Categories
Politika

Čačić, HEP, Thompson i Sanader

Kao što ste mogli pročitati, promiješale su se karte u Varaždinskoj županiji i jučer je na skupštini donekle upitnog legaliteta predsjednik postao HSP-ovac čime je utrt put da se već na slijedećoj skupštini govori o Varaždinskom županu i budućoj ulozi Radimira Čačića. Mislim da je sasvim izvjesno kako će Čačić izvisiti kao Varaždinski župan i to nije dobro u predizbornoj godini. Ima tu više problema, naime prvi od njih je taj što je Čačić u proteklih nekoliko godina svoje vladavine pokrenuo impresivni broj JPPova (javno privatnih partnerstava) koji bi u funkciju morali doći ove i slijedeće godine. Objektivno, Varaždinska županija je jedno veliko gradilište kao uostalom i sve drugo čega se Čačić ulovi jer je njemu rješenje svakog problema gotovo uvijek skriveno u građevinskoj operativi i nekom povelikom objektu. Žao mi je što Čačić neće dočekati lokalne izbore u ulozi župana jer me zanima kako ima namjeru izglasati županijski budžet za 2009 kada će dobar dio tih JPPova početi dolaziti na naplatu. S druge strane, ne zavidim baš niti novim vladarima Varaždinske županije jer s jedne strane imati će (kako se priča) stotinjak domjenaka i prigodnih otvaranja ali isto tako moraju porazmisliti o problemu kako namiriti sve te stavke iz budžeta slijedeće godine.

Naravno, isplivala je i činjenica da su dva HNSova vijećnika prebjegli što je i omogućilo promjenu rasporeda snaga i dok se Čačić sada nešto ljuti na HSLS, objektivno rezultat ove situacija je rasplet nakon stranačkog sabora od prije nekoliko mjeseci.

Nikome nije jasno koliko je struja u stvari trebala poskupiti, a još je manje jasno zašto bi se to moralo dogoditi. No naša brilijantna vlada odlučila je napraviti socijalnu mjeru protiv poskupljenja struje koja zahvaća (kako novine kažu) impresivnih 50% kućanstava u državi. Dakle, vlada će HEPu pokriti razliku od trenutne cijene struje do cijene struje nakon poskupljenja. To znači da će HEPu za kućanstvo koje troši do 2.000kwh uplatiti maksimalno 400kn (barem tako ispada po tarifnom cjeniku HEPa). Ova logika je doslovce suluda i besmislena i općenito jedna od apsolutno najglupljih koje je ova vlada ikada osmislila; socijalna pomoć se jednostavno ne radi na ovakav način. Energija za početak nije socijalna kategorija, 50% stanovništva nema socijalne potrebe a tih 166mil kuna koliko će to koštati (na razini cijele godine za cijelu državu) baš i nije neki novac. Populizam do te mjere da bi se netko morao uputiti do wikipedije i promijeniti definiciju. Sramota. Ajde, jedina dobra stvar u cijeloj priči je da ćete sada plaćati manji račun u svojim vikendicama (toliko o socijalnoj mjeri).

Bacite pogled na nesvakidašnju priču inspektora MUPa Josipa Gašparca koji je suspendiran zbog toga jer je prijavio Thompsona da bi “s vrha” ukinuli njegovu prijavu “jer su prestali razlozi” da bi se on pobunio i zaradio suspenziju. Volim gledati pravnu državu na djelu.

I posljednje, jedna umirujuća vijest. Božo Sušec kaže kako je sasvim OK ugostiti Ivu Sanadera da komentira utakmicu (kak je to zgodno da se baš poklopio sastanak s austrijskim predsjednikom i utakmica :). Dakle to je OK, navodno je i Berlusconi sudjelovao u takvim emisijama (barem 40-50 puta kaže Sušec iz čega zaključujem kako čovjek očito više gleda talijansku televiziju nego HRT što je obzirom na kvalitetu programa u posljednje vrijeme donekle i logično).

Misao dana:
Kada bi idioti letjeli, zgrada Vlade bi bila aerodrom.

Categories
Muzika Video

Zašto brinuti?

[youtube]http://youtube.com/watch?v=im2SoltmZEc[/youtube]

Danas je u Zagrebu Mark Knopfler, legendarni gitarist Dire Straitsa, neću ga ići pogledati ali sam solidarnosti radi ubacio jučer jednu kompilaciju u auto čisto da ponovim gradivo.

Dire Straitsi su mi nekako nedefinirani između nekog radničkog rock-n-rolla i countrya, a definitivno ih krasi ta jedinstvena i karakteristična Knopflerova gitara. Njihovi tekstovi također nisu za baciti i neki od meni najdražih citata su upravo iz ove pjesmice (koja se zove Why worry). Obično kada stavljam tekstove pjesama znam podebljati stihove koji su mi osobito “jaki”, no u ovome slučaju bih morao podebljati cijelu pjesmu pa to i nema baš nekog smisla.

