Kao prvo, pitanje je kako se on u stvari zove, obzirom da google search pronalazi dobru količinu odgovora i na Radomira i na Radimira. Više ih ima za Radimira pa ispada da smo barem ovu misteriju riješili.
Radimir je jedan jako zabavni lik. Ako postoji neka od njegovih karakteristika onda je to bahatost i bezobrazluk, naime u više slučajeva, lik je totalno ispalio i njegovu građansku fasadu je vrlo često zamijenio čisti primitivizam, ako mi ne vjerujete, poslušajte malo jinglove na 101 u kojima su ga ulovili vrlo direktno i u mikrofon.
Mimo toga, Radimir je osoba oko koje se veže cijeli niz nikada dokazanih afera pa je s pozicije pravde i pravosuđa totalno čist i na tome mu treba čestitati. Njegova specijalnost je građevina i praktički cijela stranka čije interese zastupa (ili pak stranka koja zastupa njegove interese, još uvijek nisam donio odluku oko ovoga) je organizirana kao građevinska operativa i to je u stvari njegov jedini stvarni prioritet – svejedno da li govorimo o njegovom razdoblju kao ministra u vladi Ivice Račana ili sada kada je Varaždinski župan.
Ono po čemu je Radimir jako zabavan u posljednjih nekoliko dana je njegova samostalna izborna kampanja za premijera. On je naime odlučio postati premijer i zasada čini se da nikakva doza zdravog razuma mu ne može pomoći da promijeni mišljenje, pa sam ja (onako, djelomično začuđen njegovim stavom), odlučio baciti pogled na već spominjano IRIjevo istraživanje i vidjeti kako to HNS u stvari stoji kod glasača. HNS je jedna zanimljiva stranka koja nominalno zastupa poziciju lijevog centra (štogod to značilo) i u dosadašnjim istupima direktno se deklarira uz SDP a isključuje HDZ. HNS je zanimljiv i po tome što je iznjedrio trenutnog hrvatskog predsjednika koji je proteklih 6 godina svoje vlasti iskoristio za distanciranje od stranke koja ga je izgurala kao kandidata (uz podršku SDPa). Iako je teško reći da Stipe bježi od HNSa, ono što je sigurno je da ga mudro prešućuje. Može biti da za to postoji razlog.
Po IRIju, HNSovo biračko tijelo je vrlo slično SDPovom, no biračko tijelo im je dramatično manje i po IRIju svega 8% glasača bi odabralo HNS da su sutra izbori. Njihovu izbornu bazu (totalno očekivano) čini sjeverna hrvatska i primorje s Istrom, dok su u ostalim dijelovima zemlej loše zastupljeni, a podrška je veća što je naselje veće
Ono što je zanimljivo, je da su HNSovi birači uz HSLSovce najneodlučnijih i da ćete HNSovca najlakše natjerati da glasa za drugu stranku (po pitanju o lojalnosti, dakle onome što ste glasali na izborima 2003 i danas, HNS prolazi uvjerljivo najlošije, odmah uz HSLS i HSU koji jedini imaju lošiji rezultat), no isto tako, HNS je najpoželjnija stranka za “drugi glas” (dakle odgovor na pitanje za koga bi glasali ako ne možete glasati za svoj prvi izbor). HNSovci su skloni i koalicijama (s 8% deklarirane podrške i ja bih bio na njihovom mjestu), i najradije bi se vidjeli u društvu s SDPom, a potom s HSLSom i HSSom.
I na kraju, među ostalim pitanjima pojavilo se pitanje popularnosti Radimira Čačića, koji je zaslužio treće mjesto s 12% podrške odmah nakon očekivanog Ive Sanadera i Ivice Račana. Ovo je zanimljivo jer je ta brojka bitno drugačija od brojki kojima se Radimir služi u svojim istupima (gdje tvrdi kako je drugi kandidat s više od 20% podrške) i što je neusporedivo više od broja ljudi koji podržavaju HNS.
HNS je dakle stranka koja ima u stvari samo regionalni utjecaj (i kohabitacija HSLSa i HNSa u Varaždinu je indikativna – nije li čudno da jedna građanska stranka kojom se predstavljaju izgubi u centru njihove moći?) i globalne aspiracije. Svoju kampanju će očigledno temeljiti na osobnosti svoja jedina dva prepoznatljiva kandidata Radimira Čačića i Vesne Pusić, no uporno pozicioniranje Čačića kao premijera odnosno Vesne kao ministrice vanjskih poslova je u najmanju ruku čudno.
Hrvatski izborni zakon je takav da se na izborima bira sabor, a da on pak bira premijera – pa čak i kada bi brojke individualne popularnosti Radimira bile točne, to će se i dalje pretvoriti u relativno loš izborni rezultat, osobito ako se u međuvremenu HSS i HSLS uspiju barem malo sabrati i povratiti dio birača kojeg uporno gube godinama. Ispada kako HNS svoje birače mora tražiti u HSSu i HSLSu, dok SDP ih treba tražiti u HNSu.
Ne treba zaboraviti niti na debakl HNSa u Zagrebu gdje su doslovce ispali s liste, a gdje su se sukobljavali s nenadmudrivim Milanom nekoliko godina što ih je na kraju koštalo i pozicije. Ako malo bolje razmislite, jedina taktika koju je HNS tada mogao napraviti je da se na svaki mogući način distanciraju od svoje gradske organizacije (što su uspješno i učinili), a suradnju s SDPom raskinu kroz najveću moguću aferu koju mogu smisliti.
Iz svega gore navedenog, sasvim je jasno kako Radimir neovisno o tome koliko radišan bio ne može biti premijer u slijedećem sazivu sabora, pa se stoga postavlja nagradno pitanje; što on u stvari želi učiniti s ovom kampanjom?
Misao dana:
Somewhere around the place I’ve got an unfinished short story about Schrodinger’s Dog; it was mostly moaning about all the attention the cat was getting.
Svi mi živimo u ovoj zemlji i u manjoj ili većoj mjeri dijelimo njezinu sudbinu. A tu istu sudbinu u većoj ili manjoj mjeri određuje politika i političari i o njima nemam neko osobito dobro mišljenje.