Categories
Gadgets Toyota

Lexus RX400h

Protekli vikend sam na posudbu dobio Lexus RX400h od Toyote Hrvatska. Ovo nije prva Toyota koju sam vozio i u proteklim godinama imao sam već Toyotu Prius (Prius sam imao na dužem testu i o tom automobilu ima cijeli niz tekstova, njih desetak pa ako vas zanima…), Toyotu Avensis a posljednji auto koji sam vozio je Lexus IS220d.

Lexus RX400h nije najnoviji model i njega je nedavno zamijenio novi RX450h. Oba automobila su donekle slična izvana i drže se iste dizajnerske filozofije i bitne razlike se odnose na motorizaciju (RX400h koristi obični benzinski motor u sprezi s elektro motorima, dok 450h koristi benzinski motor s atkinsonovim ciklusom i električnim motorima, više o tome što je Atkinsonov ciklus piše u člancima o Toyoti Prius). Naravno tu je cijeli niz novih unapređenja kako to već ide, no temelj oba automobila je isti; moderno i veliko SUV vozilo upogonjeno hibridnim pogonom.

Za razliku od Toyote, gdje hibridni pogon služi prvenstveno za održavanje ekonomije (dakle male potrošnje) u Lexusovoj izvedenici hibridnog pogona to nije slučaj. Ovdje je prvenstveni cijl očuvati performanse automobila i s manjim motorom postići performanse većega. Pa tako Lexus 400h koji je opremljen s 3.3 litre benzinskim šetocilindričnim motorom u sprezi s elektro motorima bi morao davati performanse osmerocilindričnog benzinca a sve skupa dok troši kao cetverocilindraš (znam, malo je zapetljano ali treba pratiti radnju). Naravno, poanta hibridnog motora je za mnoge smanjena potrošnja, no primarni kriterij u hibridnim motorima je minimalizacija stakleničkih plinova a to u nekim situacijama može značiti i veću potrošnju; tako da je apsolutno moguće (i u stvari to je i situacija) da će primjerice Lexusov RX400h ući u kategoriju najmanjih zagađivača okolišta dok istvremeno neće biti i najbolji po potrošnji. Ovo nama Hrvatima zasada nema puno smisla, no tendencija razvitka zelenih poreza koja će zasigurno doći i do nas puno brže nego što mislimo učiniti će investiciju u hibridne automobile vrlo mudrom.

Lexus RX400h

Nažalost, kako je vikend bio kišovit (a i to je blagi izraz) nisam nažalost imao previše prilike voziti se, a dojam je dodatno pokvario i manji sudar kojeg sam imao pred City Center One što me dodatno demoraliziralo tako da sam u četiri dana korištenja automobila napravio jedva nešto više od 400 kilometara i u tom razdoblju ostvario potrošnju od prosječnih 10.9 litara benzina na 100km. Kada sam preuzimao auto, na putnom računalu je prosječna potrošnja na 2000 prijeđenih kilometara bila 10.8 litara, a po forumima je moguće pronaći dugotrajne statistike koje i na recimo 60.000 prijeđenih kilometara pokazuju da je moguće stabilno trošiti po 10.5-11 litara na 100km. Trošiti toliko nije malo, no kada znamo da govorimo o automobilu s ukupno gotovo 300 konjskih snaga tj. 200kw onda i nije tako strašno, dapače, ulazimo u kategoriju potrošnje četverocilindraša kako je Lexus i obećao. Istovremeno, auto ima suludo ubrzanje a istovremeno je strašno tih. Na brzinama do nekih 30ak kilometara na sat za pogon koristi električni motor i tek nakon toga pali benzinski. Iako je auto s pogonom na sva četiri kotača, pogon prednjih kotača nije povezan s pogonom na zanjim kotačima nego kotači imaju nezavisne motore tako da se pogon na sva četiri dinamički pali i gasi po potrebi no efektivno Lexus RX400h veliku većinu svog vremena ima pogon samo na prednjim kotačima (što ga čini nepodesnim za bilo kakav terenski zadatak pa se nemojte niti truditi).

