Categories
Business Politika

Tvornica relativnosti

Baš kako sam i predvidio, dobit hrvatskih poduzetnika u 2005 je rekordno velika, pitanje je samo trenutka kada će vladajuća struktura uletiti u kampanju kojom će na sve raspoložive megafone razglasiti kako nam nikada nije bolje išlo nego sada. Ono što će vjerojatno previdjeti je sitni detalj kako je tijekom 2004 godine promijenjena regulativa oko amortizacije i koja je dramatično ograničila slobodu poduzetnika oko tog poreznog štita. Tijekom ove godine ponovno je promijenjena regulativa o porezu na dobit, pa tako pojedini troškovi (posebice oni koji se odnose na istraživanje i razvoj) više nisu priznati kao porezne olakšice. Činjenica je kako se donekle liberalno shvaćanje amortizacije može koristiti kao svojevrsni porezni štit i da uz kreativnu upotrebu amortizacije možete odgoditi plaćanje poreza na dobit, no to je uvijek kratkoga daha i to se koristi onda kada želite poboljšati novčani tok. Porez na dobit je tradicionalno minorni prihod proračuna i u principu to je prinos na kapital poduzetnika. Ako malo bolje pogledate strukturu poreza na dobit po vrstama poduzetnika (mali, srednji, veliki) ili odnos tih poreza po županijama dolazimo do nekih vrlo zanimljivih zaključaka:

  • veliki poduzetnici zapošljavaju 48% zaposlenih u privredi,
  • ostvaruju  62% dobiti,
  • i 61% ukupnih prihoda.

Prije nekoliko dana, naš prethodni ministar financija Mato Crkvenac pomalo sramežljivo je i profesorski odadio konferenciju za novinare u SDPu gdje je prezentirao brojeve o katastrofalnom stanju u rastu vanjskog duga, javnog duga i općenito o našem gospodarstvu. Vlatko Maček, aktualni spin_doctor trenutne vlasti odmah se bacio u kontraofenzivu (misteriozno, nisam uspio niti na jednom portalu pronači Mačekov odgovor, kao da je u zemlju propao, a na stranicama vlade posljednja objava je od 21. srpnja 2006.). U svakom slučaju, fora je da je Crkvenac govorio o brojevima, dok je Maček odgovarao u postocima. I doista, kada se govori o postocima, brojke idu u korist trenutne vlade, jer je 25% rasta dugovanja manje od 40% dugovanja koje se desilo u vrijeme vladavine SDPa, no istovremeno, akoMrkva i magarac brojimo euro po euro, tada je situacija sasvim suprotna (ovo nisu stvarne brojke jer ih nisam uspio naći, a nije mi se dalo to kompajlirati sa deset adresa; no poanta je nepogrešivo u tome).

Nezaposlenost je sve manja, što je sjajan rezultat, no osim što se djelomično šlepamo na sezonskim rezultatima koje će se naglo povećati već od kolovoza, možda bi bilo dobro usporediti i broj zaposlenih u privatnom sektoru koji je po rezultatima državnog zavoda za statistiku pao u odnosu na prošlu godinu. Neki se pitaju kuda idu divlje svinje, a mene zanima kuda su nestali nezaposleni (može biti da je metodologija izračuna promijenjena pa neki ispadnu s popisa prije ili kasnije, hmmm – sigurno nije to ;)?

I posljednje, plaća u javnom sektoru se pojavila niotkuda usred kolovoza kao tema koju su (vjerovali ili ne), načeli vladajući. WTF? em tih službenika imamo da ih možemo izvoziti, em im sada još moramo i dići plaće kako bi sustigli neki hrvatski prosjek. Ono što vam nitko ne kaže je da se njihove vlastite plaće računaju u taj isti prosjek, tako da je šansa da se taj prosjek ikada sustigne u stvari ravan nuli jer čim mi njima dignemo plaće, odmah naraste naglo i prosjek i opet imamo novi cilj; to je poput onog magarca koji na štapu ispred sebe ima mrkvu. I sada čitam ovu analogiju s magarcem i mrkvom i čudim se koliko je to duboka usporedba u konkretnom slučaju.

Polako ali sigurno ulazimo u izbornu godinu, populista kakav je, drIvo će nam servirati državni proračun kakvog još nismo vidjeli. Jedva čekam.

Misao dana:
If Stupidity got us into this mess, then why can’t it get us out?

Categories
Politika

Odgovornost vlade

Po izjavama SDPovaca, Požeško-slavonska županija dužna je 340 milijuna kuna. Ovo je jako zanimljiva situacija koja barem na površinu nije isplivala do sada zato što je očigledno prethodna vlast dajući garancije ostvarila razne kredite kod različitih trgovačkih društava zadužila županiju iznad mogućnosti povrata.

