Tag: Milan Bandić

Categories
Priroda i društvo

Nekoliko zapažanja

Zadnjih dana sam poprilično zauzet i nikako da sjednem i napišem nešto solidno, no naletio sam na nekoliko (meni) zanimljivih stvari pa da ih podijelim s Vama.

  • puno vremena posljendnjih tjedana provodim u zgradi u kojoj se do ureda u kojem radite putuje liftom. Riječ je o velikoj zgradi s trgovačkim centrom (kako to obično biva) i gužva u liftovima i pripadajućoj podzemnoj garaži je poprilična. Zanimljivo je promatrati ljude u liftovima. Kao prvo, liftovi (kada ih čekate) obično imaju u čekaoni dva gumbića, jedan za dolje a drugi za dolje. Impresivno je promatrati koliko ljudi stisne gumb u smjeru u kojem se lift trenutno nalazi iako je to suprotno od smjera u kojem oni u stvari žele ići (tako da je broj putnika koji putuju u istom liftu gore-dolje u stvari impresivno veliki). Također, zanimljivo je da mnogi dok putuju u liftovima međusobno jedni druge pozdravljaju. Zašto to rade ako se ne poznaju? Zašto to onda ne rade na hodnicima ili na pokretnim stepenicama?
  • igrom slučaja imam dodira s jednim cijelim uredom koji je opremljen računalima koja su umjesto windowsa opremljena Ubuntu Linuxom. I, na moje opće čuđenje, moram reći kako to funkcionira sasvim solidno. Računala se brzo dižu i uopće su vrlo slična windowsima s time da se puno toga može podesiti na način kako to ne možete na windowsima (rekli bi; za power usere linux je fleksibilniji, naravno i potencijal da zeznete je proporcionalno veći). Plug&Play šljaka OK, a sam operativni sustav je u cijelosti preveden na hrvatski.
  • obzirom da u ovom uredu nemam svoju šalicu, pojavio se problem jutarnje kave. Ja sam se nekako prebacio na američko ispijanje velikih jutarnjih kava i minijaturna kava iz automata mi ne odgovara. Jedino mjesto gdje je moguće trenutno kupiti ogromnu kavu u centru (to-go) je u stvari u Costa Coffee na ćošku Tesline i Preradovićeve, a to mi je puno predaleko.
  • U svijetu politike se također dosta desilo, dogovor sa slovencima je proglašen velikom pobjedom (na obje strane) iako se čini da su se samo strasti stišale i da niti jedni niti drugi nisu ništa ovime postigli osim kolosalnog gubljenja vremena. Nekako se i EU čini bližim (službena procjena je sada 2012 što znači da bih ja svoju morao prebaciti na 2013), no nekako se po putu zaboravlja da ima još zatvorenih poglavlja i da Slovenija nije jedina koja je blokirala Hrvatsku. Imamo priču o topničkim dnevnicima i s time povezano poglavlje o pravosuđu koje je blokirano od nekolicine zemalja. Da vidimo koliko će to našim novinarima trebati da otkriju? Čitam sada u večernjem da Slovenija skida samo 10 od 14 blokada. Sjetio sam se jednog citata Jamesa Rubina koji je govorio što treba reći za govornicom. Da parafraziram, kae da uvijek treba govoriti o postignućima, ako nema postignuća o pregovorima, a ako nema niti toga onda govorite o procesu. Uvijek se negdje događa neki proces. Tako i ovo, i Jadranka i Borut slave, no napretka u biti nema.
  • Imamo inflaciju i predsjedničkih kandidata, dva najnovija padobranca su Bandić i Primorac od kojih oba očigledno nešto rade na tu temu ali obojca žestoko odbijaju priznati da će se kandidirati (ali neće niti reći da neće). Veselje se nastavlja. Slijedeći tjedan stižu prve ankete nakon što se Vidošević kandidirao.

Toliko za sada.