Osim hibridnog motora, druga (barem meni) važna razlika između ostalih automobila i hibrida je CVT mjenjač. O njemu također imate u starijim tekstovima o Priusu. Naime zbog konstrukcije mjenjača koji je u biti non stop direktno mehanički povezan s motorima (dakle auto nema spojku bilo koje vrste) auto ima neograničeno veliki broj prijenosa (brzina). Osobi koja nije probala voziti takav auto je to malo teško za objasniti jer i kada govorimo o automatskom mjenjaču to je i dalje mjenjač koji “mijenja” brzine ali automatski. U ovom autu toga uopće nema i može Vam se lagano dogoditi da držite stalnu brzinu a računalo automobila odluči promijeniti broj okretaja benzinskog i/ili električnog motora i makar se vozite istom brzinom zvuk motora se dinamički mijenja, ili pak obrnuta situacija u kojoj primjerice ubrzavate no zvuk motora je jednoličan. Iz tog razloga na komandnoj ploči nema brojača okretaja motora jer je to za ovaj auto u biti irelevantan podatak na koji ionako nemate utjecaja te umjesto toga ima dinamometar (nadam se da sam iskoristio ispravan izraz) koji umjesto broja okretaja pokazuje koliko snage motora je u nekome trenu angažirano (to je i dobar edukacijski instrument jer vam pokazuje koliko efikasno vozite).

U svakom slučaju, ako niste imali prilike voziti hibridni automobil onda to svakako preporučam jer je razlika u osjećaju iznimno velika i meni hibridni automobili odgovaraju ako ništa drugo onda samo zbog toga. Svaki jedriličar će uživati u vožnji hibrida, u trenucima kada vozite velikom brzinom i “parate” cestu, a ne čujete niti zvuka osim možda rotaciju kotača… (ne volim ove pjesničke usporedbe ali postoje trenuci kada su neizbježne)

Dodatni bonus CVTa i hibridnih motora je i to što je broj pokretnih dijelova u biti manji, a osobito onih koji se habaju. Tako ne morate brinuti o tome da li treba mijenjati spojku ili ne, hoće li se rasuti mjenjač prilikom lošeg mijenjanja brzina, a obzirom da 95% vremena uopće ne koristite kočnice nego kočite pomoću elektromotora (rekli bi ko tramvaj) to ujedno i znači da je stres i habanje kočnica minimalan i serviseri kažu kako će originalni set kočnica (dakle i diskova i pločica) najvjerojatnije biti jednako trajan kao i cijeli životni vijek vozila. To ukratko znači smanjene troškove održavanja (na elektriku, koju svi odmah gledaju sa strahopoštovanjem) je garancija ionako osam godina.

S pozicije vanjštine, teško mi je reći da je Lexus RX400h (ali i novi 450h) nešto spektakularno, u stvari, taj auto se prilično lagano izgubi u gomili makar je karakterističan po puno toga. Moj subjektivni dojam je i da je to relativno maleni auto, no kada gledate usporedne testove, onda vidite kako se RX redovito uspoređuje s autima poput Mercedesa MLa ili BMWa X5 – što je ujedno i oznaka klase u kojoj se nalazi. Auto ima 4.8 metara i po svojim gabaritima je apsolutno mjerljiv s MLom i X5, no kada uđete u kabinu onda vam je jasno da se radi o omanjem kamionu u kojem imate na raspolaganju jako puno mjesta i za vozača ali i za putnike na stražnjoj klupi (koja se, usput rečeno može pomicati naprijed natrag kako bi ili povećali komfor putnika ili povećali volumen prtljažnika).

