porez na dobit

Baš kako sam i predvidio, dobit hrvatskih poduzetnika u 2005 je rekordno velika, pitanje je samo trenutka kada će vladajuća struktura uletiti u kampanju kojom će na sve raspoložive megafone razglasiti kako nam nikada nije bolje išlo nego sada. Ono što će vjerojatno previdjeti je sitni detalj kako je tijekom 2004 godine promijenjena regulativa oko amortizacije i koja je dramatično ograničila slobodu poduzetnika oko tog poreznog štita. Tijekom ove godine ponovno je promijenjena regulativa o porezu na dobit, pa tako pojedini troškovi (posebice oni koji se odnose na istraživanje i razvoj) više nisu priznati kao porezne olakšice. Činjenica je kako se donekle liberalno shvaćanje amortizacije može koristiti kao svojevrsni porezni štit i da uz kreativnu upotrebu amortizacije možete odgoditi plaćanje poreza na dobit, no to je uvijek kratkoga daha i to se koristi onda kada želite poboljšati novčani tok. Porez na dobit je tradicionalno minorni prihod proračuna i u principu to je prinos na kapital poduzetnika. Ako malo bolje pogledate strukturu poreza na dobit po vrstama poduzetnika (mali, srednji, veliki) ili odnos tih poreza po županijama dolazimo do nekih vrlo zanimljivih zaključaka:

veliki poduzetnici zapošljavaju 48% zaposlenih u privredi,
ostvaruju 62% dobiti,
i 61% ukupnih prihoda.

Prije nekoliko dana, naš prethodni ministar financija Mato Crkvenac pomalo sramežljivo je i profesorski odadio konferenciju za novinare u SDPu gdje je prezentirao brojeve o katastrofalnom stanju u rastu vanjskog duga, javnog duga i općenito o našem gospodarstvu. Vlatko Maček, aktualni spin_doctor trenutne vlasti odmah se bacio u kontraofenzivu (misteriozno, nisam uspio niti na jednom portalu pronači Mačekov odgovor, kao da je u zemlju propao, a na stranicama vlade posljednja objava je od 21. srpnja 2006.). U svakom slučaju, fora je da je Crkvenac govorio o brojevima, dok je Maček odgovarao u postocima. I doista, kada se govori o postocima, brojke idu u korist trenutne vlade, jer je 25% rasta dugovanja manje od 40% dugovanja koje se desilo u vrijeme vladavine SDPa, no istovremeno, ako Mrkva i magarac brojimo euro po euro, tada je situacija sasvim suprotna (ovo nisu stvarne brojke jer ih nisam uspio naći, a nije mi se dalo to kompajlirati sa deset adresa; no poanta je nepogrešivo u tome).

Nezaposlenost je sve manja, što je sjajan rezultat, no osim što se djelomično šlepamo na sezonskim rezultatima koje će se naglo povećati već od kolovoza, možda bi bilo dobro usporediti i broj zaposlenih u privatnom sektoru koji je po rezultatima državnog zavoda za statistiku pao u odnosu na prošlu godinu. Neki se pitaju kuda idu divlje svinje, a mene zanima kuda su nestali nezaposleni (može biti da je metodologija izračuna promijenjena pa neki ispadnu s popisa prije ili kasnije, hmmm – sigurno nije to ;)?

I posljednje, plaća u javnom sektoru se pojavila niotkuda usred kolovoza kao tema koju su (vjerovali ili ne), načeli vladajući. WTF? em tih službenika imamo da ih možemo izvoziti, em im sada još moramo i dići plaće kako bi sustigli neki hrvatski prosjek. Ono što vam nitko ne kaže je da se njihove vlastite plaće računaju u taj isti prosjek, tako da je šansa da se taj prosjek ikada sustigne u stvari ravan nuli jer čim mi njima dignemo plaće, odmah naraste naglo i prosjek i opet imamo novi cilj; to je poput onog magarca koji na štapu ispred sebe ima mrkvu. I sada čitam ovu analogiju s magarcem i mrkvom i čudim se koliko je to duboka usporedba u konkretnom slučaju.

Polako ali sigurno ulazimo u izbornu godinu, populista kakav je, drIvo će nam servirati državni proračun kakvog još nismo vidjeli. Jedva čekam.

Misao dana:
If Stupidity got us into this mess, then why can’t it get us out?

U posljednjih petnaestak dana nastalo je nekakvo političko zatišje, i ako zanemarimo događanja u Crnoj Gori malo se toga dogodilo, no danas je u Slobodnoj izašao članak u kojem Ivica Račan malo detaljnije objašnjava što misli pod ~~ponovnom~~ revizijom pretvorbe i privatizacije te o nekakvom porezu na ekstra dobit koji bi se naplatio tajkunima koji se bogate na radnicima.

Lord of the Rings O pretvorbi i privatizaciji sam pisao već ranije i moji stavovi se očito ne poklapaju sa stavovima većine, no stojim i dalje da je na današnji dan postalo nemoguće kazniti kriminal koji se dogodio u tom razdoblju iz jednostavnog razloga što su rokovi zastare prošli. Nadalje, temelji prava ne poznaju kategoriju u kojoj bi se moglo primjerice oporezovati nešto što se desilo u prošlosti, dakle zakone nije moguće retroaktivno primjenjivati neovisno o tome kolika je naša želja za tako nečime.

