Categories
Internet

Rat kakvog još nismo vidjeli

Objava više od dvije stotine tisuća izvješća američkih diplomatskih predstavništava očekivala se još od svibnja ove godine kada se počelo o tome javno raspravljati, a u lipnju ove godine u Iraku je uhićen Bradley Manning. Bradley je američki vojnik osumnjičen za curenje, no on je samo jedan od više od tri milijuna američkih službenika koji ima pristup SIPRNet-u, privatnom intranetu američke administracije koji povezuje diplomatska predstavništva i koji se koristi kao “silos” za različite dokumente od kojih mnogi imaju i oznake tajnosti različitih stupnjeva.

Iako je inicijalni val objava trebao uslijediti u nedjelju prije ponoći, objava je uslijedila nekoliko sati ranije vjerojatno isprovocirana curenjem naslovnice i članaka iz njemačkog Der Spiegel-a. Istovremeno, sama stranica wikileaks na kojoj će se u zasada nedefiniranome roku objaviti svih dvije stotine i pedeset tisuća dokumenata bila je nedostupna zbog DOS napada (DOS – denial of service, tip hakerskog napada u kojem se server preplavi tolikim brojem istovremenih zahtjeva tako da se server uspori do neupotrebljivosti). Samo rušenje wikileaksa pripisuje se hakeru pod nazivom “Jester” koji od početka ove godine sustavno ruši web stranice koji promoviraju fundamentalističke (tipično islamske) ideje, a obrazloženje koje je Jester ponudio je tvrdnja kako Wikileaks ovom objavom ugrožava mnogobrojne američke i ostale operativce na terenu.

Objava poput ove ima elemente specijalnog rata, s time što su ulozi daleko veći a infrastruktura potrebna za vođenje sukoba daleko manja. Na twitteru je netko napisao kako je Wikileaks ekvivalent Che Guevare dvadeset i prvog stoljeća, što je zanimljiva usporedba jer wikileaks ratuje informacijama protiv sustava koji svoju moć crpi iz saznanja koja drugima nisu dostupna. S druge strane, zahvaljujući informacijskoj infrastrukturi koja do nedavno nije postojala sve je veći pritisak javnosti za otvaranjem vlasti prema građanima. Iako će neminovno iz ove priče izaći puno prljavog veša, mnogi odobravaju ovu akciju WikiLeaksa kao put prema otvaranju i drugačijem vođenju politike a uz malo sreće pomoći će i u razumijevanju da vlade nisu nužno te koje mogu i smiju odrediti što građani žele ili trebaju znati.

Način na koji wikileaks objavljuje podatke je također zanimljiva, znajući kako sami po sebi ne mogu stvoriti medijsku gužvu, ekskluzivni pregled informacija dostavljene su nekolicini svjetskih medija tjednima prije objave. Pet novinskih kuća u pet zemalja svijeta (zanimljivi odabir; nijedna od odabranih kuća nije iz domene elektroničkih medija) istovremeno su objavili svoje poglede na priču i naravno svaki od njih je obradio i naglasio one dijelove koji su za njihovu publiku relevantni. Drugi element ove objave je što će se dokumenti objavljivati u valovima, što znači da će ova tema dominirati medijima u slijedećim danima i tjednima, a istovremeno jučerašnja objava postavlja kontekst cijele priče. Podaci nisu samo iskrcani na internet, nego su medijske kuće kroz svoj istraživački i analitički pristup postavile okvir i ton kroz koji će se ovo curenje promatrati, tako da je jasno kako se pazilo na koji način i kako će se novootkriveni podaci interpretirati.

Američka administracija je vrlo ljuta i proteklih tjedana je puno energije uložila u objašnjavanje partnerima što će se u tim “telegramima” naći, no iako postoji mišljenje da će objava značajno utjecati na američku diplomaciju treba reći kako je riječ o korespondenciji među diplomatima koja uključuje različite obzervacije i zaključke, no iste takve dokumente posjeduju i sve ostale vlade i krivo je vjerovati kako je riječ o osobito štetnom materijalu ili materijalu koji će trajno naštetiti američkim interesima; nešto veća opasnost proizlazi iz toga što se kroz čitanje tih dokumenata mogu pronaći metodologija i interes američkih diplomata i obavještajnih službi.

