Categories
Priroda i društvo

Što je to izborni pobjednik?

Lokalni izbori se rapidno bliže i jedno od pitanja koje si svakako treba postaviti je i to kako definiramo izbornog pobjednika? Naime, kod parlamentarnih izbora je to jako jednostavno za uočiti, samo treba pobrojati broj saborskih fotelja i to je manje više to.

No ni ovdje to nije baš tako jednostavno jer smo primjerice u proteklom izbornom ciklusu imali stranaka koje su sakupile impresivni broj glasova birača, ali su zato imali vrlo mali broj zastupnika, primjerice tu je HSU sa stotinjak tisuća glasova i jednim jedinim zastupnikom, ili recimo situacija HDZ vs. SDP, gdje je relativno mala razlika u broju ostvarenih glasova rezultirala velikom razlikom u broju saborskih zastupnika.

Na lokalnim izborima je to daleko teže definirati jer imamo vrlo kompliciranu situaciju. Hrvatska se sastoji od čak 429 općina, 127 gradova, dvadeset županija te grada Zagreba koji je u statusu izjednačen županiji.

Dakle riječ je o impresivnih 557 jedinica lokalne uprave i samouprave. Svaka od tih jedinica ima svoju skupštinu koja varira po broju zastupnika od dvadesetak do petedeset i jednog – što znači da u Hrvatskoj po trenutnom ustroju ima više od osam tisuća razno raznih zastupnika, koji od ovih izbora idu u kompletu s 557 načelnika, gradonačelnika i župana, a svaki od njih ima još jednog ili dvoje zamjenika (ili zamjenica).

Objektivno, ako gledate silni broj ljudi potrebnih u zastupničkim tijelima, to i nije neka čast ali se svi svejedno jako grabe za njih jer u lokalnim sredinama je to ključ za podjelu plijena po budžetima tih općina i gradova, biti zastupnikom znači da možete biti blizu izglasavanja urbanističkog plana pa tako vaša nevrijedna šikara može postati sjajno gradilište – a razlog zbog kojeg stranke jako vole zastupnička mjesta je to što zastupnici dobijaju naknadu za svoj (ne)rad u skupštini pa time rasterećuju stranačke blagajne za mudrije investicije (primjerice kupovinu novog i luksuznog ali svakako blindiranog automobila).

Pravo pitanje glasi tko je to pobjednik izbora i što će se dogoditi 17. svibnja? Tko će proglasiti pobjedu, hoće li to biti HDZ koji će konstatirati kako je on osvojio impresivnih 3-3.500 mjesta po skupštinama (pa makar ta skupština bila u nekom zaseoku za kojeg osim Antuna Palarića nitko nije čuo), ili će to biti netko drugi poput HSSa koji će reći kako oni imaju 243 načelnika ili gradonačelnika širom Hrvatske; ili će to pak biti primjerice SDP koji može reći da na dan 17. svibnja dolazi na vlast u Zagrebu, Rijeci, Splitu i još nekolicini gradova i općina pa sukladno tome upravlja i najvećim brojem hrvatskih građana?

U političkoj borbi ne postoji drugo mjesto, no opako sumnjam da će ovaj put pobjednika na izborima biti nekoliko – i što je najbizarnije, svi će oni biti u pravu.

Misao dana:
How come we choose from just two people to run for president and 50 for Miss Universe?

Categories
Misli

Zamor materijala

Nisam zaboravio na blog, no jednostavno svaki dan ista priča i doslovce se čini uzaludno (iako ne i besmisleno) pisati o ovome što se događa i što nas polako okružuje.

Država na ovaj ili onaj način polako ali sigurno kroči prema bankrotu, nagon HDZa za samoodržanjem je veći od mudrosti da se učini nešto konkretno i dobro za državu (no news here), lokalni izbori se rapidno približavaju i pitanje je sekunde kada će nas zapljusnuti nasmijani političari sa plakata (iako je nejasno zašto bi bili nasmijani) – tko normalan uopće želi vlast u ovo doba? Šuker je dobio prosvjetljene pa je odlučio ipak napraviti totalno suvišni rebalans proračuna (jer ste vi to tražili), parodija s Ustavnim sudom se nastavlja nesmanjenim tempom.

Zaposlene u javnom i državnom sektoru se sili na smanjenje plaća, a ne vidim da je država išta učinila da bi sama pomela pred svojim vratima. I dok mi do same državna služba nije toliko stalo, doista je sramota da se plaća skida i učiteljima, profesorima i nastavnicima koji su tradicionalno najlošije plaćeni a od kojih se očekuje (ili bi se barem moralo očekivati) najviše – jer oni su ti koji odgajaju ljude koji će preuzeti ovu zemlju (when-then rekli bi englezi).

