Tag: HNS

Categories
Politika

Čekajući supermana

Često se sjetim jedne stare kineske kletve koja glasi „Dao Bog da živiš u zanimljivim vremenima“. Opaka kletva, osobito zato jer su zanimljiva vremena zanimljiva onima koji o njima čitaju, dok mi koji u njima živimo, ako nas i pitate kako ćemo ih opisati teško da će se riječ „zanimljiva“ pojaviti u opisu. U ovom našem zanimljivom vremenu u ovome trenutku problemi koje imamo nagomilavaju se poput dugačke kompozicije u kojoj je lokomotiva već udarila u prepreku a vagoni iskaču iz tračnica uz ogromnu buku i štetu. Ono što nam treba je superman da nas spasi i riješi problem, no njega nema i između nas i totalne propasti stoje samo naše političke elite.

HDZ je u zanimljivoj poziciji, po svoj prilici nema nimalo ozbiljnu šansu da produži svoj ostanak na vlasti i unutarnje borbe polako izlaze na vidjelo, a čini se da postoje i pojedini pokajnici koji su o tome počeli govoriti. Naravno, dežurni ili barem očekivani Pedro se u našem slučaju zove Ivo, no ako malo bolje pratite i dublje razmislite o konsekvencama onoga što se bivšem cariniku (koji je usput rečeno doživio svoj puni biblijski potencijal) stavlja na teret onda nije uopće bitno da li je ili nije Ivo bio na kraju lanca, nego u tome što je postoji cijela organizacija koja se bavila time i ona se, na opću nelagodu, naziva HDZ. Pitanje je trenutka kada će netko uzviknuti da je car gol. Naravno, ima tu i komičnih trenutaka u kojima se uskoro bivši ministar financija pojavljuje na aerodromu u istom trenutku kada i prethodni premijer što i ne bi bilo problematično da ih nije dočekala skupina novinara. Ispalo je na kraju kako je Ivan čekao sina a ne Ivu, no opet, kako možemo očekivati od oca koji ne uspije prepoznati i pronaći vlastitog sina na aerodromu da prepozna gdje su milijarde koje nedostaje? Sjeme razdora je u HDZu ne samo posijano nego je doživjelo i svoje prve klice.

HSS je posebna priča, ako ste promatrali posljednji rebalans proračuna, on je većinskim dijelom otišao seljacima i Frišćić kakav god da je cijedi Jadranku do zadnje kapljice. Naravno, ovi malo mudriji likovi iz HSSa su shvatili kako u nekoj budućoj vlasti za njih neće biti mjesta te pokušavaju sada kreirati rezervne pozicije ili se barem iz zdušnih HDZovaca pretvoriti u neutralnu opoziciju – što je trik koji će im teško uspjeti.

Tu su naravno i manjine, one su već tradicionalno politički neutralne ali će zato veselo dići ručice za bitne vladine dokumente samo ako im se napravi nekoliko sitnih ustupaka koji su samo njima bitni no potencijalno jako vrijedni. Nemam ništa protiv manjina (dapače), no legitimitet osobe koja je u Sabor ušla sa 170+ glasova ne bi mu smio dozvoliti glasanje o povjerenju vladi, ustavu ili državnom proračunu (taj dio europske stečevine nekako nismo još dotakli, no doći će vrijeme i za to).

Sa opozicijske strane situacija je krajnje napeta. SDP od kojih imamo ogromna očekivanja (a koja smo imali i na prethodnim izborima, ali i na onima prije njih) u očajničkom pokušaju da osvoji vlast gradi mnogobrojnu koaliciju sa svime i svakime. Podršku traži od sindikata i umirovljenika, kod kojih pak Silvano Hrelja mora nekako uvjeriti umirovljenike da je 100.000 glasova s prethodnih izbora potrebno ponovno dati novoj koaliciji, a ne onim umirovljenicima koji su i dalje skloni HDZu. IDSovci se utvrđuju u Istri i žele nastaviti legitimitet svoje dvadesetogodišnje hegemonije, dok HNSovci licitiraju samostalnim izlaskom na izbore a koaliciju uvjetujući koeficijente na izbornim listama kojima bi se postidjeli i najveći mešetari iz onog drugog HNSa. Nekako si mislim da je gore spomenutim seljacima jasno da u koaliciji sindikata i umirovljenika samo seljaci mogu naribati te da HSS čeka sudbina HSPa.

