Category: Politika

Politika i političari; komentari, stavovi, prijedlozi, primjedbe…

Categories
Business Politika

Brze&Kratke

  1. Actavis je dao ponudu za Plivu u visini od 795 kuna po dionici. Ne znam da li je to bilo očekivano, no to je bitno više od Barrove ponude i sada je sasvim izvjesno kako su pojedini “skrbnici” (PBZ & Quaestus) zaradili, a kako se čini zaraditi će se još i više. Ono što je važno znati je da kako god okrenuli, Actavis zarađuje jer posjeduje ili je pod kontrolom oko 20% dionica, tako da već sada znamo da će iz cijele priče izići ili s cijelom Plivom ili s nekoliko desetaka milijuna dolara zarađenih na čistom mešetarenju. Barr navodno nema dionica i čini mi se da unatoč unutarnjoj igri Plivainog managementa stvar polako ide u smjeru Actavisa. Željko, čini mi se da polako dolazi vrijeme za pakiranje kofera.
  2. Bandić je kupio stan, ali nije kupio stan ili je kupio samo polovicu stana, a ministarstvo financija će istražiti kako se to uopće dogodilo. Procjene vrijednosti mi se čine pretjeranima (veći stanovi su uvijek jeftiniji po m2), a ako je ovaj doista prodao stari stan, i digao kredit ne vidim baš u čemu je nastao problem (osim naravno problema koji je nastao iz nečijeg interesa – kao uostalom i mnogi drugi problemi koji se manje-više redovno pojavljuju na našoj sceni).
  3. Počeo sam povremeno pregledavati stranice Jutarnjeg i Večernjeg. Ovi prvi svoje stranice osvježavaju valjda jednom na dan, a ovi drugi bi morali poraditi na stabilnosti svog web sustava. Zanimljivo mi je da nijedan od ova dva portala nemaju rubriku Politika?
  4. Nakon rezultata ankete od prije nekoliko dana, na vidjelo dana su izišle i PULSove prognoze koje daje bitno veću prednost HDZu nego mrtva trka koju navodno vode u Večernjem. Kao što sam napisao; Reality has a well-known liberal bias.
  5. Jučer sam se pozvao na Zakon o pravu na pristup informacijama te sam zatražio državni proračun za 2006 godinu. Nisam ga dobio u razini detalja koju sam očekivao, no činjenica je da sam odgovor dobio u svega nekoliko sati (što je, moram priznati, impresivno). stavka 3225 državnog proračuna za ovu godinu iznosi 31 milijun kuna i odnosi se na sitni inventar i auto gume. Ako kažemo da je vrijednost jedne gume 600kn, time možete kupiti 51.000 auto guma ili njih dovoljno za 12.525 automobila (ok, piše i sitni inventar, ali za te pare možeš kupiti puuuunoooo sitnog inventara).
  6. Čini se kako vladajuća struktura priprema smanjenje poreza i doprinosa za zaposlene. Uočavam tu nakanu među redovima iako se ništa konkretno ne govori ali je sve očigledno u predizbornom tonu. Biti će zanimljivo što će vladajući napraviti? Smanjiti poreze i doprinose iz plaća (i na taj način svima povećati netto primitke što bi sasvim sigurno udobrovoljilo biračku bazu), ili smanjiti doprinose na plaću i na taj način povećali konkurentnost gospodarstva?
  7. Nešto se emailam s jednim kolegom koji živi u Slavonskom Brodu i zaključak koji se nekako nametnu je kako se sve više i više industrije i ekonomije koncentrira u Zagrebu. Nijedna vlada nije uspjela stati na kraj tome i ogromne količine novca se slijevaju u Zagreb dok ostatak zemlje pati i zaostaje (pogledajte samo usporedbe hrvatske ekonomije bez Zagreba i Zagreb samostalno pa će vam brzo biti jasno o čemu govorim). No ono što je zanimljivo i što također mislim da se događa je da zbog doslovce nejednakih uvjeta razvoja, zagrebački poduzetnici ili barem oni koji su ovdje koncentrirani imaju ekonomsku moć nad ostatkom zemlje koja je donekle slična kolonizaciji.

