Tag: ZERP

Categories
Ekonomija Politika

Zaoštravanje

Jučer sam ulovio pod ruke Jutarnji list i negdje unutra je pisalo kako je Sanader popričao s nekim iz EUa i pritom “zaoštrio” odnos prema EU a sve skupa vezano uz ZERP. Ovo je naravno smiješno, jer ne zaoštrava Hrvatska (ili Sanader) ništa prema EU, nego je EU taj koji zaoštrava odnos prema nama – no kako su neki na pollitici primjetili, baš je zgodno da imamo problem sa ZERPom jer imamo temu koja ima nacionalnu podršku pa pod problem ZERPa možemo uredno proturiti i alibi za zaustavljanje (usporavanje, privremeno odustajanje ilikoji god želite izraz iskoristiti za činjenicu da pregovori polako staju) pregovora sa EU. How convenient!

Zanimljiva je ta situacija sa ZERPom jer (po mom shvaćanju problema), čisto da ponovim, cijeli problem proizlazi iz nesretnog sastanka s Hidom Biščevićem (koji se uzgred rečeno susreo na “marginama” nekog sastanka s Bill Gatesom; toplo se samo nadam da nije ništa potpisao ili obećao). Naravno, na unutarnjem planu novine nas obasipaju informacijama kako je to bio usputni sastanak i kako nikakva obveza iz njega ne proizlazi, no zašto oni nas uvjeravaju u tako nešto, većinom smo ionako za ZERP – u to isto treba uvjeriti i Slovence i Talijane a i EK čiji je predstavnik bio na tom sastanku, oni su ti koji moraju reći da doista, riječ je o bezveznom sastanku, praktički ad-hoc sazvanoj kavi u Briselu na kojem se više prijateljski čavrljalo nego stvarno radilo. Pojma nemam, možda upravo sada Jandroković uvjerava briselske birokrate što se u stvari dogodilo i tko je što doista rekao (ali i mislio, što je puno važnije).

Željko Rohatinski je legenda i to je valjda sada svima jasno, čovjek je lijepo rekao početkom studenog što nam slijedi, mediji su to manje ili više uspješno prešutjeli i sada kada je svinjac nastao a igra “vola oko stola” se rapidno bliži kraju svi pogledavaju u dostupne stolce i pitaju se tko će ostati stajati. Sanader je u odsutnom trenutku pomislio kako bi bilo super da to bude upravo Rohatinski kao idealni kandidat, no Rohatinski ga je lijepo dočekao i zašamarao kao malog balavca.

Problem spirale inflacije je vrlo veliki i makar on u ovome času nije kritičan parametar u našoj ekonomiji vrlo brzo bi to mogao postati a onda će ono što recimo Šuker naziva “ekonomskom politikom” postati betonski uteg oko nogu. Čisto da nabrojimo nekoliko vrlo zanimljivih parametara koje vrijedi imati na oku i onako seljačko shvaćanje što to točno znači.

Inflacija koja će po svoj prilici okinuti 6% je ukratko mjera koja kaže da ono što ste prošle godine platili 100 danas košta 106. Naravno, kako je Sanaderovo povjerenstvo za praćenje bure primjetilo, nisu svi artikli poskupili 6%, neki su poskupili manje a neki više. Primjerice, poljoprivredni proizvodi su poskupili daleko više od tih 6%. Bila je suša kažu, uvozi se puno, cijene po inozemstvu ne možemo kontrolirati i kako to već ide. Ista ova Sanaderova vlada svojevremeno je govorila (u prethodnom mandatu) kako u ladici ima plan za navodnjavanje poljoprivrednih zemljišta. Lijepo je znati da je taj plan i dalje na suhom, tamnom i hladnom mjestu.

