Tag: Ivo Sanader

Categories
Politika

Paket 10 antirecesijskim mjera

Prema već prokušanom receptu, dopisujem svoje komentare na antirecesijske mjere koje je napravila naša Vlada nakon mnogomjesečnog razmišljanja. Ako je ovo od naših best&brightest onda stvarno…

1. Dodatno jačanje makroekonomske stabilnosti – Rebalans proračuna (nositelj: Ministarstvo financija)

  • aktivirat ćemo sve moguće uštede u proračunu – i već u petak ćemo održati sastanak u Ministarstvu financija na kojem će prisustvovati svi ministri, državni tajnici i ravnatelji uprava za financije.
  • sva raspoloživa sredstva usmjerit ćemo u financiranje antirecesijskih mjera
  • Vlada će nastaviti s planom da dio svojih financijskih potreba zadovolji na inozemnom tržištu – sve pripreme su već poduzete kako bi izašli na inozemno tržište u prvoj polovici svibnja.

Već u petak! Drago mi je čuti da oni razmišljaju o tome, živo me zanima kakoje sastanak protekao sa svim tim silnim ministrima, tajnicima i ravnateljima (neka gruba brojka kaže da je to 100+ ljudi, da mi je vidjeti kako možeš voditi korisni sastanak na tu temu). Sva raspoloživa sredstva – kojih može biti a možda ih i nema? Vlada će se zadužiti na vanjskom tržištu nakon što je posaugala sve novce koji su se doma mogli posisati. Inače, zaduživanje države na domaćem tržištu je jedna od glupljih ideja koja je HDZova vlada ikada napravila.

2. Rasterećenje gospodarstva neporeznim davanjima (nositelj: Ministarstvo financija)
o smanjit će se pojedina neporezna davanja, kao što je na primjer već smanjen doprinos HGK za 25%

Whaow, spustili su onih 55k mjesečno na, čekajte da izračunam, na 41.25kn, uz 80.000 aktivnih gospodarskih subjekata na ovaj način ćemo uštedjeti skoro milijun kuna već u prvom mjesecu primjene ovih agresivnih antirecesijskih mjera. To me podsjetilo na Austina Powersa kada se dr. Evil vrati nakon 30 godina i ucijeni cijelu planetu za milijun dolara.

3. Osiguranje likvidnosti javnih poduzeća, a time i privatnog sektora (nositelji: Ministarstvo financija i Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva)

  • skratit ćemo rokove plaćanja obveza javnih poduzeća na unutar 60 dana
  • naložit ćemo štednju na svim razinama poslovanja javnih poduzeća – ukupno efekt ušteda se procjenjuje na 2 milijarde kuna
  • u javnim poduzećima bit će nulti rast neto zapošljavanja u 2009. godini
  • plaća članova uprava u javnim poduzećima (menadžerske plaće) vezat će se uz rezultate poslovanja

Zanima me kako će se ovo provesti. Primjerice, ako te tvrtke imaju te novce da plate u 60 dana, što su s tim novcima dosada radili? Ovih 2mlrd kuna uštede je naravno na krajnju potrošnju tj. investicije (ako se ne varam upravo na ono što pokreće ekonomiju). Nema zapošljavanja, bravo, da li je netko prelistao novine ovih dana i pregledao oglase? Dobro da su se sjetili da se rezultati tvrtke vežu uz rezultate (nadam se da su imali nešto inteligentno na pameti poput balanced scorecard da ne bi ispalo da su plaćeni po kriteriju novca na računu a ono nisu ništa nikome platili šest mjeseci)? Moraš pitati, jer su se kod nas i čudnije stvari događale.

