Categories
Putovanja Video

Chicago 2007

Eto mene dakle u Chicago-u. Putovanje je prošlo dosadno, znam da nije nešto ali kada se vozite avionom, dosada je kvaliteta koja se traži. Krenuo sam sa zagrebačkog aerodroma koji se u nekim svjetskim okvirima može uspoređivati s malo većim autobusnim kolodvorom, zaglibio na Heatrowu u bezgraničnim security provjerama (malo je bila frka s vremenom, gužva povelika, pa sam u panici hoću li stići na let zaboravio skinuti remen i bberry pa sam zaradio i dodatni security check te test na eksplozive – apparently moj bberry je siguran i neće eksplodirati).

Do US of A sam letio sa United Airlines u Boeingu 777 i sjedio sam na predzadnjem sjedalu u avionu (što znači da sam bio blizu neograničene količine pereca i Coca&Cola-a), u avionu sam pogledao 300 koji svakako preporučam vidjeti (genijalan film, ali genijalan, sjajna fotografija, odlična priča i još bolji dijalozi), još jednu komediju s Will Ferrelom (nešto o klizanju, film nije toliko dobar da odete u kino radi njega ali dovoljno dobar za videteku ili subotnji film na TVu), dovršio sam Malcolm Gladwellov Blink, i Nosferatu od Roberta Dohretya (dio Area 51 serije). Zanimljivo da Nosferatu u jednome času govori i o dijelu Grčke povijesti koja je opisana u filmu 300.

Stigao u Chicago u 15h po lokalnom vremenu (dakle oko 22 po zagrebačkom), zaglibio na imigrationu gdje je također bila gužva i potom čekao kofer nekih sat vremena i taman kada sam izgubio nadu i pretpostavio da je završio u Murmansku sletio je kroz otvor na stropu u moje ruke. Odsjedam u Hyatt Regency Chicago hotelu koji je smješten doslovce u centru grada, točno na mjestu gdje Michigan avenue završava a počinje glasoviti Magnificent mile. Hyatt nema shuttle autobuse do O Hare aerodroma pa sam bio prisiljen koristiti uobičajeni autobus koji se nije pojavio tako da sam na kraju podijelio taksi s nekom starijom židovkom koja se taman vratila iz Izraela i nakon 24 sata putovanja je imala štogod za zamjeriti customer servisu autobusne kompanije, te nekom curom koja se vratila iz Kine i kako se činilo po broju kofera dramatično dodatno narušila uvozne kvote kineske robe u ameriku.

Temperatura je blizu 40C i za nas koji se odjevamo u crno nije baš idealno vrijeme za šetanje.

Snimio sam jučer navečer tijekom šetnje Millenium park koji me prije dvije godine fascinirao, pa sada i vi možete vidjeti gdje se krećem. Večeras je kick-off party konvencije na kojoj sudjelujem, no o tome više u slijedećih nekoliko dana.

Misao dana:
Whether we look at the glass as half empty or half full it doesn’t matter- both reveal our inherently human condition – we all are missing something – what you use to fill the emptiness will make the difference… for eternity.

Categories
Putovanja Video

Putovanje u (ne)poznato

Dok vi ovo čitate, ja sam krenuo na putovanje koji će trajati osam dana, malo je nejasno da li se radi o odmoru ili poslu jer je u mom slučaju granica između jednog i drugog vrlo mutna.

Ono što sam napravio je da sam si kupio malenu video kamericu (doista jeftinu), koja snima samo na SD kartice i s kojom mislim snimiti faze mog putovanja te ih potom imam namjeru objaviti ovdje (u dnevnom ritmu, ako to bude moguće). Dakle, poanta cijelog manevra je da pratite gdje ja to točno putujem, a potom da vidite i što sam to točno radio (jer je i jedno i drugo, barem meni, strašno zabavno i ako sve bude OK i poprilično neuobičajeno).

Misao dana:
It can hardly be a coincidence that no language on earth has ever produced the expression “As pretty as an airport.”

Airports are ugly. Some are very ugly. Some attain a degree of ugliness that can only be result of a special effort. This ugliness arises because airports are full of people who are tired, cross and have just discovered that their laguagge has landed in Murmansk (Murmansk airport is the only known exception to this otherwise infallible rule), and arhictects have on the whole tried to reflect this in their design.

They have sought to highlight the tiredness and crossness motif with brutal shapes and nerve-jangling colors, to make efortless the business of separating the traveler forever from his or her luggage or loved ones, to confuse traveler with arrows that appear to point at the windows, distant tie racks, or current position of Ursa Minor in the hight sky, and wherever possible to expose plumbing on the grounds that it is functional, and conceal the location of departure gates, presumably on the grounds that they are not.

Categories
Politika Putovanja

Karlina lista

U srijedu u 20:15 sati na drugom programu HTVa biti će prikazan dokumentarni film Karlina lista. To je dokumentarac o Carli del Ponte i njezinim naporima da iza rešetaka spremi ratne zločince. Dokumentarac je za nas zanimljiv ne samo radi toga što daje perspektivu razlike u odnosu na Haag između Hrvatske, Srbije i Bosne – nego i neposredno govori o tome što je vlada Ive Sanadera učinila kako bi se Ante Gotovina našao u Haaškom pritvoru.

Haag i Haaški sud nisu teme o kojima pišem, no ono što je u dokumentarcu zanimljivo je usporediti odnos vlade Ive Sanadera i Haaške tužiteljice sa Sanaderovim nastupom za potrebe “domaćeg tržišta”. Pogledajte dokumentarac jer bi se mogli iznenaditi.

Misao dana:
We who have seen war, will never stop seeing it. In the silence of the night, we will always hear the screams. So this is our story, for we were soldiers once, and young.