Tag: Igor Rađenović

Categories
Politika

Unutarstranački izbori SDPa u Zagrebu

Prošli tjedan (u četvrtak ako se ne varam) gradska organizacija SDPa raspisala je unutarstranačke izbore za predsjednika GO Zagreb (aka. Bandićevog nasljednika) te za sva ostala tijela koja jedna stranačka organizacija mora imati. Kao što vjerojatno znate iz medija, postoje tri kandidata i središnjica stranke puno toga polaže na rezultate izbora u Zagrebu.

Moje je mišljenje da je naslanjanje SDPa na jedno veliko središte poput Zagreba u biti pogrešno, jer SDP uporno gubi izbore na mjestima gdje se radi malo ili ništa (gledajte rezultate prethodnih izbora; Slavoniju i Dalmaciju). Također, moje je mišljenje da gdjegod SDP ima bilo kakvu infrastrukturu da tamo i postiže rezultate, negdje bolje a negdje lošije, no uvijek ih postiže. Zagreb kao urbana sredina vjerojatno će trajno naginjati lijevoj političkoj opciji i eventualni gubitak izbora na lokalnoj razini (a što bi se preslikalo i na nacionalnu razinu) bi bio (ili će biti) isključivo plod neodgovorne politike koja se provodi danas, a zahvaljujući prethodnom gradonačelniku kojeg je SDP podržavao sve do početka izborne kampanje za predsjednika, te vrlo kompleksne situacije u kojoj su se prvenstveno našli građani Zagreba a tek onda posljedično i sam SDP na gradskoj razini.

Kako god bilo, u Zagrebu postoje tri kandidata za predsjednika GO i to su:

  1. Željka Antunović; o Željki bih mogao pisati puno jer pratim njezin rad duže vremena, a definitivno sam je upoznao u vrijeme dok je bila vd predsjednika SDPa nakon smrti Ivice Račana. Ono što bih njoj zamjerio (kao i mnogim drugim političarima) je to da se njezina egzistencija u biti bazira na tome da bude u vrhu neke vlasti te da je ona karijerni političar koji izvan politike teško da bi mogla funkcionirati. Također, znam da je tijekom kratkog perioda u kojem je upravljala SDPom napravila i nekolicinu grešaka (osobito komunikacijske prirode) no isto tako je činjenica da to razdoblje nije zloupotrijebila da sebe instalira za predsjednicu. Vrlo često se ona i danas ponaša kao slon u staklani i da neku izjavu koju bih teško potpisao (a često i osudio), no jednako tako ona vrlo često (i to u času kada bi se najmanje nadao) ostane jedini glas razuma. Dakle, teško mi je reći kako je Željka kandidat za kojeg bih uvijek dao svoj glas, no mislim da u ovom trenutku nema bolje alternative iz jednostavnog razloga što mislim da je nužno da lokalne organizacije jedne političke stranke budu samostalne i neovisne o stranačkoj središnjici. Izgradnja jedne osobe (ili uskog kruga) nikuda ne vodi i raznolikost je kritična, a uz malo sreće ako Željka Antunović pobijedi to će otvoriti prostor nekim novim ljudima da se iskristaliziraju kao potencijalni kandidati do parlamentarnih izbora.
  2. Ivo Jelušić; s njime sam surađivao tijekom predsjedničke kampanje i nemam tu bilo što prigovoriti (ali zaista nemam), Jelušić je trenutno u funkciji vd. predsjednika GO SDP Zagreb i dužnost mu je posljednjih mjeseci da drži stranku na okupu i reformira raspuštene lokalne ogranke te pripremi stranku za unutarstranačke izbore što je očito i napravio. Njega se smatra favoritom Zorana Milanovića iako nisam totalno siguran da je to točno. Ono što ja smatram problemom i u biti ono što ga po meni čini nepodesnim je sama činjenica da je on bio prvi do Bandića godinama. Odabirom njega za predsjednika nekako si mislim da bi se jednostavno dala pogrešna poruka biračima i to mi se čini pogrešnim. Da ne kažem kako je Ivo Jelušić i danas dogradonačelnik grada Zagreba i desna (ili lijeva) ruka aktualnog gradonačelnika. Ako je on doista sada njemu oporba (a morao bi biti), koja je poanta da bude dogradonačelnik? Da li ima itko tko misli da će bilo što “osjetljivo” biti pokazano Jelušiću (kao primjerice nagodba Zagreba i ZABAe prilikom posljednjeg kredita od 120mil eur o čemu misteriozno nitko nije pisao do sada). Mislim da bi Jelušić najbolju odluku donio kada bi dao ostavku na svoju poziciju i na taj način barem malo pripomogao destabilizaciji gradonačelničke funkcije.
  3. Davor Bernardić; Davor je trenutni saborski zastupnik SDP-a, predsjednik foruma mladih (na nacionalnoj razini), jedan od famoznih mladih lavova i čovjek koji je stasao u Zagrebačkom SDPu (sa svim teretom koji to nosi). Nesumnjivo inteligentan i često se javlja u saboru (pa čak i zapaženo), no najveća mana je to što sam se s njime upoznao u Bandićevom uredu i to ga u mojim očima trajno diskvalificira.