Na cijene prehrambenih proizvoda očigledno utječu i vremenske nepogode, no isto tako i situacija u okruženju; poljoprivreda koja nam je rascjepkana kako to već je, teško da može proizvesti osobito konkurentan proizvod (ok, ima izuzetaka ali…) , a zanimljiva je priča o biogorivima kao faktor rasta cijene poljoprivrednih proizvoda. Naime, sve više i više se počinju koristiti uljarice za biodiesel u europi, odnosno različite druge kulture (poput trstike ili kukuruza) za etanol što je zamjena za benzinska goriva. Što je cijena barela nafte veća, to je proizvodnja biogoriva konkurentnija, a ekipe koja ima novaca kupiti to gorivo je više nego dovoljno motivirana da natjera poljoprivrednika da umjesto pšenice za visokokonkurentni kruh počne raditi uljarice za ZETov autobus.

U nekoj od svojih silnih prezentacija, Ljubo Jurčić je svojevremeno rekao da nije poanta samo forsirati povećanje izvoza, nego i smanjenje uvoza, a poljoprivredni proizvodi su tu očigledna meta budući da ih uvozimo sve u šesnaest. Naravno, da bi ih netko kupovao moraju postati konkurentni, jedan od segmenata je i gore spomenuto navodnjavanje, pa potom nekakva suvisla “ekonomska politika” prema poljoprivredi i poljoprivrednicima i ovdje negdje u priču dolazi izjava Rohatinskog koji kaže da HNB ima vrlo precizan set alata kojima može pokušati kontrolirati ekonomiju, no mnogobrojni alati se nalaze na Markovom trgu.

Inflacija će raditi pritiske i na neke druge procese, primjerice, može se lagano pojaviti potreba za deprecijacijom kune, to znači da nam odjednom treba npr. 7.8kn za jedan EUR ili možda čak i više. Mogao bi se ispuniti san svih izvoznika o kojem pričaju godinama, no, vrijedi se podsjetiti na naš impresivni vanjski dug koji je sada zasigurno prešao 32mlrd eur i indeksaciju koja bi nastala deprecijacijom. Naime, vaši krediti za automobile i stanove su vezani na tečaj eur ili chf i deprecijacijom bi rate narasle, a plaće bi ostale iste što znači da bi za neke proizvode ostalo manje novaca. Eto udara na kulturu, školovanje, odjeću i krajnju potrošnju koja nas je držala svih ovih godina u pozitivnom gospodarskom rastu. HNB nas mora i hoće štititi od deprecijacije jer je alternativa pogubnija od toga.

Eh i sada u okolnostima rastuće inflacije, nadolazeće recesije u inozemstvu (sjetite se što je Soros rekao, ne morate se s njime slagati kada je riječ o razvoju demokracije no pozorno ga slušajte kada je riječ o burzama jer mu je to day_job) očiglednog smanjenja lokalne potrošnje, rastućih kamata na kredite – postavlja se pitanje kako će naša ekonomija sa zacrtanih 6 i više posto gospodarskog rasta uopće pratiti sve to a da u postupku ne potonemo dublje nego što jesmo.

Sva sreća pa imamo Šukera i “ekonomsku politiku vlade” koja je u detalje razrađena s koalicijskim partnerima. Napokon se osjećam kao da sam u sigurnim rukama. Idemo dalje!

Misao dana:
These economic downturns are very difficult to predict, but sophisticated econometric modeling houses like Data Resources and Chase Econometrics have successfully predicted 14 of the last 3 recessions.

Share the post "Zaoštravanje"

  • Facebook
  • X
Categories
Politika

Prije i poslije

Pregovori HDZa s koalicijskim partnerima priveli su se kraju i kako izgleda krajem ovog tjedna imati ćemo novu vladu (osim ako ne bude iznenađenja u Saboru). I sada, dok je sve još svježe vrijedi se podsjetiti nekolicine zanimljivih zahtjeva koji su se pojavili tijekom predizborne kampanje i promotriti sudbinu tih krucijalnih pitanja.

