Categories
Politika Video

HRT zabranio emitiranje spota pollitika.com

Najkraće što mogu napisati je slijedeće – HRT i etičko povjerenstvo su odbili emitirati slijedeći video spot:

(ovaj spot u visokoj rezoluciji možete downloadati ovdje, pazi file je predviđen za TV broadcast, snimljen u quicktime .mov formatu i ima 45mb)

Ovaj spot je bio predviđen za emitiranje u ponedjeljak 19. studenog navečer u tzv. prime time terminu. Tijekom ponedjeljka popodne saznao sam da je marketing odbio pustiti reklamu u program i prebacio lopticu na etičko povjerenstvo HRT-a, a ovo je pak odbilo emitirati spot.

Da bi stvar bila bizarnija, čuvari javnog morala odbijaju dati bilo kakvo objašnjenje zašto spot nije emitiran, osobito bilo što u pismenom obliku u kojem bi morali i obrazložiti i razloge svoje odluke. Iako su na objašnjenje obvezni, odugovlače i izbjegavaju odgovor.

Smiješno je i nevjerojatno da je HRT ustuknuo pred TV spotom kojeg plaća jedan poluanonimni bloger. Ovo nije spot političke stranke, nije spot koji promovira bilo koju opciju – to je spot koji je napravljen da bude provokativan, pobudi pozornost, natjera ljude da mućnu glavom i ako je ikako moguće, posjete pollitika.com.

Ne razumijem motive ove odluke. Koja je moguća konsekvenca emitiranja ovog spota? Da li se netko boji da bi mogao promijeniti tijek izbora? Postoji li bilo tko, a da već nije čuo ove rečenice kako su jasno i glasno izrečene s različitih govornica u radijski i televizijski eter? Postoji li bilo tko da sumnja kako su riječi izgovorene u spotu montirane ili istrgnute iz konteksta?

Ponavljam; da li je moguće da je nacionalna televizija ustuknula plašeći se što jedan bloger želi poručiti cijeloj državi?

Da li je moguće da u 2007. godini imamo u samom vrhu najjačeg nacionalnog medija ljude koji se boje glasno izrečene riječi?

Kako je do spota uopće došlo?

U posljednjih 17 godina unatoč tome što smo stvorili vlastitu državu, naši političari su uspjeli napraviti cijeli niz pogrešnih odluka, a njihove ljudske osobine su nerijetko bile podloga za različite vrste grabeža, muljanja i prevare prema onima koji su ih na te pozicije odabrali. Ne čudi stoga što nerijetko čujemo kako su “svi oni isti”, kako stvarni interes za aktivno sudjelovanje u političkom procesu rapidno pada i kao rezultat toga 17 godina kasnije gledamo i dalje ista lica, a biologija je čini se jedini mehanizam za promjenu.

Ja ne vjerujem da su svi oni isti, ja znam da možemo i zaslužujemo bolje, i ne vjerujem kako je svejedno što ću zaokružiti na izborima.

Prije više od godinu dana počeo sam razmišljati o tome kako bi trebalo mobilizirati ljude, tzv. “obične birače” da potroše malo više vremena na odabir prilikom izbora a sve u nadi kako će slijedeći saziv sabora, ovaj kojeg biramo za nekoliko dana biti kvalitetniji od ovih prethodnih. Kao rezultat nastala je pollitika.com, web site koji je uspio okupiti oko tisuću blogera koji svakodnevno pišu o politici i općenito društvu u kojem živimo. Po nezavisnim mjerenjima pollitika.com je danas jedan od trideset najposjećenijih web siteova u hrvatskoj, znamo da nas čitaju novinari iz svih medijskih kuća, a uz nas blogere sudjeluje i respektabilni broj političara. Mislim da je pollitika.com uspjela ispuniti manifest koji sam napisao prije četrnaest mjeseci i cijeli niz tema kojom se bavila cijela nacija, na ovaj ili onaj način je potekla upravo sa stranica pollitika.com-a. Pollitika.com je postala centralno mjesto za građansku politiku na hrvatskom internetu.

U proteklih nekoliko mjeseci, popularnost pollitike je toliko narasla da su se i neki oglašivači odlučili iskoristiti pollitiku i kao rezultat uspio sam “uštediti” nešto novaca; to nije neki spektakularni iznos no svejedno dovoljno veliki da sam se zapitao što s njime učiniti. Došao sam do zaključka kako to nije moj novac i kako ga treba uložiti u nešto što će promovirati pollitika.com i tu negdje se rodila ideja o TV spotu.