Uglavnom, koliko god Željka bila “loose cannon” mislim da je to u ovome trenutku nešto što gradskom SDPu treba; sigurno je da će rejting SDPa u gradu pasti na slijedećim izborima i jednako tako je sigurno da stranku treba regenerirati s nekim novim (ili barem novijim) ljudima i idejama. Politika kontinuiteta od osoba koje su u biti izrasle na ovoj politici neće donijeti ništa osobito dobroga, niti Zagrebu niti SDP-u, što prije to shvate tim bolje.

Eh, biraju se i potpredsjednici pa bih predložio (ako me već uzimate u obzir) da razmislite o dva imena. Prvo je Mirando Mrsić koji je član gradske skupštine i saborski zastupnik. S njime sam surađivao tijekom predsjedničke kampanje (koju je on vodio) i tijekom kampanje sam upoznao niz ljudi s kojima je Mirando surađivao (i pomagao im) u prošlosti tako da sam čuo puno toga dobroga. Mirando je jedan od ljudi koji je zaslužan za zakladu Ana Rukavina (čovjek je liječnik) i tu mu svakako treba čestitati. Druga osoba je Igor Rađenović koji se puno spominjao posljednjih godina kao osoba koja je (doslovno) skoro izgubila glavu zbog nepravilnosti koje su se dogodile u Zagrebačkom holdingu, a za slučaj da mislite da je to bilo slučajno, podsjetio bih i da je on bio šef kabineta Ivice Račana te je vodio prvi ured za unutarnju kontrolu Vlade RH (i ako se netko sjeća one prve afere sa žitom iz robnih zaliha onda je to to). I Igor i Mirando su osobe koje mijenjaju stvari i kojih nije strah donositi odluke, obojci politika netalasanja nije prihvatljiva i obojca imaju neko opće i javno dobro na pameti.

Kako god bilo, ako imate prilike sudjelovati u izboru SDPovih tijela to svakako učinite, na vama je odgovornost da nešto promijenite i da napravite odmak od politike koja je dosada vladala. Mudrost je u prepoznavanju onih koji tu promjenu nose u sebi u odnosu na one koji ne znaju, ne mogu ili ne žele drugačije (ili koji se, ukrajnjoj liniji, moraju konzultirati da bi saznali svoje mišljenje o nekoj temi).

p.s. čisto da bude kristalno jasno, nisam član stranke (niti to imam namjeru postati) i nisam ni u kakvom osim prijateljskom odnosu s bilo kojom od gore navedenih osoba, tako da moje pisanje uzmite u obzir onoliko koliko vam vrijedi

Misao dana:
Opinions are like feet. Everybody’s got a couple, and they usually stink.

Share the post "Unutarstranački izbori SDPa u Zagrebu"

  • Facebook
  • X
Categories
Politika

Maestro, pa ne valjda opet?