4. Usklađivanje državnih potpora sa sustavom potpora Europske unije ( nositelji: Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva; Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog
razvoja; Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva i Ministarstvo financija)

  • u skladu s praksom EU, povećat će se maksimalni iznos potpore bez obveze izvještavanja (tzv. „de minimis”) sa sadašnjih 200 tisuća na 500 tisuća eura,
  • izvršit će se pre-alokacija dosadašnjih potpora u one efikasnije i učinkovitije. Potpore će se usmjeriti u područja malog i srednjeg poduzetništva, obrazovanja i ostalih dijelova nacionalne ekonomije koji će jamčiti brze efekte na gospodarski razvoj i konkurentnost pojedine grane industrije
  • dodatno ćemo povećati jamstveni potencijal HAMAG-a s ciljem potpore malih i srednjih poduzetnika

Čitaj: pod krinkom antirecesijskih mjera moći ćemo zamračiti pola milje eura umjesto dosadašnjih 200.000 a da ne damo postotak onome koji odobrava izvještaj (možda je antirecesijska mjera, jer stimulira krajnju potrošnju ali ne prolazi na koruptivnom testu). Potpore će bivi bolje i učinkovitije, naša stoka će biti debela i sretna i davati puno mlijeka, proizvoditi ćemo najviše čelika u ovome dijelu Europe… Dati ćemo jamstva kroz HAMAG rodjacima koji su upali u teškoće.

5. Jačanje financijske pozicije HBOR-a (nositelj: Ministarstvo financija)

  • za programe HBOR-a osigurat ćemo dodatnih 400 milijuna eura od strane međunarodnih financijskih institucija (EIB, Svjetska banka i drugi)
  • sredstva će biti namijenjena osiguranju potpora izvoznicima za čije proizvode postoje inozemna tržišta, te daljnjem poticanju malog i srednjeg poduzetništva, turizmu i poljoprivredi

Osigurati ćemo 400 milijuna eura (na stranom tržištu) kako bi time financirali naše izvoznike gubitaše (primjerice brodogradilišta) a kako bi time sanirali ekonomije stranih zemalja u nadi da će njihova posrnula ekonomija nakon naše financijske injekcije blagotvorno djelovati i na našu industriju.

6. Jačanje turizma za uspješnu ovogodišnju sezonu (nositelj: Ministarstvo turizma)
o do 31. ožujka, izradit će se novi Akcijski plan prilagođen sadašnjim uvjetima na turističkom tržištu.

  • usmjerit će se postojeća sredstva za snažniju promidžbu i povećanje konkurentnosti hrvatskog turizma
  • potaknut ćemo domaći turizam u svim segmentima, što uključuje i preporuku svim hrvatskim školama da maturalna i ostala putovanja budu u Hrvatskoj
  • isto tako ćemo potaknuti korištenje turističke sezone za veći plasman hrvatskih proizvoda

Spasimo hrvatsku turističku industriju krot kroz maturalce. 40.000 maturanata ako budu na maturalcu 5 dana kreraju impresivnih 200.000 noćenja u pravilu izvan sezone što će zasigurno pripomoći da kompeziramo nedolazak primjerice Slovenaca. Ovo je mjesto u antirecesijskim mjerama gdje polako osjećam slabost i potrebu za plakanjem.

7. Poticanje izravnih ulaganja i prijenosa tehnologija ( nositelji: Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva;Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva;Ministarstvo pravosuđa i Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva)

  • osigurat će se efikasnija koordinacija državne i lokalne razine u pogledu stvaranja povoljnijih uvjeta za izravna strana ulaganja
  • ubrzat će se aktivnosti kod već pripremljenih projekata.
  • uvest će se ubrzani postupak ishođenja svih dozvola u roku od 45 dana za izravna ulaganja veća od 10 milijuna eura.
  • Potaknut će se prijenos tehnologija iz akademskih i istraživačkih ustanova u gospodarstvo.

Još jedna sjajna mjera iz antirecesijske radionice koja je inače totalno nepotrebna jer s jedne strane država i lokalne sredine nešto moraju koordinirati (što je nerazumljiva riječ i sigurno uključuje brdo sastanaka), aktivnosti će biti brže (što je ekvivalent izjavi: padati će kiša – totalno točno, ali malo nejasno kada i kako), moći ćemo sagraditi još koji Rockwool ali ovaj puta daleko brže. Prijenos tradicionalnih obrta iz akademskih krugova i istraživačkih ustanova prema industriji će biti ubrzan (ako je za to trebalo biti zamišljeno ministarstvo kulture).

