Categories
Politika

Radimir Čačić, početak kraja?

U obrazloženju prijedloga za izglasavanje nepovjerenja, koji je pripremljen za sjednicu Skupštine Varaždinske županije u petak, piše da su župan Čačić i Poglavarstvo stvorili obveze od 832,7 milijuna kuna na rok od 20 do 30 godina, što je gotovo 53 posto ostvarenog godišnjeg proračuna. A to je, pak, navodi se, gotovo 18 posto veće zaduženje od propisanih Smjernica za primjenu ugovora u JPP-u. Ugovorene cijene višestruko su više od tržišnih, troškovi najma promjenjivi, a uvjeti su tajni i nepoznati javnosti… (jutarnji)

O Radimiru Čačiću nisam štedio riječi u prethodnom razdoblju, a sve je u stvari krenulo još 2006 godine kada sam napisao tekst “Tko je Radimir Čačić?”, a na koji se javilo iznimno puno ljudi u svojim komentarima što me je poprilično začudilo. Osamnaest mjeseci kasnije načelno se ostvarilo što sam napisao i Čačić nije premijer, HNS je loše prošao u saboru, a kao dodatni bonus stranku je napustilo, napušta ili razmišlja o tome očigledno dosta ljudi buduću da je na posljednjem njihovom stranačkom saboru, gotovo dekretom, poput štafetne palice predsjedničko mjesto Radimiru Čačiću prepustila Vesna Pusić.

Pitanje koje sam tada također postavio je i što je stvarni cilj Radimira Čačića, njegovo neracionalno inzistiranje na premijerskoj poziciji smatram jednim od kritičnih faktora za neuspjeh ne samo HNS-a nego i cijele lijeve koalicije (što je HNS donekle uspješno uspio prebaciti na SDP) a vidim da cijela priča ide dalje™ i odjednom se Čačić pojavljuje kao potencijalni kandidat za zagrebačkog gradonačelnika gdje misli zamijeniti Milana Bandića a o čemu su navodno napravljene već određene ankete i ispitivanja.

Ako prihvatimo mišljenje kako je Bandić loše rješenje za Zagreb, moramo se zapitati tko je taj koji će zamijeniti Bandića i iskreno ne vidim poante u zamjeni Bandića osobom koja je na hrvatskoj političkoj sceni njemu najbliža, a to bi svakako bio Radimir Čačić. Čak i ako površno pogledamo odnose snaga u Zagrebu i Varaždinu, pa potom zaduženje koje je kreirao jedan i drugi – sasvim je jasno da Čačić dolazi po još veći komad kolača. naravno, poput bitke za premijersku poziciju Čačić kreće u još jednu borbu protiv vjetrenjača ne razumijevajući da će ga u slijedećih desetak mjeseci upravo vlast s koje će sletiti u petak proganjati za apsolutno svaku odluku koju je donio i kojom je ili tek hoće dovesti Varaždinsku županiju na rub bankrota koji doduše zakonom nije predviđen pa će se užasan kraj pretvoriti u užase bez kraja, barem za Varaždince. Istovremeno, ta ista vlast iskoristiti će svaku priliku da, kada već mora, svečano otvori svaki od stotinjak objekata koje je ovaj odradio u svojem trogodišnjem mandatu župana.

Naravno, Čačić županijsku stolicu ne gubi radi HSS/HSLS-a (koji će rado pripomoći sada kada su stvoreni uvjeti) nego ignorira činjenicu da su ga napustila dva njegova vlastita zastupnika a što je najvjerojatnije posljedica trvenja koje se događa u HNSu već mjesecima (neovisno o tome što HNS sada lopticu pokušava prebaciti na odgovornost dvojce vijećnika kojima su navodno riješeni njihovi osobni problemi, čime se valjda želi ilustrirati da Čačićeva vlast ili nikada ne bi pristala na tako nešto ili je možda cijena bila prevelika čak i za njega?).

Čačić je lik koji je prestao pobjeđivati, a nažalost ne zna se ponašati ni kao gubitnik (pa stoga niti ne očekujem da on iz ove cijele priče izvuče lekciju).

Misao dana:
Stubborn and ardent clinging to one’s opinion is the best proof of stupidity.