Zanimljivih 24 sata je iza nas. Jučer navečer nas je zapljusnula informacija o tome kako je metalnom šipkom pretučen Josip Galinec, broker koji se vrlo brzo izdvojioiz uobičajene definicije brokera, a kojeg smo prilično često imali prilike gledati i na TVu dok je komentirao dešavanja na burzi. Galinec i njegov To-One u fokus javnosti su pali i nakon preuzimanja posrnule Industrogradnje koja je nedavno dokapitalizirana odnosno oko bitke za TOZ Penkalu (ne toliko za tvornicu koliko za nekretnine na kojima se Penkala nalazi). Više podataka možete pročitati na praktički svakom koraku i nema to sada previše smisla ponavljati.

Anyway, jučer popodne (vjerojatno nakon nekog ručka), Galinca su dočekali krupni dečki na parkiralištu iza zgrade Ministarstva Gospodarstva (ako se ne varam, to je također i zgrada Ministarstva Poljoprivrede – u njihovoj menzi se usput rečeno serviraju odlične palačinke punjene sirom a u saftu od vanilije) a iza koje postoji divlje parkiralište na kojem je Galinec vjerojatno parkirao auto. Josip je grdno stradao, na sreću nije kritično, no ono što se pokazalo je da je batinjanje postala relativno učestala pojava u našim krajevima i očito je to metodologija za prenošenje određenih poruka. Nisam stručnjak za mafijaške obračune, no lomljenje nogu je čini mi se priličon snažna poruka u tom miljeu pa bi se za Galineca moglo reći da je i dobro prošao (fazu s konjskom glavom je vjerojatno već prošao samozatajno, a preostaje mu valjda samo još da bude doživotno ugrađen u temelje neke od zgrada).

Građevina i tržište nekretnina je jedna od zanimljivijih industrija u hrvata, a koja je ujedno na rubu kolapsa. S jedne strane imamo višegodišnju eksploziju građevinske operative koju je hranila što državna potrošnja a dobrim dijelom i hipotekarni zajmovi za stanove. Danas je situacija poprilično zakomplicirana jer državna potrošnja posustaje već godinama, a stambeni krediti polako ali sigurno postaju sve teže dostupni, a kao finalni čavao tu je i zakon o graditeljstvu koji je svojim uredbama o pripremi zemljišta i pristupnim cestama krajnje otežao imalo veće graditeljske pothvate.

Business s nekretninama je tradicionalno bio business na rubu zakona (ne samo kod nas nego svugdje) te među investitorima danas imate zanimljive likove (samo pogledatje tko su naši današnji “developeri”; bivši tajkuni, predsjednički savjetnici ali i skroz nepoznati pripadnici zlatne mladeži). Business s nekretninama je posao u kojem netko može misliti kako se nešto proizvodi, no u biti, posao s nekretninama nije usporediv s proizvodnjom šibica ili prozora (gdje morate kreirati prizvod, smisliti strategiju marketinga i prodaje te se još potom zezati sa samim proizvodnim procesom). Poduzetnik ne ulaže u nekretninu nikakvu dodanu vrijednost, nema tu nekog intelektualnog napora; svoju dobit bazirate na rastu vrijednosti resursa koji je oduvijek bio na istome mjestu, a profit proizlazi iz “pregovaranja” s desecima malih vlasnika, prenamjeni zemljišta ili velikom najmoprimcu koji će zakupiti odmah objekt u kojem se nalazite. Do nekretnina se dolazi kroz stečajeve (slučajne ili namjerne), kompenzacije i zamjene, a vrijednost može narasti i kao kolateralna žrtva neke velike investicije, pravovremene povjerljive informacije, velikog šoping centra izgrađenoj na livadi ili jednostavno zato što je grad pokucao na vrata dotadašnje industrijske zone…

Ne znamo kome je Galinec stao na žulj, da li je trebao a nije htio kupiti ciglu koju mu očito mnogi žele prodati, da li su ga dečki samo htjeli predžepariti i oteti mu Nokju N95 ili je jednostavno imao peh, no popis zainteresiranih za njegovo zdrastveno stanje je vjerojatno poprilično.

