Tag: SDP

Top 10 razloga zašto nam ne trebaju izbori

Post author By Marko
Post date 15 March, 2010
5 Comments on Top 10 razloga zašto nam ne trebaju izbori

Nešto sam malo razmišljao o parlamentarnim izborima i zašto se oni trebaju ili ne trebaju održati, nakon dugog razmišljanja došao sam do zaključka da nam u ovome trenutku ne samo da nisu potrebni nego bi vjerojatno bili neproduktivni s tendencijom pogoršanja situacije.

Raspuštanjem parlamenta sasvim sigurno bi se usporili ili totalno zaustavili pregovori s EU oko pristupanja. Hrvatska već sada obara rekorde u dužini pregovaranja i makar se čini kako sada stvari idu po planu nekako si mislim da još slijedi koji zaplet u pregovorima. Dolaskom izvanrednih izbora, stvar bi se definitivno usporila a obzirom da sami nismo u stanju riješiti kaos koji ovdje vlada čak je i EU dobrodošao da barem unese malo reda u cijelu priču.
Da se izbori danas održe, šansa da uopće dođe do promjene vlasti je vrlo mala. Pogledajte malo rezultate posljednjih anketa, popularnost HDZa i Jadranke Kosor neprestano raste, HDZ puše za vratom SDPu po rezultatima popularnosti i skoro pa je u granicama statističke pogreške, još kada malo ubacimo dijaspore i ostalih faktora koji idu HDZu u korist dobili bi samo još jedan mandat HDZa i pripadajućih mu franšiza.
Ono što se događalo na predsjedničkim izborima u desnoj polovici političkog spektra s mnogobrojnim kandidatima čeka nas sada na parlamentarnim izborima ali na lijevoj polovici igrališta. Ne očekujem osobito dobar rezultat tih novih i nezavisnih kandidata, ali očekujem da će pokupiti taman toliko da značajno ugroze šanse SDPa da izvuče pobjedu na izborima.
Koja je razlika između HDZa i SDPa? Vrlo malena, niti jedni niti drugi nemaju nikakav politički program, i jednima i drugima se politika svodi na dnevnu akciju i reakciju, i niti jednom niti drugom niti jedno jedino istupanje u javnosti nema imalo dublju pozadinu ili sadržaja.
Tko su ljudi koji bi došli na vlast nakon HDZa? Tko je novi Ivan Šuker, Kalmeta, Fuchs? Da bi preuzeli vlast objektivno Vam treba nekih 1000 ljudi, da li postoji osoba u ovoj državi koja vjeruje da je oporba u stanju okupiti 1700 pametnih ljudi koji su (barem prosjekom) pametniji od ovih trenutnih 1000?
Po čemu se IDS ili HNS bitno razlikuju od HSLSa ili HSSa? Gdje u njima vidimo konstruktivno tijelo koje daje prijedloge i rješava problem političkog spektra koje pokrivaju. Kao test, pokušajte nabrojiti najmanje 4 osobe iz svake od te četiri stranke, a potom nabrojite barem jednog iz svake koji nema barem jednu kaznenu prijavu, skandal iz pretvorbe i privatizacije ili neki drugi sukob interesa iza sebe?
HDZ svoju pobjedu bazira na pobjedama u 4 i 5toj te 9toj i 10 izbornoj jedinici. Što je SDP i cijeli lijevi blok učinio kako bi pobijedio ili barem narušio balans koji postoji u tim izbornim jedinicama? Zašto?
Navedite barem tri konkretne i ekonomski održive mjere koje je predložio SDP u posljednjih godinu dana, a koje barem liče na mjere koje se povlače u slučajevima krize?
Navedite barem jedan istup čelnika oporbe koji je bio toliko jasan, dobar i precizno odmjeren u pravome trenutku da je bilo sasvim očigledno kako pozicija nemože tu ništa suvislo odgovoriti.
Navedite barem tri osobe iz oporbe zbog kojih se vrijedi ustati u nedjelju ujutro? Dodajte tome tri makroekonomske mjere, stav oporbe o fiskalnoj politici, što oporba misli o poljoprivredi ili kako misli riješiti problem npr. HŽa?

Ima doduše i jedan razlog zašto bi trebalo napraviti izbore, a to je taj što bi ulaskom nove ekipe u vlast barem na godinu, godinu i pol usporili ili rasturili trenutne koruptivne tokove dok se nova ekipa ne snađe.

p.s. dodajte svoje razloge

Misao dana:
Money and Corruption Are ruining the land Crooked politicians Betray the working man, Pocketing the profits And treating us like sheep, And we’re tired of hearing promises That we know they’ll never keep.

