Categories
Politika Priroda i društvo

Izmješane vijesti

  • Branko Vukelić, navodni ministar gospodarstva, karlovčanin i dokazani kupac vijećnićkih glasova (za 20.000kn mjesečne rente do kraja mandata) a poznatiji po tome što je predsjednik NO Brodosplita koji ne nadzire Brodosplit, predstavio je novinarima i Nacionalnom vijeću program za suzbijanje korupcije (piše javno.com). Bacite pogled na dokument i uočite kako pojedina rješenja direktno potpomažu korupciju.
  • Hrvatski samokres HS2000 je ponovno sam kresnuo (piše Večernji). HS2000, navodno najbolji pištolj na svijetuopalio je u posljednjih nekoliko mjeseci nekoliko puta (a nekoliko ljudi je i stradalo). Dubravko Gvozdanović (sudski vještak za oružje) je na tu temu rekao: “Problem je u tome što ljudi koji rade u MUP-u, MORH-u i zaštitarskim službama nisu osposobljeni za rukovanje, ne samo s HS-om, već oružjem općenito. Pa ne možete ljudima dati nešto što je svemirski brod među oružjem, a ne osposobiti ih za rukovanje njime.”. Problem s tom izjavom je u tome što je samokres opalio i u nekim čudnim situacijama – dakle u čekaonici MUPa, pa potom čisteći pištolj jedan policajac je ranio sebe i svog oca, neki dan je zaštitar AKDa opalio metak, prije tri i pol mjeseca zaštitar PBZa je također opalio metak, a i jedan zaštitar Sokol Marića je također slučajno opalio prošlog studenog i da bi šlag stavili na kraj, prije nekoliko dana jedan od naših vojnika u Afghanistanu je također stradao čisteći pištolj. Dakle, osim što svi hvale naše “afghanistance” kao best&brightest (odmah se sjetim ministra Rončevića kako laktom gura vojnika “koji nije brao ljubičice”), nije mi nikako jasno kako se čisti pištolj s metkom u cijevi? Ne razumijem se u oružje ali ipak nemojte vrijeđati moju inteligenciju! (osim toga, koliko je ljudi stradalo u istome razdoblju baratajući ili čisteći bilo koje drugo oružje?)
  • Novinari Tportala su proanalizirali životopise naših ministara pokušavajući ih zamisliti u diskusiji s njihovim EU sugovornicima – rezultati su porazni jer dobar dio ministara ne govori uopće strane jezike ili ih govori “pasivno” (štogod to značilo), a prosjek kvare u principu jedino Kolinda Grabar Kitarović i naravno sveprisutni, nepogrešivi i općenito najbolji premijer kojeg smo ikada imali (s minijaturnom šansom da ga netko ikada nadmaši) Ivo Sanader. Moj pogled na našu ministarsku ekipu sam napisao u veljači pod naslovom Dirty dozen.

Ne znam kako vi, ali čini mi se da ćemo o samokresu još čitati, i to ne po dobrome (kao da se o pištolju ikada nešto lijepo može pročitati).

Misao dana:
Last night I played a blank tape at full blast. The mime next door went nuts?

Categories
Priroda i društvo

Sindrom apstinencije

Ovo slijedeće nije moj tekst, nisam ga čak niti preveo (preveo ga je moj prijatelj Arsenyev kojeg sam jučer sreo u Bogovićevoj), to je tekst koji je u originalu pisan na španjolskom, da bi potom bio preveden na rusku i tek naposlijetku na hrvatski. Iskreno, znao sam ja za nekog tamo Kurt Vonnegut-a ali više na razini pattern recognitiona nego stvarnog popisa nekih društvenih i ostalih dostignuća dotičnog čovjeka. Da je lik faca to se pokazalo očigledno sada kad je umro jer nema bloga koji drži do sebe a da nije napisao nešto na tu temu (pa se i ja tom neformalnom meme-u pridružujem).

Tekst je interesantan i intrigantan i barem dijelom upotrebljiv da opiše jednu drugu ljudsku dramu koja se  (čini se) u ovim satima privodi kraju:

Sindrom apstinencije

U noći s utorka na srijedu u New Yorku, u svojoj 84. godini, umro je poznati američki pisac Kurt Vonnegut.
____________________________________________

Prije mnogo godina još sam bio naivan i vjerovao sam u to da će jednom Sjedinjene Države postati humanije i razumnije, kao što su maštali mnogi pripadnici moje generacije. Maštali smo o takvoj državi u vrijeme velike depresije, kada nije bilo posla, a kasnije smo se borili i često umirali za svoju maštu u vrijeme drugog svjetskog rata, kada svijet nije postojao.