8. Podrška tržištu nekretnina (nositelji: Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva ; Središnji državni ured za upravljanje imovinom;Ministarstvo financija)

  • dat će se podrška tržištu nekretnina radi poboljšanja likvidnosti i poticanja građevinske industrije koji bi uključivali sinergiju vladinih politika i poslovnih politika banaka

Ovo mi je super. Imamo jednu jedinu natuknicu i onda je napišu kao natuknicu a ne kao rečenicu (kako bahato i anti-antirecesijsko razbacivanje bulletima). Ovo uključuje subvencioniranje kamata, sada je sam pitanje kome. Naime, ako će se spašavati građevinska operativa onda im se samo daje zraka da hiberniraju i dalje, a ako se subvencioniraju kamate na stanove onda je problem u tome što tu mjeru već imamo i zove se porezna olakšica na prvi stan ili kuću. Neka mi neko objasni kako je ova mjera različita od neke od gornjih mjera koje se odnose na potpore? Jel oni to misle ozbiljno ili samo sakupljaju da bi navukli deset mjera?

9. Jačanje nadzora nad uvozom (nositelji: Ministarstvo gospodarstva rada i poduzetništva i Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja)

  • jačat će se kontrola kvalitete uvoznih proizvoda radi zaštite domaće industrije i domaćih potrošača

…za onu domaću industriju koja je preživjela 18 godina nekontroliranog uvoza. Dobro da su se sjetili. Kao, ideja je da ako zbog krize više ništa ne uvozimo (ajde barem nešto dobro od krize) pa da se barem pretvaramo da se na grančnim prijelazima napeto i temeljito radi.

10. Održanje životnog standarda najugroženijih skupina društva (nositelji: Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti; Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi i Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva)

  • Osigurat će se adekvatna razina sredstava za održavanje životnog standarda najugroženijih skupina stanovništva

Jadranku nismo bili spomenuli do sada i šećer ide na kraju. Kao brižna majka, potpredsjednica vlade, ministrica ministarstva za istraživanje ruda, gubljenje vremena i subvencioniranje HDZovih glasača – ona će svojim majčinskim instinktom pronaći najpotrebitije i “adekvatno” ih zbrinuti kako to samo majka zna.

Ako ste dobro čitali ove antirecesijske mjere možda vam je promaklo nekoliko važnih detalja. Naime, antirecesijske mjere nigdje ne spominju očekivani pad prihod državnog proračuna. Također, nigdje ne spominju apsolutno ništa što se odnosi na matičnu državu (ok, osim što smo uštedili milijun kuna na račun HGK, f… you Nadan Vidošević da te vidimo sada kada ti od 350mil kuna budžeta uzmemo taj milijun, raspasti će se HGK ko kula od karata, HAHAHA [zločesti smijeh]).

Ako to dosada niste skužili, u banani smo, ne vidim drugačijeg tumačenja ovoga.

Misao dana:
It’s a recession when your neighbor loses his job; it’s a depression when you lose yours.

Share the post "Paket 10 antirecesijskim mjera"

  • Facebook
  • X
Categories
Ostalo

Kad pacovi napuste brod

Kažu da će Đorđe Balašević imati koncert u Zagrebu (prvi nakon pet godina), pa mi nekako dobro dođe njegova pjesma sa stihom kojeg sam upotrijebio za gornji naslov.

Prvo da se riješimo pacova. Ne znam da li ste primjetili (vladajući definitivno jesu), kako se Ivica Mudrinić (to je onaj iz T-Com-a) postavio “vrlo kritično” prema vladi Ive Sanadera u intervjuu business.hr-u (šteta intervju nije dostupan), taj razgovor je ocijenjen kao jedan od najkritičnijih istupa nekog gospodarstvenika prema Vladi u posljednje vrijeme. Malo je nejasna poanta priče, naime neko se vrijeme govorilo kako će Mudrinić u vladu kako bi zamijenio rumenog Polančeca (koji polako gubi nit), pa je to Sanader, kako samo on to zna raditi, odlučno opovrgnuo tako nešto. Možda je Mudrinić sada malo uvrijeđen pa vraća udarac, možda se regrupira radi neke druge političke ambicije, a možda ipak samo napušta brod.