Categories
Politika Priroda i društvo

Radimir Čačić, čovjek iz drugog filma (ako ne i svemira)

Prošle godine sam napisao jedan tekst o HNSovom Radimiru Čačiću i to je bio jedan od najkomentiranijih tekstova na ovome blogu. Čačića sam spominjao nekoliko puta ako ništ drugo jer me neograničeno zabavlja (i brine) njegovo iracionalno inzistiranje na premijerskoj poziciji. Proteklih dana Čačić je dao intervju za drugifilm. Drugifilm je web portal koji se pojavio prije nekoliko mjeseci, u vlasništvu je dosada anonimne tvrtke iz Varaždina i oni su se javno deklarirali kao portal koji podržava Radimira Čačića (a dio tekstova su objavili i na pollitici).

Evo nekih izvadaka iz tog intervjua:

DRUGI FILM: Doista vjerujete da možete samo sa SDP-om i IDS-om formirati vlast?

ČAČIĆ: Naravno, nije to tako komplicirano ako se svede na brojke. Uzmimo da je SDP-ov realni graničnik 60 mandata. Na nama je, dakle, da odradimo svoj dio posla, skupimo razliku do 77 mandata. U prijevodu to znači da moramo u trećoj izbornoj jedinici, mojoj, uzeti pet mandata, u Zagrebu dva kao na prošlim izborima, a u desetoj s Androm Vlahušićem probati uzeti dva. To je ukupno devet. Ako u ostalih sedam jedinica prijeđemo prag i uzmemo barem po jedan mandat, to je ukupno sedam. Sve zajedno 16 mandata.

Zadnje ankete pokazuju kako HNS jedva prelazi izborni prag i po posljednjim projekcijama (koje su pravljene s iznimno velikom greškom), rezultat kojeg navodi Čačić nije realan, tj. nema stvarne podlogeu stanju na terenu. Dapače, ako se malo bolje pogleda, ispada da HNS neće postići taj rezultat niti u njima matičnoj županiji, a kamoli da će proći izborne pragove u ostalih 6-7. Čačić je dugo vremena govorio o premijerskoj poziciji baziranoj na rezultatu, potom se prebacio na priču o “kontrolnom paketu” (što bih ja nazvao ucjenom i meni nepoznatom praksom) da bi sada počeo lagano spuštati kriterije. Ako se ne varam, nakon pripajanja Libre, oni imaju u saboru 9 zastupnika i kako je krenulo, ta brojka će se svesti na 6-7 zastupnika. Doista ne vidim kako će sa 6-7 doći na 16 i ta magija me strašno zanima (iako intervju nudi neke recepte).

DRUGI FILM: Mislite da je SDP slijedio iste rezone?

ČAČIĆ: SDP je derivacija toga nastala pod pritiskom. Oni govore o nekakvom timu, prikrivajući činjenicu da nemaju vođu, čovjeka koji vodi taj tim i preuzima odgovornost. Kad su vidjeli premijerske ankete u kojima je Ivica Račan loše prolazio, malo su zamutili vodu. Ponudili su Ljubu Jurčića kao potencijalnog kandidata, s time da bi Račan povukao na pola mandata. Što bi se reklo, ni vrit ni mimo. Iz te vrste poruke, nesretnom okolnošću Račanove smrti pojavio se Milanović. On je druga derivacija.

DRUGI FILM: Kandidati za Račanova nasljednika jednostavno su morali Jurčića prihvatiti za premijera?

ČAČIĆ: Oni koji su otpočetka stali iza Jurčića postavili su ga kao uvjet za kandidaturu. Antunović u početku nije to prihvatila, Bandić nije uopće, Picula nije znao što bi s tim i tako se rodio Milanović. Naš model je prirodno stanje stvari, a u SDP-u derivacija činjenice da su se suočili s dvije personalizirane kampanje, Sanaderovom i mojoj. Ne mislim da je to njihovo prirodno stanje.

