Categories
eDržava

Vjetrenjačina javna nabava

Udruga Vjetrenjača čiji sam predsjednik, krajem studenog prošle godine objavila je registar svih javnih nabava u RH počevši od 1. srpnja 2009. godine do početka studenog 2011. Riječ je o otprilike 58.000 ugovora, više od stotinu tisuća različitih objava i o otprilike osamdesetak milijardi kuna novca poreznih obveznika (s PDVom, da ne bi bilo zabune) koji su logički povezani na način da je moguće pretraživati bazu po naručiteljima, dobavljačima; sumirati iznose po jednima ili drugima, analizirati gdje i kako su se pojedini subjekti javljali, te koje financijske rezultate ostvaruju.

Cilj Vjetrenjače je kao i u prethodnim sličnim akcijama prvenstveno informiranje i educiranje zainteresiranih građana o tome kako se troši proračunski novac i kako uopće država funkcionira. Naš je krajnji cilj stvaranje svijesti među građanima da je proračunski novac naš novac koji smo uplatili u državni proračun putem našeg dohotka, kupovina u dućanu i na razne druge načine, te da je naša obveza pobrinuti se i provjeravati one kojima je taj novac povjeren na trošenje. Sustav javne nabave opterećen je desecima raznih afera i sa sigurnošću se može reći kako je upravo taj sustav korišten za izvlačenje novca poreznih obveznika u privatne džepove. Kao i u prethodnim akcijama Vjetrenjače, i ovoga puta smo zaokupili pažnju javnosti inovativnom prezentacijom podataka i kroz desetak dana koliko se o javnoj nabavi govorilo na površinu je izronilo puno nelogičnosti koje su detektirane u sustavu javne nabave, a samu web stranicu je posjetilo gotovo 150.000 ljudi.

Nažalost, kroz našu aplikaciju izronile su i desetine problema i površnosti u objavama javnih nabava koje u biti samo ilustriraju koliko se (malo) pažnje posvećuje adekvatnom izvještavanju javnosti o trošenju proračunskog novca, a koliko je naša akcija pogrešno protumačena najbolje svjedoče izjave tadašnjih vladajućih koji su se obrušili na našu stranicu.

Kako bi dodatno stimulirali analizu podataka, u ranoj fazi projekta odlučili samo da će finalna verzija baze (dakle ista ona koja se nalazi i na samoj stranici registra javne nabave) biti dostupna za slobodni download kako bi svi zainteresirani na istom setu podataka mogli raditi analize i donositi vlastite zaključke, osobito one koje mi našom web aplikacijom nismo predvidjeli. Osim toga, uvjereni samo da iako smo svjesni desetaka i stotina pojedinačnih slučajeva zloupotrebe sustava javne nabave, da se analizom velikog seta podataka može vidjeti slika koju analizom pojedinačnih slučajeva nismo u stanju vidjeti. Iz tih razloga smo otvorili i kreativni natječaj koji je krajem prošle godine zatvoren, a tijekom siječnja smo izvjestili dobitnike i podijelili tri novčane nagrade.

Prije nego napišemo tko je dobio nagradu i zašto, treba reći da smo dobili svega pet prijava, od čega je jedna stigla nakon krajnjeg roka, dok je jedna iako dobro posložena koristila pogrešnu argumentaciju pa je sukladno tome i sam zaključak bio pogrešan (ili možda točan, no iz sasvim sigurno pogrešnih razloga). Iako smo zadovoljni nagrađenim radovima, činjenica je da smo očekivali više prijavljenih.

Treću nagradu dobio je Tin Benjamin Matuka. Njegov rad je infografika koja prikazuje presjek natječaja o javnim nabavama kroz tri godine za koju posjedujemo podatke i to grupirano po CPV-u (CPV je referentna nomenkulatura koja se koristi za grupiranje istovrsnih ili sličnih poslova, roba ili usluga radi lakše statističke obrade):

Tin Benjamin Matuka - infografika
Kliknite za veću sliku

Drugu nagradu je dobila grupa studenata: Dražen Odobašić, Mario Miler, Frane Glasinović Darko Boto, Helena Pezer, Alen Huskić, Dejan Gambin. Oni su koristeći open street map tehnologiju geolocirali pozicije gdje se javna nabava događala i u nekoliko kategorija ilustrirali tijekove novca. Njihov doista impresivni rad možete vidjeti na slijedećoj web adresi (zbog kompleksnosti servera taj rad zasada nije lociran na vjetrenjačinim serverima):

http://nabava.geoinfo.geof.hr/

Prvu nagradu je u konačnici osvojio mladi i perspektivni student Igor Gulka, koji je obradio sve javne nabave te različitim metodama izolirao nekoliko vrlo zanimljivih podataka koji se pregledom pojedinačnih podataka ne mogu vidjeti. Razlog zašto je upravo ovaj rad dobio prvu nagradu je to što nije samo obradio postojeće podatke, nego je temeljem njih izvučen cijeli niz novih zaključaka. Njegov rad je u PDF formatu i u cijelosti ga možete downloadati ovdje:

Analiza javne nabave u RH – Igor Gulka – Vjetrenjača.org

Žiri za ocjenjivanje radova sačinjavali su: Marko Rakar, Krunoslav Vidić i Marko Krištof.

Skrenuli bi Vam pozornost na prvonagrađeni rad jer on ukazuje na cijeli niz problema i defacto neefikasnost sustava javne nabave u Republici Hrvatskoj. Iako je prosječni broj ponuda po jednom natječaju 3,35 što je donekle zadovoljavajući rezultat – činjenica je da je gotovo 40% svih natječaja ostvareno temeljem samo jedne jedine ponude, odnosno da je na 57% svih natječaja dobavljena samo jedna ili dvije ponude što jasno ukazuje na problem kartelizacije ili podešavanja uvjeta natječaja. Analiza nadalje pokazuje kako su trgovačka društva ponuditelja koji nude usluge državi u prosjeku značajno uspješniji od tvrtki koje ne posluju s državom, a činjenica je također i da je postignuta cijena na natječajima u kojima je bila samo jedna ponuda u prosjeku daleko bliža predviđenom iznosu u državnom proračunu od natječaja u kojima je bilo više ponuditelja – pa se stoga proces javne nabave može smatrati neučinkovitim.

Drago nam je da smo pokrenuli priču u javnim nabavama i vjerujemo da će naš iskorak pomoći u razvoju transparentnosti ponašanja države, te da će u konačnici i naše društvo biti b0lje i odgovornije zbog toga. Projekt javne nabave samo je jedan u nizu projekata na kojima radimo, a preostali planovi uključuju i druga polja na kojima smatramo da nedostaje transparentnosti i očekujemo da ćemo u slijedećem razdoblju napraviti sličnih projekata za koje ćemo se potruditi da budu međusobno povezani i daju još kompletniju sliku.

Zahvaljujemo svima koji su nas podržali, svima koji su se javili s pitanjima i ispravcima, svima koji su downloadali baze i koriste ih za neke svoje analize i ciljeve, a osobito zahvaljujemo i čestitamo dobitnicima naših nagrada.

Categories
Gadgets

Par novih gadgeta

Imam par novih igračaka pa da se pohvalim.

Najstarijih od njih je Garmin Nuvi 1350. Nabavio sam si auto navigaciju koja pokriva cijelu europu uključivo i istočni dio. GPS navigacije su postale u biti vrlo jeftine i poprilično efikasne iako ponekad putanja koju odrede nema očiglednog smisla (ali valjda odgovara prioritetima koje mu odredite). Osobito je zgodan eco način vožnje koji prati kako vozite i daje neku procjenu potrošnje goriva i koliko “zeleno” vozite. Nažalost, način programiranja je pomalo primitivan i s puno premalo varijabli da bi dao smisleni rezultat osobito na imalo kompleksnijim autima (naime, čini mi se da se algoritam baš ne poklapa s načinom na koji moj auto funkcionira), no princip je generalno zanimljiv. Stvar je dakle (razmjerno) jeftina i jedina dva krajnje iritirajuća problema je što se ne želi puniti iz generičkog USB punjača nego traži svoj (totalno besmisleno), a osim toga prilikom svako pokretanja automobila tj. svakog prekida dovoda struje odluči se resetirati. Slijedeći GPS kojeg kupim kriterij će biti da se mora moći puniti iz generičkog usb punjača.