Drugi lik koji je otkrio da brod tone se zove Nadan Vidošević. On je čelnik volonter hrvatske gospodarske komore koja upošljava 600 zaposlenih koji se financiraju “doprinosima” gospodarstva putem obaveznog članstva. HGK je za one koji vole znati više institucija s najvećim brojem zaposlenih u odnosu na slične komore u Europi (primjerice njemačka komora ima svega 1/4 broja zaposlenih ove naše hrvatske, dok kolege slovenci jedva su uspjeli skupiti 70ak zaposlenih). Osim ove časne i volonterske funkcije, Vidošević se bavi i preuzimanjem Kraša (i to iznutra) kako se ne bi desilo da kroz sito i rešeto privatizacije procuri koja tvrtka a na koju netko nije stavio šapu pa makar to bio i Nadan, “lep kao greh” (ako ovo “lep” zamijenimo sa sladak onda imamo i neku ironiju, a moj je osobni stav da ovu riječicu “kao” možemo slobodno izostaviti kako bi izbjegli bilo kakvu neizvjesnost oko njegoe stvarne funkcije). OK, da ne duljim, i on je skužio da je kriza i dugoročnih pogleda kakav on inače je (sjetimo se samo njegovih nekretnina po Splitu) on pak ocjenjuje kako će nam trebati barem deset godina da iziđemo iz krize čime u stvari rasturamo i biblijske rekorde postavljene još prije 2.000 godina. Koja je Nadanova motivacija da se probudio? Pojma nemam, neki kažu da on sebe vidi kao predsjednika države (nekako sumnjam da bi to moglo proći, no u sadomazohističkoj državi poput naše i čudnije stvari su se događale). Bilo kako bilo, crno nam se piše bez Nadana, a vjerojatno smo još u većem svinjcu s njime pa je možda dobro da ga promoviramo na neku funkciju gdje ne može napraviti puno štete. Usput, što je HGK učinila da bi racionalizirala svoje poslovanje i pripremila se za krizu.

http://www.youtube.com/watch?v=1-ntT72O21k

Zabavljaju me beskrajno i ove antirecesijske mjere, ili isprike za mjere. Prošle godine smo primjerice u času kada je nafta krenula rasti gore a inflacija se razbuktala osnovali povjerenstvo za praćenje cijena. Duboko sam uvjeren da je isključivo zbog tog intenzivnog zurenja u cijene cijena nafte pala, a inflacija se smanjila (što bi svijet bez nas). Prokušani i uspješni recept je naš Ivo bez leadership vizije ponovio i ove godine ustanovivši vijeće mudraca kojem je dao zadatak da iznjedri neke antirecesijske mjere – koje mu se u konačnici nisu dopale, pa je potom isti zadatak povjerio politički korektnijem Ekonomskom institutu koji je također predložio mjere, a koje je predsjedništvo HDZa jučer praktički jednoglasno odbilo. Nešto slično je napravio i SDP, gdje je baš poput Ive njegov nemesis Zoran odlučio predložiti svoje antirecesijske mjere (koje je opet odbio HDZ). A čujem u nedjelju i jučer kako je i Jakovčić odlučio u slijedeća dva tjedna  predložiti neke antirecesijske mjere – tko je njega što pitao?