Referendum za NATO – čini se da od njega ništa. Ivo&Co već duže vremena zagovaraju priču o ulasku u NATO bez referenduma, negdje tamo u proljeće dobiti ćemo (navodno) pozivnicu i potom slijedi proces ratifikacije. Ja sam osobno protiv NATOa. HSS i HSLS su kao dio predizborne platforme govorili kako referendum za pristupanje NATOu mora biti održan. Vidimo sada iz njihovih pregovora da se od toga neće ništa dogoditi jer “ako referentne” ankete kažu da je podrška veća od 50% onda nema potrebe, a ako je manja onda ionako nam ne treba referendum – ne razumijem poantu. Uostalom, što je to referentna anketa, možemo pitati primjerice ZAPI koji je svojevremeno za vladu radio istraživanje koje je zabilježilo impresivnih pedesetak postotaka podrške ili pak Novi list koji je predviđao natpolovičnu većinu za SDP. Čisto fore radi, eto jedan quote iz ožujka prošle godine:

Reagirajući na jučerašnju izjavu predsjednika Hrvatskog sabora Vladimira Šeksa po kojoj se o ulasku Hrvatske u NATO neće odlučivati na referendumu, koalicija HSLS i HSS priopćila je danas da će te dvije stranke biti protiv ulaska u NATO ne bude li takva odluka potvrđena referendumom. (dnevnik)

Ministarstvo regionalnog razvoja – jedna od velikih diskusija tijekom kampanje je bila decentralizacija zemlje, a jedna od okosnica cijele priče je i osnivanje novog ministarstva regionalnog razvoja. Ako se netko sjeća prosinca 2006. godine tada smo u praktički drugoj polovici prosinca imali situaciju kada je vlada odlučila promijeniti prihode lokalnih jedinica na način da se dotadašnji porez na dobit kao osnova prihoda lokalne samouprave zamijeni porezom na dohodak. U toj koncepciji uz izuzetak Zagreba i Rovinja (i još pokojeg naselja prebrojivog na prste jedne ruke) svi ostali su dobili nešto više nego što su dobijali dok su Zagreb i Rovinj izgubili na prihodima, no em je u Zagrebu SPD na vlasti, a Rovinj ionako ima Adris pa valjda nije frka, a nova raspodjela je praktički svim drugima osigurala da šute. Godinu dana kasnije i vrapcima na grani je jasno ono što je zagrepčanima bilo jasno još od prvog dana; godišnji rast poreza na dobit je neusporedivo veći od rasta od ubiranja poreza na dohodak (a da ne kažemo da će svakom novom poreznom olakšicom ili povećanjem neoporezive osnovice taj iznos padati). Lokalna samouprava sudjeluje sa samo 10ak postotaka državnog proračuna od čega je skoro pa polovica kako god okrenuli otpala na Zagreb pa je stoga razvoj lokalnih jedinica moguć samo dodatnom decentralizacijom i regionalnim razvojem (što je, vidi ironije, jedna od okosnica SDPovog izbornog programa). Obzirom da i EU ozbiljno pristupa regionalizaciji, da je decentralizacija kod nas neminovna nekako se činilo da je osnivanje ministarstva gotova stvar. Na današnjem sastanku, ispada kako je drIvo odlučio da ministarstva neće biti.

Čelnici HSLS-a Adlešič i Čehok potvrdili su da Sanader ne želi samostalno ministarstvo regionalnog razvoja. Čehok je dodao kako “je HSLS sklon tome da se osnuje ministarstvo, ali Sanader nije”. HDZ predlaže i to da se razdvoje ministarstvo znanosti i obrazovanja. HSLS će inzistirati na ministarstvu regionalnog razvoja i na tome mjestu žele Davora Žmegača.

