Categories
Politika Priroda i društvo

Veći od života (ili: O ambicijama političara)

Jučer navečer, vozeći se trajektom na otok Brač bio sam se spreman okladiti u skupu večeru kako se Milan Bandić neće kandidirati za predsjednika SDPa, nekoliko minuta prije nego što je oklada skoro pala, proširila se vijest kako je Bandić prihvatio kandidaturu i ovaj neočekivani potez zagrebačkog gradonačelnika odjednom baca sasvim novi pogled na kampanju za upražnjeno mjesto predsjednika SDPa.

Mediji s pravom vrlo detaljno promatraju proces izbora SDPovog predsjednika pa ste tako u raznim novinama mogli svašta pročitati o dosadašnjim kandidatima. Neki su se navodno okoristili stranačkom infrastrukturom unatoč dogovoru da se to ne čini, neki trguju nepostojećim mandatima, pozicijama na listama i naručenim novinskim člancima, neki pak obilaze okolo i lobiraju po lokalnim organizacijama, neki u tišini dogovaraju svoj nastup na drugolipanjskoj konvenciji, a za barem jednog se nije niti očekivalo da uopće uđe u trku poznavajući njegov moto da se ne ulazi u trku koju nije moguće dobiti…

Politika je jedna od temeljnih vještina koja okuplja ljude oko zajedničke ideje i da bi bili dobri političar morate uložiti i zadnje atome svoje snage i vještine, no još bitnije da bi bili uspješni morate biti i strastveni. Strast je jedan od najnižih i gotovo životinjskih instikata pa stoga nije ni čudo da su političke borbe grube i vrlo često brutalne. Znamo koje je najstarije zanimanje na svijetu, baš kao što znamo što politika jest…

No postoji problem, pitanje politike je ono koje na ovaj ili onaj način određuje živote svih nas, i borba gore spomenutih kandidata će na ovaj ili onaj način utjecati i na nas same, neovisno o tome kojoj političkoj opciji pripadali. Pitanje novog predsjednika SDPa nije samo pitanje utaživanja ambicije pojedinaca, nego i pitanje koje će zasigurno odrediti uspjeh SDPa na predstojećim izborima, a novi predsjednik može pokrenuti cijelu lančanu reakciju političkih promjena u našem društvu koje će se opet, neovisno o tome tko pobjedni na jesenskim izborima direktno manifestirati na zemlji u kojoj živimo.

Pitanje pobjednika na drugolipanjskoj konferenciji je dakle pitanje ne samo ove četvorice kandidata i njihove profesionalne budućnosti, nego je u neku ruku i pitanje sudbine SDPa ali i Hrvatske. Nisam siguran da li su kandidati svjesni svoje društvene odgovornosti ili su u cijelosti zaokupljeni svojim kratkoročnim ciljem. To me iskreno i ne zanima.

Ono što me zanima je da 1613 delegata koji će drugoga lipnja morati zaokružiti neko ime nikako iz vida ne izgube Hrvatsku, jer ono što će se događati na zagrebačkom velesajmu je daleko veće od kandidata samih, pa čak i stranke za čiju se čelnu poziciju natječu.

Ako se slažete sa mnom i stvari postavite na taj način, može biti da ćete promijeniti mišljenje o tome tko je doista vaš favorit. Ako ste SDPov delegat i kojim čudom ste nabasali na ovu stranicu nemojte izgubiti tu sliku iz vida.

Misao dana:
Razmisli. Sjeti se!

Categories
Priroda i društvo

Ništa posebnog

U subotu sam dan proveo u Rijeci i Opatiji, u Rijeci sam bio poslom a potom odjurio do Opatije malo se prošetati. Usput sam uspio isprovocirati (ponovno) prehladu tako da mi nos trenutno radi prekovremeno. Jutros se vozim prema uredu i grad je totalno pust – zagrepčani su proglasili produženi vikend. Ako godina ima 220-240 radnih dana, tada taj jedan dan produženog vikenda nosi nekih 0,5 ili 0,4% BDPa. Mi smo bogata zemlja da si to možemo dopustiti. Ima nekolicina tema o kojima imam štogod za reći:

  • Prije nekoliko dana MORH je odradio cijelu vojnu vježbu za 2 razred osnovne škole u kojem se školuje sin od Berislava Rončevića (ministra obrane, laktaroša). U vojnoj vježbi su navodno sudjelovali svi rodovi vojske (obzirom da se vježba dogodila u zagrebu, malo mi je nejasno kako se u to uklapa mornarica ali nema veze. Sve skupa je u okviru HNOSa koji kaže da se roditelji moraju uključiti u edukaciju svoje djece pa su valjda poneseni američkim filmovima odlučili demonstrirati čime se njihovi roditelji u stvari bave. Problem je u tome što Rončević nije vojnik, on je državni dužnosnik koji prevrće papire po svom uredu i objektivno on nema direktne zapovjedne moći u vojsci, on je zadužen da sustav funkcionira, no zapovjedna vertikala ga mimoilazi. Problem je i u tome što jedan sat helikoptera koji je simulirao nekakav desant košta vrlo opipljivu količinu novaca, a problem je i to što je ta pokazna vježba organizirana za jedan jedini razred u kojem je eto, igrom slučaja, upravo ministrov sin. Svi mi znamo da ministri koriste državne resurse u privatne svrhe, no ovo je dosada najjavnija zloupotreba za koju sam čuo.
  • Ivo Sanader (hrvatski premijer, op. a.) biranim je riječima govorio jučer o Ivici Račanu i njegovoj ulozi u modernoj hrvatskoj povijesti. Imam osjećaj da je Ivo jako kompleksirana osoba koja na sve moguće i nemoguće načine pokušava dostići veličinu (a koju on vjerojatno vidi kao primjerice svoje članstvo u EU komisiji ili nekom sličnom tijelu). Na žalost (Sanadera), on jednostavno nema kapacitet postati velika osoba, osim svojih fizičkih dimenzija koja je puno prevelika za stvarnu intelektualnu veličinu koju on predstavlja.
  • Nedavno je lansiran novi portal vlade koji sada izgleda daleko bolje nego prethodni. Proučavam RSS zadnjih dana i povremeno se dobro nasmijem, no za finalni stav ću još pričekati. Skrenuo bih vam pozornost na interview s gore navedenim Sanaderom, ako vas zanima kako izgleda naručeni interview onda ga svakako pročitajte. I dok ne bih ulazio u detalje cijele priče uočite samo konstrukciju o Sanaderu kao uspješnom poduzetniku (priču koju je doslovce razvalio Nacional prije dva-tri mjeseca, a koja daje sasvim drugačije svjetlo na njegove “uspješne” poduzetničke dane.
  • Po telefonskoj anketi Večernjeg lista, SDP je treći mjesec za redom ispred HDZa, večernjakova anketa nije reprezentativna i dok možemo vjerodostojnima smatrati trendove, sam rezultat je pitanje interpretacije. Pulsove ankete su tu daleko preciznije i ona kaže kako se SDP polako bliži HDZu po rezultatima. HDZovci pak kažu kako se neće obraćati oporbi dok ne vide tko će postati čelnik SDPa što će se pak znati tek drugog lipnja. Ono vjerojatno i dalje rade po terenu, slave sedamnaestogodišnjicu i pripremaju se za izbore.

Jučer popodne na SDPovom youtube kanalu objavljen je kratki filmić nazvan “Moja slika Hrvatske”, a u kojem Ivica Račan govori o svojoj viziji Hrvatske. Iznimno snažan filmić kojeg vam preporučam da pogledate jer ono što Račan u njemu govori nije stranački obojano, filmić koji kao da je sniman za ovu tužnu namjenu (to je inače dio spota koji je korišten neposredno prije posljednjih parlamentarnih izbora).

Misao dana:
Some are born great, some achieve greatness, and some hire public relations officers.

Categories
Politika

Ivo Sanader aka. el Bahati

Jučer je emitirana Latinica koja je govorila o bahatosti političara. Jedan od obrađenih primjera je i naš premijer Ivo Sanader koji je uveo stil vladanja koji iako uglađeniji od njegovog stranačkog prethodnika počiva na nepoštivanju praktički svih koji se nalaze ispod njega, od njegovog vlastitog tima, a u krajnjoj liniji i javnosti koja ga mora izabrati u drugi mandat.

Moji stavovi o sramotnome premijeru su dobro poznati, no u prilogu koji je emitiran u Latinici prikazana je većina primjera koji se ionako vrte po jubito-u (usput rečeno, izašao je Kiro Prosviro 3).

p.s. drugi primjer bahatosti je bio Bandić, pa bacite pogled i na prilog o njemu (ovdje)

Misao dana:
A man’s moral conscience is the curse he had to accept from the gods in order to gain from them the right to dream.