Misao dana:
Once there were two mice who lived in a museum. One evening after the museum had closed, the first mouse crawled into a huge suit of armor. Before he knew it, he was lost. “Help!” he shouted to his friend. “Help me make it through the knight!”

p.s. naletio sam na internet manifesto, a koji govori o budućnosti medija -> must read

Share the post "Nekoliko zapažanja"

  • Facebook
  • X
Categories
Priroda i društvo

Lokalni izbori 2009, dan poslije

Razmišljao sam da li da ovo napišem za koji dan kada se situacija slegne ili odmah sada, pa je nakako prevagnulo da to učinim odmah ne bih li pokušao zabilježiti sve one stvari koje mi se trenutno motaju po glavi a koje će se izgubiti kroz koji dan nakon racionalizacije koja slijedi.

Dakle, proteklih nekoliko mjeseci bio sam duboko uključen u lokalne izbore, i to one Zagrebačke (i još neke ali u manjem opsegu) i to na strani Josipa Kregara koji je jučer izgubio od Milana Bandića.

Ne bih sada puno o specifičnostima kampanje, radnim danima i nedostatku spavanja ali bih rado spomenuo nekoliko stvari. Kao prvo, svi mi znamo da je politika prljavi business i ja sam to znao od prvoga dana – no razina prljavštine je čak i mene iznenadila te mi je bilo teško za povjerovati ne samo prljavštini u kampanji nego i spremnosti pojedinaca (iako je sasvim jasno da je to organizirano i dogovoreno) da prijete, “dobronamjerno savjetuju” i na ostale načine pokušaju utjecati na ponašanje aktera kampanje – uključivo i mene osobno. Tako da sam bio predmet nekolicine čudnovatih ponuda, upozorenja ali i direktnih prijetnji.

Druga stvar koja je bila bolesno očigledna u slučaju Zagreba je veličina hobotnice. Naime tijekom kampanje, a osobito u posljednjih nekoliko dana drugoga kruga – postalo je sasvim očigledno koliko je hobotnica velika i dokle sežu njezini pipci. Količina instrumentaliziranih organizacija i pojedinaca a koji služe specifičnom interesu je doslovce impresivna.

Manipulacija medijima je dovedena do savršenstva, sasvim je jasno i očigledno koje su medijske kuće sinhronizirane u svojim aktivnostima i sama ta činjenica je zabrinjavajuća. Meni je naravno jasno od početka da se medijima manipulira – no jedna je stvar ako pokušate utjecati na medije kroz strateški/taktički plan objave informacija, a nešto sasvim drugo doslovce ugovoriti način na koji će pojedini medij pratiti, ne pratiti ili blatiti određenu kampanju. Naravno, sve je skupa potencirano povremeno lošim novinarima od kojih neki očito nisu u stanju intepretirati datu im informaciju i neprovjeravanjem tj. nekritičkim korištenjem izvora (pa ma koji oni bili).

Posebno je zanimljiva priča naprednih kritičara i analitičara koji govore o “programima”, “porukama” i sličnome. Dakle naravno da postoje ljudi koji promatraju programe i proučavaju poruke, no oni su žestoka manjina u odnosu na one koji su na ovaj ili onaj način klijentelistički povezani s određenim kandidatom (u ovom slučaju s Bandićem, sustav koji je sagradio je doslovce pokupovao ogromni broj glasova). Također, u okolini u kojoj temeljni podaci nisu dostupni (primjerice podaci o zaduženju grada ili holdinga) nije jednostavno napraviti suvisli program koji može “držati vodu” neovisno o situaciji na koju zateknete u (eventualnom) preuzimanju vlasti. Možete pisati traktate i elaborate, potkrijepiti to sa čime god želite, no program jednostavno ije odlučujući faktor u odluci birača.

Zanimljiv je i odnos birača prema političarima i njihova racionalizacija prema njihovoj odluci, kao i sklonost da svoje odluke u jednom slučaju donose prema jednim kriterijima dok u drugom slučaju koriste apsolutno suprotni set kriterija. Primjerice, promatrajući istraživanja koja su pravljena, Zagrepčanima je prvi prioritet (ispred svega) bio kriminal i korupcija u strukturama vlasti s Milanom Bandićem na čelu – no istovremeno, koliko god se pokušalo kampanju učiniti transparentnom o tome se nije niti pisalo niti se na tome inzistiralo (osim sporadično). Vjerujem da kada bi se doista znali iznosi koji su utrošeni u Zagrebačkoj kampanji da bi se ljudi malo zamislili kako je do toga došlo i tko to u stvari plaća – no iz prve ruke mogu napisati da to nikoga u stvari ne interesira.