Neslužbeno doznajemo i da Sanader ne želi ni izdvajanje ministarstva turizma. A upravo je na taj resor, kao i na regionalni razvoj, računao HSS. Ako se ne osnuju ta dva ministarstva, pitanje je što će još, osim potpredsjedničkog mjesta u Vladi, dobiti HSS. Traže i poljoprivredu, no Sanader želi zadržati Petra Čobankovića. (jutarnji)

ZERP – to neželjeno dijete Hrvatskog sabora nakon nekolicine odgoda stupilo je u svoju punu snagu prije nekoliko dana. ZERP i njegovo nepoštivanje pitanje je interpretacije, jer s jedne strane imamo ZERP kojeg ne samo da nemamo čime kontrolirati, no daleko bitnije, ministarstva zadužena nisu na vrijeme pripremila niti zakonodavni i pravni okvir postupanja u ZERPu. Hido Biščević je potpisao što je potpisao i svi osim nas misle kako je to obvezujući potpis. HSS je bio jako rezolutan oko ZERPa, no pritisak slijedi (a formiranjem nove vlade samo će se pojačati) a vrli HDZovci se ne oglašavaju na tu temu osim Hebranga koji je na fini način probao protumačiti da 100-200mil eur od pokradene ribe nije vrijedno zaostajanjem u pregovorima s EU. Nekako si mislim da će priča o ZERPu neslavno propasti u tako uvijenom sporazumu sa Slovenijom i Italijom da ni sami nećemo skužiti što se dogodilo, a po svoj prilici će dobiti i više nego što su imali do proglašenja ZERPa.

Manjine – manjine su krenule diskutirati o tome kako hoće dvostruko pravo glasa. Ono što je tijekom napornih pregovora dogovoreno je da će se o tome razgovarati u prve dvije godine mandata vlade; dakle rješenje ne postoji, HDZ je protiv prijedloga (iako je dvostruko pravo glasa postojao i kod nas do prije desetak godina) i o tome će se “razgovarati”, a odmah da spomenemo i Zdenku Čunhil koja je uspjela ishoditi da se u Daruvaru napokon stave dvojezične oznake (što je ionako bila zakonska obveza lokalne samouprave koju vodi – pogodite tko).

Poanta cijele ove priče je u stvari slijedeća. Nekakvi pregovori se vode već mjesec i pol dana i sve što se je u tome vremenu dogodilo je da su “koalicijski partneri”, kojima je bila važna samo “programska kompatibilnost” uspjela napustiti apsolutno svaku od pregovaračkih pozicija s kojima su krenuli. Ništa od regionalizacije, ništa od referenduma za NATO, manjinama ništa od prava glasa a niti onih šest milijardi kuna za hrvatsko selo se ne spominje previše. U posljednjem tjednu prije formiranja vlade počinju se po novinama spominjati fotelje (makar, ne vidim o čemu se drugome pričalo ako su programe već odlučili u cijelosti napustiti) i sada polako izlaze taštine na vidjelo.

http://youtube.com/watch?v=te6qG4yn-Ps

Ono što bi danas Đurđa, Josip, Milorad i društvo trebali napraviti je lijepo sjesti, natočiti pivo, napraviti kokice i pogledati reprizu nekih od svojih “odlučnih” stavova iz predizborne kampanje te se poput David Byrnea zapitati: “Well, how did I get here?”.

Misao dana (za Đurđu i Josipa):
You’ve got the brain of a four-year-old boy, and I’ll bet he was glad to get rid of it.

Share the post "Prije i poslije"

  • Facebook
  • X
Categories
Politika Priroda i društvo

Tonći Tadić: Svjedoci smo sukoba dva T-Rexa

Negdje krajem prošle godine imao sam prilike upoznato Tonćija Tadića, tadašnjeg HSPovog saborskog zastupnika i jednog od čelnika stranke. Našli smo se na višesatnoj kavi i nekako “spojili” na prvu, pričali o politici, njemu, društvu u cjelini i na temelju toga je nastao moj intervju s njime “Hajduk loše igra, ali ja sam u Torcidi”. U proteklih 11 mjeseci puno se toga promijenilo i unatoč tome što nisam očekivao, nisam se niti iznenadio njegovim istupanjem iz HSPa čisto zato jer sam davno prije došao do zaključka kako su teme koje on zastupa u stvari teme koje bi bilo koja stranka mogla (i trebala) imati u svom portofoliu inicijativa. tonći se odlaskom iz HSPa odlučio uletiti u djelomično neucrtani politički teritorij, a istovremeno, oni koji su u njega uletili prije stvorili su vrlo nezgodnu hipoteku (Letica, Lončar, Holjevac…).