U principu, vlada je velikodušno odlučila smanjiti vodni doprinos i turističke naknade što je minorna stavka koja neće nimalo pomoći povećanju konkurentnosti ove zemlje (osim što će možda iz vododoprinosnog ormara možda početi ispadati kakvi kosturi sakriveni pod bujicom državom garantiranih prihoda). Sve ostalo je po starome i pijanka se nastavlja. Nema, kaže Šuker, nikakve potrebe za zazivanjem MMFa niti za rebalansom proračuna jer, kaže on (a njemu je za vjerovati kada govori) nema te reforme koju bi MMF mogao zatražiti a koju mi sami ne bi ionako napravili, njihove prljave pare nam ne trebaju, a u ljeto ih tražiti neće biti kasno. Također, suludo je nakon jedva mjesec dana godine kada je prihod od PDVa pao svega 20% (što znači da im fali jedva milijarda kuna) inzistirati na rebalansu kada je to možda samo lokalni disturbance in the force i nema toga što porezna uprava ne bi mogla naplatiti u slijedećem razdoblju (milom ili silom).

Ono što meni smeta u toj priči je da makar, semantički gledano, možda Šuker i ne zna jesmo li u recesiji ili nismo, on očito ne zna strane jezike pa mu niti slike iz okolnih zemalja nisu dovoljno jasne, a on, s pravom si misli, što se to nas tiče, nemaju oni vani HDZ da napravi još jedan korak dalje s ruba provalije (s izuzetkom BIH koji imaju HDZ, no tamo su taj Rubikon prevalili odavno ili pak nikada do njega nisu niti stigli pa se situacija toliko ne kuži). Dakle, da se vratimo na pijanku, ako se rebalans panično napravi u travnju ili lipnju – a pogodite kada će se napraviti? Travanj je mjesec u kojem se predaju porezne prijave i računaju prihodi poreza na dobit za 2009-2010, travanj je i mjesec predizborne kampanje za lokalne izbore; moja je procjena da idila mora trajati barem do 1. lipnja iz jednostavnog razloga što ima toliko HDZovaca koje treba zbriuti na državnim jaslama da je to polako neizdrživo i za Ivu&Co.

Drugi problem koji mi smeta je to što će se potrošnja nastaviti po planu za tulum pa ćemo do lipnja (a pazite, ide onda rebalans proračuna, pa sabor, pa objava u NN), dakle do srpnja trošiti kao da se ništa ne događa, što će rezove samo učinit bolnima (osim ako netko ne odluči da se idila nastavlja).

Glede refinanciranja na vanjskom tržištu, to je ionako bila jedna od debilnijih mjera (uza svo dužno poštovanje prema ljudima s tom dijagnozom) koje je “idemo dalje” vlada donijela jer je zaduživanjem po doma isisala puno para s lokalnog tržišta, što je vrlo skupi način da grafikon sa udjelom javnog duga u inozemnom izgleda ljepše i pritom naštancala rezultate bankama (kao da su članovi vlade dioničari, što bi onda bio i sukob interesa). Ono što Vlada očito ne zna (ili im se nitko nije usudio reći) je da u Europi ove i slijedeće godine dospijeva na naplatu 2 trilijuna dolara razno raznih dugova (da, i oni vani su imali pijanku, no ne s toliko lošim alkoholom kao mi), da je vani kriza i da se gotovina čuva koliko je to god moguće i u tim silnim trilijunima neće uopće biti jednostavno (a sasvim sigurno ne i jeftino) pronaći izvora za koju hrvatsku milijardu eura.

Dapače, sada kada ovo gledam, sve si mislim kako je to biti pametni ekonomist u ministarstvu financija (znam da ih ima tamo koji sigurno kuže kuda plovi ovaj brod)? Kako oni dolaze Šukeru s izvještajima ili prognozama, kladim se da počinju sa “I ide mačka preko krova i onda…“. Imaju li ti ljudi dopunsko zdrastveno osiguranje? Postoji li u katančićevoj pedagog ili nešto slično kao što ima u školama? Ili barem apoteka dobro opskrbljena sredstvima za smirenje? Osjeti li se kolektivni pad IQa kada Šuker dođe na posao (ti na četvrtom katu u kancelariji i samo se odjednom naježiš i znaš da je Ivan stigao na posao)?

