Categories
Priroda i društvo

Zar smo već u NATOu?

U jednoj davnoj diskusiji, jedan od hrvatskih političara mi je otprilike izrekao tvrdnju kako se zaostalost neke zemlje između ostalog može mjeriti i razinom osiguranja koje ti isti političari dobijaju. U posljednjih nekoliko godina imali smo dosta prilika testirati tu teoriju, a sve je negdje počelo u času kada je 1994 godine papa posjetio hrvatsku, a kada je u cijelom Zagrebu bilo zabranjeno voziti automobil nekoliko dana. Prošle smo godine imali summit u Zagrebu za kojeg je bilo obećano da neće ponoviti kolaps od prije dvije godine kada je također bio neki meeting u Zagrebu. Naravno, ništa se od toga nije desilo i ako ste bili zarobljeni svega dva sata u prometu to i nije u stvari bilo tako strašno.

buy cialis
generic paxil
order xenical
purchase celexa
cheap clomid
purchase acomplia
cheap nexium

Sjećam se primjerice da su se mjere blokiranja prometnica koristile i kada je primjerice Carla del Ponte bila u Zagrebu,  unatoč tome što je primjerice po nizozemskoj nitko ne doživljava i može se voziti u koloni kao i svi ostali. Naš vrli premijer, predsjednik sabora i predsjednik države uredno blokiraju promet (povremeno, ipak ne uvijek). Predsjednik države nam primjerice ujutro u 8 sati (možda koju minutu ranije) kreće ispred svoje kuće u Ilici u koloni od tri automobila, vozeći se u suprotnom smjeru po Ilici do Britanca i tamo uzbrdo do Pantovčaka. Sanader se pak u slično vrijeme (iako on nije precizan kao Mesić) sjuri iz ženine kuće također na Britanac pa onda zapali u nepoznatom smjeru (vjerojatno također Ilicom u suprotnom smjeru do Mesničke), a za Luku Bebića pojma nemam i iskreno me nije briga, no i on vjerojatno ima tri automobila u svojoj koloni.

Za one koje zanima, evo malo detalja o automobilu američkog predsjednika aka. Cadillac One, predsjednička kolona se obično sastoji od 35+ automobila(što smo jučer vidjeli), a za one koji žele znati više možda je dobro da malo progooglate na temu predsjedničkih vožnji i prometnih čepova koje oni stvaraju jer će vam vrlo brzo biti jasno da se nikada (i nigdje, pa čak niti u izraelu) ne blokira promet na način na koji se to radilo kod nas – što nas dovodi na početnu tezu anonimnog političara s početka ovog teksta.

Eh, i da na ovaj polukompletan tekst dodam još dvije stvari:

  1. Loše sam noćas spavao jer me nekoliko puta probudio zvuk aviona. Naime, čini se kako su američki avioni nadlijetali zagreb cijelu noć kako bi George W. Bush mirno spavao. Nije mi točno jasna poanta toga niti eventualni scenarij u kojem bi ti avioni bili upotrijebljeni no ono što je očito je da su strani vojni avioni nadlijetali središte grada (zadnji puta kada se to desilo svi smo sretno i veselo pucali po njima) i obzirom da su to bili vojni avioni pretpostavka je i da su bili naoružani a ne da su išli u panoramsku vožnju. E sada, zanima me tko u ovoj zemlji smije dozvoliti takvu situaciju u kojoj strani avioni imaju (očito u određenim uvjetima) pravo pucati po nekome (recimo, odluče skršiti WestIn zato jer je konobar donio predsjedniku fatalni perec? Tek toliko o suverenitetu.
  2. Vidim da je TV u više navrata koristio i pokazivao snimke gdje Laura Bush govori o mr. Excitement i o sebi kao Desperate housewife. Ono što su propustili navesti u oba slučaja je kada je to snimljeno. Naime riječ je o tzv. corespondent dinner, događaju koji se organizira jednom godišnje i u kojem predsjednik tijekom večere zabavlja novinare. Moj jučerašnji post je bio snimka večere gdje je govorio Stephen Colbert čiji su govor pisali deseci profesionalnih komičara, baš kao i govor Laure Bush.

Misao dana:
We have a firm commitment to NATO, we are a part of NATO. We have a firm commitment to Europe. We are a part of Europe.

Categories
Politika

O Haaškim presudama

Vidim da mnogima nije jasno što se to oko Haaga događa (eto primjerice Vladimiru Šeksu koji jučer s pozornice proziva Haaški sud). Iskreno, nisam niti ja znao ali zato svima preporučam da bace pogled i pročitaju posljednjih nekoliko dnevnika autora opinioiurisa na pollitici.

Svi smo gledali brdo američkih court_drama serija i svi znamo da se nedjelo mora dokazati beyond_reasonable_doubt, no spin koji je dobila haaška presuda ide u smjeru kako sud nije odradio svoj posao kako spada. No, malo pažljivijom analizom totalno je jasno nekoliko stvari:

  • tužiteljstvo nije uspjelo dokazati navode optužnice
  • sud je prilikom određivanja kazne koristio zakone koji je najpovoljniji za optuženike

Haaška presuda nije dakle problem suda, nego tužiteljstva koje je loše obavilo svoj posao. Postavlja se naravno pitanje zašto su to tako napravili. Jedan od mogućih odgovora je taj što je cijela Haaška priča unaprijed dogovorena, svi moraju dobiti malo po prstima i to je to. Iskreno sumnjam u tako nešto. Drugi mogući scenario je da je tužiteljstvo doista zabrljalo s optužnicom i dokaznim materijalom, te su optužnice koristili kao sredstvo pritiska filajući ih nedokazivim djelima i tvrdnjama koje na sudu nisu jednostavno prošle. Postavlja se ovdje naravno i pitanje odgovornosti hrvatske vlade, budući da je upravo ona zadužena za suradnju sa sudom (i tužiteljstvom).