Poznavajući Tonćija i energiju koju ulaže, drago mi je da nije odustao od politike, osobito stoga što se može dogoditi da će (po mojoj procjeni) upravo njegova inicijativa dramatično utjecati na rezultate izbora u desetoj izbornoj jedinici. Upravo zato sam ga odlučio pitati nekoliko pitanja o tome gdje on sada “stoji” i koje su perspektive.

Većina nezavisnih koji su i uspjeli do sabora su ili u startu ili naknadno pokazali svoje pravo lice i ne mogu baš reći da je bilo koji nezavisni doprinjeo ovoj zemlji (osim što ručicama osiguravaju nekome većinu). Zašto onda nezavisna lista i koliko uopće može jedan glas neovisnog zastupnika nešto promijeniti u Saboru?
Zato što ipak, unatoč nekim primjerima, smatram da jedino kao nezavisni mogu nešto korisno učiniti u Saboru za građane juga Hrvatske. Ma koliko vam to patetično zvučalo, ja to ozbiljno mislim. Previše dobro poznajem način funkcioniranja naših stranaka da bih se upuštao u neke kombinacije tipa “nezavisni na stranačkoj listi”. Da se razumijemo – ja mogu savršeno dobro živjeti od svog posla izvan Sabora, a to pogotovo vrijedi za ljude na mojoj listi. Pa nam dakle ne trebaju situacije u kojima će se rješavati nečiji životni problemi ako se zauzvrat glasa za neku budalaštinu u Saboru. I ne mislim da jedan zastupnik ne može ništa učiniti – mojih 70-ak zakonskih prijedloga i pusti usvojeni amandmani ili prijedlozi iznijeti na pravom mjestu govore da i jedan jedini nezavisni zastupnik može učiniti puno ako doista djeluje kao neovisni glas javnosti, neovisan o stranačkim “kuhinjama”.

Uspjeli ste okupiti na zajedničku listu gotovo sve nazavisne liste koje su se natjecale na prethodnim parlamentarnim izborima, to je gotovo 20% glasova koji su “propali” jer nisu prošli izborni prag. Kako ocjenjujete svoje šanse u desetoj izbornoj u kojoj se sada prvi puta natječete?
Nisam okupio one koji su propali na izborima, nego sam dobio potporu mahom od lista koje su dobro prošle na izborima. A tu su i pojedine udruge, ukupno 20-ak nezavisnih lista i udruga. Koliko god bilo teško uspoređivati lokalne sa parlamentarnim izborima, ipak treba ukazati da su nezavisne liste pokupile oko 27% glasova na lokalnim izborima 2005. u Splitskoj i Dubrovačkoj županiji, uz izlazak na izbore od svega 55%. Očito je riječ o velikom zasićenju usko-stranačkom politikom na jugu Hrvatske i želim biračima ponuditi nešto novo.

Procjenjujem da ćemo proći na ovim izborima, a o daljnjim koracima više nakon izbora, jer moja neovisna lista je de facto dalmatinska regionalna inicijativa.

http://youtube.com/watch?v=ImNUytCPHLw

Koncept okupljanja neovisnih lista u stranku je već viđen. To je pokušala Tatjana Holjevac pa je propala. Zašto mislite da ćete vi uspjeti?
Ponavljam, ovdje nije riječ o klasičnoj nezavisnoj listi na kojoj je uz mene još 13 mojih prijatelja ili znanaca. Niti je riječ o utjerivanju nezavisnih lista u stranku. Ovdje je riječ o nečem znatno većem: stvaramo svojevrsnu konfederaciju lista i udruga koje nas podržavaju. Moja neovisna lista je svojevrsno “predstavničko tijelo” nezavisnih lista i udruga koje nas podržavaju i koje (što je još važnije) čine našu gotovu mrežu na terenu. Također, ponavljam moja neovisna lista je dalmatinska regionalna inicijativa koja nije stvorena “odozgo” iz nekog centra, nego umrežavanjem na terenu postojećih neovisnih lista koje djeluju kao mikro-stranke u svojim mjestima, a na ovaj način imaju šansu dobiti svoje ljude u Saboru.