Tags HDZ, Ivan Šuker, SDP, Zoran Milanović

Ekonomija Priroda i društvo

O trošarinama

Eurodiesel je prije nekoliko dana preskočio 9 kuna i sada je čini mi se na 9,27kn. (Euro)Diesel je pogonsko gorivo koje pokreće ne sam automobile nego i sva ostala teretna vozila (od malog kombija do šlepera). Također, postoji i veliki pritisak sindikata ali i političkih stranaka da vlada pokuša obuzdati cijenu energije koristeći mogućnost plivajućih trošarina. Trošarine i porezi su veliki dio ukupne cijene goriva, no ako pogledate graf koji sam dolje stavio, nadam se da je svima jasno kako je cijena nafte u jednoj kontinuiranoj i poprilično strmoj uzlaznoj putanji i da bilo kakva intervencija u cijenama nafte (a kojom vlada raspolaže) može biti vrlo kratkog daha. Primjerice, negdje tamo u prosincu bila je velika gužva oko preskakanja famozne “psihološke granice” od 100usd, da bi se prije neki dan jedna bačva neprerađene nafte prodavala po 126 USD. Dakle, govorimo o rastu cijene nafte od 25% unutar svega nekoliko mjeseci. 25% cijene nafte u ovih 9,27 kuna je otprilike veće od maksimalnog prostora koje bi vlada imala na raspolaganju za korekciju. Dakle, štogod vlada napravila, to je osuđeno na svega nekoliko mjeseci zaustavljanja cijene i onda smo opet na početku.

Graf cijene nafte tijekom posljednjih nekoliko godina

Naravno, naša vlada je poznata po svojim crisis management forama tako da je to i najizgledniji pristup problemu (barem s njihove strane), no to je samo malena kupnja vremena na tržištu u kojem uz nekakve sezonske oscilacije cijena može ići samo u jednome smjeru a to je uzbrdo. Stoga, barem s moje točke gledišta, besmisleno je opirati se rastu cijene nafte, nego treba pokušati smisliti trategije i taktike koje će kreirati najmanji mogući efekt na društvo u cjelini.

Ima mudrih ideja i da se stisne malo INA kako bi korigirala cijene, i doista, ako kažemo kako je 2/3 ukupne količine plina koji potrošimo proizvedeno iz vlastitih izvora ili pak 1/4 ukupne nafte dolazi s naših naftnih polja – sigurno je da ima prostora. No, ja se pitam koji je smisao vlastita rudna bogatstva prodavati ispod tržišne cijene? INA je privatizirana tvrtka i interes vlasnika se više ne poklapa s interesom potrošača ili vlade na čijem teritoriju INA posluje, bolje da se naviknemo na takvo stanje (što naravno ne znači da INAi treba dozvoliti da pokupi premiju na cijelu priču, no INA mora poslovati na tržišnoj osnovi, tko nam je kriv što smo je privatizirali 2003 i 2007 umjesto danas?).

Utjecaj cijene nafte je dugoročan i spor, jer ono što se jučer desilo na burzi je u stvari cijena kupljene nafte koja će u prodaju ući kroz nekoliko mjeseci i donekle bi mogli reći kako danas trošimo onu naftu koja je koštala tih 100usd a da će tih 126usd od prekjučer tek doći na naplatu. To pak znači da bi do rujna lagano mogli vidjeti cijenu diesela i preko još jedne “psihološke granice” i to one od 10kn, ako ne uspijemo dostići i 11. Efekti promjene cijene nafte na svjetskom tržištu dolaze sa zadrškom i dok Polačec i Šuker glume gljivu bolje da se pripremite što slijedi jer neće biti ugodno.

Meni je zanimljiva jedna druga situacija, naime prije nekoliko godina kada sam kupovao automobil koji sada vozim, primarni razlog odabira diesel motora bila je njegova štedljivost i ušteda u cijeni goriva koju kupujem. Diesel je tada bio i do 30% jeftiniji od eurosupera i razlika je bila ogromna (u odnosu na auto koji sam prije toga vozio, ušteda je bila veća od 50% ukupnog mjesečnog budžeta za kupnju goriva). U posljednjih nekoliko mjeseci, recimo godinu dana ta se razlika istopila i uzevši u obzir razliku cijene diesel i benzinskog automobila identične opreme u ovome času ispada kako je odluka diesel/benzin skoro 1:1 u smislu troškova. No, ako cijena nafte nastavi rasti, a uzmemo li u obzir kako su diesel automobili štedljiviji i kako u jednoj litri diesel goriva ima i 30% više energije nego u litri benzina – tada će matematika u korist diesela ponovno doći na vidjelo ali sada iz sasvim drugih razloga. Toliko o automobilima.