Situacija je, što bi rekli partijski kadrovi, složena i doista bilo bi super da imamo supermana koji bi nas izbavio iz ove situacije, no to nije realno i ono što nama, promatračima sa strane jedino preostaje je da kinesku kletvu proživimo do maksimuma. Možda nam neće biti dobro, sigurno nam neće biti ugodno ali će zato biti zanimljivo.

p.s. ovo je moja petnaesta kolumna iz Večernjeg lista, objavljena u Obzoru 9. listopada 2010., ovdje objavljena verzija je autorska (dakle ona koju sam poslao redakciji, bez uredničke intervencije i lekture)

Web pick tjedna:
http://vlada.hr Web stranice Hrvatske vlade su vjerojatno najbolje stranice jednog tijela državne uprave. No, ako malo zagrebete po toj sjajnoj površini, moći ćete uočiti kako ama baš svaki tekst na stranici počinje riječju „Predsjednica“, a prijevodi novosti na engleskom jeziku ponekad sadrže zanimljive diskrepancije od originalne hrvatske verzije.

Share the post "Čekajući supermana"

  • Facebook
  • X
Categories
Politika

Radimir Čačić, početak kraja?

U obrazloženju prijedloga za izglasavanje nepovjerenja, koji je pripremljen za sjednicu Skupštine Varaždinske županije u petak, piše da su župan Čačić i Poglavarstvo stvorili obveze od 832,7 milijuna kuna na rok od 20 do 30 godina, što je gotovo 53 posto ostvarenog godišnjeg proračuna. A to je, pak, navodi se, gotovo 18 posto veće zaduženje od propisanih Smjernica za primjenu ugovora u JPP-u. Ugovorene cijene višestruko su više od tržišnih, troškovi najma promjenjivi, a uvjeti su tajni i nepoznati javnosti… (jutarnji)

O Radimiru Čačiću nisam štedio riječi u prethodnom razdoblju, a sve je u stvari krenulo još 2006 godine kada sam napisao tekst “Tko je Radimir Čačić?”, a na koji se javilo iznimno puno ljudi u svojim komentarima što me je poprilično začudilo. Osamnaest mjeseci kasnije načelno se ostvarilo što sam napisao i Čačić nije premijer, HNS je loše prošao u saboru, a kao dodatni bonus stranku je napustilo, napušta ili razmišlja o tome očigledno dosta ljudi buduću da je na posljednjem njihovom stranačkom saboru, gotovo dekretom, poput štafetne palice predsjedničko mjesto Radimiru Čačiću prepustila Vesna Pusić.

Pitanje koje sam tada također postavio je i što je stvarni cilj Radimira Čačića, njegovo neracionalno inzistiranje na premijerskoj poziciji smatram jednim od kritičnih faktora za neuspjeh ne samo HNS-a nego i cijele lijeve koalicije (što je HNS donekle uspješno uspio prebaciti na SDP) a vidim da cijela priča ide dalje™ i odjednom se Čačić pojavljuje kao potencijalni kandidat za zagrebačkog gradonačelnika gdje misli zamijeniti Milana Bandića a o čemu su navodno napravljene već određene ankete i ispitivanja.