Misao dana:
Sasvim je ljudski da vlastite poteškoće gledate kao “najgore moguće”. Ali ova bolna ali neophodna korekcija će rezultirati u zdravijem, neopterećenom društvu s obnovljenim fokusom na produktivnost, inovacije, i bolje upravljanje. Kraj nije ovdje. Novi početak čeka. (Jack Welch)

Share the post "Kad pacovi napuste brod"

  • Facebook
  • X
Categories
Ekonomija

Definirajmo krizu

Vidim da postoji nesuglasje oko toga jesmo li u krizi ili nismo, čak bih išao toliko daleko da bih se složio s aktualnim premijerom (Ivo Sanader op.a.) koji je prije nekoliko dana rekao kako Hrvatska nije u krizi – čini mi se da se on i ja slažemo kako kriza tek stiže – pa se stoga zbunjujući potezi primjerice Rohatinskog, gdje je on u proteklih niti 90 dana bankama otpustio 12mlrd kuna i još ih zadužio za dodatnih 7.5mlrd možda čine previšepaničnima osim ako je neka frka u tijeku, no kako imamo otvorenu vlast koja nam je povijesno uvijek priznavala kada je bilo problema – doista ne vidim razloga za tako nervozne reakcije (možda se Rohatinski malo umislio zadnjih dana nakon što je dobio nagradu pa se i opustio i postao kreativan, tko zna).

Anyway, pogledajmo što je to kriza i kako je dožvljavaju stranci. Za početak što kaže struka:

Zastrašujući rizici su oni koji stimuliraju jaku emocionalnu reakciju. Takvi rizici, koji uobičajeno uključuju velike konsekvence, najčešće imaju i malu vjerojatnost događaja osobito zato jer život danas nije više težak, brutalan i kratak. Suočavajući se sa zastraušujućim rizikom niske vjerojatnosti, ljudi često pretjeruju oko prednosti preventivnih, stimulativnih ili mjera smanjenja rizika. U osobnom ali i političkom životu, rezultat je štetno prereagiranje na rizike. Dokaz za ovaj fenomen nevrednovanja vjerojatnosti i nesposobnost razlikovanja visokih i niskih rizika je pristrana odluka oko aktivnosti koje se pokreću za rješenje percipirane krize. (Cass Sunstein)

Prevedeno (prvo s engleskog na hrvatski a potom i pojednostavljeno): suočivši se s velikom percipiranom krizom imamo tendenciju pretjerivanja. Ili: kriza je samo u našim glavama.

Razmislite o slijedećoj situaciji. DHL je zapošljavao 10.000 ljudi a Wilmington je grad s 12.000 stanovnika (nisu svi stanovali unutar gradskih granica). Kada DHL ode neće biti drugih poslodavaca da preuzmu neradno stanovništvo, a DHL je odlučio otići. DHL gubi 6 mil USD dnevno i trenutno zatvara svoje pogone unutar US. Nikakvi javni radovi ili izgradnja škola neće pomoći u zapošljavanju nezaposlenih u Wilmingtonu. Banke mogu kreditirati i cijena kapitala će pasti, no DHL se neće vratiti. Čak i kada se ekonomija oporavi, hoće li Wilmington? Tužna je istina da radnici Wilmingtona imaju vrlo malo šansu da ikada više nađu posao u svome gradu. (marginal revolution)

Poučak gornje priče je između ostaloga i to da više ništa neće biti isto. Kriza kreira tektonske poremećaje koji će trajno narušiti i promijeniti odnose i glupo je vjerovati da ćemo po završetku krize poslovati po starome. Ovo je bolno pravilo za Ameriku, ali vrijedi i za nas koji smo visoko globalizirana zemlja (jedna jedina tablica na kojoj naizgled stojimo super iako je upitno da li je to dobro). Danas nemate više kome prodati svoj proizvod, no kada kriza prođe hoće li se vaš kupac vratiti?

Trošak transporta za kontejnere iz Azije u Europu su pali na nulu po prvi puta otkako postoje zapisi, podvlačeći dramatični kolaps trgovine od pada svjetske ekonomije u listopadu.