Jedinica lokalne vlasti baš kao ni vlast sama po zakonu ne može završiti u stečaju (kako je to novizabrani župan često ponavljao, on je doduše govorio o bankrotu no ta kategorija koliko je meni poznato u hrvatskom zakonodavstvu ne postoji), i obzirom da za njih u principu jamči država, banke su spremne preuzeti jamstva takve jedinice vlasti bez prethodne ili dodatne provjere budući da se smatra da je država idealni dužnik i sam po sebi vraća obveze uredno.

Županije su inače jedno čudno tijelo u hrvatskoj, i njihova funkcija mi nije totalno jasna. Naime imamo ih (mislim) ukupno 17 20i zanimljivo je da je proračun grada zagreba neusporedivo veći od svih županija zajedno. Ja razumijem potrebu da postoje lokalni uredi državne uprave, no da li je potrebno imati 17 nekakvih skupština, župana, sekretarica, vozača i automobila, zgrada i koječega drugoga što je potrebno to mi nije baš razumljivo a svakako nije racionalno, a ako želimo ići argumentiranjem da županije osiguravaju ravnomjerni razvoj države, s budžetima i utjecajem koje one objektivno imaju – mogućnost utjecaja je doista malen (osim za zapošljavanje dodatne, nikome osobito potrebne birokracije).

Postoji jedan koncept koji se zove državna riznica, i koliko ja razumijem, to je mjesto na kojem bi morale biti koncentrirane i evidentirane sve obveze države, pa tako i obveze koje imaju županije. Teško mi je razumljivo da je jedna osoba (župan) bila negativac u domaćem filmu i ispotpisala tolike silne zadužnice i mjenice bez znanja više osoba. Također, još je teže razumljivo objašnjenje (koje će sigurno uslijediti) kako se sve radilo po propisima i kako je sve to predviđeno – a totalno mi je nemoguće da se sve skupa napravilo bez prethodnog znanja državne vlasti a osobito ministarstva financija. Bilo bi nadalje zanimljivo vidjeti strukturu tih 340 milijuna kuna i kako je do te obveze došlo, odnosno koliko je od toga dospjelo a koliko nije, odnosno koliko je stvarno blokiran račun županije?

U travnju 2002 godine, tadašnja nizozemska vlada je dala ostavku zbog propusta koji su se desili u Srebrenici sedam godina ranije. Ostavku je dala vlada koja tada nije vladala i koja s tadašnjom vladom nije povezana niti po političkoj liniji, no unatoč tome su smatrali kako je odgovornost nizozemske vlade dokazana te su odstupili kao moralni čin nakon tadašnje istrage.

Iako bi u svakom normalnom društvu zbog ovoga letile glave – primjerice ministra financija, ureda za državnu upravi uli vlade u cijelosti (dakle ne govorimo sada o krivičnoj odgovornosti osobe koja je dokumente potpisala, nego o moralnoj i političkoj odgovornosti osoba koje su tako nešto omogućile ili previdjele), to se kod nas, kao i u dosada otkrivenim sličnim situacijama sasvim sigurno neće dogoditi. I to je tužno!

Misao dana:
I predict that someday our entire military will be gay. If people are shooting at you, it goes down a lot easier if you’re huddling in a foxhole with a chiseled 20-year old and you can use lines such as, “Bruce, we might die today. But before we go…”

Categories
eDržava Priroda i društvo

judgment day… (3:58, Army Of Lovers, Les Greatest Hits)

Čitam sada antikorupcijski program vlade i naletim već u uvodu na slijedeće;

Nezavisnost sudbene vlasti je ustavna kategorija. Nezavisnost pretpostavlja i odgovornost. Nitko nema argumenata ni razloga generalno sumnjati u moral, poštenje i visoke kvalitete sudaca kao profesije. Međutim, sudbena, izvršna i zakonodavna vlast moraju se suočiti s nedostatkom povjerenja građana, nedostatkom vjerodostojnosti sudstva i sumnjama građana u korumpiranost. Ne radi sumnji već radi povjerenja nužno je stalno djelovati radi vraćanja povjerenja javnosti.

Sudstvo je opterećeno velikim brojem neriješenih predmeta i velikim brojem dugotrajnih postupaka. Sudski postupci koji ne traju godinama nego desetljećima snažno, s pravom i razlogom, potiču sumnje i nepovjerenje.

Ozbiljne pomake u organizaciji koji bi dali pozitivan rezultat u kratkom vremenu nije realno očekivati.
Istodobno, za povratak povjerenja javnosti u sudstvo nužni su pozitivni pomaci i u kratkom vremenu.

Ovi su odustali prije nego što su krenuli. Ozbiljne pomake je lagano napraviti, izdvojiti dvadeset sudaca koji su gurnuli prste u med dublje nego što su smjeli, hop policija, suđenje i kazna; objava svih odluka na internetu i samo pustiti novinare (i blogere) da kopaju po tome… Da vidiš rezultata čim poćnu suce rastavljati po novinama… Zasada čitamo samo ekstreme poput onog lika iz Gospića, a siguran sam da tu ma još dobrog materijala…

Misao dana:
“Bother!”” said Pooh, as he hid the Death Star plans in his Hunny pot.