Tag: SDP

Categories
Blog Ekonomija Internet Politika

Gospodarski rast za bolji život

Ne znam kako vas, ali mene ova formulacija “gospodarski rast za bolji život” strašno podsjeća na tv seriju koja se svojevremeno stalno vrtila po televiziji, a čim je ova SDPova inicijativa najavljena, prilično je žestoko bila popraćena u medijima pa eto još jedne paralele.

SDPovi ciljevi gospodarske strategije bili su predstavljeni prekjučer, no danas u 12:30 dogodila se (dosada) neviđena stvar. SDPovci su kreirali sasvim novi web site na kojem su objavili sve dokumente vezane za predstavljanje, ali i nekoliko prezentacija i desetak video isječaka. Video isječke je na jubito postavio korisnik koji se zove SDPhrvatske – dakle, ako niste primjetili, politička stranka je otvorila account na youtubeu!!! Politička stranka – jubito – aktivno sudjeluje. Paradigm shift!

Anyway, primjetio sam kako se puno pisalo i komentiralo o tome po novinama pa neću previše dodavati, no mislim da je važno istaknuti dvije stvari. Prvo, zamjerka koja se može čuti je da su prijedlozi i dalje previše okvirni i neodređeni te da nedostaje popis konkretnih mjera. To je totalno točno, no ako ste pročitali sve dostupne tekstove, tada ste mogli uočiti da je SDP postavio ciljeve gospodarske strategije, a ciljevi su upravo to – ciljevi. Nakon ciljeva slijede politike (po industrijama, regionalne, globalne), a tamo negdje početkom predizborne kampanje biti će predstavljene i vrlo konkretne mjere.

Drugo, ono što je u stvari meni najzanimljivije a što čini se nitko nije uočio, je da je SDP predstavljanjem ovih ciljeva vrlo jasno brojkom izrazio mjeru uspješnosti njegove vlade. Ne govorimo sada o situaciji Sanaderove jamstvene kartice (jedina meni poznata internet manifestacija te kartice se nalazi na newtime.bloger.hr pa bacite pogled da se podsjetite). Čisto da vas podsjetim, Sanaderova kartica ima kao ciljeve smanjenje poreza (nije se desilo, dapače, porezne olakšice su uglavnom ukinute), gospodarski rast (koji je manji nego u razdoblju prethodne vlade i to za poprilični postotak), bolji standard (najbolje da za to pitate umirovljenike kojima je mirovina s 42% prosjećne plaće pala na 39% odnosno u nekom apsolutnom iznosu praktički su im 10% manje), te naravno članstvo u EU i NATOu (o čemu smo jučer čuli da možda dobijemo prvi službeni znak od EU tijekom ove godine).

I ono što je najbolje, ako imate pitanja, njih možete postaviti i vidjeti što će vam Jurčić odgovoriti. Trenutno ima tridesetak pitanja i što se mene tiče, postavite mu najteže i najnezgodnije pitanje koje možete smisliti; što su pitanja teža to bolje.

I za kraj, najviše je polemika izazvao prijedlog oporezivanja kapitalne dobiti. Kapitalna dobit dolazi u različitim oblicima (kamate, dividende, rast cijene dionica a vjerojatno ima još oblika) i treba vidjeti kako se to točno misli napraviti – a kroz odgovore na do sada postavljena pitanja može se dobiti okvirna slika što se očekuje. Uostalom, ne vjerujte meni nego pogledajte video, a ako vam i dalje nije jasno, kliknite na gospodarstvo.sdp.hr i postavite čovjeku pitanje.

p.s. kasnije ću uploadati i Otvoreno od prekjučer gdje je Jurčić malo duže o tome govorio i pritom bio rešetan od Mislav aka. predator Bage, Miodraga Šajatovića i novpečene HDZovke (“stranačka knjižica nije bitna ali će mi pomoći u karijeri”) Martine Dalić.

Misao dana:
I’m proud to be paying taxes. The only thing is — I could be just as proud for half the money.

