Categories
Hrana i piće Priroda i društvo

time… (6:46, Pink Floyd, Pulse, 1995)

Za one koji nisu znali (a dovoljno su lijeni da ne googlaju malo), zimsko vrijeme je ono pravo, dok je ljetno vrijeme ono “štedljivo”. Sve se skupa događa zato da bi imali više dana i trošili manje energije i sve je skupa povezano s uštedom u fitiljima i ulju za uljanice, a dobrim je dijelom povezano i sa razvojem željezničke mreže. Ako vas je interesiralo kako se određuje početak i kraj ljetnog vremena to je vrlo jednostavno jer se koristi prva nedjelja u travnju (correction: ameri koriste prvu nedjelju u travnju, mi koristimo zadnju u ožujku) i zadnja u listopadu (ovo je puno lakše za izračunati od npr. uskrsa koji pada na prvu nedjelju poslije punog mjeseca nakon proljetnog ekvinocija – osim – ako ne pada na isti dan kao i židovska pasha što dodatno komplicira situaciju).

Danas sam u King Crossu u prolazu vidio i Vesnu Zmijanec (koju znam onako iz viđenja još s fakulteta) i Renatu Sopek, no u King Crossu sam bio zato jer sam tražio termometar za meso. Dva dana ranije (u petak) kupio sam jednu poveću komadinu mesa koju sam odlučio ispeći u pećnici (nekih 1kg teletine), a svi google recepti i savjeti koje možete pronaći na temu pečenja teletine u pećnici obavezno zahtjevaju dotični termometar. Termometar nisam pronašao niti u King Crossu, niti u Pevecu tako da sam morao meso peći na slijepo, pa sam se tako odlučio za 10 minuta na 220C i skoro sat i pol na 160C. Meso je na kraju ispalo medium pečeno i dosta juicy što je u dijelu obitelji izazvalo nelagodu jer postoji strah prema mesu iz koje se cijedi bilo kakva crvena tekućina. (moja osobna preferenca je “lagano podgrijano”, a toleriram da se meso lagano i mrda ako ga baš ne moram ganjati previše od tanjura – najčešće naručujem medium rare kao sigurno rješenje jer nikada ne znate na kakvog kuhara ste naletili :)

Sutra sam u neslužbenom posjetu Beču. Nisam u Beču bio već godinama (a jedno 3-4 sigurno), a imao sam jedno razdoblje prije desetak godina kada sam išao tamo skoro svaka dva tjedna (sjećam se, obično utorkom). Kako je posjet neobavezan, većinu vremena ću provesti šetajući centrom grada, vjerojatno ću potražiti Starbucks kojih u beču ima nekoliko (a za koje sam ovisnost razvio u rujnu kada sam bio u Chicago-u), american bookshop, ručak ću obaviti u NordSee te ću vjerojatno posjetiti neku od starijih kavana/slastičarni. Očekujem totalni gubitak vremena i to je nešto ćemu se u ovome složenom trenutku veselim.

Misao dana:
Patricia wrote out the phrase ‘It was a dark and stormy night’ exactly seventy-two times, which was the same number of times she stabbed her now quickly-rotting husband, and the same number of pages she ripped out of ‘He’s Just Not That Into You’ by Greg Behrendt to scatter around the room — not because she was obsessive compulsive, or had any sentimental attachment to the number seventy-two, but because she’d always wanted to give those quacks at CSI a hard time.
Categories
Hrana i piće Muzika

justified and ancient… (5:02, The KLF, The White Room, 1991)

Surfam danas popodne (besposleno), te sam nakon slashdota odletio na neki site koji ima review-e različitih siteova koji prodaju muziku, a koji je spomenuo kako je najbolji/najjeftiniji music site u stvari http://music.yahoo.com/. Obzirom da imam ipod-a iTunes mi je očigledno primarni izvor muzike. Cijeli koncept ipoda nije u samom mp3 playeru (odnosno AAC playeru u slučaju ipoda) nego u itunesima kao alternativnom načinu distribucije muzike. Obzirom da album kod nas košta cca. 120-130kn, dok puni album na itunesu košta 10USD moja motivacija da krenem donwloadati muziku koju ionako sada skoro pa u cijelosti slušam digitalno je sasvim jasna.

Problem itunes-a je naravno u tome što zbog različitih copyright prava oni ne dozvoljavaju nama (hrvatima op.a.) da downloadaju muziku osim ako imamo billing adresu u nekoj od zemalja u kojoj je itunes legalan. No, da bi spriječili nas improvizatore (nije da nisam probao) oni provjeravaju i broj kreditne kartice kako bi usporedili da li je kartica doista i izdana makar blizu adrese koju sam uredno prijavio (a adresu dobijete npr. tako da pronađete neki simpatični restorančić ili nešto slično). Dakle, itunes ne šljaka (btw. u americi ima itunes gift kartica koju bih bio i kupio da postoji mogućnost dopunjavanja, no nažalost to nije funkcioniralo).