Misao dana:
I was wrong: free market trade policies hurt the poor…the rules of international trade are rigged against the poorest countries.

Share the post "Brze&Kratke"

  • Facebook
  • X
Categories
Politika

Slovenska granica, i nuklearka, i banka

Zanima me koji je stav o problemima s našim zapadnim susjedima? Obzirom da se nalazim s ove strane granice sasvim sigurno sam subjektivan u ocjenama, a da ne kažem da nisam niti osobito stručan (pa čak niti upućen) u fine nijanse međudržavnih ugovora, UNovih pravila o razgraničenju na moru, a ni cijela priča o Ljubljanskoj banci mi nije totalno jasna.

Ukratko, moje je mišljenje (prema dostupnim razmišljanjima) kako se morska granica određuje kao crta sredine između dvije zemlje. U konkretnom, slovenskom slučaju problem je taj što mi u stvari graničimo s Italijom, dok se između nas i njih nalazi Slovenija. Naši susjedi iz totalno razumljivih razloga inzistiraju na svome putu do otvorenog mora, no iskreno mislim da se to neće dogoditi, a ključni razlog po meni je u stvari način na koji ti isti slovenci tretiraju talijanski dio granice, jer ne vidim zašto bi se njihov dio tretirao drugačije od našeg dijela jer smo i jedni i drugi suverene i samostalne države.

S druge strane, ne vidim kako ili još bolje zašto bi mi priječili našim susjedima pristup otvorenom moru, i da sam ja primjerice u poziciji, dogovorio bih granicu na sredini zaljeva (kako to već ide po tim pomorskim zakonima), i unutar našeg teritorijalnog mora odredio koridor slobodnog prolaska za kolege slovence. Taj koridor bi mogli ugovoriti na 5, 25 ili 50 godina pa se nakon toga opet sjednemo i razgovaramo, no bilo kako bilo slovenci moraju imati pristup do otvorenog mora i problem s njima nije problem teritorijalne pretenzije nego čisto ekonomsko motivirani potez.

Ljubljanska banka je pak kompleksniji problem. U trenutku raspada jugoslavije, neke pare su ostale u Sloveniji (u Ljubljanskoj banci) i problem je u tome što iz nekog čudnog razloga ti novci nisu uletili u masu stare štednje (bilo bi zanimljivo vidjeti zašto), a istovremeno naši zapadni susjedi tvrde kako je ta masa sastavni dio sukcesijske mase bivše a zajedničke nam države te da se moramo namiriti odande. Problem je naravno u tome što se iz stečaja prethodne države nitko neće naplatiti, dok istovremeno imamo stotine i tisuće štediša koji su ostali kratkih rukava. I dok slovenska priča o sukcesiji barem na površini “pije vodu”, isto tako je činjenica da se s tom Ljubljanskom bankom desilo nekoliko zanimljivih promjena koje kompliciraju pitanje pravnog slijeda u slučaju da hrvatski dio priče bude u pravu. A da bi sve skupa bilo zanimljivije, čini se kako je ta ista Ljubljanska banka učinila čuda kako bi spriječila da petnaest godina kasnije nema nijedne suvisle presude na tu temu, a da ne kažemo kako se dio štediša ipak namirio, što je u najmanju ruku čudno u situaciji u kojoj se oni pozivaju na sukcesiju. Mišljenja sam da bi se i slovenija i hrvatska država morale malo aktivnije uključiti u problem, a ne da ga koriste kao vrući krumpir kada god nekome to odgovara.