TV spot koji sam napravio remake je američkog TV spota iskorištenog u predsjedničkoj kampanji 2003. godine (dobio sam totalno besplatno sva autorska prava za slučaj da nekoga zanima), a izgovorene rečenice rečene su na javnim mjestima tijekom prošlih nekoliko godina. Poruka koju želim prenjeti je da razmislite prije nego što odaberete – smatram da kao donji minimum, ljudi koje na izborima biramo moraju zadovoljiti elementarne kriterije iskrenosti, poštenja i ljudskog integriteta; tek kada dobijemo takve ljude smijemo krenuti dalje i tražiti više.

TV spot kojeg nažalost nećete imati priliku vidjeti na vašim TV prijemnicima moja je poruka cijeloj državi, nadao sam se da će doprijeti do onih koji razmišljaju poput mene i da će dati barem maleni poticaj da se prestane tolerirati manipuliranje, otvoreno laganje i zloupotreba povjerenja koju smo političarima prepustili na izborima.

Molim sve one koji imaju svoje blogove i web stranice da spot objave na svojim stranicama, također molim novinare koji ovo čitaju da u svojem mediju napišu ili objave vijest o ovome, a ako slučajno imate priliku emitirati to na svojoj lokalnoj TV postaji, gore se nalazi link na spot u visokoj rezoluciji pogodnoj za emitiranje (molim samo da emailom ili kroz komentare obavijestite gdje je i kada emitiran).

Categories
Blog Internet Politika

Nacional i satovi

U Nacionalu koji je danas izašao na kioske imate na sedam stranica tekst o korištenju interneta u političke svrhe. Tekst govori dobrim dijelom o američkim izborima i korištenju jubito-a, dok se dio teksta odnosi na hrvatsku internet scenu, a dio teksta govori i o pollitici.com.

Ovo je izjava koju sam dao za Nacional:

“Pollitika.com je danas centralno mjesto za ‘građansku’ politiku na hrvatskom internetu, odakle možete poslati svoju osobnu poruku obnašateljima vlasti. Činim sve što mogu da predizbornu kampanju prebacim u internet arenu, prostor u kojem smo svi ravnopravni i u kojem novac ne znači mnogo, a ideje, iskrenost i argumenti znače sve. Internet je naša prilika da demokracija doista zaživi, baš kao što je i prilika da sve čimbenike političkog života razotkrijemo do kraja. Naše političke stranke misle da je internet vrsta prospekta ili brošure i njihovo najveće dostignuće je da na kraju brošure stave kupon za učlanjenje. Ne razumiju što je internet, a još im je manje jasna prijetnja koju on predstavlja. Ako govorimo o ‘Kiro prosviro’ i sličnim uradcima, smatram ih antologijom hrvatske gluposti i iznimno je važno da ti isječci poput muzejskih izložaka ostanu sačuvani na internetu. Mislim da je uvreda Vladi da ima jednog takvog ministra u svojim redovima, isto kao što ovu Vladu smatram uvredom hrvatskim građanima jer tolerira da takvi mediokriteti određuju i utječu na moju i vašu budućnost. Ako ćemo ozbiljno, YouTube je sjajan alat koji nam pomaže da razotkrijemo političku kliku za šarlatane, manipulatore, lažove i nesposobnjakoviće. Hrvatsko političko pamćenje je vrlo kratko, možda mjesec ili dva, no uz pomoć YouTubea svi se mogu prisjetiti što je premijer govorio na Splitskoj rivi 2001., gdje su nestali kilometri autoceste, što se govorilo o Brodosplitu ili Sunčanom Hvaru. Prije 6 mjeseci imali ste dvoje-troje aktivnih članova YouTubea koji su objavljivali videoradove, danas ih imate desetine a možda i stotine i to je sjajno. Revolucija neće biti na televiziji, revolucija će biti na YouTubeu i blogovima”, zaključuje Mrak, pokretač stranice pollitika.com.

Danas zasjeda i povjerenstvo o Sanaderovim satovima, pa će danas sigurno doći neka sasvim nova interpretacija Sanaderove obveze, veselim se unaprijed.

Misao dana:
I stand by all the misstatements I may have made.

Categories
Blog Internet Priroda i društvo

Sloboda, cenzura i pollitika

Jučer tijekom večeri na pollitika.com čiji sam webmaster (i osnivač) dogodio se prvi ozbiljniji incident s jednim od korisnika web sitea, a koji je moj potez proglasio cenzurom te potom iz protesta obrisao sve svoje tekstove na cijelom siteu.