I posljednje, količina zloupotrebe položaja je meni doista bila nevjerojatna. Od same činjenice da su djelatnici gradskog poglavarstva dobili regres za godišnji točno dva dana prije izbora, preko namirivanja raznih skupina društva eto baš tijekom kampanje, preko “sitnijih” stvari kao što je zaustavljanje rada pauka na petnaest dana ili pak zaustavljanje slanja ovrha građanima tijekom izborne kampanje. Doista impresivno i za anale.

Bilo kako bilo, Milan Bandić je pobijedio i slijedeće četiri godine biti će Zagrebački gradonačelnik (osim ako iz nekog od mnogobrojnih razloga ne završi u zatvoru ili se odluči kandidirati za neku drugu funkciju). Duboko sam uvjeren da je to loš i štetan odabir, te da će račun na naplatu doći svima nama koji žive u Zagrebu. Ja ću ga smatrati svojom pokorom, a za vas ne znam.

Rezultati izbora su samo odraz društva u kojem živimo a ljudi poput Bandića su samo personifikacija ideala i vrijednosti koje njegovi birači imaju. Ja s druge strane nemam niti najmanje dvojbe oko toga i znam što mi je činiti ubuduće a početi ću odmah danas.

Misao dana:
My interest is in the future because I am going to spend the rest of my life there.

Share the post "Lokalni izbori 2009, dan poslije"

  • Facebook
  • X
Categories
Priroda i društvo

Pet do dvanaest

Eto, prošla je još jedna izborna kampanja i lagano je vrijeme za formiranje dojmova kako bi ponudili još nekoliko redaka prije izborne šutnje. Nekoliko je događaja obilježilo ovu kampanju i nekako je red da se to još jednom zabilježi.

Prva bitna stvar (barem meni) su bili birački popisi. Po prvi puta smo imali priliku sami provjeriti što se nalazi na biračkim popisima, i iako se postavilo pitanje kako je moguće da u mnogima sredinama imamo više birača od stanovnika, uvjerljivog odgovora nismo dobili. S jedne strane na vlasti je stranka kojoj ta situacija odgovara, odvjetništvo koje bi se moralo brinuti o tome i tražiti prijestupnike očito ima pametnija posla, policija nema namjeru kritizirati vlastiti posao dodjeljivanja osobnih dokumenata, a državni ured za upravu je samo konstatirao žalosno stanje i sve skupa prebacio na Ustavni sud koji se barem u toj jednoj odluci držao Ustava. Očito je da ovo nije posljednje što smo čuli na tu temu.

Drugo bitno obilježje ovh izbora su žarišne točke na koje su se sjatili novinari. Kao prvo tu je Zagreb gdje je Milan Bandić neprikosnoveni vladar i čija se fotelja do prije svega nekoliko tjedana smatrala garantiranom. Ulaskom Josipa Kregara u utrku balans se dramatično promijenio i unatoč tome što je Bandić i dalje favorit izbora, sudeći samo prema propagandnoj mašineriji koja je nemilosrdno stavljena u funkciju izbora sasvim je sigurno da se u Zagrebu nešto događa. Postoji li kritična masa za promjenu drugo je pitanje, no događanja u ovoj kampanji su očito poljuljala Bandića i više ništa neće biti kao prije. Nešto slično vrijedi i za Jasena Mesića iza kojega je stranka doista nabacala puno novaca – no unatoč svemu stvarnog efekta kampanje nije bilo iz jednostavnog razloga što Jasen Mesić nije osoba koju su građani zamijetili. Na današnjem sučeljavanju na radiju 101 mnogi protukandidati se nisu uspjeli sjetiti nijedne afere aktualnog gradonačelnika, dok je primjerice «nezavisna» bivša predsjednica skupštine sve to okarakterizirala kao medijsku hajku napuhanu van stvarnih proporcija – unatoč tome što se i ona sama na njezinim plakatima zauzima protiv kriminala u gradu.