Share the post "Gospodarski rast za bolji život"

  • Facebook
  • X
Categories
Ekonomija Politika

Detalji ekonomske politike Ljube Jurčića polako se naziru

U nekoliko dana izronilo je više tekstova koji se malo detaljnije bave ekonomskom i gospodarskom politikom koju predlaže Ljubo Jurčić. Prvi intervju na koji bi vas uputio je onaj od poslovnog dnevnika a koji se zove “Zadnji je čas za industrijsku politiku”.

Ono što (između ostalog) Jurčić kaže je slijedeće;

Mi, međutim, imamo drugi problem, a to je prikriveni deficit koji se ne prikazuje u bilancama države jer nisu pokriveni gubitci brodogradnje koji godišnje iznose oko milijardu i pol kuna, niti gubitci zdravstva koji premašuju dvije milijarde, a postoje i gubitci željeznice koji potencijalno mogu biti obveza države. Zato je s ekonomske točne gledišta prirodni deficit države oko pet do šest posto.

Ljubo je nešto rekao i o državnoj upravi;

Uprava djeluje po inerciji, a kultura rada, koja se svodi na čuvanje pozicija, nikad dosad nije mijenjana u biti, nego su se samo mijenjali ministri i ostali na određenim funkcijama. Zato se sada, kada god treba realizirati određeni projekt ne koriste redovne institucije, nego se formiraju posebna povjerenstva. No vlada koja nije unaprijed pripremila projekt kada dođe u takvo zadano stanje ništa ne može promijeniti. Upravo to se dogodilo svakoj dosadašnjoj vladi iako su sve obećavale reforme državne administracije.

Ima tamo još nekoliko vrlo zanimljivih razmišljanja i nadam se da će SDP te ideje prihvatiti kao svoje budući da mi se čini da su dobro argumentirane.

Drugi tekst na koji sam naletio je u stvari editorial u Lideru, Lider je inače novina koju ne čitam pretjerano ali moram priznati da se povremeno ovdje pojave sjajni tekstovi, tekstovi Miodraga Šajtovića nerijetko udaraju “u sridu” i vrijedi ih pratiti. Prenosim samo dio teksta:

Jurčić u najkraćemu predlaže:

  1. povećanje budžetskog deficita u 2008. i 2009. sa sadašnjih tri na čak pet posto;
  2. kažnjavanje investicija u neproizvodni sektor;
  3. drastično smanjenje broja zaposlenih u ministarstvima i vladi – na samo 200 do 300 ljudi (poslove bi preuzele agencije i zavodi).

A ako se njegov program prihvati, 2009. obećava rast BDP-a od 6 posto, a nakon toga 7 do 9 posto!

Jurčićevi prijedlozi zaista su radikalni. Usudio se zaprijetiti i HNB-u. Najavljuje mogućnost promjene (pre)velike autonomnosti HNB-a, a za kraj sljedećeg mandata čak se usudio najaviti mogućnost promjene tečaja kune.
Za ekonomista kojega neki smatraju novim premijerom (u slučaju da HDZ izgubi) ili barem potpredsjednikom vlade, prvi će izazov biti svoj program prodati samom SDP-u.

Ja ne bih Jurčićeve korake nazvao radikalnima nego logičnima, no sasvim je sigurno da će naići na otpor ne samo stranke nego i birača. U državnoj upravi danas je zaposleno oko 250.000 ljudi i praktički svaka obitelj ima nekoga tko je tamo zaposlen tako da je sigurno da će iz jednostavnog straha za radnim mjestom pozornost biti velika. Nadam se samo da ljudi razumiju kako postojeće stanje nije održivo na dugi rok i da je kritično da se što prije krene u korjenitu promjenu načina na kojem država funkcionira kako bi se stvorili uvjeti za prosperitet i rast.