Slovenci su sada i meni postali pomalo iritantni, ali donekle ih razumijem.

Nekako je nastalo zatišje u informacijama o financijskoj krizi. Znate li kada nastaje zatišje?

Vjerujem da je i drugim ljudima u drugim zemljama perspektiva slična, no nekako mi se ova naša čini posebnom. Pitam se koja će kvaliteta izići iz ovog kaosa.

Kletva dana:
Dabogda živio u zanimljivim vremenima.

Categories
Priroda i društvo

Gradonačelnik grada Zagreba

Ovih dana je očito krenula kampanja za lokalne izbore. Kao zagrepčana koji je nesretan trenutnom situacijom jako me zanima kuda plovi ovaj brod. Ja mogu biti nesretan gradskom vlašću, pa čak i susrećem još ekipe koja je nesretna (a dobar dio ih je koncentriran na stranicama pollitike), no nisam siguran koliko je to u stvari prevladavajuće razmišljanje budući da sve ankete pokazuju kako će upravo dosadašnji gradonačelnik Milan Bandić osvojiti četrdesetak posto glasova za nepunih devedeset dana.

Želio bih stoga razbistriti zašto točno Milan nije dobar gradonačelnik, tko mu je konkurencija u utrci za gradonačelničku poziciju, koji su im izgledi, a volio bih vidjeti i koje su to karakteristike koje čine poželjnog (nadajmo se) novog zagrebačkog gradonačelnika.

Od loših Bandićevih karakteristika ja u stvari imam samo dvije-tri. Kao prvo, moj je stav da je Bandić iznimno loš komunikator koji je skoro pa nesposoban na javnosti prihvatljivi način prenijeti svoju poruku. No, istovremeno, očito je da postoji brdo naših sugrađana koji ga razumiju vrlo dobro (jer očito drugačije ne bi dobio toliko glasova). Bandić je i autokrata, iako nemam neposrednih iskustava s time, više je nego očito kako je gradska vlast (poput one državne) sazidana na vrlo strmoj piramidi čiji vrh zauzima upravo Bandić. Treća temeljna negativna karakteristika koju sam dobio promatrajući njegov lik i djelo je to što nekako mislim da bi se mnogobrojne aktivnosti koje je Bandić napravio mogle i morale napraviti jeftinije. Jedan od tih primjera je Bundek, koji je prije Bandića (objektivno) doista bio opasno mjesto na kojem kuhinjski aparati odlaze umrijeti. No tih 60ak milijuna kuna mi se nekako čini strašno puno za šišanje šikare, par kilometara pješačkih staza, jedno dječje igralište i čišćenje jezeraca. Drugi primjer u tom smjeru bi moglo biti Sljeme koje je koštalo neke puste stotine milijuna kuna (oko 120 ako se ne varam, a pitanje je koliko je toga za Sljeme sakriveno pod različitim drugim stavkama). Nekako mi se čini to suludo utrošenim novcem za nekoliko dana skijanja, no ima mnogih koji misle da je Sljeme jedan od najboljih Zagrebačkih projekata (iako mi je efekt toga totalno nejasan i u krajnjoj liniji nevidljiv).

Da skratim; diskusija o njegovim komunikatoriskim vještinama su stvar ukusa, pitanje da li je nešto moglo jeftinije ili racionalnije je stvar dojma, no autokratsko vladanje i nedemokratično ponašanje je pitanje principa ali da su svi ostali dojmovi super on i dalje ne bi bio dobar gradonačelnik.

Promotrimo malo konkurenciju (barem ovu javnu), Promatrajući rezultate prošlih lokalnih izbora jasno je kako je Jasen Mesić kao kandidat HDZa prvi slijedeći u redu. Lik ostavlja mlaki dojam državnog birokrate što je samo po sebi loše i neuvjerljivo, iza njega nema nikakvih postignuća koje bi nas uvjerile ili barem dale natruhu drugačijeg pristupa vlasti, te je on (u krajnjoj liniji) eksponent HDZa o kojem zagrepčani imaju mišljenje kakvo imaju. HSP koji je bio treća stranka u proteklim izborima je u međuvremenu nestao i nije za očekivati njihov revival, a Miroslav Rožić teško da može napraviti imalo značajni iskorak u gradu u kojem je lijevi centar prevladavajuća politička doktrina (na barem deklarativnoj razini). Ostaje nam naravno HNS koji objektivno može ponuditi samo Čačića koji je (barem meni) samo umiveni Bandić bez ikakve pa i najmanje razlike u tonu i slici, dok njihova Čičin Šajn koja će navodno i biti gradonačelnički kandidat. Holjevac je bojim se potrošena u savezništvu s Bandićem, a HSS koji je dosada uspješno koalirao na razini grada sa SDPom vjerojatno je na tantalovim mukama prihvačajući zahtjev središnjice da se koalira s HDZom. Vrijedi naravno spomenuti i da u Zagrebu i nemamo oštre podjele po pitanju vlast – oporba, što se najbolje vidjelo na glasanju za GUP kada su skupštinu posjećivali i oni koji (iako izabrani) u nijednoj drugoj situaciji nisu snašli za shodno ukazati se i reći koju.