Ne znam koliko znate, no dio naših elektrana radi na mazut (također dio nafte), a i toplane su bojim se dobrim dijelom na mazut (ovo ja onako napamet, sjećam se neke diskusije na tu temu ali nemam solidni podatak pa bi to vrijedilo provjeriti). Cijene grijanja u slijedećoj sezoni će biti zanimljive. Jedna od odluka koju bi danas vlada mogla donijeti, a da spriječi udar na cijene grijanja je hitna implementacija kalorimetara u grijanim stanovima kako bi se mogla regulirati količina energije koja se isporučuje u stanove (umjesto da se regulira otvaranjem prozora, da se regulira zatvaranjem ventila). No čak i kada bi imali mudrog ministra (a nemamo) i kada bi se odlučili na tako nešto (a nećemo) trajalo bi godinama dok ne dođemo do te pozicije.

Crisis management, to je jedino što nam je preostalo (uzevši u obzir nedostatak vizije i strategije).

Misao dana:
I have no doubt that we will be successful in harnessing the sun’s energy… If sunbeams were weapons of war, we would have had solar energy centuries ago.

Tags Damir Polančec, ina, Ivan Šuker, SDP, trošarine

Politika

Prije i poslije

Pregovori HDZa s koalicijskim partnerima priveli su se kraju i kako izgleda krajem ovog tjedna imati ćemo novu vladu (osim ako ne bude iznenađenja u Saboru). I sada, dok je sve još svježe vrijedi se podsjetiti nekolicine zanimljivih zahtjeva koji su se pojavili tijekom predizborne kampanje i promotriti sudbinu tih krucijalnih pitanja.

Referendum za NATO – čini se da od njega ništa. Ivo&Co već duže vremena zagovaraju priču o ulasku u NATO bez referenduma, negdje tamo u proljeće dobiti ćemo (navodno) pozivnicu i potom slijedi proces ratifikacije. Ja sam osobno protiv NATOa. HSS i HSLS su kao dio predizborne platforme govorili kako referendum za pristupanje NATOu mora biti održan. Vidimo sada iz njihovih pregovora da se od toga neće ništa dogoditi jer “ako referentne” ankete kažu da je podrška veća od 50% onda nema potrebe, a ako je manja onda ionako nam ne treba referendum – ne razumijem poantu. Uostalom, što je to referentna anketa, možemo pitati primjerice ZAPI koji je svojevremeno za vladu radio istraživanje koje je zabilježilo impresivnih pedesetak postotaka podrške ili pak Novi list koji je predviđao natpolovičnu većinu za SDP. Čisto fore radi, eto jedan quote iz ožujka prošle godine:

Reagirajući na jučerašnju izjavu predsjednika Hrvatskog sabora Vladimira Šeksa po kojoj se o ulasku Hrvatske u NATO neće odlučivati na referendumu, koalicija HSLS i HSS priopćila je danas da će te dvije stranke biti protiv ulaska u NATO ne bude li takva odluka potvrđena referendumom. (dnevnik)

Ministarstvo regionalnog razvoja – jedna od velikih diskusija tijekom kampanje je bila decentralizacija zemlje, a jedna od okosnica cijele priče je i osnivanje novog ministarstva regionalnog razvoja. Ako se netko sjeća prosinca 2006. godine tada smo u praktički drugoj polovici prosinca imali situaciju kada je vlada odlučila promijeniti prihode lokalnih jedinica na način da se dotadašnji porez na dobit kao osnova prihoda lokalne samouprave zamijeni porezom na dohodak. U toj koncepciji uz izuzetak Zagreba i Rovinja (i još pokojeg naselja prebrojivog na prste jedne ruke) svi ostali su dobili nešto više nego što su dobijali dok su Zagreb i Rovinj izgubili na prihodima, no em je u Zagrebu SPD na vlasti, a Rovinj ionako ima Adris pa valjda nije frka, a nova raspodjela je praktički svim drugima osigurala da šute. Godinu dana kasnije i vrapcima na grani je jasno ono što je zagrepčanima bilo jasno još od prvog dana; godišnji rast poreza na dobit je neusporedivo veći od rasta od ubiranja poreza na dohodak (a da ne kažemo da će svakom novom poreznom olakšicom ili povećanjem neoporezive osnovice taj iznos padati). Lokalna samouprava sudjeluje sa samo 10ak postotaka državnog proračuna od čega je skoro pa polovica kako god okrenuli otpala na Zagreb pa je stoga razvoj lokalnih jedinica moguć samo dodatnom decentralizacijom i regionalnim razvojem (što je, vidi ironije, jedna od okosnica SDPovog izbornog programa). Obzirom da i EU ozbiljno pristupa regionalizaciji, da je decentralizacija kod nas neminovna nekako se činilo da je osnivanje ministarstva gotova stvar. Na današnjem sastanku, ispada kako je drIvo odlučio da ministarstva neće biti.

