Politika i političari; komentari, stavovi, prijedlozi, primjedbe…
Josip Šarić je za HTVov Dnevnik napravio prilog o uhićenju Željka Peratovića, iz nekog razloga osim Ive Sanadera i Zorana Milanovića i mene su odlučili imati za sugovornika.
Misao dana:
Books won’t stay banned. They won’t burn. Ideas won’t go to jail. In the long run of history, the censor and the inquisitor have always lost. The only weapon against bad ideas is better ideas.
U posljednjih nekoliko dana prošuljala se po jedna vrlo zanimljiva odluka neovisnog pravosuđa i Hrvatske vlade, a koja ima zanimljive konsekvence. Naime, državno odvjetništvo zatražilo je blokadu imovine Drage Mačeka – odluka je odbijena, a pazite obrazloženje:
Istražni sudac Župnijskog suda u Splitu Neven Cambi potvrdio je kako je odbio zahtjev Županijskog državnog odvjetništva za privremenom zabranom raspolaganja imovinom Drage Mačeka, brokera osumnjičenog u tzv. slučaju Brodosplit zajedno s bivšim predsjednikom i članom Uprave splitskog brodogradilišta Goranom Vukasovićem i Antom Luetićem, te još pet osoba, zbog sklapanja štetnih ugovora kojima su oštetili tvrtku i na protupravni način stekli imovinsku korist od 4,7 milijuna kuna.
Istražni je sudac rješenje o neprivaćanju zatjeva Državnog odvjetništva donio nakon što je od aktualnog predsjednika Uprave Brodosplita Domagoja Klarića, koji je na tom mjestu ostao kao jedini član Uprave, primio odgovor kako se Brodosplit ne smatra oštećenim poslovima za koje se osumnjičeni terete. (jutarnji)
Brodosplit (s novom upravom na čelu) i dalje tvrdi kako štete nije bilo, neovisno o tome što je put novca poznat i što je još na razini nadzornog odbora bilo upozorenje o vrlo neobičnim pobočnim ugovorima. Hrvatska brodogradnja u 2006. godini subvencionirana je sa nekih 2.6 milijardi kuna, što su uvjerljivo najveće subvencije u neku industriju (ako se ne varam trećina svih subvencija) i nije li dobro znati da je barem 6 milijuna dolara od toga završilo u rukama hrvatskih građana?
Vladina odluka koja mi je zapala za oko je ona o odustajanju od izvršenja obećanja o prijenosu 25% + 1 dionicu gradu Hvaru u glasovitoj aferi Sunčani Hvar. Zanimljivo je da je Damir Polančec javno (na prvom programu HTVa) obećao ovu transakciju. Kako će to utjecati na rezultate HDZa u desetoj izbornoj jedinici je malo nejasno, no činjenica je da je ovo jedna od rijetko dobro dokumentiranih prevara od strane HDZove Vlade:
Vlada više ne želi dati Gradu Hvaru 25 posto plus jednu dionicu u tvrtki Sunčani Hvar iako je 16. siječnja donijela upravo takvu odluku. Umjesto dionica Sunčanog Hvara, Gradu je ponuđeno vlasništvo hotelskog kompleksa Sirena, u kojem se nalazi i tzv. Biskupska kuća, na čije vlasništvo pravo polaže Katolička crkva. Zbog toga se potpredsjednik Vlade Damir Polančec u petak susreo i s hvarskim gradonačelnikom Pjerinom Bebićem i s biskupom Slobodanom Štambukom. (business.hr)
Toliko o tome koliko vrijedi riječ jednog HDZovog podpredsjednika vlade (nije baš da smo iznenađeni, ali ipak…). Usput rečeno, još jedno Polančecovo obećanje nije ispunjeno, a to je objava ugovora između ORCOa i Hrvatske vlade – unatoč tome što se ORCO s time javno usuglasio. Očigledno je ugovor kojeg je objavio točan i potvrda njegove autentičnosti bi bio još samo jedan čavao u HDZovom …. (dovršite rečenicu sami)
Misao dana:
Anything that keeps a politician humble is healthy for democracy.
Vidim da mnogima nije jasno što se to oko Haaga događa (eto primjerice Vladimiru Šeksu koji jučer s pozornice proziva Haaški sud). Iskreno, nisam niti ja znao ali zato svima preporučam da bace pogled i pročitaju posljednjih nekoliko dnevnika autora opinioiurisa na pollitici.