Nemojte zaboraviti da rast gospodarstva kojim se hvali vlada Ive Sanadera je i dalje manja od rasta koji se događao tijekom koalicijske vlade, te da tih 4,5% gospodarskog rasta nije niti izbliza dovoljno da se jaz između Hrvatske i Europe smanjuje (ako u to ne vjerujete, uzmite u obzir koliko je 4,5% gospodarskog rasta na nekih 10.000eur BDPa u hrvatskoj u odnosu na recimo 2% rasta u Europi gdje je BDP 30.000eur ili više). Statistike kojima nas vladajući zasipaju izgledaju super, no ako zagrebete ispod površine ustanoviti ćete kako se radi o lijepim brojevima koji govore vrlo ružne stvari. U ekonomiji uvijek postoji netko tko vodi tko je koliko popio i pojeo i račun uvijek, bez izuzetaka dolazi na naplatu, a naplatiti će se od nas, poreznih obveznika. Što bi rekao George W. Bush; “Make no mistake about it”.

SDP je stranka kojoj po samome imenu interes radništva (pa i državne uprave) mora biti na prvome mjestu, no ono o čemu se ovdje radi je dugoročna opstojnost države jer život na kredit nije moguć na neograničeni rok. Većina gospodarskog rasta koji se događao zadnjih godina ograničenog je trajanja i uložen je u infrastrukturni razvoj (autoceste i stanovanje) što su investicije koje se po svojoj definiciji vraćaju kroz dugi niz godina – dio naše kreditne sposobnosti žrtvovali smo za standard življenja i time smo unaprijed utrošili i dodanu vrijednost koju imamo namjeru stvoriti. Ako želimo kreirati nove vrijednosti, moramo pokrenuti lanac investicija koji će to i pokrenuti. To znači manje cesta, manje stanova, stegnuti remen ali i nove tvornice i nova radna mjesta.

U modernoj, globaliziranoj i do ekstrema tržišno orijentiranoj europi ne možemo očekivati da s metodama iz osamdesetih koje danas koristimo preživimo na tržištu dvadeset i prvog stoljeća. To jednostavno ne ide.

Po mojem mišljenju, Ljubo Jurčić je prva osoba u dugo vremena koja je bez ikakvog srama uzviknula car je gol, na nama je sada samo da progledamo.

Misao dana:
We have a system that increasingly taxes work and subsidizes nonwork.

Share the post "Detalji ekonomske politike Ljube Jurčića polako se naziru"

  • Facebook
  • X
Categories
Politika

Fitilj je zapaljen

U ovo pred_vikend jutro htio bih se osvrnuti na jučerašnje izglasavanje (ne)povjerenja navodnom ministru Branku Vukeliću za kojeg se M. dobro pita koja on to postignuća ima iza sebe da ga Sanader zove najboljim ministrom (osim što je možda za stranačku blagajnu mrknuo 6mil usd što je sasvim solidna cifra). No ono čime bih počeo je u stvari jedan tekst koji se pojavio u Jutarnjem prije nekoliko dana a koji kaže kako neki SDPovci ne žele Jurčića za premijera – a i jučerašnje glasanje i tekst se u osnovi bave istom stvari.

No pasaranNaime, kaže tamo neki neimenovani izvor kako se pojedini SDPovci bune radi nepotrebne “radikalizacije” (štogod to značilo ako ste oporbena stranka) a koja se manifestirala tako što su SDPovci napali premijera (onom izjavom kako štiti “mafiju”) te pokrenuli proces izglasavanja povjerenja Vukeliću. Eh, i sve to skupa se onda preslikava na unutarnji ustroj SDPa i tko gdje želi sjediti nakon dobivenih izbora (koji su prema anonimnom izvoru čini se gotova stvar).

Daklem, funkcija oporbe u svim mogućim situacijama je da bude korektiv vlasti, da (kako je to jedan poznati lijepo rekao prije neki dan) vodi “knjigovodstvo” dobrih i loših poteza te da viče kada se nešto dogodi krivo. Vlast, prevrtljiva kakva je, ima tendenciju deformirati ljude, njihova načela i ljestvicu vrijednosti pa se neka bogatstva čine bližima nego što doista jesu i ponekad uhvatimo nekoga s prstima u pekmezu kao što se desilo u slučaju Brodosplita.

