Tag: sudstvo

Categories
Priroda i društvo

Kako dalje?

Prošli smo božićne i ostale blagdane, možebitno ste kreativno pospajali sve po redu i stvorili si dvotjedni odmor a možda i niste, no bilo kako bilo prijestupna 2008 godine je ovdje i nema bježanja. Pitanje je sada što nas očekuje u 2008. godini? Nisam nikada bio neki veliki prorok, no neke stvari su više nego očigledne.

  • val poskupljenja: ovo nas je već zahvatilo, zagrepčane osobito, a poskupljenja će još trajati neko vrijeme. Što se tiče Zagreba, bio sam previše lijen pregledavati proračun za 2007 i 2008 godinu da usporedim stavke dotacija iz gradskog proračuna u javna podzećae (nekako, ne gledajući, imam feeling da će ZET u 2008 dobiti iz gradske blagajne manje nego u 2007, ako se netko udostoji provjeriti neka dojavi što je otkrio). Većina poskupljenja proizlazi iz poskupljenja cijena energije, nafta divlja već duže vrijeme i zasada nas je čuvao tečaj dolara koji se srozao na povijesno niske granice. Nekakva recesija se događa u americi i kažu analitičari da je pad cijene nekretnina srozao privatno bogatstvo amerikanaca za nekih 700mlrd dolara. Ta recesija će se neminovno preseliti i van granica amerike i za očekivati je da će se slično desiti i u europi, a samim time i u zemljama okruženja koje su dio motora koji drže i nekakav postotak rasta našeg vlastitog BDPa. Rast ekonomija Kine i Indije i njihova glad za energijom će neminovno utjecati na rast cijene nafte a samim time i ostalih energenata; no jedan od efekata nije samo rast energenata nego i rast cijena proizvoda koje iz tih zemalja kupujemo. Problem s inflacijom je između ostalog i u tome da kada krene teško ju je zaustaviti.
  • nagradno pitanje: ako imate situaciju u kojoj vam BDP raste nekih 5% godišnje, imate inflaciju od recimo 4+% a tečaj kune vam je manje-više stabilan. Da li nam ekonomija raste, smanjuje se ili je otprilike na istome mjestu? Hoće li kuna ostati stabilna u 2008 i zašto?
  • politika: sada kada su izbori prošli a formiranje desno-centrirane vlasti manje-više sigurnost, političari su počeli ponovno pričati o strukturnim reformama i sličnim frazama kojima se obično prijeti nakon izbora. Restrukturiranje javne uprave i pravosuđa se nije dogodilo nakon prethodnih izbora i ne vidim kako bi se moglo to desiti sada. Jedan od problema je između ostalog i to što će ustupci koje će HDZ morati napraviti ostatku koalicije (a ne vidim ni da bi SDP bio u bitno boljoj poziciji) biti takvi da će ozbiljno ograničavati neke od tih reformskih poteza koji moraju doći.
  • EU i NATO: ne vidim kako bi pregovori s EU mogli biti gotovi ove godine, sada slijedi preslagivanje vlade i ministarstava i taj unutarnji ping-poing će trajati neko vrijeme, neki ljudi odlaze a novi dolaze – jednostavno će se pogubiti dosta vremena na tome, a da ne kažemo kako su uvjeti nekih od poglavlja neke reforme koje treba napraviti. Hrvatska će po svoj prilici dobiti pozivnicu za NATO i tada treba organizirati referendum (kažu da ne mora, ali nadam se da će ga ipak biti), prije toga navodno idu ustavne promjene jer trenutno za uspjeh referenduma mora glasati polovica birača (nije li zanimljivo kako za izbore glasaju svi hrvatski državljani, a za referendum samo oni koji žive u hrvatskoj?) a svi znamo priču o biračkim popisima i cca. pola milijuna nepostojećih birača. Iskreno, ne vidim kako bi Hrvatska ušla u EU prije 2011-2012.
  • SDP: nadam se da će se oporba drugačije postaviti u saboru nego što je to dosada bio slučaj, premlaki su mi bili i premalo inicijativa je od tamo došlo, čini mi se da sada polagano pušu neki novi vjetrovi i da će se to osjetiti. Neće biti loše niti to što će vlast biti podijeljena na nekoliko stranaka, većina će biti plitka (ili bi barem morala biti), dežurni ridikuli su ispali iz igre i stvaraju se uvjeti za konstruktivnu borbu. Vidjeti ćemo da li je nagon za samopreživljavanje političkih karikatura veći od pritiska javnosti i stranačkog članstva. Vidjeti ćemo i što stranka misli o Zoranu Milanoviću na redovnoj konvenciji, da li je sve ovo oko njega medijska hajka ili stav članstva?
  • korupcija i sudstvo: strašno me zanima sudbina silnih “korupcijskih” afera i spektakularnih privođenja. Zanime me i zašto je Maestro tajni postupak? Nije li pretpostavka fair suđenja upravo javnost postupka? Nekako smo mi Kafkijansko društvo postali, klinac s jednom nedozvoljenom smotanom cigarom ide dvije godine u zatvor, a lik koji dokazano reketari (u ime ministra) dobije četrtnaest mjeseci zatvora (usput rečeno, obzirom da je ovaj u pritvoru već prosjedio polovicu svojeg staža, zanima me da li je pušten na slobodu i da li se uopće žalio na presudu, što on a što tužiteljstvo)?
  • imovinske kartice: postojeći dužnosnici sada krajem mandata moraju predati finalno stanje svojih imovinskih kartica, a neki novi moraju dati svoje. Što li ćemo unutra pronaći (ili nećemo)?
  • Zagreb: ne znam da li ste vidjeli intervju sa Slobodanom Ljubičićem u Večernjem? Zanimljivi tekst u kojem se kroz redove može shvatiti kako Zagreb funkcionira (i nisam siguran da mi se to dopada). U prvoj polovici 2009 dolaze nam lokalni izbori u Zagrebu i pitanje je tko će biti novi gradonačelnik, ili još bolje, hoće li ovaj dočekati kraj svojeg mandata (i zašto)?

