Categories
Business Politika

Verona II (INA-MOL-IMV)

Prije nekoliko tjedana vratio nam se Ivo iz Dubrovnika i slavodobitno objavio kako je s njihovim premijerom ugovorio zamjenu dionica između INA-e i MOL-a.

Premijer Ivo Sanader i njegov mađarski kolega Ferenc Gyurcsany potvrdili su u u Dubrovniku dogovor o zamjeni dionica između Ine i MOL-a ocijenivši da je to dobro rješenje za obje naftne kompanije. Ova će transakcija omogućiti da oba partnera, Hrvatska i Mađarska, postignu nešto što stvara dodatnu vrijednost za obje strane, rekao je Gyurcsany nakon sastanka sa Sanaderom na marginama dvodnevnog međunarodnog skupa Croatia summit 2008… (Limun.hr)

Gyurcsany je za one koji se ne sjećaju mađarski premijer koji je priznao da je lagao vlastite birače prije izbora (hm, gdje smo to već čuli?). Iako je jasno da su mandat za tu diskusiju obojca iscrpili iz svoje političke pozicije, uzevši u obzir da i jedna i druga zemlja imaju koliko-toliko razvijeno tržište kapitala malo je netransparentno da se dogovor tog tipa donosi na ovoj razini.

Ono što je meni zanimljivo u cijeloj priči je sličnost između događanja oko Plive i sada INAe. Naime i tada smo imali političku odluku da se Pliva proda Barru, da bi se nakon toga digla frka i panika s Actavisovom protuponudom i otkupom dionica što je u konačnici i diglo cijenu Plivine dionice u nebeske visine. Danas, imamo situaciju gdje dva premijera raspravljaju o sličnoj stvari kroz koju bi političkom odlukom omogućili dominaciju jedne kompanije nad drugom (MOL-a nad INAom), dok se istovremeno tržište, burza i ostali vlasnici i ne pitaju baš previše.

MOL je posljednjih mjeseci u nekoliko navrata bio metom preuzimanja austrijskog OMVa, a što je zasada poprilično kvalitetno zaustavljeno, no bitka za INAu unosi novi element u cijelu priču. Koliko ja razumijem priču imamo nekoliko scenarija. U prvome, MOL organizira zamjenu dionica što znači da netko (npr. MOL) mora otkupiti svojih dionica u vrijednosti INAe i napraviti zamjenu. To nekako znači da bi se MOL vjerojatno morao zadužiti i oslabiti svoju poziciju prema OMV-u. U drugoj varijanti, mogao bi izdati novih dionica u vrijednosti INAe te bi u tom slučaju INA bila protuvrijednost te investicije u MOL (dakle, kupili bi INAu bez uloženih novaca) za što nisam baš siguran da je sjajan recept. No, kako god da bilo, čim MOL stekne više od 25% dionica ima obvezu javne ponude koja je po HANFAi nastupila upravo danas. To znači da u roku od 30 dana MOL mora napraviti ponudu za otkup svih dionica te mora ponuditi odgovarajuću cijenu.

Tu je naravno i OMV koji cijelo vrijeme želi preuzeti MOL. Jedna od mogućnosti je i da se OMV uključi u utrku za kupnju INAe što se čini logičnim iz dva razloga; u jednome scenariju oni ulaze u igru samo kako bi podigli cijenu dionica i učinili MOLu kupnju skupljom te ga oslabili na buduće napade; ili pak mogu i otkupiti INAu te napasti MOL “s druge strane” na način da spriječe MOL u daljnjem širenju.

Gledajući s pozicije Hrvatske, sve mi se skupa čini depresivnim. Naime zbog politike kakva je, čini mi se da smo ušli u poziciju u kojoj ne možemo dobro proći. Cijena INAe će biti određena (ili je već određena) u Dubrovniku u četiri oka (a Sanader se dosada nije pokazao kao sposobni trgovac koji posluje s interesom Hrvatske na prvome mjestu), ili će biti određena na burzi (malo bolji scenarij) no u oba slučaja gubimo INAu i mogućnost bilo kakve inicijative ili budućeg utjecaja.

Vjerujem da će država na kraju inkasirati neke milijarde kuna u ovoj transakciji, nekolicina malih dioničara će profitirati na cijeloj priči, no na kraju balade ostati će nam samo kune što će zasigurno biti proglašeno velikom pobjedom i sjajnim poslom za domovinu.

Misao dana:
We are constantly being told that we’ve never been wealthier. And many of us are. On average we all are. But that’s just the problem.. no one is average.