Ako plan upali, i doista ovih 20% glasača zaokruži vašu izbornu listu, to će kreirati značajni pomak u rezultatima desete izborne jedinice, a osobito će se odraziti na rezultat HDZa u desetoj izbornoj i potencijalno će upravo vaša lista presuditi tijek izbora. Smatrate li takav razvoj događaja mogućim? Koliko uopće možete “potegnuti” na izborima u ovakvoj bipolariziranoj kampanji?
Ne bavim se takvim nagađanjima, niti me zanima rezultat HDZ-a ili odnos HDZ-a prema SDP-u. Ostvarimo li naša predviđanja ove liste i udruge iz Dalmacije će imati svoj siguran glas u Saboru, koji će biti efikasan i neovisan. Ako HDZ uz više od 19 milijuna kuna ulupanih u kampanju strahuje za svoj prolaz u Dalmaciji radi mene i moje liste, onda mi je to na čast, obzirom na skromna sredstva koja koristimo. Uostalom, naša kampanja se temelji na terenskom radu sa listama i udrugama koje nas podupiru, na promicanju mojih inicijativa koje guram već 8 godina u korist raznih udruga iz Dalmacije – brodara, pomoraca, ribara itd., te na inovativnom koriptenju interneta u kampanji. Sve možete saznati na www.toncitadic.com, gdje imate i prvi video-blog u Hrvata, nešto slično kao web site Baracka Obame u SAD-u.

Dosjetio sam se i još jedne konsekvence vaše liste. U Hrvatskoj je već nekoliko puta bila osnivana neka “treća opcija”, “treći put” i uvijek bez uspjeha, još je krleža govorio o tome kako s dva hrvata možete osnovati tri stranke – vaš uspjeh na izborima bi mogao potaknuti da se u slijedećem izbornom ciklusu okrupne manje nezavisne liste i otmu još veći kolač “velikim” strankama, a tada se otvara prostor i za zajednički nastup svih takvih lista po svim izbornim jedinicama. Da li je takav scenarij moguć i poznavajući politiku “s one strane stola”, postoji li potencijal i glad za tako nečime i koja je uopće budućnost parlamentarne demokracije u hrvatskoj?
Smatram da Hrvatska ponavlja isti put razvoja demokracije kojeg je prošla Italija, ali da mi to radimo kroz “ubrzani tečaj”. Naime 1978. je u Italiji došlo do formiranja cijele šume neovisnih lista, građanskih pokreta i regionalnih inicijativa, jer su građani jednostavno bili zasićeni stranačkim igrama i trgovinama. Tada je nastala Lega Lombardia, tada su udareni temelji za novu strukturu političke scene Italije. Nakon što je Afera “Čiste ruke” razorila učmali talijanski stranački sustav krajem 1990.-ih ta nova stranačka struktura je izašla na vidjelo. Kod nas također dolazi do zasićenja strankama. Jednako kao u Italiji tako će i ovdje sredstva iz europskih kohezionih fondova biti raspoređivana prema statističkim regijama, što će poticati regionalizaciju i regionalne inicijative. A ni po korupciji nismo ništa bolji od Italije, samo je kod nas Afera “Maestro” završila kao obični igrokaz, umjesto da je razotkriven čitav lanac zloporaba vlasti.