No danas nije ostalo ni malo nade u to da će Sjedinjene Države postati prijateljska i razumna država. To je zato što vlast kvari ljude, a apsolutna vlast ih kvari apsolutno. Ljudska bića su čimpanze koje se opijaju vlašću do ludila. Ako kažem da su naši vođe čimpanze pijane od vlasti, hoću li potpuno uništiti moral naših vojnika koji ratuju i umiru na Bliskom istoku? Njihov moral, kao i tijela mnogih od njih, se već razletio u komadiće. S njima postupaju kao što razmaženo dijete postupa s igračkama koje je dobilo na dar za Božić. Sa mnom tako nikada nisu postupali.

Kada doživite moje godine, ako ih doživite – a meni je 81 godina – sjetit ćete se svog djetinjstva i poželjet ćete upitati svoju odraslu djecu što je smisao života. Moguće je da mnogi ljudi koji upravo čitaju ove redove imaju toliko godina koliko i moji unuci. Njima su, kao i vama, prodavali demagogiju, varale su ih svemoguće korporacije i vlade, izrasle iz Baby Boom generacije (poslijeratna generacija: generacija 68. godine, rocka, hippie i yuppie pokreta, kontra-kulture, eksperimenata s narkoticima, generacija komuna i studentskih pokreta. Na neki čudan način, mnogi pripadnici te generacije su zauzeli rukovodeća mjesta u međunarodnim korporacijama i vladama raznih država).

Upitao sam svog sina Marka kako on shvaća život. Moj sin, pedijatar, je odgovorio svom potrošenom ocu: «Oče, mi smo ovdje radi toga, da bismo jedan drugome pomogli proći kroz sve ovo, što god to bilo.»

Dobar odgovor, nema što, gotovo poput one izreke «odnosi se prema drugima kao što želiš da se oni odnose prema tebi». Mnogi smatraju da ju je izrekao Isus zato što ona podsjeća na način kako je on volio govoriti. No zapravo ju je izrekao Konfucije, još 500 godina prije rođenja najvećeg i najhumanijeg čovjeka po imenu Isus Krist.

Osim toga, uz posredništvo Marka Pola, Kinezi su nam poklonili makarone i formulu za barut. Kinezi su bili toliko glupi da su upotrebljavali barut samo radi vatrometa. A čitav svijet je tada bio toliko glup da na jednoj njegovoj polovini nisu imali pojma da postoji i druga.

No vratimo se Konfuciju, Isusu i mom sinu Marku, koji je rekao da ukoliko se budemo humanije odnosili jedni prema drugima, možda nam svijet prestane nanositi toliko patnje. Jednu od meni najdražih fraza sam čuo od zemljaka iz moje rodne savezne države Indijana, Eugenea Debsa, kojeg je socijalistička stranka pet puta kandidirala za predsjednika. Za vrijeme jedne od svojih predizbornih kampanja on je rekao: «Do kad god bude postojala klasa obespravljenih, ja ću biti s njima. Dok god makar jedna duša trune u zatvoru, ja neću biti slobodan».

Vama je zlo od svega što podsjeća na socijalizam? Na primjer, od dobrih državnih škola i besplatnog zdravstvenog osiguranja? A od Kristove propovijedi ili deset blaženstava?

Blaženi su ponizni, jer će naslijediti zemlju.

Blaženi su milostivi, jer će biti pomilovani.

Blaženi su mirotvorci, jer će biti nazvani Božjim sinovima.

I dalje u tom duhu.

Ovo se ponešto razlikuje od dogmi koje leže u osnovi politike republikanaca. I potpuno se razlikuje od stila Donalda Rumsfelda ili Dick Cheneya. Iz nekog razloga najveći kršćani nikad ne pomišljaju na Zapovjedi blaženstva. Ali zato vrlo često, sa suzama u očima, oni traže da lista deset zapovijedi bude obješena na javnim zgradama. Jasno, ovdje se radi o Mojsiju, a ne o Isusu. Nikada nisam čuo da je netko tražio da se negdje objese riječi njegovih propovjedi.

«Blaženi su milostivi» na zgradi suda? «Blaženi mirotvorci» na zgradi Pentagona? Nemojte me nasmijavati!

