Categories
Muzika Ostalo Priroda i društvo

policy of truth… (5:14, Depeche Mode, Singles 1986-1998 (Disc 1), 1998)

Presložio sam si prije neki dan ikone u quick-launch bar-u i sada kako radim sve na slijepo klikćem po krivim programima i to neprilagođavanjem novom stanju me pomalo živcira.

Slušam zadnjih dana singl od Depeche Mode koji se intenzivno vrti po televiziji, radiju i ostalim medijima i stvar je baš OK. Sjećam se vremena kada sam DM smatrao alternativom i kada smo (čini mi se utorkom) odlazili u SC klub u Savskoj gdje me na proslavi jednog rođendana slavljenik u plesu na Personal Jesus, a koji se najčešće povezuje sa lamatanjem ruku i nogu (što se običavalo na Clashov Should I stay or should I go ili na Ultravoxov Vienna) opalio nogom u područje zgloba točno ispod koljena. Ne znam koliko ste upoznati s anatomijom, no kada vas netko pošteno opali u to područje onda ne možete disati neko vrijeme. U obje tuče u kojima sam u životu sudjelovao to je bio moj prvi potez i pobjeda je bila zagarantirana u prvoj sekundi (teorija bi bila da protivnik mora biti na podu u prve tri sekunde ili jurnjava, nisam baš neki atletski tip koji bi mogao osim na tehniku izvojevati pobjedu u nekom imalo ozbiljnijem sukobu). Likovi koji su me htjeli tući su to ionako zaslužili i ne treba ih previše žaliti, a u naletu na mene samo su pokazali nepoznavanje Sun Tzu-a i “Umjetnost ratovanja” koje kaže kako je najbolja stvar koju protivnik može napraviti je podcjeniti suparnika. Eto, na iznenađenje gore spomenutih oni su to napravili i na kraju još i pobrali batine. Strašno.

Anyway, drugi muzičar koji se zadnjih dana producira intenzivno po medijima je Robbie Williams. Ja sam inače vrlo isključiva osoba i čitam ili slušam samo stvari koje su mi na “approved list”, a Robbie Williams zasada nije na tom popisu iako ozbiljno razmatram da ga stavim.

No, stvar o kojoj sam danas htio pisati je oglas Iskoraka u kojem se polu-deklariralo 1200 homoseksualaca, transseksualaca i ostalih osoba drugačijih orijentacija (iskreno, meni neki od tih naziva nisu baš jasni i moram malo googlati da provjerim o čemu se u stvari radi; nekako sam mislio da ima manje kombinacija). Uočio sam kako na blogu ima priličan broj blogova koji se bave tom tematikom gdje ljudi vjerojatno pod krinkom anonimnosti malo slobodnije pričaju o svojoj orijentaciji, problemima i izazovima. Na mnogim od tih blogova ljudi na različite načine pokušavaju ilustrirati kako su homoseksualci (i svi ostali) u stvari totalno normalne osobe kojih se ne treba pretjerano bojati. Ja osobno nemam problema s time i “could not care less” , ali mislim da ta ekipa ima jako loš PR. Naime, kroz medije se stvorila slika kako su homoseksualci (i ostale gore spomenute osobe koje nisu nužno heteroseksualne orijentacije) osobe koje samo čekaju priliku da naprave neki party i orgijaju njih pedeset (ili više) od večeri do zore (bez ograničenja tko s kime koliko puta), te da homoseksualcu u principu ne bi smjeli okretati leđa, a nipošto se ne saginjati bez opasnosti da vam se nešto neočekivano ne dogodi.

Ja nekako mislim da to nije slučaj i da je to ekipa ista kao i svi ostali koji ne traže ništa drugo nego lijepu i stabilnu vezu; naravno da ima i ekipa koja teži gore spomenutim partyima, no takvih ima u svim taborima bez ikakve iznimke, uključivo i one koji očekuju upražnjavati svoje polu ili totalno nezakonite aktivnosti.

Ekipa bi fakat morala malo poraditi na svom imageu, pa bi im i prihvaćanje u javnosti bilo lakše.

Categories
Priroda i društvo

fragile… (4:35, Sting, All This Time (Live), 2001)

Ovo sa gripom je postalo zanimljivo, u samo nekoliko dana od mog posljednjeg posta pojavio se cijeli niz vijesti koji ukazuje na to kako je virus gripe došao do Rumunjske i Turske. Zapamtite kraticu H5N1 jer je to ime ptičje gripe, a za koju u indoneziji ima šest dokumentiranih prijelaza s ptice na čovjeka. Još jedno zanimljivo, polubeletrističko čitanje o konsekvencama pandemije možete pronaći na fluewiki.

Misao dana:
Give someone a fish, you feed him for one day. Teach him how to fish, and you lose a steady customer.
Categories
Priroda i društvo

the grip of disease… (4:12, Mission, Grains of Sand, 1990)

Nisam inače apokaliptični tip i općenito imam povjerenja da će stvari završiti na najbolji mogući način, no neke stvari me brinu (čisto da znate, brojevi dolje napisani su worst_case scenario, tako da bi moglo ispasti i bolje od ovoga :).