Zadnji puta kada smo razgovarali pričali smo puno o ZERPu, NATOu i EU. Tada sam bio stekao dojam kako su sve vaše inicijative u stvari zdravo razumske mogle bi biti dijelom politike i nastojanja bilo koje stranke, s time da sam došao do zaključka da vi osobno možda i niste toliki pobornik NATOa i da kroz inicijative o reguliranju prava i obveza stranih vojnika na našem teritoriju u stvari potiho kočite pristupanje NATOu. Da li se išta promijenilo oko toga? Koji je stav Tonćijeve liste o ZERPu, a posebice NATOu i EU?
Što se tiče EU, isti je kakav je i bio – ostanemo li izvan EU, ostati ćemo u Zapadnom Balkanu. Cilj je dakle ući u EU, uz razumne pregovore koje treba temeljiti u svakom od poglavlja na dva ključna zahtjeva kojima se služi i EU. Kao prvo, na zaštiti javnog interesa u Hrvatskoj npr. zaštiti javnog dobra ili baštine od stranog preuzimanja, zaštiti domaćeg poduzetnika radi opasnosti od gubitka radnih mjesta. A kao drugo, na načelu nediskriminacije npr. da u ZERP-u nesmije biti više stranih nego naših ribarskih brodova iste snage. Uglavnom, kod svih tema koje se tiču Jadrana, obale, otoka, Zagore stajališta su mi ista kao ona koja sam promovirao svih 8 godina. Kod ZERP-a stajalište mi je isto od 2001. do danas – to je trebao biti gospodarski pojs, pa bi sve bilo jasnije štos e tiče međunarodne pravne procedure. Osim toga, treba odmah aktivirati ekološki dio, što možemo jer on nije dio acquisa, o njemu se ne pregovara u sklopu pregovora sa EU, niti nam stoga treba dopuštenje EU. Isto su uostalom napravili Talijani i Slovenci. Druga stvar je ribolovni dio – za njega pregovaramo sa EU u sklopu poglavlja 13. “Ribarstvo”, ali tu se opet najbolje držati primjera Malte i spomenute cake o nediskriminaciji. Što se tiče NATO-a, treba biti svjestan da NATO nije preduvjet za EU! Također je neprirodno da se članstvo u NATO-u tretira u Hrvatskoj kao nešto što je već riješeno i što je jako dobro za nas. Sve što tražim je ista procedura kao za EU: pakt klubova u Saboru o načinu ulaska, program gospodarskih i obrambenih prilagodbi, puna informacija o svakoj fazi i prilagođavanje zakona potpisanim sporazumima tako da uvijek imamo stvari pod kontrolom u svakoj situaciji. Bizarno je da smo ratificirali (nisam glasao za to!) SOFA sporazum sa NATO-om 2001. koji se odnosi na status stranih vojnika, točnije na utvrđivanje njihovog imuniteta i na utvrđivanje štete tijekom vojne vježbe u Hrvatskoj, sa dva dodatka 2003. i 2004. koji se odnose na zapovjedno i civilno osoblje, ali nitko nije dopunio Zakon o kaznenom postupku da se točno zna kako se postupa kod svih spornih situacija koje uključuju strane vojnike i naše građane. Još je gore stanje sa nizom sporazuma potpisanih i ratificiranih sa SAD-om. Nisam sa tim zadovoljan, ni ja niti kolege na listi, jer će se većina NATO-vih vojnih vježbi odvijati u Dalmaciji. Da i ne govorim o neriješenom statusu stranih vojnih brodova u našem moru, odnosno o propisima koji reguliraju korištenje naših vojnih baza, odnosno luka i arerodroma. Sve je to još u magli, tj. ne ponašamo se kao ozbiljna država, nego uporno glumimo banana-republiku vjerujući da ćemo tako prije u NATO! Suludo!

Inzistiranje na istini o Sunčanom Hvaru je kao rođenom hvaranu bila jedna od tema koje ste forsirali od samog početka, no početkom godine (nakon objave ugovora) nekako ste prestali biti sugovornik medijima na tu temu. Što se dogodilo?
Čekao sam ostvarenje Protokola kojeg je hvarski gradonačelnik potpisao sa Polančecom. Kako Grad Hvar, vjerujući Polančecu nije poduzimao skoro ništa u međuvremenu, nisam ni ja. Svi su se trgnuli tek sada uoči izbora, a nakon raspuštanja Sabora. Prekasno! Naime, 2004. je konačno usvojen moj Zakon o prijenosu vlasti (doduše nazvali su ga Zakon o primopredaji vlasti) u kojem jasno piše tko gubi pozicije u državnoj upravi i vladi nakon promjene vlasti. Ali jasno stoji i to da se postojeća vlada u ovom interregnumu do konstituiranja novog sabora i izbora nove vlade smije ponašati samo kao tehnička vlada, tj. da nesmije potegnuti nijedan značajni gospodarski potez, pa ni kod Sunčanog Hvara. Dakle za sve inicijative je prekasno, a osim toga očito je da se Polančecu nesmije vjerovati i da mu se nije smjelo vjerovati!

