Ne znam da li ste vidjeli priču koju je objavio business.hr a koja kaže slijedeće:
Ubrzanje gospodarskog rasta sa 6 posto u ovoj na 7 posto u 2010. godini te održavanje stabilne inflacije od oko 2,2 posto u srednjoročnom razdoblju glavne su makroekonomske pretpostavke na kojima se temelje projekcije iz smjernica ekonomske i fiskalne politike za razdoblje od 2008. do 2010.
E sada, mogu gospoda HDZovci govoriti štogod hoće, no činjenica je da je cilj gospodarskog rasta kako ga je HDZ postavio uvjerljivo najniži od svih zemalja tranzicije (dio statistika na tu temu sam obradio prije nekoliko dana u izvješću nacionalnog vijeća za konkurentnost). Dakle sada ne govorimo o tome da li je rast od 10 posto realan ili nije, ili koji su preduvjeti nužni da bi taj rast postigli, no činjenica je da su HDZovci cilj rasta postavili toliko nisko da je po meni to isključivo njihov potpis na kapitulaciju po kojoj oni koji bi sve morali znati ne znaju kako postići stope raste koje očigledno svi osim nas postižu. Ne razumijem takvo ponašanje, kao da nam je minimalni gospodarski rast dovoljno dobar (a ako gledate ono što analitičari kažu za ovih prvokvartalnih 7% biti će vam jasno da je tih 7% proizašlo iz velike dinamike gospodarstva u našem okruženju, odnosno povećanju osobne potrošnje – dakle opet iz jalovih i kratkoročno održivih razloga).
Uočite i da se premijer nedavno hvalio sa stopom rasta od 7% dok projekcija ministarstva financija kaže 6% za cijelu godinu. How did that happen? A kada smo već kod ministarstva financija, vrijedi se podsjetiti što je naš knjigovođa iz Gorice govorio još prije tri mjeseca:
[youtube]C4EISaK23so[/youtube]
U petak sam bio na jednom prijateljskom sastanku na tajnoj lokaciji koja je povijesno značajna (ali je neću imenovati) gdje smo malo diskutirali o jednom zanimljivom fenomenu. Naime, tijekom proteklih nekoliko tjedana sasvim je jasno postalo kako Ivo Sanader (hrvatski premijer, op.a.) nema namjeru u novi pobjednički mandat sa sobom povesti postojeći ministarski tim. Ivo je manje ili više skriveno rekao kako svojim ministrima ne vjeruje i da neki novi klinci dolaze na red. Ti novi klinci pak redom dolaze iz redova postojećih državnih tajnika i pomoćnika. Novi HDZovci se masovno pokrštavaju, a neki od pametnijih spremni su u mikrofon izreći i slijedeće:
Mislim da bi mi članstvo u HDZ-u moglo pomoći u napredovanju na poslu. To daje dobru početnu poziciju, ali nije mi to bio osnovni motiv za učlanjenje. Jednostavno sam došao u godine kad mi je došlo do mozga da bih se mogao uključiti’ – rekao je za Jutarnji list jedan od novih članova HDZ-a Davor Mačković (39), inače inženjer, zaposlen u Hrvatskoj elektroprivredi.
Sukladno gornjem, nije ni čudo vidjeti intervju koji je dala Marija Pejčinović Burić, ista ona koja je u gornjem članku početkom ožujka zaprimila HDZovu člansku iskaznicu, a u kojem doslovce izgovara slijedeće:
• Znate li da se o vama govori kao o mogućoj ministrici vanjskih poslova?
– Logično je da ljudi slažu takve kadrovske križaljke kada vide da je netko u stranci, i kada vide da ga se percipira kao dio tima za pobjedu na izborima. To je legitimno i razumljivo, ali izbori koji su pred nama bit će mnogo drukčiji od prijašnjih.
Nemojmo zaboraviti da je Sanader prilikom govora u Ciboni naveo sve ministre OSIM Kolinde Grabar Kitarović. Sada je očigledno zašto, no mislim da je bez presedana da se ovako otvoreno puca na određenu poziciju u času dok je ministrica i dalje na poziciji. A ovaj intervju je samo očigledni pokazatelj što se događa u HDZovoj pozadini, a to je da mlada ekipa koja se okupila u posljednje četiri godine intenzivno radi na svojem pozicioniranju za buduće izbore, a to znači da podmetanja nogu i kojekakvih drugih tome sličnih aktivnosti ne nedostaje, a neke od tih aktivnosti dospijevaju i na naslovnice novina kao primjerice ovaj intervju. No, zanimljivo je ne samo to da se Marija Pejčinović Burić rukama i nogama bori za buduću poziciju, nego i činjenica da je dozvoljeno da takav intervju iziđe u javnosti, za razliku recimo od srcedrapateljskog teksta o ljudskoj sudbini Petra hazardera Čobankovića, koja krasi današnji Jutarnji iako je tekst primjereniji Gloriji ili “Mojoj istini” ili kako se ti časopisi već zovu.
I da završimo s rečenicom najvećeg hrvata u domovini i dijaspori, samog Ive Sanadera (koji je po vlastitom priznanju u doba domovinskog rata održavao “hotline” između hrvatske i austrije, ako se nisam raspao od smijeha kada sam to čuo onda vjerojatno neću nikad):
Samo je nesposobnost koalicijske vlade, koja je više zainteresirana za borbu oko fotelja, a ne za dobrobit hrvatskih građana, dovela do njihova poraza.
A kako se onda računa ovaj istup Marije Pejčinović Burić?
Misao dana:
There’s nothing so improves the mood of the Party as the imminent execution of a senior colleague.