Nabavio sam si i najnoviji BlackBerry 9900. Kao prvo kao i mnogi drugi pomalo sam razočaran novim uređajima jer nemaju ništa osobito novoga, odabir aplikacija je skroman i makar 9900 posjeduje skoro sve što bi me moglo zanimati (još mi jedino nedostaje mobile hotspot funkcionalnost) činjenica je da bberry platforma kaska za ostatkom svijeta. Nadalje, lokalni provideri ala VIP također ne samo da kasne s implementacijom novih modela (i to mjesecima, čak i u odnosu na njihove sestrinske tvrtke u regiji), nego ih neke uopće niti nemaju (ala Tmobile). Cijene uređaja su također smiješne, jer ispada da je 9900 skuplji od bilo kojeg drugog telefona uključivo i iPhone 4s što je jadno i razočaravajuće. Velika prednost bberrya koju i dalje nitko nije uspio stići je vijek trajanja baterija koji je superioran u odnosu na bilo koji drugi smartphone, a drugi je tarifa jer nema naplate po prometu što je osobito bitno ako puno putujete osobito u roamingu. Ja trošime previše vremena u roamingu i to je jednostavno must_have feature i pojedinačno najveći razlog zašto i dalje imam bberry.

Daleko najzabavnija stvar koju sam nabavio zadnjih dana je zezalica iz Kine koja se zove Stirling engine. Ima i slikicu. Za razliku od benzinskih i diesel motora koji se smatraju motorima s unutarnjim sagorijevanjem, stirling engine nazivaju i motorom s vanjskim sagorijevanjem. Načelno, uređaj funkcionira na način da ako postoji temperaturna razlika između gornje i donje metalne ploče tada se cilindar između njih počinje kretati i pokreće i okreće disk na postolju. Primjerice, toplina vaše ruke je dovoljna da pokrene uređaj. Evo i kraći video kako to točno funkcionira. Stirling engine za netehničku osobu izgleda kao perpetuum mobile.

Misao dana:
There are secret passages all around you if you know where to look for them.

Categories
eDržava

ZET: Povratak u prošlost

Zagrebački električni tramvaj je počevši od 14. svibnja 2007. godine počeo prodavati vozne karte putem SMS usluge.  Ovo je bila totalno cool usluga jer ste slanjem poruke “ZG” na SMS broj 8585 mogli kupiti voznu kartu. Poput plaćanja parkinga SMSom, tako je i ovo postalo jedno sjajno i inovativno rješenje.

Fascinantno jer je ZET odlučio ukinuti plaćanje karata SMSom jer njihovi kontrolori nisu u stanju kontrolirati tako kupljene karte a zbog toga što postoje aplikacije za smart telefone koje simuliraju kupnju karte putem ZETovog SMS servisa.

Ovo je očigledni pomak unazad. A meni je osobno nevjerojatan zato što jedna druga tvrtka, gore spomenuti Zagreb Parking (a koja je sastavnio dio ZG Holdinga, dakle apsolutno iste pravne osobe kao i ZET) uspješno koristi SMSove za naplatu parkiranja i još fascinantnije, njihovi kontrolori bez problema i vrlo uspješno mogu kontrolirati da li je neko vozilo platilo parking ili nije i to u realnom vremenu. Gdje je dakle problem?

Pojednostavljeno rečeno; unutar ZG holding VEĆ POSTOJI rješenje za problem kontrolore ZETa.

Iz gornjega slijedi da je jedini razlog zašto ZET više ne želi naplaćivati karte putem SMS poruka nešto sasvim drugo, a ne nesposobnost da se prekontroliraju tako kupljene vozne karte.

Update: razvila se na facebooku, twitteru ali i u komentarima zanimljiva rasprava. No mislim da komentatori (koji smatraju da sam ja fulao) griješe u elementarnoj činjenici a to je: Koja je stvarna uloga i zadatak kontrolora u tramvajima? Imamo dva moguća scenarija, jedan je da je cilj naplatiti kazne za vožnju bez karte (što je očito stav mnogih) ili je temeljna uloga kontrolora da poveća rizik otkrivanja i kažnjavanja prijestupnika u tramvajima? Ja mislim da je zadatak kontrolora ovo drugo i sukladno tome smatram da je daleko bolje da kada se kontrolor ukaže u tramvaju da 20-30 ljudi klikne i pošalje SMS jer će time vjerojatno ostvariti veći promet ZET-u nego što bi ga kontrolor ostvario da nađe jednog prijestupnika u tramvaju. Nadalje, ako se takva situacija događa dovoljno često i rizik otkrivanja bude dovoljno velik, tada će svatko kupiti kartu prije nego što uđe u tramvaj (ili nesporedno nakon što uđe). Nadalje, što se tiče samog koda, očito je da je način na koji se kod generira “razbijen” pa netko uspješno generira kodove koji prolaze provjeru (koja pak očito nije online). Osobno ne vidim problem da ti putnik pročita 5-6 znakova ili brojeva koje kontrolor utipka kako bi provjerio da li je karta ispravna.

Misao dana:
Stupid is as stupid does.