Iskreno me iznenadila spontanost srednjoškolskog prosvjeda, a još više me impresionirala brzina kojom je državna matura odgođena. Očito je da je Dragan Primorac, kojeg iz nekog razloga svi smatraju najuspješnijim ministrom u Sanaderovoj vladi više stvar dobrog marketinga nego stvarnih potignuća, a nekako si mislim ako je već pokupio sve lovorike na temu školstva (ili barem percipiranog napretka koji se navodno dogodio ali ga nitko nije vidio) onda bi morao prihvatiti i odgovornost za cijelu priču.
Iako mi se bolonjski proces konceptualno dopada (unatoč tome što implementacija značajno kaska i organizacijski ali i konceptualno za originalnom idejom, tj. dobrim se dijelom sve svodi na istu priču kao i ranije samo s novim imenom), činjenica je da je bolonja donijela ogromni stres u sustav s kojim se svi još uvijek bore. Priča o državnoj maturi, koliko se god činila sjajnom idejom očito kaska u provedbi, osobito ako znamo da su temelji za topostavljeni još u vrijeme koalicijske vlade, a provedbeni dokumenti koji su trebali biti poznati još 2006 godine do današnjeg dana nisu napravljeni. Pitanje je stoga što će se odgodom od godinu dana postići, jer proces za kojeg je predviđeno tri godine teško da možete sabiti u godinu dana.
Dakle, neovisno o ispravnosti koncepta državne mature, baš kao i s bolonjom; moglo bi se dogoditi da naglo uvođenje i “preko koljena” označi Primorca na isti način na koji je i Stipe Šuvar bio označeno i u stvari sinonim za jedan veliki promašaj u pkolstvu prije trideset godina (iako, ja se nikako ne bih složio da je Šuvarov koncept loš). Svaka promjena je teška i nailazi na ogromni i organizirani otpor, pa tako i ova inicijativa. Pitanje je samo da li je uloženo dovoljno truda da se ti otpori uklone ili barem otupe, ili se išlo sjekirom raditi po finoj mehanici. HDZ kao organizacija nikada nije bila poznata po suptilnim i dobro odmjerenim potezima, već im je brute_force metoda daleko bliža.
No, nije ovo dnevnik o školstvu, nego o ljudima koji su prosvjed istjerali. Kažu novine kako je riječ o ljudima koji su se spontano organizirali i to putem alata poput SMSa, Facebooka i interneta općenito; zajednički nazivnik za ovu generaciju klinaca koji dolaze je generacija Y – ukratko oni kojima su računala, internet i mobilni telefoni sastavni dio života od samoga početka (u odnosu na primjerice generaciju X, tj. one s kraja šezdesetih do početka osamdesetih koji u stvari stvaraju platformu koju generacija Y koristi). Generacija Y je dosada najškolovanija, američka statistika kaže:
- 97% posjeduje računalo
- 94% posjeduje mobilni telefon
- 76% koristi instant messaging
- 15% IM korinika su logirani 24 sata dnevno, 7 dana tjedno
- 34% koristi web kao primarni izvor vijesti
- 28% posjeduje blog, a 44% čita blogove
- 49% downloada muziku putem p2p servisa
- 75% studenata ima Facebook račun
- 60% posjeduje neku vrst portabl audio/video uređaja (iPod i slično)
Naravno, hrvatska Y generacija nešto kasni (zbog zakašnjenja uvođenja interneta, broadbanda, nižeg standarda, manje ponude sadržaja i ostalih faktora) cca. desetak godina, no osnovni elementi Y generacije su ovdje. I ono što je u stvar jedna od zanimljivijih obzervacija, je to što su voditelji “bunta” bili vrlo televizični, uspjeli su u svojih petnaestak sekundi odaslati svoju poruku. Dakle imaju spsobnost formulirati svoj problem u televizičnom formatu jedne ili dvije rečenice, čemu je najvjerojatnije uzrok korištenje SMSa gdje u malo prostora morate iskomunicirati ono što želite.
Čini mi se da ovo nije posljednji puta da se ova skupina ljudi obraća i rješava probleme koji ih muče.
Misao dana:
We’re the middle children of history…. no purpose or place. We have no Great War, no Great Depression. Our great war is a spiritual war. Our great depression is our lives.
Share the post "Generacija Y"