Najveći problem kojeg wikileaks ima je što je ovom objavom definitivno razuljutio ne samo američku vladu nego i mnoge druge, tako da je vjerojatno kako će pritisak na gašenje stranice ali i progon njezinog osnivača Juliana Assangea postati sve veći. Wikileaks je donekle neutralizirao taj pritisak javnom objavom torrent dokumenta velikog 1.6gb s nazivom “polica osiguranja” za kojeg se ne zna što sadrži, a obzirom da je zaštićen AES256 enkripcijom zasada nema jednostavnog načina da se primjenom čiste računalne sile provjeri što se u arhivi nalazi.

p.s. ovo je članak objavljen u Večernjem listu u utorak 30. studenog 2010.; u međuvremenu bih samo dodao slijedeće: sadržaj dopisa teško da će naštetiti odnosima Hrvatske i Amerike, no gotovo je sigurno da će napraviti puno zanimljivih uvida na našu lokalnu scenu obzirom da se izvješća gotovo sigurno bave domovinskim ratom, haaškim sudom, generalom Gotovinom kao i raznim likovima s hrvatske političke scene

Categories
Internet

Vjetrenjača

Pollitika.com nastala je taman prije neke četiri godine i u toj predizbornoj godini uspjela je postići cilj koji sam tada imao, a to je da stvorimo mjesto na internetu na kojem svi oni koji su zainteresirani za politiku imaju mjesto na kojem mogu pisati i na kojem mogu komentirati i diskutirati. Nekako mi je ideja bila i da pollitika bude mjesto na kojem mogu razgovarati i oni lijevi i desni, i liberalni i konzervativni. Ako krenemo razgovarati, prije ili kasnije moramo doći do nekog kompromisa i zaključka, a ako nečega nedostaje Hrvatskoj to je definitivno malo timskog rada kako bi nam svima bilo bolje.

I dok se pollitika uspjela nametnuti kao mjesto na kojem diskutiramo o politici, pokazalo se da je jako teško okupiti više ljudi iz više različitih svjetonazora a kako bi djelovali u zajedničkom cilju, no bez obzira na to uspjeli smo napraviti nekoliko inicijativa od kojih je svakako najpoznatija ona o biračkim popisima. Bez obzira što su birački popisi dobili puno pozornosti u inozemstvu i u konačnici pollitici (i meni) osigurali svjetsku nagradu za eDemokraciju, pa čak i unatoč tome što problem biračkih popisa niti danas nije do kraja riješen – nekako sam siguran da je upravo ta akcija nekolicine zainteresiranih dovela do toga da je danas svima jasno kako se manipulira biračkim popisima i kako će ubuduće to biti daleko teže učiniti. Smatram to velikim i vrlo mjerljivim doprinosom ovoj zemlji. Mislim da ljudi okupljeni oko pollitike mogu iznjedriti još puno sličnih, možda nekada malenih i neshvaćenih, no definitivno vrijednih akcija koji će pomoći da svi skupa napravimo nešto pozitivno i za opću dobrobit.

Negdje tamo u doba “registra” imao sam dosta vremena da razmišljam o tome što dalje učiniti s pollitikom. Nakon promišljanja i razgovora s mnogim prijateljima i pollitičarima došao sam do zaključka kako je vrijeme da stvar pomaknemo korak dalje i da od pollitike pokušamo napraviti platformu za daljnje aktivnosti koje imaju svoje konsekvence na politički život. Da bi u tome uspjeli, prva stvar koju je trebalo učiniti je iz pollitike koja je protekle četiri godine bila samostalna web stranica jednog pojedinca, je dati joj pravnu osobnost. Tu osobnost smo pronašli u obliku nevladine i neprofitne udruge koja se zove Vjetrenjača.

Vjetrenjaču su zajednički osnovali Suzana Nevešćanin, Marko Rakar i Krunoslav Vidić (više detalja o nas troje možete naći na www stranici Vjetrenjače).

Puno je razloga zašto baš Vjetrenjača; i na prvome mjestu nameće se simbolika Don Quixotea (Don Kihota, ovisno o tome da li prevodite ime), koji je u svojem ludilu za kojeg i nismo sigurni da li je pravo ili nije ponekad jurišao na vjetrenjače. Borba protiv vjetrenjača je apstraktna, protiv nevidljivog neprijatelja i ta borba je po definiciji neravnopravna, no na vjetrenjače netko mora jurišati i koliko se god cilj činio uzaludnim ili besmislenim, nikada se ništa neće promijeniti ako ne pokušamo. U ovom slučaju, važno je napomenuti da se ne borimo protiv nego za. Udruga Vjetrenjača postati će instrumental u tom cilju.

