Mračni blog

Taman sam se u posljednjih nekoliko dana raspisao o mirovinskom sustavu te me jučer, kao da je znao, drIvo impresionirao novom uslugom e-mirovinskog osiguranja, koja je otvorena u sklopu hitro.hr sustava.

Poslodavac u pravilu i nema previše kontakta s mirovinskim osiguranjem osim prilikom odjave i prijave zaposlenika, odnosno, obzirom da su mnogobrojni radnici zaposleni na određeno vrijeme, to je i situacija produženja ugovora (moj stav je inače da bi se svi ugovori morali raditi na određeno vrijeme i da bi se ljudi doista morali potruditi za stalni radni odnos, no tu sam očigledno u manjini).

Jučer sam bio poprilično razočaran samim web siteom budući da linkovi na mnogobrojne PDF dokumente nisu radili (što i nije toliko iznenađenje), a danas smo odmah krenuli ispuniti prijavni list. Da, vjerovali ili ne, morate ispuniti prijavni list (as in: formular, komad papira). Nije mi totalno jasno zašto je to potrebno, budući da e-mirovinsko funkcionira na sustavu FINAinih RDC certifikata (dakle zakonski definiranog digitalnog potpisa); to je nevjerojatno i zbog toga jer primjerice najparanoičnija instuticija u ovoj državi (dakle Porezna Uprava) nema nikakvog problema s time da se jednostavno pokušate ulogirati u ePDV sustav sa svojim digitalnim potpisom, no u mirovinskom to jednostavno ne pali.

No najveći biser koji sam u dugo vremena vidio je sam formular odnosno uputstvo za popunjavanje formulara. Dakle pazite ovaj doslovni cut&paste sa stranica mirovinskog:

Točka 1. Pristupnog lista
U točku 1. Pristupnog lista unose se ili upisuju podaci o poslovnom subjektu iz certifikata korisnika navedenog u točki 2. Pristupnog lista. Matični broj poslovnog subjekta unosi se na 8 mjesta.

Dobro ste pročitali: 8 (slovima: OSAM) mjesta. I vjerujte mi na riječ (ili još bolje, kliknite na link sami), nije riječ o tipfeleru. Kada bi čak i zaboravili da govorimo o nekoj digitalnoj usluzi čiju prijavnicu ispunjavamo na papirnatome formularu, kada bi ignorirali činjenicu da imamo zakonski definirani digitalni potpis kojime bi mogli preko interneta obaviti identičnu stvar, pa čak i kada bi nekako smetnuli s uma da su računala svuda oko nas i dalje mi nije jasno koje je moguće objašnjenje da jedan te isti podatak na istome formularu morate ispuniti 8 (slovima: OSAM) puta. Što se može dogoditi s tim podatkom između prvog i osmog upisa?
Na svu sreću, u poprilično opširnoj demonstraciji ovog impresivnog sustava koji će umirovljenike približiti njihovim mirovinama, svoje mjesto pod reflektorima su dobili i sami članovi projektnog tima e-mirovinsko i valjda po prvi puta danas možemo imenom i prezimenom saznati tko je odgovoran za gore navedeni biser. To su dakle Damir Salar, Anita Šlogar i Goran Petrijac – koji su automatski postali hrvatski nositelji kandidature za 2006 stupidity award. Iskrene čestitke, ovo nije bilo jednostavno!

Misao dana:
My definition of a redundancy is an air-bag in a politician’s car.