Ono što se dogodilo je da je dotični, u napomeni na tekst (koji se uzgred rečeno bavio Karlovačkom pivovarom) spomenuo moju nedavnu javnu deklaraciju kojom sam svima dao do znanja da podržavam SDP, te me tamo spomenuo imenom i prezimenom. Razlog zbog kojeg sam poimence spomenut je moja javna deklaracija te pitanje kako mogu biti objektivan i neutralan? Osim što je pollitika kolaborativni blog na kojem svatko može pisati, pa možemo tamo naći široki raspon tekstova različitih profila (iako desnijih stavova imamo daleko manje nego što bi htjeli) – nekako sam mislio da je slogan politike “Neovisni ali ne i neutralni” totalno očigledan i nije mu potrebno objašnjenje. Na pollitici svatko može zastupati svoje stavove, baš kao što ja na svome blogu zastupam svoje.

Obzirom na popularnost bloga i doista veliki broj kontakata koji iz njega proizlaze, moje ime i prezime su se pretvorile u malu javnu tajnu i svatko tko je ikada komunicirao sa mnom zna da moje ime nikada nisam krio, no istovremeno, moja je vlastita odluka da se na internetu pojavljujem isključivo s aliasom mrak.

Ono što sam učinio kada sam to vidio su dvije stvari. Prvo sam korigirao tekst i izbacio/pobrisao/uklonio svoje ime (ali sam ostavio alias) , te sam potom bez odgađanja poslao autoru teksta email s mojim razlozima korekcije teksta, molbom da moje argumente prihvati, a u slučaju da se ne slaže s njima da tekst (on ili ja) vrati u prvobitno stanje. Moja akcija je proglašena cenzurom, kreirala je žučnu raspravu da bi nekoliko sati nakon toga svi tekstovi bili pobrisani.

Pitam se da li je moja akcija bila ispravna? Tj. da li sam zloupotrijebio svoje administratorske ovlasti direktnom intervencijom u tekst? Ovo je odlično pitanje i moram priznati da sam se cijelu večer propitivao na tu temu i smatram i dalje da sam u pravu, a imam i nekoliko argumenata za to;

  • Sloboda govora; svatko ima pravo govoriti što god želi i jedna od funkcija pollitika.com-a je upravo to da se svakome da prilika da kaže što on želi, no međutim obzirom da živimo u uređenom društvu (pitanje interpretacije no to je u svakome slučaju intencija) radi prosperiteta zajednice pojedine naše slobode moramo žrtvovati. Mislim da je sjajna definicija slobode ona koja kaže da si slobodan činiti što god želiš sve dotle dok ne ugroziš slobodu drugoga. Mislim da je očigledno da je moja sloboda izbora da na internetu koristim alias time povrijeđena. Malo više o ovoj temi možete pročitati u mnogobrojnim diskusijama o prvom američkom amandmanu koji govori upravo o ovakvim situacijama.
  • Cenzura; ovo je već malo teža kvalifikacija i doista po nekim od definicija sam napravio cenzuru. No, nisam spriječio objavljivanje teksta ili nečega drugoga nego svog osobnog podatka. Dapače, poslao sam odmah email, objasnio razlog, zamolio da se argumenti prihvate i ponudio vraćanje prvobitne varijante. Nisam naišao na slučaj da to cenzori rade.
  • Netiquette; ekvivalent bontona na internetu se zove netiquette. Ponašanje korisnika na internetu (kao i mnoge druge stvari vezane za internet), regulirano je kroz tzv. RFCe ili Request For Comments i oni su analogija zakona u nekoj državi. RFC 1855 regulira pravila ponašanja na internetu i u točci “4.1.2 Real Time Interactive Services Guidelines” doslovce kaže: “If a user is using a nickname alias or pseudonym, respect that user’s desire for anonymity. Even if you and that person are close friends, it is more courteous to use his nickname. Do not use that person’s real name online without permission.
  • Pravila korištenja Pollitika.com; i posljednje u samim pravilima korištenja pollitika.com-a piše (a to tamo piše od prvoga dana postojanja sitea, dakle nije nešto što sam dopisao jučer ili prije tri dana) i to doslovce: “Radi osiguranja slobodnog i neometanog korištenja usluga pollitika.com, ovi postupci su neprihvatljivi i strogo zabranjeni… …prikupljanje, čuvanje i objavljivanje osobnih podataka drugih posjetitelja portala i korisnika”.

Nemam namjeru ulaziti u polemike, jednako kao što to nisam radio niti jučer; no smatram da je kritično da se preko ovog incidenta ne prijeđe te da ne ode u zaborav. Svoje postupanje smatram opravdanim i sasvim sam siguran da bi apsolutno identičnu stvar napravio da se radilo o bilo kome, pa i o autoru izbrisanog teksta.

Misao dana:
You can protect your liberties in this world only by protecting the other man’s freedom. You can be free only if I am free.