Ako prihvatimo mišljenje kako je Bandić loše rješenje za Zagreb, moramo se zapitati tko je taj koji će zamijeniti Bandića i iskreno ne vidim poante u zamjeni Bandića osobom koja je na hrvatskoj političkoj sceni njemu najbliža, a to bi svakako bio Radimir Čačić. Čak i ako površno pogledamo odnose snaga u Zagrebu i Varaždinu, pa potom zaduženje koje je kreirao jedan i drugi – sasvim je jasno da Čačić dolazi po još veći komad kolača. naravno, poput bitke za premijersku poziciju Čačić kreće u još jednu borbu protiv vjetrenjača ne razumijevajući da će ga u slijedećih desetak mjeseci upravo vlast s koje će sletiti u petak proganjati za apsolutno svaku odluku koju je donio i kojom je ili tek hoće dovesti Varaždinsku županiju na rub bankrota koji doduše zakonom nije predviđen pa će se užasan kraj pretvoriti u užase bez kraja, barem za Varaždince. Istovremeno, ta ista vlast iskoristiti će svaku priliku da, kada već mora, svečano otvori svaki od stotinjak objekata koje je ovaj odradio u svojem trogodišnjem mandatu župana.

Naravno, Čačić županijsku stolicu ne gubi radi HSS/HSLS-a (koji će rado pripomoći sada kada su stvoreni uvjeti) nego ignorira činjenicu da su ga napustila dva njegova vlastita zastupnika a što je najvjerojatnije posljedica trvenja koje se događa u HNSu već mjesecima (neovisno o tome što HNS sada lopticu pokušava prebaciti na odgovornost dvojce vijećnika kojima su navodno riješeni njihovi osobni problemi, čime se valjda želi ilustrirati da Čačićeva vlast ili nikada ne bi pristala na tako nešto ili je možda cijena bila prevelika čak i za njega?).

Čačić je lik koji je prestao pobjeđivati, a nažalost ne zna se ponašati ni kao gubitnik (pa stoga niti ne očekujem da on iz ove cijele priče izvuče lekciju).

Misao dana:
Stubborn and ardent clinging to one’s opinion is the best proof of stupidity.

Share the post "Radimir Čačić, početak kraja?"

  • Facebook
  • X
Categories
Politika Priroda i društvo

Kome u HNSu smeta Nikola Vuljanić?

Vjerojatno ste pročitali kako je HNS suspendirao blogera i bivšeg saborskog zastupnika Nikolu Vuljanića. Za one koji ne poznaju, Vuljanić je profesorski tip čovjeka, i to ne samo misleći na zanimanje nego kao karakterna osobina, pa stoga i ta tvrdnja kako je napisao na blogu nešto ružno je u cijelosti nespojiva s njime. Osim što je blogirao na pollitici, Vuljanića sam i osobno sreo gdje sam samo potvrdio mišljenje, a u jeku jubito afere imao je i po meni najbolje izlaganje u saboru na tu temu.

Pisao je takve stvari da je to strašno – kazao nam je HNS-ov Srećko Ferenčak te dodao kako će daljni postupak oko Vuljanića razmotriti tijela stranke, dakle hoće li biti izbačen ili ne. (javno.com)

Vuljanić je suspendiran na inicijativu Radimira Čačića koji je nakon preuzimanja HNSovog prijestolja (tako barem kažu malobrojni HNSovi kuloari) obećao očistiti stranku od smeća, vjerojatno na identičan način kako to ovih dana obećava suznih očiju i Anto Đapić iz još jedne stranke koja se nalazi u strmosilaznoj putanji.