Josip nije jedini, imamo mi i Miljuša i Rađenovića i pitam se kada će biti prebijen netko tko će se na ovaj ili onaj način sam pobrinuti za egzekuciju pravde?

http://www.youtube.com/watch?v=gqdu6pzDNig

Naša vlast dotle priprema kazalište, prije nekoliko dana otvoren je zagrebački velesajam na kojem je Mesić isporučio govor kojeg je Sanader komentirao na način na koji je komentirao (sjajan odgovor, ako se mene pita, krajnje bezobrazan ali sjajan svejedno) u čiju je sjenu totalno pao posjet Briselu u kojem je Barosso Hrvatskoj dao košaricu po pitanju pravosuđa i tržišnom natjecanju. Ivo je obećao čuda do studenog (a konferencija na kojoj se objavljuje izvješće je 5. studenog) i doista, čuda su se počela događati.

Kako bi odali dojam muvinga, jučer je smijenjen šef zagrebačke policije (pozicija na kojoj je i inače rok doživljenja nizak) zato jer je bio ili nesposoban ili je bio privremeno rješenje (gdje je ovo drugo objašnjenje samo pristojna formulacija za ovo prvo). Zajedljiv kakav jesam, mogao bih reći kako odabir novog kadra i nije baš nešto. Na jučerašnjoj presici novopečeni načelnik (koji opet nije dobio suglasnost zagrebačke skupštine) je nešto trkeljao o tome kako je teško u malome gradu jer se svi poznaju (pa se valjda zna što je ili nije napravio, u zagrebu čovjek ima realnu šansu da ga nitko niti ne primjeti, valjda do sljedećeg batinjanja), a lik je između ostalog poznat i po tome što je udaljio s radnog mjesta šibenskog policajca koji je navodno ružno pisao na blogu o HDZ-u (usput rečeno, to nisu ničime potkrijepili, no ako se sjetite priče o kadiji onda procedura i nije toliko bitna da bi postigli krajnji efekt).

Priču o smjeni je naravno ko fol okinulo batinjanje gore spomenutog Josipa Galineca i na novopečenom HDZovom kadru u redovima zagrebačke PU se vidjelo da je trkom dojurio iz Šibenika, a cijela izvanredna konferencija koja se radi Galineca i dogodila istoga je spomenula u svega nekoliko rečenica dok je ostatak bio na temu kadrovske križaljke.

E sada, kako same smjene ionako osvjedočeno nesposobnih ljudi više nikoga ne mogu impresionirati trebalo je iz ladica izvući još ponešto pa se ekipa dosjetila Maestra. No, posljednji puta se uhapsilo pet-šest ljudi, efekt je ograničen ili nikakav i da bi ponovili šok i nevjericu koja se desila toga dana bitno je sve skupa napraviti na malo grandioznijem redu veličina, pa se eto tako danas barata o impresivnih devedesetak uhićenih u akciji indeks. Cool!!!

Predlažem da danas dobro gledate dnevnik i pokušate zapamtiti ta zbunjena lica policajaca i ljudi koji su privedeni. Da pažljivo saslušate i memorirate izjave o funkcioniranju pravne države, kako svatko dođe na red, kako se ovo pripremalo mjesecima ako ne i godinama, kako je to velika pobjeda (jer drugih ionako nemamo), eto i mama cure koja radi direktno pod Sanaderom je također u apsu završila (dakle informacije ne cure a nepotizma nema)… Ma čista milina za slušati, već vidim zadovoljna lica koja će nam se smiješiti večeras.

Tako nekako je to bilo i prošle godine kada su hvatali Maestra, njega ulovili nisu no ekipa je i dalje u pritvoru i čeka suđenje (jer, pazite bizarnosti, traže suca), a od stvari koje im se stavljaju na teret, kao iznimno koruptivnu radnju predloženo je poklanjanje peke (i to samo polovice peke, jer drugi dio nisu našli) Ivanu Gotovcu, liku koji je po školi i osobnosti donekle sličan gore prebijenom Josipu Galincu. Državne pare nisu vraćene, radnici nisu na poslu, a HFP ne samo da i dalje jaše (makar je to jutro bio pred likvidacijom) i generira privatizacijske afere. Much addo about nothing.

p.s. ne zaboravite kako je jučer napokon optužen po prvi puta i Slobodan Ljubičić, aka. Kikaš i to zbog toga jer je račun od renta cara osobe iz jedne poslovnice (zagrebačkih cesta) platio iz druge poslovnice (stanogradnje), nitko od petero optuženih se ne osjeća krivim

Misao dana:
The Player: We’re more of the love, blood, and rhetoric school. Well, we can do you blood and love without the rhetoric, and we can do you blood and rhetoric without the love, and we can do you all three concurrent or consecutive. But we can’t give you love and rhetoric without the blood. Blood is compulsory. They’re all blood, you see.
Guildenstern: Is that what people want?
The Player: It’s what we do.