Prije nekog vremena pročitao sam knjigu (neki tehno triller) gdje se između ostalog pisalo i o virusima i mehanizmima distribucije virusa. Jedan od svakako najraširenijih virusa koje znamo je virus gripe. Iako su virusi gripe međusobno slični (kako bi ih inače kategorizirali kao gripe), jedno od njihovih svojstava je da kada obolite i ozdravite od jednog tipa niste imuni na nove mutacije. I tako nas svake godine zapuhne nas novi virus i svim tim različitim tipovima gripe je zajedničko to što svi potječu iz istog zemljopisnog područja, a to je otprilike područje južne azije odnosno kine (vijetnama, koreje i okolnih zemalja). Ne sjećam se zašto gripe počinju baš tamo, no bitno je to da se proširuju odande zbog redovne migracije ptica, pa tako gripa koja započne tamo, kroz koji mjesec uredno stigne i do naših krajeva – godinu dana kasnije virus mutira, te kao novi tip gripe ponovno započinje svjetsku turneju.

Ako ste malo pratili vijesti zadnjih mjeseci, vjerujem da ste naletili na vijest o ptičjoj gripi baš tamo negdje u predjelima vjetnama, koreje i kine, a svi koji o tome govore su nešto jako nervozni oko toga iako se radi samo o zaraženim kokošima.

Fora je u tome što povijest pokazuje kako se otprilike svakih stotinjak godina osim uobičajene zimske gripe pojavljuje jedna velika pandemija, te između dviju pandemija imamo dvije intenzitetom manje epidemije. Razlika između pandemije, epidemije i uobičajenog rasprostiranja gripe je postotak populacije koji bude zaražen virusom, te ako on prođe neki postotak govorimo o epidemiji, a ako prođemo još veću brojku tada je riječ o pandemiji. Obzirom da je od posljednje pandemije prošlo skoro pa stotinjak godina, te budući da je posljednja zabilježena epidemija bila 1968 – statistički gledano svakoga časa se očekuje nova epidemija (ako smo sretni) ili pandemija (ako se statisika pokaže točnom). Posljednja pandemija desila se 1918 godine i popularno je nazvana “španjolska gripa” te je po nekim statistikama ubila između 20 i 80 milijuna ljudi. Zaraznost pandemične gripe je čak do 50% (dakle polovica populacije izložene virusu će se zaraziti), dok je smrtnost po nekim podacima došla i do 12,5%. To ukratko znači da ako sada krene pandemija gripe, cca. 5-6% osoba izloženih virusu (ili jedna od dvadeset osoba) će umrijeti od gripe.

Postoji još problema s pandemijom u ovim vremenima, 1918 godine manje od 10% stanovništva je živjelo u gradskim središtima dok je danas taj postotak veći od 50%, te su gradovi idealno mjesto za brzo i efikasno rasprostiranje virusa. Slijedeći problem je komunikacija, jer 1918 godine trebalo je 6 tjedana od prvog zabilježenog slučaja gripe do pandemije u europi. Danas, s tisućama ljudi u avionu svaki dan, pretpostavka je da će od prvog registriranog slučaja do dolaska bolesti u naše krajeve proteći između dva i četiri tjedna, dakle objektivno toliko kratko vrijeme da će prvi slučaj tek biti identificiran kao početak pandemije.

No, svake godine se možete cijepiti protiv gripe, pa ako baš zaraza krene odjurite do doktora, cijepite se i problem riješen? Malo teže, naime, cjepivo za gripu se radi na način da se virus ubrizgava u kokošja jaja gdje se multiplicira, a nakon toga se jaje termički uništava kako bi se virus umrtvio te se potom u svojim sastavnim dijelovima ubrizgava kao cjepivo u organizam koje prepoznaje fragmente mrtvog virusa i stvara antitijela. Proces izrade cjepiva traje 5-6 mjeseci, a ukupni svjetski kapaciteti izrade cjepiva su na razini tri stotine milijuna doza; dakle manje od 6.6 milijardi stanovnika. Nemojte računati na cjepivo.

I sada da se vratim na gore spomenute kokoši u vijetnamu, postoji opravdani strah da će virus gripe koji trenutno postoji u tim krajevima mutirati i postati zarazan i za ljude, a taj virus po svojim karakteristikama ima sva obilježja i potencijal da postane pandemični tip gripe.

Na flu-wikie enciklopediji koja se bavi gripom nalazi se i jedan report na 32 stranice koji sve ovo skupa dokumentira do zapanjujućih detalja. Predlažem da pročitate jer će vam savjeti iz tog dokumenta potencijalno spasiti život.

Kao što napisah na početku, nisam sklon apokaliptičnim scenarijima niti sam lik koji paničari – no čitajući gore spomenuti report naježio sam se nekoliko puta jer mi se argumenti čine na mjestu i dobro dokumentiranim.

I za kraj, statistički, pandemija bi se trebala dogoditi u razdoblju od listopada 2005 do ožujka 2006, što znači da dok ovo čitate netko u kini ili vijetnamu možda počinje pokazivati simptome prve pandemije u stotinu godina. Scary thought, ha?

Misao dana:
We are tragedians, you see? We follow directions. There is no choice involved. The bad end unhappily, the good, unluckily. That is what tragedy means.