Categories
Politika

Borba za vlast (je počela)

Preko vikenda je SDP u ekvivalentu HDZove klauzure prešao, kako to sami kažu iz redovnog ustroja u predizborni. Puno se govorilo ali se nije mnogo reklo. Naravno, kreiran je ambiciozni plan koji bi upravo SDPu morao osigurati 33% biračkog tijela, konkretni ljudi su zaduženi za konkretne izborne jedinice, kreiran je izborni stožer i izborni medijski centar.

Nažalost, ne vidim neke pretjerane novosti u cijeloj priči. Manje, više sve su to poznati likovi, a vrhunac cijele priče je Slavko Linić koji bi trebao voditi izborni stožer. Odaslana je važna poruka koja glasi kako je “SDP jedinstven”, što bi trebala biti “loša vijest za osale političke suparnike”. Istina je kako je važno da stranka nastupa zajednički, no prezentirano na ovaj način čini se kako je to valjda izborni adut ili pak zbog vlastite nesigurnosti netko sebi tamo ponavlja kako nije razjedinjen. To jedinstvo (ako već nemamo bratstvo) se valjda odnosi na relaciju SDP – SDP Zagreb koji, čini se, tjera svoju priču poprilično nepovezanu sa središnjicom. Da ovi iz središnjice nešto konkretno i rade još bi ih razumio kako su nesretni da jedan dio ekipe ide u drugome smjeru, no nemam dokaza za tako nešto pa ću se eto, blago nasmijati.

U međuvremenu, ameri vode svoje bitke i za nekih dva mjeseca imaju tzv. midterm elections za kongres i senat. Demokrati (valjda ekvivalent naše lijeve polovice političke priče) u ovome času imaju šansu preuzeti jedan ako ne i oba doma, a rejting republikanaca je poprilično nizak, a sve su šanse da će u slijedećih nekoliko mjeseci krenuti dodatno nizbrdo.

Umjesto misli dana, eto jednog citata (kojim su doduše republikanci  pokušali opisati demokrate), ali koji se može iskoristiti za našu političku situaciju:

The bizarre Democratic need, found most often within DLC-type conferences, to preface any proposal with a public claim that the coming proposal will help Democrats win elections is a major factor in the national belief that Democrats do not stand for anything. If you tell the country that your ideas are designed to win elections, then they won’t think you stand for anything except winning elections. And then, well, you probably won’t win many elections, because Americans don’t like politicians who only stand for winning elections. If you want to do something, then just do it. Throwing the “this will get us elected” qualifier in front of your statements just makes us all look like spineless jackasses who are trying to pull one over on the electorate. If you want to talk faith, or be a centrist, or be a hawk, or stand on principles, then just go for it. Stop wasting our time and making us all look bad by telling us you are doing it in order to win elections.

Ne treba zaboraviti kako smo mi i dalje društvo u nastajanju, te kako pravila igre tek izlaze na površinu. U svemu tome se birači objektivno loše snalaze i prečesto miješaju pojam države i političkih stranaka, odnosno vrijednosti koje su nužne kako bi opstali kao država. Situacija uopće nije lijepa, a niti perspektive nam nisu sjajne – potencijal je s druge strane impresivan.

Categories
Politika

Crashing the gate

Crashing the gate je knjiga koju su napisala dva trenutno najutjecajnija politička blogera Jerome Armstrong i Markos Moulitsas. Parafrazirajući Thomasa Jeffersona napisali su: Stablo političke stranke povremeno mora biti osvježeno krvlju reformatora i insidera.

Categories
Business Politika

Brze&Kratke

  1. Actavis je dao ponudu za Plivu u visini od 795 kuna po dionici. Ne znam da li je to bilo očekivano, no to je bitno više od Barrove ponude i sada je sasvim izvjesno kako su pojedini “skrbnici” (PBZ & Quaestus) zaradili, a kako se čini zaraditi će se još i više. Ono što je važno znati je da kako god okrenuli, Actavis zarađuje jer posjeduje ili je pod kontrolom oko 20% dionica, tako da već sada znamo da će iz cijele priče izići ili s cijelom Plivom ili s nekoliko desetaka milijuna dolara zarađenih na čistom mešetarenju. Barr navodno nema dionica i čini mi se da unatoč unutarnjoj igri Plivainog managementa stvar polako ide u smjeru Actavisa. Željko, čini mi se da polako dolazi vrijeme za pakiranje kofera.
  2. Bandić je kupio stan, ali nije kupio stan ili je kupio samo polovicu stana, a ministarstvo financija će istražiti kako se to uopće dogodilo. Procjene vrijednosti mi se čine pretjeranima (veći stanovi su uvijek jeftiniji po m2), a ako je ovaj doista prodao stari stan, i digao kredit ne vidim baš u čemu je nastao problem (osim naravno problema koji je nastao iz nečijeg interesa – kao uostalom i mnogi drugi problemi koji se manje-više redovno pojavljuju na našoj sceni).
  3. Počeo sam povremeno pregledavati stranice Jutarnjeg i Večernjeg. Ovi prvi svoje stranice osvježavaju valjda jednom na dan, a ovi drugi bi morali poraditi na stabilnosti svog web sustava. Zanimljivo mi je da nijedan od ova dva portala nemaju rubriku Politika?
  4. Nakon rezultata ankete od prije nekoliko dana, na vidjelo dana su izišle i PULSove prognoze koje daje bitno veću prednost HDZu nego mrtva trka koju navodno vode u Večernjem. Kao što sam napisao; Reality has a well-known liberal bias.
  5. Jučer sam se pozvao na Zakon o pravu na pristup informacijama te sam zatražio državni proračun za 2006 godinu. Nisam ga dobio u razini detalja koju sam očekivao, no činjenica je da sam odgovor dobio u svega nekoliko sati (što je, moram priznati, impresivno). stavka 3225 državnog proračuna za ovu godinu iznosi 31 milijun kuna i odnosi se na sitni inventar i auto gume. Ako kažemo da je vrijednost jedne gume 600kn, time možete kupiti 51.000 auto guma ili njih dovoljno za 12.525 automobila (ok, piše i sitni inventar, ali za te pare možeš kupiti puuuunoooo sitnog inventara).
  6. Čini se kako vladajuća struktura priprema smanjenje poreza i doprinosa za zaposlene. Uočavam tu nakanu među redovima iako se ništa konkretno ne govori ali je sve očigledno u predizbornom tonu. Biti će zanimljivo što će vladajući napraviti? Smanjiti poreze i doprinose iz plaća (i na taj način svima povećati netto primitke što bi sasvim sigurno udobrovoljilo biračku bazu), ili smanjiti doprinose na plaću i na taj način povećali konkurentnost gospodarstva?
  7. Nešto se emailam s jednim kolegom koji živi u Slavonskom Brodu i zaključak koji se nekako nametnu je kako se sve više i više industrije i ekonomije koncentrira u Zagrebu. Nijedna vlada nije uspjela stati na kraj tome i ogromne količine novca se slijevaju u Zagreb dok ostatak zemlje pati i zaostaje (pogledajte samo usporedbe hrvatske ekonomije bez Zagreba i Zagreb samostalno pa će vam brzo biti jasno o čemu govorim). No ono što je zanimljivo i što također mislim da se događa je da zbog doslovce nejednakih uvjeta razvoja, zagrebački poduzetnici ili barem oni koji su ovdje koncentrirani imaju ekonomsku moć nad ostatkom zemlje koja je donekle slična kolonizaciji.

Misao dana:
I was wrong: free market trade policies hurt the poor…the rules of international trade are rigged against the poorest countries.