Čelnici HSLS-a Adlešič i Čehok potvrdili su da Sanader ne želi samostalno ministarstvo regionalnog razvoja. Čehok je dodao kako “je HSLS sklon tome da se osnuje ministarstvo, ali Sanader nije”. HDZ predlaže i to da se razdvoje ministarstvo znanosti i obrazovanja. HSLS će inzistirati na ministarstvu regionalnog razvoja i na tome mjestu žele Davora Žmegača.

Neslužbeno doznajemo i da Sanader ne želi ni izdvajanje ministarstva turizma. A upravo je na taj resor, kao i na regionalni razvoj, računao HSS. Ako se ne osnuju ta dva ministarstva, pitanje je što će još, osim potpredsjedničkog mjesta u Vladi, dobiti HSS. Traže i poljoprivredu, no Sanader želi zadržati Petra Čobankovića. (jutarnji)

ZERP – to neželjeno dijete Hrvatskog sabora nakon nekolicine odgoda stupilo je u svoju punu snagu prije nekoliko dana. ZERP i njegovo nepoštivanje pitanje je interpretacije, jer s jedne strane imamo ZERP kojeg ne samo da nemamo čime kontrolirati, no daleko bitnije, ministarstva zadužena nisu na vrijeme pripremila niti zakonodavni i pravni okvir postupanja u ZERPu. Hido Biščević je potpisao što je potpisao i svi osim nas misle kako je to obvezujući potpis. HSS je bio jako rezolutan oko ZERPa, no pritisak slijedi (a formiranjem nove vlade samo će se pojačati) a vrli HDZovci se ne oglašavaju na tu temu osim Hebranga koji je na fini način probao protumačiti da 100-200mil eur od pokradene ribe nije vrijedno zaostajanjem u pregovorima s EU. Nekako si mislim da će priča o ZERPu neslavno propasti u tako uvijenom sporazumu sa Slovenijom i Italijom da ni sami nećemo skužiti što se dogodilo, a po svoj prilici će dobiti i više nego što su imali do proglašenja ZERPa.

Manjine – manjine su krenule diskutirati o tome kako hoće dvostruko pravo glasa. Ono što je tijekom napornih pregovora dogovoreno je da će se o tome razgovarati u prve dvije godine mandata vlade; dakle rješenje ne postoji, HDZ je protiv prijedloga (iako je dvostruko pravo glasa postojao i kod nas do prije desetak godina) i o tome će se “razgovarati”, a odmah da spomenemo i Zdenku Čunhil koja je uspjela ishoditi da se u Daruvaru napokon stave dvojezične oznake (što je ionako bila zakonska obveza lokalne samouprave koju vodi – pogodite tko).

Poanta cijele ove priče je u stvari slijedeća. Nekakvi pregovori se vode već mjesec i pol dana i sve što se je u tome vremenu dogodilo je da su “koalicijski partneri”, kojima je bila važna samo “programska kompatibilnost” uspjela napustiti apsolutno svaku od pregovaračkih pozicija s kojima su krenuli. Ništa od regionalizacije, ništa od referenduma za NATO, manjinama ništa od prava glasa a niti onih šest milijardi kuna za hrvatsko selo se ne spominje previše. U posljednjem tjednu prije formiranja vlade počinju se po novinama spominjati fotelje (makar, ne vidim o čemu se drugome pričalo ako su programe već odlučili u cijelosti napustiti) i sada polako izlaze taštine na vidjelo.

http://youtube.com/watch?v=te6qG4yn-Ps

Ono što bi danas Đurđa, Josip, Milorad i društvo trebali napraviti je lijepo sjesti, natočiti pivo, napraviti kokice i pogledati reprizu nekih od svojih “odlučnih” stavova iz predizborne kampanje te se poput David Byrnea zapitati: “Well, how did I get here?”.

Misao dana (za Đurđu i Josipa):
You’ve got the brain of a four-year-old boy, and I’ll bet he was glad to get rid of it.

Tags HDZ, HSLS, HSS, nato, SDP, Zagreb, ZERP