Misao dana:
Schroder: I like Beethoven. But Brahms makes me glad I’m alive. I think I’ll go home and listen to Brahm’s Fourth. I have the need to have the feeling that it’s good to be alive.
CB: I know what you mean. That’s a terrible feeling to have the need of having the feeling of having…

Share the post "Kako dalje?"

  • Facebook
  • X
Categories
Business Politika Priroda i društvo

DoingBusiness 2006

Svjetska banka objavila je novi izvještaj o tome koliko je lagano ili teško poslovati u 155 zemalja svijeta uključivo i Hrvatsku. Cijeli report možete pročitati u PDFu ovdje, a ja vam prenosim nekoliko zastrašujućih činjenica:

  • Hrvatska je u poretku po lakoći poslovanja na impresivnom 118 mjestu (poredbe radi, Srbija je na 92),
  • Na popisu zemalja u kojima je najteže sagraditi skladište ili proizvodni prostor pronašlo se mjesta i za našu malenu zemlju,
  • Kao najvažnija reforma u Hrvatskoj u 2004 naveden je: Zakon o gradnji, no i nakon tog zakona potrebno je ispoštivati 28 procedura, 278 dana i 12 prosječnih mjesečnih dohodaka kako bi isposlovali dozvolu za gradnju skladišta,
  • Na popisu propisa koji reguliraju poslovanje s nekretninama, hrvatska je apsolutni rekorder s impresivnih 956 procedura dana potrebnih za upis nekretnine, primjera radi prvi slijedeći je Haiti s tričavih 683 procedure dana, a listu predvode Norveška i Švedska sa po samo jednom procedurom danom,
  • Pogodite koja se zemlja nalazi na popisu najlošije zaštićenih investitora (hint: počinje slovom H),
  • Vjerovali ili ne Hrvatska, Bolivija i Etiopija su jedine zemlje na svijetu u kojima direktor ne mora objasniti svoje poslovne interese u transakciji čak i kada sam glasa o njoj (hint: Pliva),
  • Hrvatska, Srbija, Poljska i Slovenija imaju najveći broj sudaca po glavi stanovnika. Istovremeno to su i zemlje s najvećim brojem zaostataka u sudstvu (usporedbe radi, nizozemski ili danski sudovi imaju svega jednu četvrtinu tog broja sudaca i administrativnih djelatnika po broju stanovnika),
  • Mi smo uz Island, Indiju i Slovačku jedine zemlje koje ne dozvoljavaju uvid u financijsko stanje zaduženosti neke stranke (primjerice dobavljača),
  • Da bi naplatili dug, potrebno je odraditi 22 procedure, pričekati 415 dana i platiti na takse i slične troškove 10% ukupnog iznosa potraživanja,

Usporedbe radi:

  • Naši istočni susjedi imaju najfleksibilnije zakone o raspodjeli radnog vremena zbog čega su došli na popis 10 najfleksibilnijih država s radnom regulativom,
  • Srbija je spojila katastre s gruntovnicom i time smanjila vrijeme upisa nekretnine za 40%,
  • U 2004 Srbija je odradila sudske reforme i prosječno skratila vrijeme prisilne naplate ugovora za 400 dana (u hrvatskoj je prosječno vrijeme naplate 415 dana),
  • U Srbiji za pokrenuti poduzeće vam treba svega 15 dana (u hrvatskoj 49).