Obećali ste da kada uđete u sabor da ćete djelovati kao oporba, HSU s druge strane otvoreno kaže da ide s pobjednikom jer tako može uvjetovati svoje projekte. Zašto mislite da kao oporba možete napraviti više? I kada kažete oporba, da li to znači da ćete po automatici biti protiv svega što pozicija predloži ili ćete podržati neke projekte i zakonske prijedloge i pod kojim kriterijima? Hoćete li glasati za povjerenje vladi, proračunu…
Tko je oporba, a tko vlast dokazuje se na dva testa: na glasovanju o povjerenju vladi i na usvajanju proračuna. Ako kao regionalna inicijativa želimo ostati izvan dva postojeća stranačka bloka, onda to isključuje ulazak u te blokove i nakon izbora u saboru. Da se izrazim slikovito – svjedoci smo sukoba dva T-Rexa na političkoj sceni – jer na to su se sveli izbori i kampanja HDZ-a i SDP-a. Ući u neki od stranačkih blokova oko SDP-a i HDZ-a znači biti zalijepljen na leđa jednom od ta dva T-Rexa dok se on šamara kandžama i grize sa drugim T-Rexom. Te ga sa tih leđa kojiput gricnuti, a zauzvrat “popiti” dobar dio ugriza i udara kandžama. Osim proračuna i povjerenja vladi, kod svih drugih glasovanja ključno je imati inicijativu i davati i uskraćivati potporu prijedlozima vlade ovisno o tome koliko se slažu s našim inicijativama. Sigurno neću čuvati kvorum vladajućima, ma koji to bili.

Imali ste prilike sudjelovati u politici stranke koja je potiho koalirala s HDZom godinama, i iz priopćenja koje ste napisali prilikom izlaska iz stranke otišli ste upravo zbog toga; istovremeno bili ste dio opcije koji je gotovo pa dijametralno suprotan onome što zastupa SDP, postoji li jasna preferenca koga bi radije vidjeli na vlasti i možete li dati svoju ocjenu rada ove vlade i eventualno predviđanje tko će biti pobjednik ovih izbora?
Ne želim se baviti prognozama. No ako doista slijedimo razvojni put Italije u demokraciji, onda se bližimo stanju kad će biti svejedno tko je na vlasti, jer će biti jednako neefikasni – jedni radi svoje korumpiranosti, a drugi radi svoje nesposobnosti.

Tonćija Tadića i njegovu kampanju možete pratiti na gore spomenutom siteu toncitadic.com, na novootvorenom blogu toncitadic.blog.hr i na pollitika.com. Makar Tonći nije do sada bio direktno prisutan na internetu, vrlo je dobro upoznat sa situacijom i prati pomno događanja (osobito na pollitici :), tako da ako imate pitanja, savjet ili kritiku slobodno mu je uputite. Ponavljam još jednom, Tonći Tadić je po mom mišljenju jedan od rijetko vrijednih a istovremeno prizemnih političara i njegov “common sense” nam je jako potreban i unatoč tome što se po svome političkom svrstavanju nalazi na suprotnom kraju od mojih osobnih preferenci, svejedno bih ga rado gledao u slijedećem sazivu sabora.

Misao dana:
Col. Jessep: You want answers?
Kaffee: I think I’m entitled.
Col. Jessep: You want answers?
Kaffee: I want the truth.
Col. Jessep: You can’t handle the truth.

Share the post "Tonći Tadić: Svjedoci smo sukoba dva T-Rexa"

  • Facebook
  • X