Idemo tražiti alternative, a jedna od njih je gore spomenuti yahoo music store – no da bi mogli koristiti morate downloadati odgovarajući software kojeg sam uspješno uspio instalirati. Odlučio sam se za kupovinu albuma Robina Williamsa “A night at the Met” (to je standup komedija) i nakon upisivanja podataka s kreditne kartice i adrese restorana kojeg nisam posjetio za mojeg nedavnog posjeta Chicagou (tamo naime služe steakove od čak max. 96 unci ili ca. 3kg težine) uspio sam pokrenuti download!!! (eto u međuvremenu sam downloadao i Feel Good Inc. :)

Dakle, ako tražite site na kojem možete (donekle) legalno kupiti muziku za pola cijene koju bi platili u zagrebačkom CD shopu, onda je to music.yahoo.com, navalite dok ekipa ne poboljša security.

Naletio sam danas i na jedan blog na kojem sam našao slijedeći citati:

4
FA: Serbia? Beautiful country! I was there once, in 1985, beautiful nature… We were in Dabravik, Dubravnik, yeah, is that.. is that right?
Ja: Yeah. Dubrovnik. It’s in Croatia. I’m from Serbia. Serbs tried to destroy Dubrovnik by bombing. Luckily, we failed. Now GO FUCK YOURSELF.
Misao dana:
When I was little, my grandfather used to make me stand in a closet for five minutes without moving. He said it was elevator practice.

p.s. naslov današnjeg posta je ime jedne od pjesama sa KLFova jedinog albuma The White Room – KLF mi je oduvijek bio vrlo zanimljiva grupa i jako mi je žao što su izdali samo jedan album; imao sam svojevremeno i dva njihova singla (i to na pravim singlicama) koja danas naravno teško da možete pronaći u CD ili na siteu za download.

Categories
Business Hrana i piće Putovanja

manic monday… (3:06, Bangles, Greatest Hits, 1990)

Eto, danas je još jedan dan odluke i do kraja dana možda počnu, a možda i ne pregovori oko našeg pristupanja europskoj uniji. Čitam kako je Carla razočarana suradnjom, kako će možda dati pozitivno ili ublaženo mišljenje, kako austrija inzistira na hrvatskoj ali to nije rekla na glas (samo onako usput) i kako bi se na kraju lagano moglo dogoditi da Turska bude okidač hrvatskih pregovora.

Nekako mislim da od svega neće ponovno biti ništa, a ako bude to će biti barem na lokalnom planu veliki uspjeh naše vlade koja svoje uspjehe može prebrojati na prste jedne ruke drvosječe s dvadeset godina staža.

Preko vikenda sam boravio u Rovinju u posjetu najvećoj tvornici koja se bavi xxxxxx (cenzurirano) a kod kojih radim konzultantski posao vezan za kvalitetu krajnjeg proizvoda. Ne bavim se inače konzultantskim poslom no tijekom godina sam postao nekakav općepriznati stručnjak pa su me eto vrbovali i angažirali. Osim sjajnog vikenda obogaćenog kulinarskim iskustvima (gastronomski tip: restoran Porat na rivi u Rovinju, ekipa tamo poslužuje jadranske lignje umjesto onih umjetnih kalifornijskih i to je ooooogggggrrrroooooommmmmnnnnnnaaaaa razlika), te prekomjerne količine alkohola u cijelom nizu međusobno različitih proizvoda za koje bi nam iskustvo dosada moralo govoriti da ih se ne smije miješati.

Anyway, ne bih gornje niti spominjao nego sam naletio na site koji je jako simptomatičan. Naime, prva stvar koja je jako bitna kod kontrole kvalitete i općenito povećanju kvalitete u praktički bil kojem proizvodnom postupku je procesna kontrola. Procesna kontrola je postupak u kojem se na određenim mjestima u radnom procesu (a taj proces može biti bilo što, od proizvodnje pive, otirača za noge pa sve do tipično administrativnih procesa) mora raditi neko mjerenje. Ljudi, ponekad zbog neznanja i ignorancije, a vrlo često zbog lijenosti ili “što će to meni, ja već dvadeset godina…” (vidi gornji primjer drvosječe) politike mjerenja ignoriraju ili koriste vrlo odokativne metode. Ukratko, kada ja krenem ljude nagovarati na procesnu kontrolu što je preduvjet za poboljšanje kvalitete onda ih najčešće prvo izvrgenm cijelom nizu malih polumađioničarskih iluzija čiji je cilj da ih natjeram da više ni sami ne znaju što su vidjeli a što nisu.

Jedan od dobrih web siteova (a vjerojatno i najbolji koji sam vidio do sada) se nalazi ovdje. Na ovome sjajnom siteu možete naći više od pedesetak optičkih iluzija koje će vas natjerati na razmišljanje.

Misao dana:
We are tragedians, you see? We follow directions. There is no choice involved. The bad end unhappily, the good, unluckily. That is what tragedy means.