Trgovinski podaci od azijskih tigrova je bio očajan u proteklih nekoliko tjedana, reflektirajući rasulo na američkom, britanskom i europskom tržištu. Korejski izvoz je pao 30% u odnosu na godinu ranije. Izvoz je pao 42% u Taiwanu i 27% u Japanu prema najnovijim podacima. Čak je i kina počela uočavati direktno smanjenje isporuka, osobito u čeliku, elektronici i tekstilu.

Prazni brodovi su sada poredani u redovima ispred singapurske luke, kreirajući strašljive siluete poput vojne flote na sidrištu. Stručnjaci za transport kažu kako je broj plovila koje se kreću uokolo visoko iznad plovne linije neobično velik što indicira nisku opterećenost teretom. (telegraph)

Rok isporuke robe iz azije u brodskom transportu je 4-6 tjedana, dakle 6-8 koliko je potrebno da ta roba stigne na vaše i naše police. Tj. u ovom slučaju neće doći na naše police jer je nitko nije naručio. Nema trgovine pa nema niti PDVa, nema trgovine pa se pitam što se dešava s onima koji financiranje svoje operacije baziraju na obrtaju zalihe? Što će se desiti u trgovinskom sektoru za 8-12 tjedana?

U studenom ste zatvorili burzu u Zimbabweu. Hoćete li je otvoriti ponovno?
Brokeri su kreirali izvore novca koji ne postoje. Tiskao sam 1.5quadriliona, ali burza je operirala sa 100 sextiliona. Pa sam se upitao “Tko to radi moj posao?”. Osim ako neće biti više discipline i časti, burza će biti zatvorena. Ne mogu se baviti time. Doista ne znam kada će biti otvorena. Ovo je slobodno tržište, businessu mora biti dozvoljeno da uspije ili propadne. (Newsweek)

Zapamtite ovu novu doktrinu iz Zimbabwea; u neobičnim vremenima treba primjeniti neobične lijekove.

Postoji debata treba li nam financijski stimulacija, postižu li rezananja poreza efekte. Postoji ta cijela akademska diskusija među ekonomistima. Što vi mislite. Da li je ovo ispravan put sa stimulacijama i smanjenjem poreza?
Odgovor je da nitko ne zna. Ekonomisti ne znaju. Sve što znamo je da usmjeravamo sve što imamo na krizu, kao i kada se pitamo kada gasimo požar da li je efektnije da vodu usmjerimo na jedan ili drugi kraj požara. Koristiti ćete sva raspoloživa sredstva boreći se protiv stihije. A ljudi, oni ne znaju koji su doista efekti. Ekonomisti vole govoriti o tome, ali na kraju većina njih je bila jako, jako u krivu posljednjih godina. Mi ne znamo savršene odgovore na gornja pitanja. Ono što znamo je da stajanje i nečinjenje zastrašujuća pogreška ili taktika sakrivanja bi bila pogreška i mi ne znamo koliko ćemo efekti biti u kratkom roku ili koliko će se brzo stvari ispraviti. Ono što znamo je da američka mašina radi sjajno i da će ponovno raditi sjajno. (calculatedriskblog)

Warren Buffet je zaradio i/ili izgubio više nego što je ukupni hrvatski BDP nekoliko puta za redom, pa ako on kaže da nema pojma kako riješiti krizi i ako on kaže da je loše sjediti i promatrati sa strane onda je to valjda tako (ili barem treba uzeti u razmatranje da je on mislio ozbiljno).

I da zaključim, novci su najplašljivija životinja i brdo toga što se već dogodilo je u stvari uključilo buduće događaje koji tek slijede, no pravi efekti na naše živote slijede kada se te silne brojke, postoci i gubici počnu slijevati prema našim dućanima, bankama i tvrtkama u kojima radimo (možda je bolje reći “kada se počnu ne slijevati”).


Misao dana:
Uopće ne brinem za javni dug, on je dovoljno velik da se brine sam za sebe.

Share the post "Definirajmo krizu"

  • Facebook
  • X