Upravo zato ovakve akcije imaju smisla, jer skreću pozornost na nepravilnosti koje se događaju i daju do znanja vladajućima da ima netko tko ih promatra. Mnogi (čitajući komentare po jutarnjem i večernjem) se smiju akciji SDPa koja je unaprijed bila osuđena na neuspjeh i pitaju se čemu dragocjeno gubljenje vremena za cilj koji je od početka bio nedostižan (a taj je izglasavanje nepovjerenja ministru)? Sada je vrijeme da vas podsjetim na pjesmicu koju sam već nekoliko puta citirao:

When the Nazis came for the communists,
I remained silent;
I was not a communist.

When they locked up the social democrats,
I remained silent;
I was not a social democrat.

When they came for the trade unionists,
I did not speak out;
I was not a trade unionist.

When they came for me,
there was no one left to speak out.

Oporba u saboru su ljudi koji prenose naše stavove vladajućima i koji bi se morali brinuti da vladajući izvrše svoj program temeljem kojeg su dobili na izborima. Diskusije po saboru, saborskim hodnicima ili medijima su poput rovovske borbe i koji je smisao da imate s jedne strane vladajuću vojsku koja puca na sve strane, a da s druge strane imate oporbenu vojsku koja sjedi, šuti i ne puca nego samo sebi mrmlja u bradu kako je ona bolja i kvalitetnija samo kada bi dobili priliku da počnu pucati?

Oporba je uostalom oporba zato jer ima drugačiji program i drugačiju viziju kako voditi zemlju i normalno je da kada god može iskazuje svoje nezadovoljstvo potezima vladajućih, a još više zbog propusta vladajućih.

Uostalom, što bi vam više odgovaralo; da li da oporba sjedi i šuti i kada ih god nešto pitate kažu “čekajte da pobjedimo na izborima” (kao što to neke oporbene stranke i rade) ili pak da imate oporbu sa stavom koja svjesno ide u borbu za ono u što vjeruje (ili želi vjerovati, ili je motivirana da vjeruje ili…) kako bi postigli svoj cilj? Da li je šutnja oporbe uopće prihvatljiva neovisno o tome što znamo da ministar neće biti smijenjen ili da nijedan amandman na državni proračun neće biti prihvaćen i da nijedan oporbeni zakon neće proći? Smije li oporba šutjeti? Ja mislim da ne.

I da vas ne davim dalje, samo da jasno napišem da se sramim svih onih koji su jučer izglasali povjerenje Vukeliću ne zato što je možda on mrknuo 6mil usd (i time poboljšao saldo svoje pokretne imovine) nego zato što je certificirano glup i zato što po zapovjednoj odgovornosti mora odgovarati za ono što se događalo u Brodosplitu, a krajnje je vrijeme da se predstavnici države počnu odgovorno ponašati prema imovini kojom upravljaju. Jedan otkaz insignifikantnom ministru ne bi riješio problem ali bi barem malenim dijelom pokazao da vladajući brinu o nečemu.

https://www.youtube.com/watch?v=7QrW3yKlIvM

(da li ovaj gornji jubito daje bolje značenje riječi “radikalizacija” ili riječi “politikanstvo” koju je taj isti govornik jučer upotrijebio opisujući SDPov zahtjev za smjenom)

Misao dana:
No Pasaran.
(“no pasaran” u grubo je prijevod sa španjolskog i znači “oni neće proći”, izgovorio ju je prvi puta francuski general Robert Nivelle u bitci kod Verduna u prvome svjetskom ratu a kasnije se pojavljivala kao slogan u više navrata i dobro je poznati ljevičarski slogan)

Share the post "Fitilj je zapaljen"

  • Facebook
  • X