Categories
Priroda i društvo

sound and vision… (3:05, David Bowie, Best of Bowie [Brazil], 2002)

Jučer sam krajičkom oka gledao Otvoreno i raspravu o narodnjacima, turbofolku ili kako se to već zove.

Ignorirajući hloverkine plesne pokrete na performance Siniše Vuce (što je ušlo u kategoriju koju bi srpski pesnik opisao sa “Sedim, Gledam, ne verujem”), čime se dotična svrstala (u po meni) pogrešni tabor i izgubila jednu količinu donekle pozitivnih bodova koje sam za nju rezervirao cijela priča je otišla u totalno krivom smjeru.

O narodnjacima sam tijekom posljednjih dvadesetak godina razmišljao dosta često i nisam našao efikasno rješenje za taj fenomen. Jedno od popularnijih rješenja bi bilo uvođenje poreza ili barem trošarina, no kako je riječ o vrlo subjektivnoj tematici teško da se mogu definirati precizne karakteristike koje bi jednu ili drugu muziku svrstale u narodnjake – a osim toga, tko sam ja (ili tko drugi) da kaže da su narodnjaci loši?

Može biti da žestoko griješim, no mislim da je slušanje narodnjaka intelektualna karakteristika pojedinaca (poput razlike između seljaka koji živi na selu i uzgaja žitarice vs. seljaka kao intelektualne osobine; dakle odraz primitivizma i odavno prevaziđenih stavova) uzrokovana lošom i nestimulativnom okolinom i nedostatnim školovanjem – pa je stoga jedini način da se toga riješimo školovanje, a za što će trebati vremena i vremena.

Eto, nema boljeg primjera nego Siniša Vuco koji je svojim intelektualnim izlaganjem razbio svake sumnje o sebi i svojem intelektu ili svojim stavovima (mislim, čovjek očito nije glup, no s takvim stavovima ne možeš uspješno funkcionirati u današnjem društvu – ili možeš?).

Užasavam se svega toga i teško mi je to gledati jer znam da smo demokracija i da su neki osjećaji koje mi bude takve emisije i takva ekipa ne samo zakonom zabranjeni nego i ženevskom konvencijom.

Gledam tu ekipu i mislim si o 4,5 milijarde godina evolucije i čini se da ništa nismo naučili :(

Anyway, imam sjajan web site posvećen narodnjacima, site je pravi biser hrvatskog interneta u cijelosti posvećen seljacima i onima koji se tako osjećaju (seljacima kao intelektualnoj osobini), site se zove Zeru-mozga, organiziran je kao wiki, a jedan od članaka na siteu se direktno bavi mojim od jučerašnjim idolom Sinišom Vuco. Link je legenda i toplo preporučam posjet, a nikako nemojte zaobići seriju članaka o degustaciji vina.

Misao dana:
Support bacteria – they’re the only culture some people have
Categories
Politika Priroda i društvo

bigmouth strikes again… (3:13, The Smiths, The World Won’t Listen, 1986)

Ako je državna uprava danas doista u štrajku kako ćemo mi skužiti razliku?

Misao dana:
Sometimes the best solution to morale problems is just to fire all of the unhappy people.
Categories
Priroda i društvo Religija

the night santa went crazy… (4:01, Weird Al Yankovic, Bad Hair Day, 1996)

Kao što je Scott Adams napisao danas na svome blogu; ako danas čitate ovaj blog onda vas vaša obitelj sigurno mrzi. Sretan Božić, a ako u tome ne uspijete, izdržite još koji dan do siječnja – uz malo truda uspjeti ćete.

(posebno je pitanje za one koji pišu blog na današnji dan)

Kada sam krenuo pisati jučerašnji prebožićni post krenuo sam pisati o tome kako Božić iz ljudi izvlači neograničene količine radosti ali i tuge, a rijetko koga ostavlja ravnodušnim (osim naravno ako ste pripadnik religije koja nema nikakve veze s božićem). No poanta božića odavno je prestala biti religiozna svetkovina, već je prerasao svoje originalne okvire i postao praznik obitelji (ne nužno obitelji kao takve, nego društva u kojem i s kojim živite). Upravo iz tog razloga su ljudi na božić vrlo sretni ili jako, jako tužni – jer na kraju dana (balade), nije toliko bitno niti kakvim ste uspjesima okrunjeni, kakve materijalne dokaze o svom bogatstvu imate nego tko će ostati iza vas.
Kako je to rekao jedan vrlo pametni lik; novci dođu i odu, ali klinci su jedino što ti ostane.

Bottom line bi bio da može biti da (kako su neki rekli), božić prepoznajemo po tome što coca&cola ima pola litre više, ili što očekujemo brdo uglavnom bespotrebnih poklona, na TVu gledamo reprize filmova koji se prikazuju samo na božić (eto jučer je opet bilo čudo na 34toj ulici, moj omiljeni božićni) i dobijemo desetine besmislenih i apsolutno nepersonaliziranih SMSova (eto, razglednice poginule u postupku); no bit božića je božićni obiteljski ručak, kojeg svi teško podnosimo ali ga svake godine uredno odradimo.

A ako slučajno nemate tog božićnog ručka; imate godinu dana da tu pogrešku ispravite do slijedeće prilike.

There is a sunshine after rain, there is a laughter after pain.
This things have always been the same, so why worry now.

Misao dana:
It wasn’t a dark and stormy night.
It should have been, but there’s the weather for you. For every mad scientist who’s had a convenient thunderstorm just on the night his Great Work is complete and lying on the slab, there have been dozens who’ve sat around aimlessly under the peaceful stars while Igor clocks up the overtime.