Drugo zanimljivo žarište je svakako Split. Željko Kerum se već mjesecima predstavlja kao dežurni redikul i općenito osoba upitne inteligencije no koja unatoč svemu suvereno vlada omanjim imperijem. Da li zbog Kerumovog uspjeha ili jednostavno zbog gađenja Splićana prema politici koja je dovela grad na koljena i koja je objektivno zaustavila razvoj grada unatoč svim njegovim potencijalima – ispada kako je upravo on favorit izbora. Da li je to samo još jedna neslana splitska šala ili njegovi građani doista misle ozbiljno sanzaćemo već u nedjelju, kada će se odlučivati o tome hoće li biti drugog kruga i hoće li u njega upasti Kerum i SDPov Ranko Ostojić – ili će splićani sve odlučiti odmah.Trenutni gradonačelnik Kuret vrlo samouvjereno vjeruje u svoju pobjedu što je rezultat njegova nepovjerenja u ankete ili pak posljedica kratkovidnosti.

Treći često spominjani grad je Rijeka. U njemu apsolutno nema ništa novoga niti se očekuje bilo kakvo iznenađenje. Na sreću i veselje građana Rijeke, trenutni gradonačelik Vojko Obersnel nada se svom slijedećem mandatu s, čini se, dvotrećinskom većinom glasova i doslovce pometenom oporbom. Zanimljivo je da je Obersnel, unatoč omjerima koji idu žestoko u njegovu korist složio jednu od impresivnijih kampanja koje smo imali prilike promatrati. Nadajmo se da će se nešto od Riječkog iskustva preliti i na druge sredine u nekom od slijedećih izbornih ciklusa.

Četvrtu lokaciju koju bih svakako spomenuo je Istra. U Istri Ivan Jakovčić već godinu dana muku muči s članom uprave Adrisa i izazivačem za poziciju župana Plinijem Cuccurinom. Osamnaest godina IDSa u Istri je ostavilo traga i otvorilo prostor za novu snagu, no veliko je pitanje koliko je relativno mala Istra sa svega 200.000 birača, klijentelizam i vrlo stroga piramida vlasti u Istri spremna tek tako predati vlast u ruke Cuccurinu, za kojeg se može reći štošta, ali sasvim sigurno ne da na vlast želi doći radi novca i moći. Jer ako ništa drugo, biti će na novoj županskoj poziciji manje utjecajan nego što je to dosada na poziciji člana uprave Adrisa i korporacije koja samostalno uplaćuje jedan vrlo impresivni postotak državnog proračuna cijele nam države.

Kao posljednje žarište spomenuo bih Osijek, no situacija je tamo toliko komplicirana i jednostavno više nije jasno tko se tamo natječe protiv koga, budući da su se predizborne koalicije stvarale i razvrgavale tijekom kampanje, a stranke su međusobno već toliko koalirale na različitim razinama da birač sasvim sigurno mora pretpjeti nekakvu štetu samim pogledom na birački listić.

Od manjih sredina, pažnju treba usmjeriti prema Kamanju gdje se prijavio samo jedan jedini kandidat za predsjednika općine te je tako pobijedio i prije datuma održavanja izbora. Ili primjerice Oroslavlje, gdje je zamijećen imresivan broj nevažećih potpisa umrlih birača za HDZovog kandidata, čime je HDZ diskvalificiran iz utrke te smo tako dobili još jednog pobjednika bez borbe.

Veliku ulogu u ovim izborima odigrali su i mediji koji su djelomice u cijelosti ignorirali ne samo kampanju nego su pod krinkom neutralnosti zanemarili odnose na terenu i na taj način pogodovali pojedinim kandidatima ili političkim grupacijama. U tome naravno prednjače TV kanali na svim razinama te pojedini medijski koncerni koji su očigledno odlučili sami krojiti sliku o tome kako bi hrvatska morala izgledati nakon izbora.

Puno toga se desilo i na internetu, ovo je prva kampanja gdje su nas oglasi kandidata doslovce obasipali na portalima i web stranicama do granice izdržljivosti i dobroga ukusa i vjerujem da mnogo ljudi zadovoljno trlja ruke i samo mogu pretpostaviti što će se desiti tijekom predsjedničke kampanje koja će malo većim tempom zasigurno krenuti od jeseni.

Dakle u nedjelju, svakako izađite na izbore i pritom budite jakoooo pažljivi što ćete zaokružiti i kakvu ćete vlast zaželjeti jer će vam se možda želja i ostvariti.

Share the post "Pet do dvanaest"

  • Facebook
  • X