Ovo mi je strašno zabavno, naime kada govori o SDPu, Čačić tvrdi kako je situacija razdvajanja predsjednika i premijera neprirodna i nelogična, dok istovremeno on godinu dana zagovara totalno istu stvar. Dapače, kako se kroz redove dalo naslutiti, Milanović uopće nema ambicije u slijedećem mandatu ući u vladu, nego misli se baviti saborom, dok je recimo Vesna Pusić dala vrlo jasne signale kako postoji točno određeno ministarstvo kojime želi upravljati (i ta ambicija je bila njezin motivator 2003 godine da se pokrpa koalicija, za koju se tek 4 godine kasnije može vidjeti kako bi funkcionirala). Zašto je to neprirodno za SDP, a logično za HNS je izvan moje mogućnosti razumijevanja.

DRUGI FILM: Što će se dogoditi s HDZ-om ako izgubi izbore?
ČAČIĆ:
Njegov problem nije izgubiti izbore, njegovi ljudi su na pozicijama, u institucijama i za 4, 8 ili 12 godina opet će biti na vlasta. Međutim, ovi izbori su problem Ive Sanadera. Jer on je mjehur od sapunice. Kad on prsne, što je Sanader? Tko je Sanader? Ravnatelj splitskog kazališta.
No da se ne zavaravamo. To isto je i SDP. Kad pogledate troškove javne uprave po županijama, što mislite tko je najskuplji u Hrvatskoj? Grad Zagreb je izvan konkurencije, a zatim slijedi Primorsko-goranska, pa Istarska županija. I tek onda notorne HDZ-ove. Jasno, najjeftinije su Varaždinska i Međimurska. To je ista logika, isti mentalitet.

Ova mu je sjajna, naime ono što je Čačić zaboravio reći je i to da (neovisno o tome koliko smo sretni s modelom) prihodi lokalne samouprave ovise o prihodima koji se na teritoriju županije ostvaruju, a po prihodima županija, pogodite koje su županije na samome dnu? Ne volim djelomično prikazivanje podataka, a ovo je upravo to.

DRUGI FILM: Na koje stupnju razvoja danas preuzimate Hrvatsku u odnosu na 2000. godinu?
ČAČIĆ:
Izrazimo se u novcima. Trećeg siječnja preuzeli smo zemlju koja je pod tepihom imala 9,6 milijardi dospjelih potraživanja. Ovi nesretnici preuzeli su je s nula kuna dospjelih potraživanja. To će se sad opet vratiti na sličnu razinu, ali barem je proračun gotovo dvostruko veći. Dakle, imat ćemo realno manji problem. Ponovno imamo potraživanja pod tepihom, ali stvari barem nisu dramatične.
Godine 2000. naslijedili smo i 175 tisuća ljudi zaposlenih u tvrtkama koje šest mjeseci nisu isplatile plaće. To smo sveli na 30 tisuća. Sad je 35 tisuća. Dakle, puno je čišća situacija. Naslijedili smo je s -0,9 posto rasta BDP, danas ćemo je dobiti s pet posto rasta. Unatoč svim tim grubim privatizacijskim pljačkama, bezočnom političkom miješanju, bankarskim krizama, zemlja se stabilizira, štetni utjecaj politike danas je manji nego 1999. godine. Stvari su dakle bolje nego onda.

Evo, da ne bi bilo da nema nešto s čime se ne slažem. Napomenuo bih samo da se pojedine stavke (primjerice otplata duga umirovljenicima) isplaćuje iz vanproračunskih prihoda, i odjednom će taj novac uletiti u proračun, a vjerojatno takvih stvari ima još. No činjenica i dalje stoji – stanje koje će se preuzeti 25. studenog je daleko bolje od onoga što se preuzelo u siječnju 2000.

Sretno bilo HNSu i Radimiru Čačiću, no s velikom pozornošću ću gledati kako se stvari razvijaju, iako je stanje u preostalih osamdesetak dana manje-više zacementirano. Moje je mišljenje da ovaj nastup HNSa radi njima samima štetu, no čini se da sam u tome usamljen. Ponekada mrzim kada sam u pravu.

Misao dana:
Everything is changing. People are taking their comedians seriously and the politicians as a joke.

Categories
Politika

Tajna notebooka Ivana Gotovca

U današnjem Nacionalu postoji zanimljivi tekst o tome kako su odvjetnici Ivana Gotovca (jednog od uhićenih potpredsjednika HFPa) zatražili na uvid zaplijenjeni notebook Ivana Gotovca u kojem se navodno u arhivi Outlooka nalaze emailovi koje je Gotovac slao Polančecovim pomoćnicima tražeći da od Polančeca i Ive Sanadera dobiju finalni stav o pojedinim predmetima. Time bi se dokazalo kako je Gotovac funkcionirao na temelju danih mu instrukcija.