Share the post "Maestro, pa ne valjda opet?"

  • Facebook
  • X
Categories
Politika Priroda i društvo

Demontiranje Slobodana Ljubičića

Google pretraga za Slobodan Ljubičić donosi pregršt zanimljivih rezultata i sasvim je sigurno da će se njegov lik&djelo razvlačiti po novinama još nekoliko dana dok se prašina ne slegne.

No, odlazak Ljubičića je više onako metaforički jer jednostavno nije moguće maknuti osobu s takve pozicije u tako kratkom roku. Tu je pitanje raznih odluka koje su donesene u njegovom mandatu, pitanje poslovanja holdinga do jučerašnjeg dana (što će se rješavati još mjesecima), a da i ne spominjem kako mreža suradnika i odnosa koje je ovaj izgradio sasvim sigurno s jučerašnjim danom nije nestala. Donekle je ispravno zaključiti kako je Ljubičić danas u skoro pa boljoj poziciji nego prekjučer jer zadržava gotovo iste privilegije i pristup vlasti ali bez javne pozicije i odgovornosti (koja barem nominalno) s takvom pozicijom dolazi. Trebalo bi malo analizirati na koliko je različitih pozicija Ljubičić imenovan, u koliko se nadzornih odbora i odbora nalazi i koliko će trajati demontiranje Ljubičića i da li uopće postoji interes da se tako nešto dogodi?

NEUspjeh demontaže Ljubičića velikim dijelom ovisi i o novom predsjedniku uprave holdinga koji se može nametnuti na tu poziciju autoritetom ili pak može glumiti gljivu kao što je to Vlasta Pavić svojevremeno radila na gradonačelničkoj fotelji. A ako smo već načeli nju (koja je također član uprave holdinga), vrijedi spomenuti ili barem malo pomisliti i na druge vrijedne ljude koji tamo rade a koje ova afera uopće nije zahvatila (a možda je trebala).

Meni je osobito skliska osoba bila Nenad Ivanković koji (ako malo bolje promotrite dokumente koji su izronili oko Rađenovića) je bio nazočan na gotovo svakom ako ne i na svim sastancima koji su se ticali Zagrebačkih cesta, a koji je (što profesionalno a što možda iz osobnog interesa) bio branitelj gore spomenutog u svim dosada načetim (ali ne i dovršenim) aferama.

Iako je nesumnjivo dobro da je Ljubičić barem formalnu maknut s njegove pozicije (što znači da se nekakav pritisak ipak još uvijek može postići), razlozi su mi pomalo prozirni za tako nešto i Klauški je u pravu kada se pita zašto baš sada? Koja je stvarna pozadina Ljubičićeve ostavke i da li je doista moguće da je jedan anonimni i ničime potkrijepljeni i još pritom stari dokument o Rađenoviću mogao proizvesti veći “politički i medijski” pritisak od famoznog Krašograda?

Pitam se stoga, da li smo se pomakli s mrtve točke ili samo imamo percepciju kretanja? Da li je Slobodan samo Pedro kojeg smo predugo čekali da počne visjeti, i ako je Pedro već izvisio (zbog javnog interesa) da li je u pozadini zbrinut? Hoće li ovo “smaknuće” svima nama ostati u gorkom sjećanju?

Eh, i samo da zabilježimo još jednu pobjedu interneta u dnevnoj politici, pa makar ta pobjeda nastala i auto golom.

Misao dana:
People who are rather more than six feet tall and nearly as broad across the shoulders often have uneventful journeys. People jump out at them from behind rocks then say things like, “Oh. Sorry. I thought you were someone else.”

Share the post "Demontiranje Slobodana Ljubičića"

  • Facebook
  • X