U našem divnom ustavu postoji jedan tužan nedostatak i ja ne znam što možemo napraviti da bismo to ispravili. Nedostatak je ovaj: samo luđak bi poželio postati predsjednikom. S druge strane, ako malo razmislimo, samo luđak bi poželio postati čovjekom ako bi imao mogućnost izbora. Eto, takve smo mi kvarne, lažljive, ambiciozne životinje koje ne ulijevaju povjerenje!

Ovo ljudsko biće se rodilo 1922. godine od rođenja Krista. Žto znači to «od rođenja Krista»? To je uspomena na jednog od pacijenata ove ludnice koju svi mi nazivamo Zemljom, kojeg je grupa drugih pacijenata pribila na drveni križ. On je bio potpuno svjestan kada su ti ljudi u njegove dlanove i stopala počeli zabijati čavle, i nastavili su to raditi sve dok se čavli nisu zabili u drvo. Zatim su podigli križ i postavili ga tako da i najniži čovjek u masi ljudi može vidjeti kako se razapet čovjek grči od boli.

Možete li zamisliti da se neki ljudi tako iživljavaju nad drugim čovjekom? Nema problema. Pa to je samo zabava. Pitajte predanog katolika Mel Gibsona koji je u napadu osjećaja saučešća nakupio čitav imetak, snimivši film o tome kako su mučili Krista. Riječi Isusa tu nemaju nikakvog značaja.

U vrijeme svog vladanja, osnivač anglikanske crkve Kralj Henrik VIII je naredio u javnosti skuhati živog falsifikatora novca. To je još jedan spektakl. Sljedeći film Mela Gibsona bi se trebao zvati «Falsifikator»: on će također potući sve rekorde gledanosti i zarade.

Jedan od rijetkih pozitivnih momenata današnjice: ako tvoju užasnu smrt pokažu na televiziji, znaj da ona nije bila uzaludna. Zabavio si nas.

A povijesničar Eduard Gibbon, koji je živio od 1737-1794. godine od rođenja Krista? U svoje vrijeme on je govorio o putu kojeg je prošlo čovječanstvo: «U stvari, povijest je uglavnom popis razbojništava, sumanutih postupaka i nesreće čovječanstva».

To isto bi se moglo napisati i u današnjem izdanju novina «The New York Times».

Sva velika djela svjetske literature govore o težini ljudskog postojanja: «Moby Dick», «Huckleberry Finn», «Ilijada», «Odiseja», «Zločin i kazna», Biblija, «Napad lake konjice».

Ipak, želio bih reći nešto u zaštitu čovječanstva: u svakom trenutku svoje povijesti, čovjek se nalazio tamo bez svoje volje. I svugdje u svijetu su bili na djelu ti ludi sistemi koji su svakog čovjeka mogli natjerati na lude postupke, iako u trenutku svog dolaska na svijet on nije bio lišen uma. U takve zamke koje vas očekuju možemo svrstati, na primjer, ljubav i mržnju, liberalizam i konzervatizam, automobile i kreditne kartice, golf i žensku košarku.

Bez obzira na to, čak i većim ludilom od golfa možemo smatrati suvremenu američku politiku u kojoj – zahvaljujući televiziji i na njenu korist – se možemo svrstati u liberale ili konzervativce.

A na kojoj ste vi strani? Jer to je praktičan zakon života, moraš biti na jednoj ili drugoj strani. Ukoliko netko od vas još nije odabrao, ja ću vam pomoći. Ako mi želite oduzeti oružje, zalažete se za mogućnost ubijanja fetusa, ako vas vesele brakovi homoseksualaca i čak ste im spremni poklanjati bijelu tehniku na njihovim vjenčanjima, ako stojite na strani siromašnih, znači da ste liberal. Što može biti jednostavnije?

Moja vlada je objavila rat narkoticima. No pogledajte: dva narkotika koji izazivaju najveću ovisnost i više od drugih razaraju ljudsko biće su potpuno dostupna.

Jedan od tih narkotika je, jasno, alkohol. Sam predsjednik George Bush je priznao da se aktivno natakao i klateći se u hodu proveo veći dio vremena od svoje 16. do 41. godine. U 41. godini, kako on sam kaže, javio mu se Isus i rekao mu da bi bilo dosta nalijevanja i ispiranja grla Pitralonom.