Nuklearka Krško je  vjerojatno najmanji problem (bilo bi zanimljivo čuti drugačije mišljenje). Ako je to pravna osoba koja je zajednička onda je upravljanje i korištenje ravnopravno, no isto tako su ravnopravne i obveze. Ako su slovenci priječili hrvatskog vlasniku u korištenju njegovih prava (i crpljenja neke ekonomske koristi) tada se taj dio priče mora nekako namiriti. S druge strane, ako je početni ugovor uključivao da hrvatska mora zbrinuti svoj dio otpada onda se to mora učiniti također. Hoćemo li mi iskopati rupetinu i unutra pobacati sav taj otpad ili ćemo platiti rusima da ga pospreme u neki zabačeni dio njihove države to je naš problem, no otpad se zbrinuti mora.

A glede ostalih “kopnenih” problema, ne razumijem u čemu je big_deal, zašto su slovenski i hrvatski slovenci pazili na nasip na Muri (da li su oni u stvari osujetili našu invaziju pa su poslali svoje best_and_brightest)? Zašto onome liku u Istri netko već jednom ne kaže da ako pređe preko mosta na kojem jasno piše “Republika Hrvatska” da to znači da je napustio zemlju Prešernovih korijena? Čemu služe ti incidenti u stvari? Što u stvari rade ti vojnici na sv. Geri?
Kako vi gledate na hrvatsko/slovenski problem?

Misao dana:
I hate banks. They do nothing positive for anybody except take care of themselves. They’re first in with their fees and first out when there’s trouble.

Share the post "Slovenska granica, i nuklearka, i banka"

  • Facebook
  • X
Categories
Politika

This Is Not America… (3:50, David Bowie/Pat Metheny Group, Singles Collection, Vol. 2, 2000)

Naletio sam u subotu na članak u online izdanju jutarnjeg lista koje govori o tome kako slijedeći vikend SDP stvara svoj predizborni stožer. Predizborno razdoblje je već stiglo i parlamentarni izbori iako udaljeni nešto više od godinu dana (barem oni koje očekujemo) polagano oblikuju politiku koja će nas pratiti kroz slijedećih dvanaest mjeseci. Sve je nekako počelo u času kada je vlada samoinicijativno spomenula povećanja plaća državnih službenika što je prvi pouzdani znak predizbornog dodvoravanja (a ne zaboravimo, državna uprava broji nekih 250.000 ljudi i otprilike toliko obitelji u ovoj ili onoj mjeri ovisi o prihodima koje će državni službenici ostvariti). Samoinicijativno spominjanje povećanja plaća od strane vlade je dakle ili znak početka predizborne kampanje, ili je to loše tempirani potez lošeg pregovarača koji otvara temu prije svog suparnika.

Mišljenja sam da postojeću vladu treba mijenjati. Može biti da ću se složiti kako je Sanader sjajan ministar vanjskih poslova, sjajan je govornik (ipak je nešto naučio na svojem fakultetu) i daje dojam odlučnog državnika, činjenica je i kako je pokrpao puno političkih repova iz prošlosti. No za gospodarstvo nije učinio apsolutno ništa, politika nikada nikoga nije nahranila (osim eventualno političara) i totalna neaktivnost na gospodarskom planu je zabrinjavajuća i po meni jedinstveni pokazatelj nesposobnosti vladajuće garniture za promjene.

Da podsjetimo, vlada je primjerice htjela korigirati stopu PDVa pa ju je nedugo potom vratila na staro. Promijenila je pravila oko amortizacije imovine kod poslovnih subjekata, uvela je 10% PDVa na turističke dolaske, ukinula je porezne olakšice na istraživanje i razvoj (a mi bi kao morali biti zemlja znanja), nije spriječila niti čak usporila rast vanjskog duga (gledajte apsolutne brojeve, a ne relativne pa ćete vidjeti o čemu govorim), a da ne kažem kako je donijela i niz totalno idiotskih poteza poput zaduživanja kod domaćih banaka ili odluku o gradnji mosta s Pelješcem. Vladu je potreslo i nekoliko vrlo zanimljivih afera, počevši one s Žužulom koji je relativno brzo sklonjen sa svjetla reflektora, preko priče s Bechtelom i gradnjom autoceste bez natječaja (koju je Kalmeta preživio bez problema), afere s Opatijskim hotelima (gdje je veza Ostoja/Polančec totalno neeksploatirana) ili pak ove koja se tek priprema kroz Podravkin otkup dionica i novi ESOP zakon koji je, vidi slučajnosti, upravo sada na tapeti.