(to je zanimljiva stvar jer će primjerice u slučaju DTK infrastrukture o kojoj se u posljednje vrijeme puno piše, kada se napokon dokaže tko je vlasnik DTK kanalizacije moći fakturirati najam kanala samo određeno vrijeme u prošlost [čini mi se tri godine, po zakonu o obveznim odnosima], i da sam ja čelnik lokalne vlasti počeo bih već danas fakturirati svima kako bih što više zagrabio u prošlost, jer je sasvim izvjesno kako će T-HT koji navodno polaže prava na tu kanalizaciju učiniti sve da to bude jako, jako dugotrajan proces – a sve zato kako bi jednoga dana kada odluka napokon padne, T-HTu troškovi mogli biti odgođeni)

Dakle, osim nekih hipotetskih moralno/etičkih konsekvenci, danas više nije moguće kazniti propuste iz pretvorbe, a sve da je to i moguće napraviti prvo ih morate dokazati, a obzirom da je zakonska obveza čuvanja dokumentacije 5 godina, tih dokumenata više jednostavno niti nema. Ivica bi takve stvari morao znati i jedini motiv zbog kojih bi takve gluposti mogao spominjati je neko dodvoravanje onima koji misle da je tako nešto moguće, a takvih je iz dana u dan sve manje.
Koncept poreza na ekstra dobit je također zanimljiv. U hrvatskoj postoje dva osnova poreza na primanja, prvi je porez na dohodak i to je porez koji se obračunava na plaću koju primate. Porez na dohodak je porez kojeg plaćaju fizičke osobe koje su negdje zaposlene i obrtnici. Porez na dobit je porez kojeg plaćaju tvrtke (i neki obrtnici) na iznos koji ostane na kraju godine kada oduzmete sve troškove od prihoda (koji se zove dobit ili profit).

Porez na dobit je jedna minorna stavka u državnom proračunu jer tvrtka na kraju godine tipično ostvari dobit od 3-5% svog ukupnog godišnjeg prihoda (a prihod bi bio zbroj svih izdanih računa). Dobit tvrtke je svojevrsni prinos na kapital, dakle ako zamislite hipotetsku situaciju u kojoj imate milijun kuna i uložite taj novac u banku dobiti ćete nekih 5-6% kamate ili 50-60.000kn kamata godišnje. Ako odlučite taj novac investirati u neki posao, pretpostavka je da možete zaraditi više od tih 5-6% i to je obično jedna od mjera koja se koriste kako bi se izračunala isplativost nekog pothvata. Naravno, nije čista dobit jedino mjerilo uspjeha jer ponekada vlasnici svjesno odabiru niže razine dobiti (pa čak i gubitka) znajući da im vrijednost glavnice raste. Primjer toga bi bilo trgovanje dionicama, naime rijetko tko kupuje dionice radi dividende (a dividenda je dobit tvrtke proporcionalna vrijednosti jedne dionice), nego se svi radujemo rastu vrijednosti glavnice, jer u nekome trenutku možemo prodati te dionice i zaraditi bitno više nego čisto zbrajajući pojedinačne godišnje profite.

Tu negdje i leži problematika Račanovog koncepta, jer je nemoguće dokazati što bi to ekstra profit u stvari trebao biti? A još je manje jasno kako bi ga trebali oporezovati. Naime, Kerum kojeg se spominje u članku možebitno i je donekle degutantna osoba koja očigledno posjeduje maybach-a, odnosno skupocjenu jahtu dok njegovi zaposlenici imaju plaće od po 2.000 kuna; no ništa od toga samo po sebi nije nezakonito; dapače, dobar dio troškova gorespomenutog automobila i jahte su porezno priznati troškovi, a dok je plaća iznad zakonskog minimuma sve je i dalje legalno. Osim toga, mala je šansa da su imenovana prometala vlasništvo samog Keruma, ona su najvjerojatnije vlasništvo nekog od poduzeća koje su pak u njegovom vlasništvu. Dakle ta ekstra dobit (ako uopće postoji, jer je između ostalog umanjena za troškove tog automobila i jahte) sasvim sigurno nije toliko “ekstra” kako se očekuje, nego je ona više sadržana u rastu ukupne vrijednosti neke investicije koju je Kerum u nekome času napravio.

A kada bi išli dodatno oporezovati pretjerani profit tvrtki (primjerice izračunamo da je državni prosjek 5% i odlučimo dodatno opteretiti sve tvrtke koje imaju više od 10% dobiti) , znate li uopće koje bi tvrtke bile prve na udaru? Ako mene sjećanje ne vara, pojedinačno najveću dobit (u postotku) iskazuje T-HT, Pliva, INA i njima slični giganti. Ukratko, to je toliko besmislena ideja da ju je teško uopće i objasniti.

Misao dana:
The Social Democrats seem to be basically nicer people, but they have demonstrated time and again that they have the management skills of celery. They’re the kind of people who’d stop to help you change a flat, but would somehow manage to set your car on fire. I would be reluctant to entrust them with a Cuisinart, let alone the economy. The right wing politicians, on the other hand, would know how to fix your tire, but they wouldn’t bother to stop because they’d want to be on time for Ugly Pants Night at the country club.