Priča oko dogovaranja Janše i Sanadera se nastavlja. Jučer je izašao jedan novi i daleko detaljniji članak u slovenskom Dnevniku. Kao što znate, osnovna je teza koju je izjavio Anton Rop da su se Janez Janša i Ivo Sanader dogovarali oko incidenata u Piranskom zaljevu. Obojca su navedenu tvrdnju ocijenili kao lažnu, a Ivo (kakav on već je), ubacio je Ropovu tvrdnju u antologiju političke gluposti (koju je već koristio za neke druge slične sive situacije). Bilo bi zanimljivo da se audio zapis negdje pronađe u nekom mp3 obliku.
Ono što je zanimljivo je da Anton Rop nije bilo tko i osim što je bio na poziciji da tako nešto zna, on je i osoba koja je u prošlosti pokazala nekakav integritet. Zanimljivo je i da je Sanader odbacio ideju o razgovorima između njega i Janše, no prihvatio je kao vjerodostojnu informaciju da ga se prisluškivalo. SOVA, slovenska špijunska agencija smije djelovati prema vanjskim prijetnjama sloveniji te je stoga sasvim jasno da je upravo Sanader bio meta prisluškivanja a ne Janša (što mi se čini logičnim).
Da je komunikacija između Janše i Sanadera postojala svjedoči i slijedeća rečenica:
K temu gre dodati še fotografsko dokumentirana srečanja med ljudmi iz Sanaderjevega kroga z ljudmi iz Janševega kroga, ki so jih po naših podatkih leta 2004 naredili agenti Sove. V Sovi so ta srečanja poimenovali kot srečanja kurirjev. Ali so tako obsežne operacije Sove imele ustrezno zakonsko podlago? Anton Rop: “Po mojem vedenju je Sova v času mojega mandata delovala v skladu s svojimi pristojnostmi.”
No najzabavniji je dio s kriptiranim telefonima:
Zanimiv je najnovejši podatek, da je Sova po nastopu sedanje vlade kupila 14 mobilnih telefonov z napravami za kriptiranje glasu, kar zelo otežuje prisluškovanje. Po en takšen telefon so dobili premier Janša in izbrani pomembni ministri, druge pa je Sova obdržala v rezervi. Eden od teh telefonov naj bi v zadnjih dveh letih večkrat deloval na Hrvaškem. Zaradi enakega kriptirnega programa se lahko uporabnik tega telefonskega priključka varno pogovarja z nekaterimi člani slovenske vlade in tudi s premierom Janšo.
Krajnje interesantno, zar ne? ZNA li SE tko je vlasnik slovenskog telefona u Banskim dvorima? I još bolje: Zašto?
In other news:
- Jučerašnje Otvoreno je bilo krajnje zanimljivo, Polančec je u jednome času ustvrdio kako o cijeloj istrazi u HFPu nije ništa znao, nije smio znati i dobro je da nije znao, da bi pola minute kasnije ustvrdio kako nisu radili smjene u HFPu radi istrage. Moram pregledati snimku da si nacrtam što je on to točno rekao kako bi bolje razumio logičku konstrukciju koju je pokušao upotrijebiti.
- Zanimljivo je da su i Šuker i Polančec negirali da su znali bilo što (a to me tako podsjetilo na onaj spot sa Zoranom “nemam pojma” Milanovićem), nevjerojatno je da oni dakle pojma nemaju, da se čeka rezultat istrage, da pravna država radi svoje, da… ali je to svejedno trijumf. Dakle, nije sporno da je super što su napokon pohapsili malo ekipe (navodno je jedan od njih vlasnik neke prekrasne zgradice s pripadajućim bazenom u Istri), no imam taj nevjerojatni osjećaj kako sve te istrage uvijek stanu jedan korak prije kraja, imate li i vi sličan osjećaj?
- Bacite pogled na rezultat Pulsovog istraživanja koje je napravljeno za potrebe jučerašnjeg Otvorenog, rezultati su krajnje zanimljivi.
- Radi Thompsonova koncerta sada i židovi traže Kirinovu smjenu!? Može li taj čovjek bilo što napraviti kako spada?
Misao dana:
When I was a boy I was told that anybody could become President; I’m beginning to believe it.
were seen (as of today) by more then 600.000 Croatian citizens (compared to 4.5 million of total population and 1 million internet users in Croatia). This clips generated hundreds of newspaper articles, they were subject of number of political TV and radio shows.