Fascinantno je u cijeloj priči kako se upravo Ferenčak zgražava nad riječima Nikole Vuljanića (koje, uzgred rečeno, uopće nisu bile napisane na vuljanićevom blogu, nego kao komentar na dnevniku Igora Lesara na pollitika.com). Ako bacite pogled na komentar, mora vam biti jasno kako tamo nije napisano ništa osobito sporno ili tajno, a definitivno ništa vulgarno – priča o tome kako Braco&Seka vladaju HNSom poput monarhije provlači se već godinama, i sada kada je Vesni bilo dosta (a u osnovi se ona vjerojatno priprema za predsjedničke izbore 2010, zbog čega joj je očajnički potrebna i pozicija s koje može biti jako eksponirana) sada će malo stranku voditi Ratko. Vesna se dakle nakon dva neuspješna pokušaja da se dokopa prvo Kolindine, a potom i Jandrokovićeve fotelje repozicionirala da pokuša ponoviti ono što je prije sedam godina uspjelo Stjepanu Mesiću, dok pak Ratko nakon što je Varaždinsku županiju zadužio za slijedećih trideset godina očajnički mora prigrliti vlast kako bi nastale dugove sanirao prije nego to netko primjeti (što će se već vidjeti na budžetu za 2009. godinu), motivacija za pridobivanje vlasti je dakle visoka i instrumenti se očito ne biraju. Obično, kada se kaže kako je neki političar zadužio zemlju onda je to u sasvim drugačijem kontekstu nego ovaj sa Čačićem i Varaždinskom županijom, no te fine nijanse su zauvijek izgubljene kod Čačića, on možda i je inteligentan ali sasvim sigurno nije sofisticiran.

Bizarno je u cijeloj priči i to što nitko u HNSu nije smatrao skandaloznim kada je Ferenčak doslovce ukrao milijunski vrijedno zemljište namijenjeno invalidima u Maloj kući, i taj njegov potez nije zaslužio pažnju predsjedništva ili suspenziju, dok je napisati javnu tajnu očigledno bilo previše za jednog Nikolu Vuljanića.

HNS je očito stranka u kojoj pomalo ključa i odlazak Lesara, a sada i suspenzija Vuljanića koji su oboje imali popriličan ugled ne samo u stranci nego i u svojim izbornim jedinicama može pokrenuti lančanu reakciju poput one koju su pokrenuli Tadić i Rožić odlaskom iz HSPa. Svi znamo kako je HSP prošao, a znamo i da je HNS danas, kako to Vesna kaže “ima drugi najbolji rezultat u svojoj povijesti” – što je lijepo rečeno, osobito ako znamo povijest HNSovih izbornih rezultata.

Na saboru stranke koja se desila prije sedam dana, jedan od govornika bila je i Savka Dabčević Kučar, a koja je rekla u svom obraćanju delegatima kako ne bi smjeli zaboraviti i na demokraciju unutar vlastite stranke. Očito, ta rečenica nije doprla do ušiju novog/starog predsjednika, baš kao što je očito da je ta rečenica, izrečena od žene koja je vladala tijekom crnijeg razdoblja jednoumlja izrečena s vrlo dobrim razlogom (koje li ironije).

Čistku u svojim redovima ovih dana obećavaju i Čačić i Đapić, pa možemo definitivno zaključiti kako se HNS sigurnim koracima kreće udesno i prema apsolutizmu koji se u monarhijama često i događa. Tužno je što Čačić&Co u obzir ne uzimaju sve ono što je Vuljanić napravio za HNS, ne samo u njegovom Karlovcu, nego i u Saboru ali i na blogu. Tužno je i razočaravajuće da jedan Ferenčak ne razumije bogatstvo i prednosti koje kritički pogled na samoga sebe donose ljudi poput primjerice Hrvoja Štefana, Mate Arlovića, Željke Antunović ili Davorka Vidovića u SDP-u.

Skandalozno je (iako u hrvatskoj ne i neuobičajeno) da kvazi demokratske stranke demokraciju ne prakticiraju u svojim redovima. Nevjerojatno je da u 2008 godini Nikola Vuljanić bude suspendiran radi bezazlenog (iako možda kritičkog) komentara podrške na blogu Igora Lesara, gotovo dvadeset godina nakon što je verbalni delikt (mislili smo zauvijek) iskorijenjen.

Verbalnog delikta nema, Tito je umro, a krajnje je vrijeme da Čačiću netko kaže kako je i Goli otok zatvoren. HNSovci – sram vas bilo!

Misao dana:
Accept certain inalienable truths, prices will rise, politicians will
philander, you too will get old, and when you do you’ll fantasize
that when you were young prices were reasonable, politicians were
noble and children respected their elders. Respect your elders.

Share the post "Kome u HNSu smeta Nikola Vuljanić?"

  • Facebook
  • X