Drugim pijancima se obično pričinjaju ružičasti slonovi.

I znate li što ja mislim, radi čega njega toliko ljute Arapi? Oni su izmislili algebru. Oni su izmislili i brojeve kojima se vi i ja koristimo, uključujući i znak za beskonačnost – a toga se nitko drugi nije sjetio. Vi smatrate da su Arapi idioti? Probajte izvesti operaciju dijeljenja velikih brojeva koristeći rimske brojeve.

No mi štitimo demokraciju, zar nije tako? Slično tome kako su europski osvajači donijeli kršćanstvo indijancima, koje danas nazivamo «izvornim amerikancima».

Kako su se oni pokazali nezahvalnima! Kako nezahvalnima su se danas pokazali stanovnici Bagdada!

Stoga smanjimo još jednom poreze za najbogatije. Time ćemo na Bin Ladena baciti prokletstvo koje nikada neće zaboraviti. Ave, šefe! No taj šef zajedno s njegovim okruženjem ima toliko veze s demokracijom, kao i europljani s kršćanstvom. Mi, narod, nemamo mogućnost niti iskazati svoje mišljenje o tome što oni rade. Ukoliko još uvijek toga niste svjesni, reći ću vam da su oni opustošili državnu blagajnu, podijelili blaga svojim istomišljenicima po pitanjima vođenja rata i učvršćivanja nacionalne sigurnosti. Stigli su napraviti ogromne dugove vašoj generaciji i generaciji vaše djece, dugove koje će kasnije tražiti od vas da platite.

Nitko od nas nije stigao niti pisnuti dok su provodili to djelo pošto su isključili sve sisteme prijenosa signala koji su predviđeni ustavom: i predstavnički dom, i senat, i vrhovni sud, i FBI, i slobodnu štampu (koja se našla pod takvom kontrolom da je zaboravila i o postojanju prvog amandmana o slobodi govora), i suverenitet naroda.

No osim alkohola, marihuane, kokaina, heroina, postoje i drugi narkotici. I evo što ću vam reći: u životu sam samo jednom doživio takav osjećaj, kojeg ne može pružiti nikakav crack. To je dan kad su mi dali vozačku dozvolu. Razmaknite se, ide Kurt Vonnegut!

Moj automobil, «Studebaker», koliko se sjećam, se poput bilo kojeg drugog automobila i motora kretao uz pomoć narkotika koji izaziva najveću ovisnost i kojeg zloupotrebljavaju više nego druge narkotike: govorim o tekućem gorivu.

Kad ste došli na ovaj svijet, pa već i onda kad sam ja došao na ovaj svijet, čitava industrija je već beznadežno ovisila o gorivu kojeg će uskoro sasvim nestati. I tada će se pojaviti apstinentski sindrom.

Mogu li vam reći istinu? To jest, pravu istinu, a ne kao na vijestima?

Mi se svi nalazimo u stanju narkomanske ovisnosti o tekućem gorivu i stojimo na rubu sindroma apstinencije: ugasit će se svjetlo, nastupit će hladnoća, pustoš.

I poput svih drugih narkomana koji očekuju da će im svaki čas nestati narkotika, naši vlastodršci čine najstrašnija nedjela kako bi došli do te male preostale količine droge o kojoj su ovisni.

Categories
Priroda i društvo

Da li je Jugoslavija uopće propala?

Ima jedna misao koja me ganja već neko vrijeme, a koju sve do jutros nisam uopće uspio formulirati kako spada. Naime, kroz članke koje povremeno možete pročitati u novinama raščlanjuju se uloge pojedinaca u zbivanjima proteklih godina i morate doista biti slijepac da ne skužite kako se uporno spominju jedna te ista imena, ili pak svi gravitiraju prema istome krugu ljudi.

Primjerice, jutros me u mom RSS čitaču dočekao novi tekst na temu Slobodne dalmacije i njezinog vlasnika Nine Pavića koji pak govori o liku i djelu glavnog urednika Slobodne (bezcenzure je inače blog koji se pojavio dva mjeseca i zasada na njemu ima svega tri teksta koji se bave Slobodnom dalmacijom. Jedan klik dalje, o sličnome govori i Frederik u tekstu Berlusconi in Croazia, gdje se pak spominju čudnovata širenja Pavićevog carstva prvo prema turističkom sektoru a potom prije nekoliko dana u Hypo alpe adria consultants (inače spin-off tvrtku Hypo alpe adria banke, koja se po svemu sudeći, koristila za “pokapanje” čudnovatih plasmana i izbjegavanju detaljnije kontrole što hrvatske narodne banke, što i same austrijske centrale). E kada vam povežu tako nekoliko ljudi i imena, potom je teško zaobići Željka Peratovića koji prečesto da bi to bilo slučajno povezuje nepovezivo na stranicama svog 45lines, tako da nakon njegovog teksta možete samo pretpostaviti kako je matematička teorija “Six degrees of Kevin Bacon” u stvari previše pesimistična jer se u hrvatskim okvirima sve može svesti na svega jedan ili dva koraka, umjesto američkih šest.