Baby I see this world has made you sad
Some people can be bad
The things they do, the things they say
But baby I’ll wipe away those bitter tears
I’ll chase away those restless fears
That turn your blue skies into grey
Why worry, there should be laughter after the pain
There should be sunshine after rain
These things have always been the same
So why worry now

Baby when I get down I turn to you
And you make sense of what I do
I know it isn’t hard to say
But baby just when this world seems mean and cold
Our love comes shining red and gold
And all the rest is by the way
Why worry, there should be laughter after pain
There should be sunshine after rain
These things have always been the same
So why worry now

Categories
Muzika Video

Zašto ljudi idu na koncerte?

U utorak sam otišao na VIP InMusic festival kako bih čuo (još jednom) Nick Cave-a. Ovo mi je treći Caveov koncert na kojem sam imao prilike biti i u stvari to je i treći način na koji sam slušao Cave-a budući da sam ga prvi puta slušao s Bad Seedsima u Ljubljanskom Tivoliju, pa potom u smanjenom sastavu u Lisinskom i sada u festivalskom okruženju na Jarunu.

Vidim da je puno ljudi sretno i veselo s festivalom, no ja mislim da nije normalno da se četrdesetak minuta čekalo na ulazu u festival i to samo zato jer su lokalne hostese imale zadatak svakome osobno zakvačiti festivalsku narukvicu (unatoč činjenici da je to bilo provjereno još jednom nekoliko metara dalje). Iznimno loše riješenje koje je rezultiralo time da sam zakasnio na barem prve tri pjesme.

Anyway, gledajući Cavea s neke sigurne istance od pedesetak metara od pozornice, djelomično pokisao i frustriran od dugotrajnog čekanja za ulazak zapitao sam se koji je mogući smisao odlaska na koncerte?

[youtube]http://youtube.com/watch?v=4f6wzGpFKUQ[/youtube]

Naime, kupite primjerice CD od Cave-a i potom ga možete poslušati u miru svojega doma (na stereo sustavu kojeg jeste ili niste kompletirali godinama) ili pak u automobilu ili na svom iPodu koristeći pritom Etymonics research slušalice (trust me, nikada niste čuli ništa slično dok niste probali Etymonics research slušalice). Dakle nekakav vrhunski sound (plaćen 130kn na CDu ili nešto sitno lipa ako koristite bit torrente) ste odlučili zamijeniti za iskustvo koje košta 300kn da bi vas gnjavili na ulazu, kako bi pokisli i slušali Cave-a na festivalskom razglasu s 50 metara udaljenosti?

Da li je to blizina s umjetnikom kojoj stremimo, pa očekujemo da Cave podijeli nešto svoje magije s nama, a koja na neki misteriozni način ne bude zatočena u tom CDu ili 192kbit varijabilno sempliranom MP3ju? Pojma nemam, no činjenica je da sam beze neke pretjerane grižnje savjesti voljan potrošiti 3x veći novac kako bih kao ovoga utorka na kiši promatrao i slušao Nick Cave-a.

Inače kada sam već zapeo na ovom neodgovorenom pitanju, vrijedi spomenuti da ja primjerice imam ugrađeni afinitet prema live izvedbama koje u pravilu preferiram u odnosu na studijske. Live mi se čini nekako drugačijim i snažnijim (ne uvijek ali uglavnom). Prije nekoliko dana sam u autu stavio Live Seeds CD koji na sebi ima između ostalog i pjesmu koja se zove “New morning”, pjesma koja sjajno zvuči na live snimci i ne toliko spektakularno u originalu (koji se pak nalazi na Tender prey).

I posljednje, čemu tolika fiksacija s Caveom? Može biti da sam njime bio indoktriniran u mladosti (btw. otpjevao nam je “Ship song” ili kako ja to zovem pjesmu o ovcama koja je bila aktualna u doba kada sam ja izlazio po klubovima, a ima tome i više nego što se je ugodno sjetiti). No ako pratite njegove tekstove onda vam je jasno da Cave vrlo često koristi različite biblijske motive, svaka njegova (ili skoro svaka) je priča sama po sebi (nema on baš previše sladunjavih ljubavnih), no njegova prvenstvena kvaliteta je da je u stanju govoriti/pjevati u pridjevima.

Take a litle walk to the edge of town
Go across the tracks
Where the viaduct looms,
like a bird of doom
As it shifts and cracks
Where secrets lie in the border fires,
in the humming wires
Hey man, you know
you’re never coming back
Past the square, past the bridge,
past the mills, past the stacks
On a gathering storm comes
a tall handsome man
In a dusty black coat with
a red right hand

Taj njegov talent naracije me fascinira, a osobito je očigledan u njegovoj knjizi And the Ass Saw the Angel, gdje je to dovedeno do maksimuma.

Misao dana:
Father, why are all the children weeping?
They are merely crying son
O, are they merely crying, father?
Yes, true weeping is yet to come