Ovo je zanimljivo. Ovo je osobito zanimljivo ako to stavimo u kontekst jučerašnjeg Otvorenog u kojem se Damir Polančec roštiljao u stolici pritisnut desetinama pitanja ne samo Mislava Bage nego i sugovornika u studiju. Puno toga ne ide u prilog Polančecu, od izjave Ljube Jurčića kako je on više vremena provodio u HFPu (upravo zato kako bi izbjegao situacije u kojima se Polančec sada nalazi), preko stranačkog mu kolege Andrije Hebranga koji je jasno dao do znanja da je on sam odgovoran za odluke koje su se donosile dok je on bio član upravnog odbora (a tu je Vesna Pusić u pravu kada tvrdi da je funkcija upravnog odbora upravo u tome da bude odgovoran za odluke koje se tamo donose).

Polančecova obrana se ukratko svodi na to da nitko ništa ne zna, da ovi ljudi nisu zasada osuđeni i ne možemo ništa pretpostavljati (a ako je to tako, zašto onda Sanader na sva usta hvali to kao svoj najveći uspjeh!?) i da dok se ne otkrije što se točno događalo nema smisla potezati pitanje političke odgovornosti (to ipak nije mogao zanijektai). Istovremeno, Vesna Pusić ga je upozorila kako nije uopće sporno da li su ti ljudi primili 800.000eur, te da je sama ta činjenica da mu 75% upravljačke strukture fonda završi u zatvoru mora za sobom nositi neke konsekvence. Ovdje Polančec ponovno sam sebi skače u usta tvrdeći pak kako su tih 800.000eura ovi zaprimili kako bi pogodovali određenim ljudima u budućnosti i da se šteta nije u stvari dogodila (u ovo ne vjerujem ali eto).

No, da se vratimo na Ivana Gotovca, lika koji barem po slici djeluje kao štreberko (a poslovna karijera mu i izgleda poput one od tipičnog tehnomanagera) koji djeluje po nalozima i politici koju mu nalažu poslodavci. Lik odgovara opisu managerskog egzekutora koji lišen bilo kakve empatije sa papirima koje procesuira donosi odluke u skladu s nalozima, upravo zato bi ta arhiva primljenih i poslanih emailova mogla biti zanimljiva jer može svjedočiti o tome što se događalo u HFPu oko njega. Da li je on nedužan ili nije sporedno je pitanje (iako njemu u ovome času najbitnije na svijetu), no ako mu jedino mogu zakvačiti putovanje u Monte Carlo i “peku” te izjavu da sam ne zna koliko novaca ima (premetačina stana je pronašla ukupno 320kn u cijeloj kući) može biti da treba uzeti za ozbiljno ono što on govori, a kako god okrenuli, to neće ispasti dobro za Damira Polančeca (za kojeg uopće nemam nikakvih simpatija jer je lik veliki negativac u nadolazećoj privatizaciji i managerskom takeoveru Podravke u kojoj sam i sam mali dioničar).

Pitanje emailova i email arhive je vrlo zanimljivo jer kod nas tako nešto nije regulirano, dok su vani primjerice mnogi žestoko kažnjavani zato što takve arhive nemaju ili su je svjesno uništili. Microsoft je primjerice nekoliko puta završio na sudu upravo zato jer se nije pridržavao sudskih odluka o obaveznom arhiviranju email komunikacije.

Činjenica je kako Sanaderu u posljednjih pet mjeseci vladanja nikako ne odgovara da bilo koji od njegovih ministara bude osumnjičen, unatoč tome što se “circumstantial evidence” gomila; činjenica je također kako je donekle efektna teza o borbi protiv korupcije budući da u vrijeme koalicijske vlasti nitko (ili barem ne nitko visoko pozicioniran) nije završio u bajboku, dok je u slučaju HDZove vlade praktički sva ekipa koja je završila u zatvoru njihov vlastiti kadar (od konvertita Vlade Zeca, narodnog heroja Branimira Glavaša pa sve do sada otkrivenih talenata u HFPu).

Misao dana:
All power corrupts, but we need the electricity.