Svi smo gledali brdo američkih court_drama serija i svi znamo da se nedjelo mora dokazati beyond_reasonable_doubt, no spin koji je dobila haaška presuda ide u smjeru kako sud nije odradio svoj posao kako spada. No, malo pažljivijom analizom totalno je jasno nekoliko stvari:
Haaška presuda nije dakle problem suda, nego tužiteljstva koje je loše obavilo svoj posao. Postavlja se naravno pitanje zašto su to tako napravili. Jedan od mogućih odgovora je taj što je cijela Haaška priča unaprijed dogovorena, svi moraju dobiti malo po prstima i to je to. Iskreno sumnjam u tako nešto. Drugi mogući scenario je da je tužiteljstvo doista zabrljalo s optužnicom i dokaznim materijalom, te su optužnice koristili kao sredstvo pritiska filajući ih nedokazivim djelima i tvrdnjama koje na sudu nisu jednostavno prošle. Postavlja se ovdje naravno i pitanje odgovornosti hrvatske vlade, budući da je upravo ona zadužena za suradnju sa sudom (i tužiteljstvom).
Moje je mišljenje kako je Vlada koristila Haaški sud isključivo kao politički alat u domaće svrhe, dok je suglasje s Haagom uglavnom napravljeno radi pristupanja EU budući da je Carla del Ponte koristila Haag kao polugu pritiska na Hrvatsku. Zajedničko i Carli i Sanaderu je to što Haagu pristupaju kroz političku dimenziju, a ne kroz nekakvu kriminalno-pravno-praktičnu suradnju, pa se stoga jako dogovaraju putem novina i vidljivih press konferencija na kojima se dogovaraju velike stvari, dok u pozadini se ne događa ništa ili vrlo malo toga, te stoga teret dokaza pada na ono čime je tužiteljstvo raspolagalo a truda s naše strane da se zločini dokažu je bilo vrlo malo ili ništa. Može biti da se s time slažete ili ne, no činjenica je da je Vlada surađivala s Haagom na ovoj problematici, onda bi odavno znala da teret dokaza nije dovoljno dobar da bi osigurao pravičnu i očekivanu presudu. Danas svi glume iznenađenje, iako su plaćeni da taj posao obave i po svoj prilici morali su ga znati odavno.
A da ne spominjemo pitanje samih presuda, koje su određene prema mjerilima hrvatskih zakona te da su isti ti ljudi suđeni u hrvatskoj, sva je šansa da ne bi dobili niti dana više nego što su dobili u Haagu. Bizarno, zar ne?
I danas, Ivo Sanader inzistira na odlasku u UN, ignorirajući pritom činjenicu da nije obavio svoj dio posla kada se to od njega očekivalo, a sada mu je to taman došlo ko naručeno da digne malo retoriku kojom je vladao u vrijeme svojeg oporbenog staža (pa mu je i Milanovi stoga lijepo rekao da im samo pošalje govor s rive). Manje-više Sanader je napravio puni krug i s radikalnih stavova splitske rive, preko totalne prodaje suvereniteta neposredno se pred izbore vraća na one iste pozicije s kojih je krenuo u osvajanje vlasti. Primitivno, ali efektno, moram priznati.
Eh, i sada kao zadnje, promatrajući odjednom silnu potrebu Sanadera da se producira u UN-u, podsjetio bih ga na jedan intervju kojeg je dao Jutarnjem listu, a koji je uredno objavljen i na stranicama Vlade, a koji kaže doslovce slijedeće:
Tko će u Vladi biti zadužen za odnose s Haaškim sudom?
Ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt, jer smo odlučili depolitizirati taj posao. U Savjetu će biti još nekoliko ministara i stručnjaka. Suradnju s Haaškim sudom treba svesti u okvire pravne suradnje i u skladu s tim smo i Ured za suradnju s Međunarodnim kaznenim sudom ukinuli kao samostalno tijelo. Taj ured sada djeluje u okviru Ministarstva pravosuđa kao zasebna uprava, a vodi je Jakša Muljačić, kao pomoćnik ministra, čovjek koji je i do sada radio taj posao u Uredu.
Kada Carla Del Ponte dođe u posjet Zagrebu, sigurno će željeti sastati i s predsjednikom Vlade i s ministrom vanjskih poslova.
Nema razloga da se i to ne ostvari, ali njezin službeni partner u razgovorima bit će ministrica pravosuđa
Kako to da ste tako osjetljivo i važno političko pitanje kao što je suradnja s Haaškim sudom prepustili ministrici Vesni Škare-Ožbolt koja nije član vaše stranke?
Državom ne upravlja stranka, nego Vlada, a ministrica pravosuđa je članica ove vlade i radit će ono što u Vladi dogovorimo.
Toliko o tome. Ako ste shvatili što je time rečeno.
Misao dana:
Law and justice are not always the same. When they aren’t, destroying the law may be the first step toward changing it.