Lexus RX400h opremljen je i praktičkim svim drugim gadgetima koje bi htjeli imati u automobilu, od senzora za parkiranje (naprijed i nazad), video kamere za pogled unazad (s lijepo ucrtanim putanjama kotača kako bi predvidjeli gdje će auto biti ako se nastavite kretati), preko Mark Levinson audio sustava s CD i DVD playerom (iskreno, nisam imao neku muziku sa sobom pa nisam testirao na muzici koju poznajem, no sjećam se dobro da je Mark Levinson u IS220d bio genijalan, ovaj ovdje me nije nešto impresionirao). Tu je i neizostavna navigacija, te ostali komfor za vozača i putnike. Lexus je relativno mekani auto i mislim da je to za luksuzni SUV kao što je RX u biti poželjno, šteta što nisam imao prilike odraditi jednu dužu vožnju od nekoliko stotina kilometara da vidim što bi moji bubrezi imali na to reći ali pretpostavljam da je omjer mekoće vožnje i dobrog držanja na cesti dobro pogođen.

Sve u svemu, Lexus RX400h (a 450h vjerojatno sve to i još malo više) vrlo veliki automobil sa sjajnom potrošnjom i impresivnim performansama. U biti, potrošnja njega kao benzinca je usporediva sa potrošnjom njegovih suparnika u diesel varijanti. Hibridna verzija dolazi u samo jednoj razini opreme i to maksimalnoj pa je cijena modela usporediva skoro 1:1 sa suparnicima, no istovremeno ti isti suparnici dobar dio tech gadgeta nemaju u serijskoj opremi pa bih rekao da je Lexus RX400/450h ne samo povoljna kupnja nego i sjajan odabir ako želite imati veliki i luksuzni auto a istovremeno ne želite biti previše upadljivi na cesti.

Misao dana:
Give us the luxuries of life, and we will dispense with its necessaries.

Categories
Gadgets

Virtualizacija na Windows 7

Moj projekt zamjene i upgradea IT infrastrukture se bliži kraju. Instalirao sam na svom (novom) računalu u uredu Windows 7 Ultimate i to 64bitnu verziju (to računalo mi ima 8gb memorije pa zašto ne iskoristiti maksimum).

Prije nekog vremena pokušao sam se igrati s virtualizacijom na windowsima XP koje sam imao na notebooku, no to nije dobro funkcioniralo zato što je bio problem s licencama. Naime, iako je VirtualPC u stvari badava, licenca OSa kojeg instaliraš na taj virtual PC nije. Naravno, mogao sam pokušati instalirati još jednu instancu windowsa XP kojeg sam ionako imao instaliranog na samom notebooku (eto rekurzije), no Lenovo notebooci ne dolaze sa install diskovima nego recovery particijom koju je moguće pretvoriti u nekoliko CD/DVDova što sam i napravio. Problem je u tome što je instalacija custom, i ona ne dozvoljava instalaciju VirtualPCa bez da se ponovno kreira recovery particija što je dodatnih 5gb prostora na disku što si nisam mogao priuštiti. Ne treba reći da OEM key kojeg imam na notebooku nije bilo moguće upotrijebiti s normalnim XP install diskom – tako da je propala ideja da imam virtualni XP na XPu.

Sa Windowsima 7 situacija se promijenila zato jer je Microsoft odlučio otkantati totalnu backward kompatibilnost i neke od aplikacija jednostavno ne rade na windowsima 7. Konkretni primjer relativno čestog komada (besplatnog) softvera je MSDE – Microsoft SQL Desktop Engine, koji u svojoj verziji 2000 ne može raditi na Windowsima 7 (a to mi je preduvjet za jednu drugu aplikaciju). E dakle, windows 7 ima tzv. XP mode što je u stvari totalno legalna i full licenca windowsa XP professional a kojeg je moguće pokrenuti na Windows 7 virtual PCu i na koji onda možete instalirati štogod trebate ili želite. To sam ja naravno i učinio i stvar šljaka besprijekorno. Jedini limit koji vidim je problem broja boja, jer mi virtualni video adapter dopušta samo 16bitnu boju što je za neke stvari malo (iako, više na estetskoj razini nego funkcionalnoj).

Windowsi 7 rade više nego ok (dopada mi se i ovaj security essentials kojeg čini se morate instalirati preko firefoxa jer ako probate download iz explorera onda kaže da MSE nije podržan u našoj zemlji), a virtualizacije mi se dopada jer onda neke stvari koje bi morale ostati u “pješčaniku” mogu doista tamo i ostati bez da zagade bespotrebno samo računalo.