Misao dana:
“There must be some way out of here,” said the joker to the thief,
“There’s too much confusion, I can’t get no relief.
Businessmen, they drink my wine, plowmen dig my earth,
None of them along the line know what any of it is worth.”

Share the post "DoingBusiness 2006"

  • Facebook
  • X
Categories
Politika

Odgovornost i moral na radnome mjestu kao apstraktna kategorija…

Čitam sada vijest o potraživanju američke košarkašice prema RH u visini od otprilike milijun kuna. Obzirom da je ona amerikanka gdje bi odštetni zahtjevi za propust koji se njoj dogodio bili neusporedivo veći, ovih milijun kuna smatram vrlo razumnim zahtjevom.

Nedavno, u jednom intervjuu kojeg je dala tadašnja ministrica pravosuđa Vesna Škare Ožbolt, spomenula je podatak kako na upravnom sudu država gubi 50% svih sporova zbog toga što dakle u više od polovice slučajeva država pogrešno primjenjuje pravo, gazi proceduru ili rokove. Ovo je zabrinjavajući podatak jer govori ne samo o razini edukacije državnih službenika, nego i o kvaliteti njihova rada. Pitam se koliko ljudi uopće nije niti napravilo tužbu zato što je eventualna kazna bila relativno malena pa je bilo jednostavnije odraditi kako je država rekla nego se besmisleno suditi na upravnome sudu na kojem predmet uopće stiže u razmatranje u roku od četiri godine od datuma primitka. Uopće i ne spominjem ljude koji su spremni platiti kaznu ili trpiti posljedicu između ostalog i zato što pristajanjem na takvu kaznu istovremeno dobijaju i oprost grijeha budući da se u nekom ponovnom postupku povijest mjeri samo od točke u kojoj je kazna nastala prema ovamo.
Država takvim ponašanjem kreira ogromnu štetu, bila ona usmjerena na pojedinca (poput gore spomenute košarkašice) ili neku pravnu osobu koja zbog neefikasnosti, needuciranosti i opće nekompetentnosti državne uprave trpi neku vrst štete.

U jednom drugom razgovoru, bio sam pitao što je sa situacijama u kojima je zbog ponašanja državne uprave netko pretrpio materijalnu štetu ili propustio nešto zaraditi (izgubio potencijalnu dobit), dobro upućeni sugovornik mi je odgovorio kako je do danas poznat samo jedan slučaj u kojem se to dogodilo iz nekoliko razloga.

Prvi razlog je opća klima u kojoj “nikada ne možeš dobiti spor protiv države”, pa stoga mnogi niti ne pokušavaju tužiti državu jer su uvjereni kako nemaju nikakve šanse.

Drugi razlog, zbog kojeg je i gornja situacija barem djelomično točna je ta, što naše sudstvo još uvijek funkcionira po socijalističkim principima u kojima suci brane opće (dakle državno) dobro. Po takvom shvaćanju, svaka tužba protiv države nije dobrodošla i odlukom u korist države suci imaju lažnu percepciju kako brane državne interese. To se polako mijenja jer pravosuđe, trulo kakvo jest, ipak povremeno napravi koju svijetlu odluku kojom prepoznaje da je pojedinac u borbi s državnim aparatom osuđen na neuspjeh te je ponekada potrebno takvu štetu nadoknaditi.

U pozadini svega je priča o odgovornosti za učinjeno, što također kao kategorija (poput morala) nije baš previše poznata u našoj politici, pa stoga nije realno za očekivati niti da se odgovornost za učinjene propuste očekuje od poslušnika na nižim razinama. Povremeno, istina je, ponetko strada i ostane bez posla, no to je daleko češće zbog toga što je u tome času bilo potrebno žrtveno janje nego zbog stvarnog funkcioniranja sustava.

Misao dana:
Organized crime in America takes in over forty billion dollars a year and spends very little on office supplies.

Share the post "Odgovornost i moral na radnome mjestu kao apstraktna kategorija…"

  • Facebook
  • X