Categories
Politika Priroda i društvo

Danilo Turk – državnik

Seth Godin je prije nekoliko dana krenuo pisati o razlici između državnika, odvjetnika i marketingaša a koja o državniku kaže slijedeće:

Ne postoji mnogo državnika. Ljudi koji govore istinu iako posjeduju moć. Vođe koji opisuju što vide, neovisno o tome da li to služi njihovim kratkoročnim interesima ili ne. Oni kažu što treba biti rečeno, sve dokle to služi dugoročnim interesima i potrebama svojih glasača. Nije čudo da ih toliko volimo.

Mi u Hrvatskoj nemamo državnika, Tuđman je u početkom svog mandata udovoljio tom kriteriju, no čim se počelo s dnevnom politikom i opsluživanju interesa uske grupice ljudi taj status je nepovratno izgubio (neovisno o ostalim zaslugama).

Stipe Mesić u svom mandatu ima jedan jedini državnički potez i to je bilo umirovljenje generala, danas Mesić nema državničku pozu a njegovi govori (iako bi mogli upasti u gornje kriterije) nisu poduprti konkretnijom akcijom i Mesić svoju popularnost crpi iz jeftine opozicijske pozicije vlasti. Ivo Sanader do današnjeg dana nije napravio niti jedan jedini potez koji bi ga mogao okarakterizirati kao državnika. Njegov govor je govor najjeftinijeg populizma čiji je vijek trajanja otprilike onoliki koliko očekujemo da se i 24sata zadrži na kioscima.

Danilo Turk je novi slovenski predsjednik koji je nedavno (donekle neočekivano) osvojio predsjedničku poziciju. Vlada Janeza Janše je pak na odlasku i baš kao što to radi i HDZ u Hrvatskoj, i oni su krenuli zbrinuti neke svoje kadrove na sigurne pozicije. Tako je uobičajeno prije izbora imenovati brdo veleposlanika što je pokušao i Janša, no u tome ga je Turk spriječio.

Sa slanjem novih veleposlanika ne treba se žuriti jer za to nema nikakva razloga, a uz to treba uvažavati da se Slovenija već nalazi u predizbornom ozračju što je realna okolnost o kojoj treba voditi računa, kazao je danas Türk odgovarajući novinarima na pitanja o tim slovenskim vrućim kadrovskim događanjima kojim Janšina vlada namjerava uhljebiti svoje odane kadrove. (večernji)

Pojma nemam koja je pozadina njegove odluke i da li postoji neka krupnija igra od ove koja je iskazana, no meni se čini kako je to potez državnika i predosjećam kako će Turk biti popularni i uspješni slovenski predsjednik.

Misao dana:
Well, if crime fighters fight crime and fire fighters fight fire, what do freedom fighters fight? They never mention that part to us, do they?

Categories
Politika

Hrvatska seljačka stranka

Pojma nemam da li vam je promaklo ili ne, no nakon prilično glasne promjene župana u Varaždinskoj županiji pala je prekjučer odluka da se ista situacija ponovi i u Zagrebačkoj županiji. Akter priče je ovdje HSS, a za očekivati je da bi se slični recept mogao dogoditi i Zagorsko Krapinskoj ali i Sisačko Moslavačkoj županiji.

Htio to HSS ili ne, u ovome času odrađuju prljavi posao za HDZ te bez izbora mijenjaju volju birača. Malo sam prosurfao uokolo i ovo ponašanje se u svijetu smatra političkom korupcijom. Promjena odnosa snaga se može desiti na više načina, no tipičan način su ili prebjezi iz jedne strane na drugu (primjer HNSovih vijećnika u Varaždinu), kupovina, financiranje ili na drugi način pogodovanje pojedinim vijećnicima kako bi se osigurao njihov glas (primjerice HDZ / HSU dogovor u Karlovcu), te naravno razvrgavanjem koalicije i formiranje alternativne većine.

Obzirom da su na razini lokalne vlasti izbori udaljeni svega deset mjeseci, postavlja se pitanje smisla takve grube promjene neposredno prije nego što glasači imaju priliku ocijeniti taj potez i to u razdoblju dok će političko sjećanje ipak ukazivati na taj vid ponašanja, no jednako tako, nema se smisla zavaravati i ne spomenuti kako pozicija vlasti privlači daleko više medijske pozornosti i mogućnosti nametanja svoje priče od opozicijske situacije.

S pozicije morala i etike (koji su kod nas ionako deficitarni pojmovi), naravno da to nije dobro, no za isprane umove naših glasača to ionako nikada nije bila kočnica i ta vrsta konflikta se donekle i stimulira. Zaključak koji je neminovan slijedi i svjetsku praksu u kojem je desni dio političkog spektra odavno shvatio da se na vlast treba izboriti svim mogućim sredstvima, bila ona sportska ili nesportska, legalna ili ilegalna – jer na kraju dana, u politici nema druge pozicije. Ili si na vlasti ili nisi, a vlast je (navodno) vrhunski afrodizijak.