No da bi dobili punu perspektivu, potreban vam je i povijesni pregled kojime iznimno dobro vlada anonimni AP, koji pak iznimno dobro vladasakrivenim društvenim odnosima sedamdesetih i osamdesetih kada su se formirali današnji klanovi i kada su prijateljske, školske ili obiteljske veze očigledon određivale budućnost ove zemlje.

I kada sve to skupa pročitate (ako imate vremena), nije teško zaključiti kako se cijelo vrijeme spominju apsolutno identična imena, pa nije teško izdvojiti trendove:

Koliki je udio kontinuiteta?

Opskrbni general JNA Izidor Štrok je već ranih šezdesetih obitelji osigurao bazu u Londonu.
SIV pod predsjedanjem Milke Planinc je 1981.g. iznio podatak o minusu stvorenu u 9 godina od tadašnjih više od 40 mlrd dolara – kud je tekao taj novac, koji danas na Hrvatsku alikvotno iznosi više od 20 mlrd dolara?
Afere Gaži osamdesetih su iznijele velike brojke.
ACY je stvoren i poslovao još izuzetnije od modela zadnjih 15 godina.
Sinovi najpristojnijih Mirka i Ive Latina su već investirali u Hrvatskoj a i vani.

HDZ je stranka kontinuiteta, kao i SDP. Ljudi su još više.
God. 1990.g. je pobjedio HDZ, SDP je bio drugi, HSLS treći a najviše osoba iz vlasti i na ključne pozicije su postavljeni sa 4. grupe KNS, sve još uvijek članovi SKH i kontinuiteta (Zagreb, INA, Pliva, ZABA …). Preko 90 % osoba su osobe kontinuiteta, uključujući N. Pavića i Todorića te vrh HDZ-a. Čak su legalno konstituiranu izvršnu vlast u Zagrebu usmeno smjenili (predsjednik izvršnog vijeća pok. Krešimir Mikolčić).

Zanimljiva je činjenica da su izvisile samo osobe bez kontinuiteta Kutle, Petrač i Zagorec.
Također je veoma zanimljiva činjenica o sustavnom stranačkom tumačenju. I da se striktno držimo formalnih naziva stranaka i udjela, tih 90 % osoba je bar iz dvije stranke a često i više. I zar je zanemarivo što navodne oporbene stranke upravljaju sa jedva nešto manje od stranke koja je na državnoj vlasti (npr. sada Zagreb sa više od 10 mlrd veoma nekontroliranog novca, INA, Osijek, Rijeka, Istra, Varaždin, Međumurje …).

Dakle čitajući sve to skupa nameće mi se pitanje, da li je Jugoslavija uopće propala, ili mi samo imamo percepciju da je više nema?

U gornjem tekstu naglasak je na Ninu Pavića koji je možda tijekom devedesetih mogao zaraditi novac kojime bi kupio primjerice adriatica.net, a strani suvlasnik je mogao isfinacirati kupnju Slobodne, no otkuda mu novac za Hypo alpe adria consultants koji po pesimističnim procjenama vrijedi 500mil EUR (3.5mlrd kuna), pa sve do negdje 1.5mlrd EUR (10mlrd kuna)? Postaje li, kako je to Frederik mudro pitao, Nino Pavić hrvatski Berlusconi?

Misao dana:
To understand reality is not the same as to know about outward events. It is to perceive the essential nature of things. The best-informed man is not necessarily the wisest. Indeed there is a danger that precisely in the multiplicity of his knowledge he will lose sight of what is essential. But on the other hand, knowledge of an apparently trivial detail quite often makes it possible to see into the depth of things. And so the wise man will seek to acquire the best possible knowledge about events, but always without becoming dependent upon this knowledge. To recognize the significant in the factual is wisdom.