Moje je mišljenje kako je Vlada koristila Haaški sud isključivo kao politički alat u domaće svrhe, dok je suglasje s Haagom uglavnom napravljeno radi pristupanja EU budući da je Carla del Ponte koristila Haag kao polugu pritiska na Hrvatsku. Zajedničko i Carli i Sanaderu je to što Haagu pristupaju kroz političku dimenziju, a ne kroz nekakvu kriminalno-pravno-praktičnu suradnju, pa se stoga jako dogovaraju putem novina i vidljivih press konferencija na kojima se dogovaraju velike stvari, dok u pozadini se ne događa ništa ili vrlo malo toga, te stoga teret dokaza pada na ono čime je tužiteljstvo raspolagalo a truda s naše strane da se zločini dokažu je bilo vrlo malo ili ništa. Može biti da se s time slažete ili ne, no činjenica je da je Vlada surađivala s Haagom na ovoj problematici, onda bi odavno znala da teret dokaza nije dovoljno dobar da bi osigurao pravičnu i očekivanu presudu. Danas svi glume iznenađenje, iako su plaćeni da taj posao obave i po svoj prilici morali su ga znati odavno.

A da ne spominjemo pitanje samih presuda, koje su određene prema mjerilima hrvatskih zakona te da su isti ti ljudi suđeni u hrvatskoj, sva je šansa da ne bi dobili niti dana više nego što su dobili u Haagu. Bizarno, zar ne?

I danas, Ivo Sanader inzistira na odlasku u UN, ignorirajući pritom činjenicu da nije obavio svoj dio posla kada se to od njega očekivalo, a sada mu je to taman došlo ko naručeno da digne malo retoriku kojom je vladao u vrijeme svojeg oporbenog staža (pa mu je i Milanovi stoga lijepo rekao da im samo pošalje govor s rive). Manje-više Sanader je napravio puni krug i s radikalnih stavova splitske rive, preko totalne prodaje suvereniteta neposredno se pred izbore vraća na one iste pozicije s kojih je krenuo u osvajanje vlasti. Primitivno, ali efektno, moram priznati.

Eh, i sada kao zadnje, promatrajući odjednom silnu potrebu Sanadera da se producira u UN-u, podsjetio bih ga na jedan intervju kojeg je dao Jutarnjem listu, a koji je uredno objavljen i na stranicama Vlade, a koji kaže doslovce slijedeće:

Tko će u Vladi biti zadužen za odnose s Haaškim sudom?

Ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt, jer smo odlučili depolitizirati taj posao. U Savjetu će biti još nekoliko ministara i stručnjaka. Suradnju s Haaškim sudom treba svesti u okvire pravne suradnje i u skladu s tim smo i Ured za suradnju s Međunarodnim kaznenim sudom ukinuli kao samostalno tijelo. Taj ured sada djeluje u okviru Ministarstva pravosuđa kao zasebna uprava, a vodi je Jakša Muljačić, kao pomoćnik ministra, čovjek koji je i do sada radio taj posao u Uredu.

Kada Carla Del Ponte dođe u posjet Zagrebu, sigurno će željeti sastati i s predsjednikom Vlade i s ministrom vanjskih poslova.

Nema razloga da se i to ne ostvari, ali njezin službeni partner u razgovorima bit će ministrica pravosuđa

Kako to da ste tako osjetljivo i važno političko pitanje kao što je suradnja s Haaškim sudom prepustili ministrici Vesni Škare-Ožbolt koja nije član vaše stranke?

Državom ne upravlja stranka, nego Vlada, a ministrica pravosuđa je članica ove vlade i radit će ono što u Vladi dogovorimo.

Toliko o tome. Ako ste shvatili što je time rečeno.

Misao dana:
Law and justice are not always the same. When they aren’t, destroying the law may be the first step toward changing it.

Categories
Politika Putovanja

Karlina lista

U srijedu u 20:15 sati na drugom programu HTVa biti će prikazan dokumentarni film Karlina lista. To je dokumentarac o Carli del Ponte i njezinim naporima da iza rešetaka spremi ratne zločince. Dokumentarac je za nas zanimljiv ne samo radi toga što daje perspektivu razlike u odnosu na Haag između Hrvatske, Srbije i Bosne – nego i neposredno govori o tome što je vlada Ive Sanadera učinila kako bi se Ante Gotovina našao u Haaškom pritvoru.

Haag i Haaški sud nisu teme o kojima pišem, no ono što je u dokumentarcu zanimljivo je usporediti odnos vlade Ive Sanadera i Haaške tužiteljice sa Sanaderovim nastupom za potrebe “domaćeg tržišta”. Pogledajte dokumentarac jer bi se mogli iznenaditi.

Misao dana:
We who have seen war, will never stop seeing it. In the silence of the night, we will always hear the screams. So this is our story, for we were soldiers once, and young.