Čak ako i gledamo neke pozitivne stvari koje su se dogodile, poput povratka duga umirovljenicima koji je nastao kao plod dobro upakirane ucjene umirovljenika za dizanjem ručica u saboru ili čak hvatanja Gotovine (za kojeg osobno mislim da je puno previše overrated) – čini se kako su se i te stvari dogodile pod nekim tuđim diktatom.
Ukratko, nisam zadovoljan s ovom vlašću, a i ovo malo pozitivnoga što se dogodilo može se protumačiti na razne načine.

Nažalost, jednako sam nezadovoljan i našom oporbom iz jednostavnog razloga što oni polagano ali sigurno nestaju s političke scene. Posljednje istraživanje Večernjeg lista tako kaže kako bi (teoretski gledano) danas na izborima prošli samo HDZ i SDP (koji navodno vode mrtvu utrku), HSP koji se stabilno kreće između 5 i 10% podrške, te bi izborni prag jedva navukao HNS (i vjerojatno neke od manjih lokalnih stranaka u svojim izbornim jedinicama poput IDSa). ako pozbrajate te postotke, jedva nešto malo više od 50% glasova bi otišlo u saborske klupe, dok bi ostatak bio rasut na ostale stranke i strančice koje niču poput gljiva poslije kiše. Naravno, tu moramo računati i na predizborno koaliranje koje će izvući još koju stranku u saborske klupe, no ništa spektakularnoga, osobito ako SDP (kako je ptičica rekla) ne izađe na izbore po prvi puta totalno samostalno (ne znam da li ste to primjetili, no SDP niti na jednim izborima nije izašao samostalno, uvijek su prikrpali nekoga uza sebe kako bi valjda “razvodnili” svoje socijalističko/komunističko naslijeđe koje ih poput zombija prati u stopu).

Čitajući gore navedeni članak iz večernjeg koji odlučno tvrdi kako se ide u nacionalne izbore “s Bandićevim ljudima” ispada kako je i u samom SDPu svim jasno kako se SDP poput ove države dijeli na SDP i Grad Zagreb, te iako je Račan nominalno šef ovim zagrepčancima, objektivno bez njih ne može učiniti previše, a oni pak dozvoljavaju da se ovi s Iblerovog igraju na nacionalnoj razini jer ionako su svi problemi u saboru, a sve pare u Zagrebu.

Unatoč tome, mene brine nacionalna razina jer nam je gospodarstvo otišlo kvragu (ili je na nepovratnom putu da tamo ode), manje od jedne trećine svih zaposlenih nešto proizvodi dok ostali međusobno trguju ili se opslužuju. Nitko se ne bavi problemima poput poljoprivrede koja uvozi milijarde dolara namirnica dok istovremeno u pojedinim kulturama radimo viškove, ili proizvodnje koju ćemo uskoro morati staviti na popis zaštićenih vrsta odmah tamo uz ličke medvjede. A kada sam se već dotakao medvjeda, u posljednjih šesnaest godina koliko-toliko samostalne nam države, nitko se još nije pozabavio (barem ne sustavno) problemo rashodne strane državnog proračuna koji će u 2007 godini sasvim sigurno doživjeti neke nove apsurdne vrijednosti.

Imam jednu suludu ideju za web2.0 aplikaciju o državnom proračunu.

Misao dana:
Corrupt politicians make the other ten percent look bad.

Share the post "This Is Not America… (3:50, David Bowie/Pat Metheny Group, Singles Collection, Vol. 2, 2000)"

  • Facebook
  • X