Lokalni izbori koji nam slijede su velika nepoznanica apsolutno svima; naime po prvi se puta župani, gradonačelnici, načelnici i Milan Bandić biraju direktno i ono što mnogima nije jasno je to da ćete u ruku dobiti dva međusobno različita glasačka listića te kako će se glasači ponašati nije baš totalno jasno nikome. Imamo dva scenarija na izborima s tri moguća ishoda, od toga da glasač odabere istog kandidata i za gradonačelnika i u vijeću, preko toga da odaberete jednog gradonačelnika a sasvim drugu listu. Ono što je sigurno je da gradonačelnik može biti samo jedan i on dolazi iz jedne stranke (ili liste) i promjena vlasti na način kako je to odigrano prije nekoliko dana u Varaždinu ili za koji dan u Zagrebačkoj županiji više neće biti moguća; no ono što će i dalje biti moguće je promjena odnosa snaga u samome vijeću pa se tako može desiti (primjerice) da imate gradonačelnika iz jedne stranke, dok je njegova lista u samome vijeću u opoziciji.

Vrijedi spomenuti kako su i zakoni postali vrlo restriktivni i dok se naoko može reći da će gradonačelnik postati još veći gazda nego što je on to danas (jer ima pravo i raspuštanja skupštine/vijeća), istovremeno bez blagoslova te iste skupštine on ne može izglasati niti jednu odluku koja je “skuplja” od milijun kuna. Dok je to svemirski velika cifra za neke općine (ok, računa se i postotak budžeta), u Zagrebu i drugim većim gradovima će to biti veliki problem budući da u Zagrebu ne možete cestu ofarbati bez da to toliko košta. Biti će zanimljivo kako će se formirati odnos skupštine i gradonačelnika, odnosno u kojem će to smjeru degenerirati s vremenom.

Statistike također kažu kako trenutno vladajući imaju polugu i očitu prednost u reizboru na lokalnim neposrednim izborima, pa je to možda razlog zašto se krenulo u razvrgavanje koalicija i novo pozicioniranje na političkoj sceni. HSSovci možda misle da će svojim županom osigurati i njegov reizbor u drugome mandatu.

S pozicije kampanje koja također slijedi, sasvim je sigurno da će ona biti personalizirana jer mediji će se uvijek radije prikloniti konkretnom imenu i prezimenu nego nekoj manje ili više imaginarnoj političkoj organizaciji, tako da će element drame biti krucijalan u slijedećim izborima (a ovdje ponovno postojeća pozicija vlasti donosi neke konkretne prednosti).

Pitanje HSSa i njihove opredjeljenosti na HDZ i desnu stranu političkog spektra i nije neko iznenađenje. Logično je (barem meni) da se HSS oslanja na desnicu iz koje i sami dolaze (ili bi barem to trebali), a iskreno i mentalitet vodstva tih minornih strančica koje trenutno donose neku prevagu je takav da je logično da se grupiraju oko HDZa koji ih potpomaže kako bi pak ostvorio svoje globalne ciljeve koji uopće ne uključuju HSS, HSLS ili HSU.

Tišina kojom HNS i SDP promatra razvoj situacije je zabrinjavajući i pitanje je da li oni razumiju konsekvence pregrupiranja koje se danas događa na političkoj sceni. Da bi etablirali nekog grado-načelničkog kandidata potrebno vam je godinu dana i desničari rade upravo to; pozicioniraju svoje kandidate.

Politička scena kod nas je postala ne samo korumpirana i moralno/etički devalvirana nego pokazuje i elemente daljnje degeneracije dok se biračko tijelo čini totalno umrtvljenim bez neke namjere da pošalje signal za promjenu smjera. Vlast koju imamo (ali i ona koja slijedi) je stoga vjerojatno i vlast koju smo zaslužili.

p.s. stavio sam naslov jer sam krenuo pisati o HSSu pa me prošla inspiracija, no poanta koju sam htio ponuditi je da treba jasno razlikovati riječ seljak koje znači časno i teško zanimanje, od riječi seljak što je moralna osobina

Misao dana:
There is no pain, you are receding.
A distant ships smoke on the horizon.
You are only coming through in waves.
Your lips move but I cant hear what youre sayin.
When I was a child I had a fever.
My hands felt just like two balloons.
Now I got that feeling once again.
I cant explain, you would not understand.
This is not how I am.
I have become comfortably numb.