Vjetrenjača će kao sredstvo svojeg djelovanja koristiti prvenstveno internet, dakle sve aktivnosti koje ćemo raditi biti će realizirane isključivo i jedino na internetu iz jednostavnog razloga što upravo putem interneta na najbrži i najjeftiniji način možemo doseći najveći broj ljudi. Vjetrenjača, kako sam naziv udruge kaže, ima namjeru baviti se promocijom prava na pristup informacijama. Pritom, ta informacija koju želimo približiti nije nužno samo informacija koja je u vlasništvu državne ili lokalne uprave, nego informacija kao takva – svaka informacija koja je predmet javnog interesa je ujedno i informacija za koju je Vjetrenjača zainteresirana.

Da bi postigli ove ciljeve, osmislili smo nekoliko projekata (malih, srednjih i velikih) na kojima već radimo neko vrijeme, a budući da je Vjetrenjača neprofitna organizacija, a htjeli ili ne za svako djelovanje je potreban neki novac ono što ćemo također pokušati učiniti je uvjeriti sve one koji koriste ili simpatiziraju neku od aktivnosti Vjetrenjače da doniraju udrugu. Ono što možete učiniti je donirati udrugu i dopustiti nama da odaberemo kako ćemo utrošiti taj novac, ili možete donirati neki od predloženih projekata (i to naravno u iznosu po želji i bez limita donjeg ili gornjeg). Možete predložiti i svoj projekt, ali možete nam se i pridružiti, treba nam puno informatičke podrške (php, mysql i tome slično), ekonomista i pravnika koji će se baviti analizom podataka kojima se želimo baviti.

Pogledajte stranice Vjetrenjače, ako ste u mogućnosti donirajte (do 2% prošlogodišnjeg prihoda obveznika poreza na dohodak ili dobit su porezno priznati rashodi), a svakako podijelite link s prijateljima na facebooku ili twitteru.

S današnjim danom aktivan će biti i prvi projekt Vjetrenjače i to grafička vizualizacija državnog proračuna. Pogledajte i taj, sasvim novi i u našim krajevima dosada neiskorišteni alat.

Categories
Blog Internet Politika

Četiri godine pollitike

Za koji tjedan biti će pune četiri godine postojanja pollitike.com; u brojevima to bi bilo nekih 1.600.000 jedinstvenih posjetitelja u 3.4 milijuna posjeta i oko 12 milijuna serviranih stranica. To je 4.400 registriranih korisnika, nešto više od 8.700 dnevnika i 257.000 komentara. Ako to pretvorimo u vrijeme utrošeno na pollitici, ispada da su posjetitelji pollitike na čitanje, pisanje i komentiranje utrošili impresivnih 71 čovjek godinu (skoro pa bih rekao da smo dali mjerljivi utjecaj na pad učinkovitosti države kao cjeline). Nekako mi se čini prilično solidna brojka osobito uzevši u obzir na utjecaj koji je pollitika.com proizvela tijekom posljednjih nekoliko godina, a bilo je toga puno, od BrodoSplita (ako se itko toga sjeća), preko Sunčanog Hvara koji sada ulazi u završnicu pa do (barem meni najvažnije akcije) popisa birača.

Pollitika.com je također kreirala i cijeli niz novih prijateljstava, osjećam se barem malo odgovornim za najmanje jednu političku stranku, a nažalost bilo je i par neugodnosti. No tako to biva.

Kako god okrenuli, četiri godine je puno i nekako se osjeća zamor materijala i došlo je vrijeme da se okrene novi list. Osim skromnog rođendanskog tuluma kojeg bi mogli organizirati tamo negdje u rujnu (onako kao i dosada, subotom popodne) ima nekoliko stvari koje bih htio najaviti, a koje će se redom desiti u slijedećih nekoliko dana i tjedana:

  • redizajn pollitike: u slijedećih nekoliko tjedana završiti ćemo (napokon) redizajn i upgrade pollitike. Redizajn nije toliko redizajn funkcionalnosti koliko je ideja da se postojeći izgled “popegla”, modernizira i općenito cijela stranica učini čitiljivijom i preglednijom. Mislim da imamo sjajan dizajn i nadam se da će nova pollitika biti dobro prihvaćena.
  • seoba na novi server: čisto tehnički podatak, ali baza podataka na kojoj počiva pollitika je sada dosegla otprilike 1gb (toliko smo sadržaja izgenerirali) i server na kojoj se pollitika trenutno vrti je nekako počeo štekati što rezultira u čestim greškama, sporoj reakciji servera i ono što redoviti komentatori imaju prilike često iskusiti – dupliranju sadržaja (koje je u biti uzrokovano sa strane korisnika, ali razlog za to je na strani servera). Uglavnom, pollitika.com će biti vrlo uskoro preseljena na novi server koji je nekih 4-5x jači od ovog na kojem se sada nalazi, a i sam server će biti dosta bolje optimiziran (da ne kažem da je zemljopisno bliži pa ćemo i tu uštediti kojih par desetaka milisekundi na svaki zahtjev).
  • sustav bodovanja i karme: ozbiljno razmišljam o tome da dramatično redizajniram sustav bodovanja, pa ako netko ima neku ideju neka je slobodno iznese (dakle svaki suvisli prijedlog je dobrodošao OSIM prijedloga da se ukine bodovanje jer to nije opcija čak niti za razmatranje). Zanimaju me razmišljanja korisnika (osobito onih koji aktivno koriste sustav bodovanja) što oni misle o tome kako postojeći sustav funkcionira, što bi se novim sustavom trebalo postići i kako vrednovati pojedine aktivnosti korisnika (kreiranje dnevnika i komentara vs. bodovanje), kako staviti u odnos negativne i pozitivne bodove. Ono što će se sigurno desiti je to da ću korisnicima s niskom karmom onemogućiti kreiranje novih sadržaja bez prethodne moderacije (što je do sada bilo rezervirano samo za neregistrirane korisnike), također mislim da ću uvesti i kategoriju spam komentara (što ćete moći slobodno odabrati da li ih želite gledati ili ne). U kontaktu sam s nekoliko grupa ljudi iz Hrvatske i inozemstva a koji se bave takvim sustavima moderacije i pokušati ćemo implementirati nešto stvarno dobro i novo (i naravno, transparentno svima), diskusije o tome će svakako biti u slijedećim tjednima i mjesecima. Ovaj sustav je nužno redizajnirati jer je više nego očigledno kako postojeće metode pravljenja reda ne funkcioniraju. Pollitika.com nije forum i neke aktivnosti jednostavno nisu dobrodošle (s čime dio sudionika očito ima problem), a jednako tako mislim da je vrijeme da se malo radikalnije (ali transparentno) pozabavimo onima koji prave nered (što namjerno, a što slučajno). Mislim da kvaliteta diskusije i predočeni argumenti imaju apsolutnu prednost i to treba zaštititi.
  • vikend dnevnici: jedno od mogućih rješenja (barem dijela) gore postavljanih pitanja je kako napraviti ispušni ventil. Rješenje koje sam vidio na nekoliko sličnih web stranica je da se petkom popodne kreira jedan dnevnik koji može biti aktivan do ponedjeljka rano ujutro, a koji nije vezan formom. Pa me zanima mišljenje i o tome, da li mislite da bi to pomoglo i možemo li se dogovoriti da napravimo seriju tih “vikend dnevnika”?
  • kuda dalje: nekoliko se puta u posljednjih godinu-dvije postavilo pitanje kuda dalje s pollitikom? Moram priznati da sam o tome puno i dugo razmišljao i na kraju (tamo negdje onih dana kada je bila frka s registrom) donio i finalnu odluku koju sam u međuvremenu proveo u djelo. Što će se desiti s pollitikom i u kojem smjeru će cijela priča ići imam namjeru objasniti u detalje u slijedećih nekoliko dana, tako da molim još malo strpljenja.
  • mali projekti: ono što mogu odmah reći je da će se u skorijem razdoblju pojaviti nekoliko novih projekata koji će se nadograđivati na pollitika.com; nešto slično kao što smo već prije napravili sa popisom birača. Nekolicina ljudi s pollitike je već uključena u to, no pričekajte još koji dan da vidite prvi projekt, a do kraja kolovoza ako sve bude OK biti će i drugi.

Toliko zasada, svaki komentar je dobrodošao.