And if that doesn’t do it, you shoot the clown.