Misao dana:
A human being should be able to change a diaper, plan an invasion, butcher a hog, conn a ship, design a building, write a sonnet, balance accounts, build a wall, set a bone, comfort the dying, take orders, give orders, cooperate, act alone, solve equations, analyze a new problem, pitch manure, program a computer, cook a tasty meal, fight efficiently, die gallantly. Specialization is for insects.

Categories
Gadgets

Windows 7 vs. Mac OSX

Odlučio sam prije nekog vremena napraviti totalnu reorganizaciju mojih malenih informatičkih resursa i to je između ostalog značilo i upgrade postojeće opreme. Do prije nekoliko dana koristio sam u stvari dva notebooka i to Lenovo T60, što je bio notebook kojeg sam koristio kod kuće i na putovanjima, te HP NC8000 kojeg sam u posljednje dvije-tri godine koristio kao desktop replacement u uredu.

Obzirom da je većina mog posla danas orijentirana na internet, nemam više stvarne potrebe koristiti isto računalo u uredu i kod kuće nego većinu toga mogu odraditi s bilo kojeg računala. a podatke koji mi trebaju povući s interneta. Ima malo redundancije i ponekad neki dokument zaostane na “onom drugom” računalu, no aranžman je u stvari sasvim ok. Oba računala su bila na windows XP pro. Problem koji se dogodi je to da računalo polako ali sigurno stagnira u performansama nakon desetaka i stotina zakrpi, te instalacija i deinstalacija različitih aplikacija, tako da je boot ili shutdown postao mala višeminutna ceremonija (iako su sama računala bila sasvim ok).

Anayway, plan je bio slijedeći. Kao prvo windows xp upgradeati na Windowse 7. Na Lenovo notebooku sam to napravio prije neki dan (eto, imam full i pritom legalnu verziju win7 i prije službenog lansiranja :). Ono što me iznenadilo je to da stroj radi ubojito. Instalacija je bila (ali doslovno) bez ijednog jedinog pitanja, sve je proradilo iz prvog pokušaja, nekoliko updatea i stvar šljaka super. Totalno sam propustio Vistu pa mi je ovaj novi interface manje-više ugodno iznenađenje i nakon dva dana podešavanja sada je to već posloženo da bude fino, pregledno i taman kako bih ja to htio. Instalirao sam i office kojeg sam imao od ranije) no ovoga puta sam instalirao i OneNote aplikaciju koja mi se onako na prvi pogled čini također potencijalno zanimljivom. Palo je i nekoliko učestalo korištenih aplikacija, poput recimo Firefoxa kojime inače surfam (plus xmarks plugin za sinhronizaciju bookmarka na svim računalima koje koristim) ili paint.NET-a, Adobe acrobat readera.. . Trebam još probrati što je u “stalnom postavu” no sve ostalo ću od sada instalirati u virtual PCu.

U uredu je plan malo drugačiji, NC8000 je zamijenio složeni Hackintosh (ok, ne baš hackintosh jer koristim EFIX pa se osX normalno boota s njega bez ikakvih modifikacija) i to je četverojezgreno računalo, 8gb memorije, 3ghz frekvencija i video adapter za dva monitora (zasada imam samo jedan ali je i to na to_do listi). Na tom računalo prvenstveno imam namjeru igrati se sa osX i to specifično zbog nekih alata koje osX nudi a koji ne postoje na Windowsima. Želja mi je malo se poigrati sa keynote-om (mac replacementom za powerpoint) i softverom za video kojeg povremeno koristim. Mimo toga, na drugi disk također idu windowsi 7, office i isti komplet alata kao i na notebook.

Ukratko, kada dovršim ovaj upgrade, koristiti ću dva operativna sustava pod normalno (Windowse 7 i osX), dok ću sve ostale legacy aplikacije (a recimo imam jednu koja ne radi na OSu starijem od XPa) vrtiti u virtualnoj okolini. Zanima me virtualizacija i implikacija virtualnih strojeva na office poslovanje.

Misao dana:
What is so brilliant about the gadgets is their simplicity.