Slika dakle nije obečavajuća i objektivno, sve šanse (ako ih uopće imamo) padaju na nezavisne kandidate počevši od gore spomenutog Rožića, različitih Mikšića (tko zna hoće li on opet doći budući da se u Zagrebu temeljito obrukao ne samo izbornim rezultatom nego i pozicijom u vijeću koju protekle četiri godine nije uopće koristio, ili možda je ali im to ne znamo :).

Od nezavisnih, doista ne znam što se može očekivati, na pollitici je puno vremena i energije potrošio Zdravko Gracin koji sam sebe ne smatrra gradonačelničkim materijalom ali i većina onoga što je on napisao se odnosi na politički okvir programa za Zagreb – no ne vidim kako bi to funkcioniralo u okolini gdje Bandiću doslovce na raspolaganju stoji sva moguća i nemoguća infrastruktura (koja je plaćena ili čak voljna volontirati). Vidio sam u jednom komentaru da esperanza spominje Velimira Sriću (koji je već jednom bio predsjednik skupštine i nedugo zatim, valjda razočaran politikom, odlučio odstupiti – što je u stvari jedna od rijetko časnih stvari koje smo viđali u zagrebačkog politici), a prošloga tjedna je izašao jedan članak u večernjem koji kao gradonačelničkog kandidata spominje Josipa Kregara s pravnog fakulteta i izvjesnog Matešu koji je izašao iz HSPa ali čije ime ja nisam dosada čuo. Opet, samo pogledam dnevnik od Kreše i vidim što slijedi Splićanima pa nekako dođem do zaključka da bi možda svi skupa trebali potražiti barem nešto dobroga u Bandićevom liku i djelu.

Ako idemo obrnutim putem, i zapitamo se kakav bi gradonačelnim morao biti, barem meni, čini se očiglednim da tražimo demokratičnu osobu koja je voljna u cijelosti promijeniti paradigmu vladanja gradom. Iskreno, ne bacajući vodu na bilo čiji mlin, bojim se da ustajale stranačke strukture nevoljne promjenama i uostalom uglavljene u različite zagrebačke power sharing sheme ne mogu iznjedriti takvog kandidata, a jedini iole izgledni, Jasen Mesić, predvodnik je HDZa – od kojega (barem zasada) ništa korisnoga i lijepoga nismo vidjeli.

Druga karakteristika dobrog gradonačelničkog kandidata bi morao biti kvalitetni program. No, pitam se, što tu mogu protukandidati ponuditi?  Bandić ne samo da tu ima štogod za pokazati, nego jedini i zna što se može ili ne može, tako da štogod drugi nudili biti će mu prelagano to iskritizirati. Nekako mi se čini da će se ta kampanja stoga pretvoriti u ono što bi ameri nazvali “pissing contest” (pardon my french ali nemam bolju usporedbu).

Nisam siguran ni koliko ima smisla lupati po Bandićevoj netransparentnosti i potencijalnom kriminalu. Naime, teti Štefici iz Konzuma je cifra od 60 milijuna za Bundek jednako imaginarna kao i ona od 30 milijuna (makar je ova druga možda realnija). Teta Štefica možda osim toga voli jednom godišnje otići na Sljeme bodriti Kosteliće a ako to i ne radi, onda gleda prijenos iz svoje kuće koju joj je legalizirao upravo Bandić…

I na kraju, čak i kada bi netko uspio uletiti u drugi krug s Bandićem (primjerice Jasen Mesić), da li bi grad podnio HDZovca za gradonačelnika (zadnji puta kada je Marina Matulović bila vladala, koješta se dogodilo o čemu će se još pisati i čitati), a kada bi u drugi krug ušao netko iz ove lijeve priče (recimo Čičin Šajn, znam da je nevjerojaton ali budite sa mnom još koju rečenicu) kako bi (i da li bi uopće) glasali ovi s desne strane političkog spektra?

Što vi mislite? Tko bi trebao biti budući zagrebački gradonačelnik – s time da ne morate samo predložiti dobro ime nego i osobu koja bi u okršaju na biračkom mjestu mogla doista zamijeniti Bandića?

Misao dana:
If a large city can, after intense intellectual efforts, choose for its mayor a man who merely will not steal from it, we consider it a triumph of the suffrage.