Categories
Ekonomija Politika

Jedan vrlo osobni tekst o politici

Više ljudi me kroz komentare ali i mailove pitalo o mojoj naklonosti prema SDPu. Napominjem da je ovo blog u kojem pišem o svojim stavovima i razmišljanjima, te sam otkako znam za sebe vrlo politično biće i imam (barem tako volim misliti) izgrađene stavove o politici. Oni koji me znaju, znati će i za moje aktivnosti u vrijeme srednje škole, fakulteta a u posljednje vrijeme i oko drugih “projekata” koje guram.

Moje opredjeljenje je negdje između socijaldemokratskog i liberalnog (ovog prvog zato što smatram da je to društveno odgovorni način razmišljanja, a liberalnog zato što me profesija vodi u tom smjeru). Smatram da država, tvrtka i pojedinac moraju imati svoju ulogu, odgovornost i doprinos u životu nacije; nisam siguran da je isključiva funkcija kapitala stvarati zaradu, a države obavljati socijalne funkcije. Svaka tvrtka je država u malome i ima svoju odgovornost prema svojim zaposlenima, svojoj okolini i društvu koje ga okružuje (to je uostalom i sastavni dio Toyota filozofije). Nadalje, veliki dio mojih odluka oko političke strane koju želim podržati ovisi ne samo o konkretnim programima nego i o ljudima koji te programe moraju provoditi – unatoč svemu što možete nabrojati, SDP je daleko najmanje ukaljan raznim aferama, nepotizmima i ostalim vrstama afera i kriminala i sama ta činjenica će osigurati moju trajnu pozornost prema programima SDPa. Nadalje, SDP promatram kao ekipu ljudi a ne kao jakog autoritativnog pojedinca iza kojeg se sakupi cijela stranka i kuda on okom tuda ovi skokom. Promotrite tu političku scenu i probajte i sami vidjeti koja stranka odgovara kojem opisu, pa se potom zapitajte koje je rješenje bolje i u kojoj su stranci vaši vlastiti interesi bolje zastupljeni. Vremena jednoumlja su odavno prošla i nadajmo se da se više nikada neće ponoviti, no postoje ljudi (i stranke) koji manje ili više prikriveno svoj vlastiti interes (koliko god on dobar ili loš bio) poistovjećuju s dobrobiti nacije – kroz povijest smo naučili da su upravo takvi ljudi, stranke i pokreti najopasniji i ja ne želim biti dio takve budućnosti.

Sklon sam dakle SDPu, a moje skromno poznavanje ekonomije govori da su ideje koje je Ljubo Jurčić izrekao u prošlotjednom predstavljanju gospodarske strategije točne te sam mu sklon povjerovati i dati šansu. Gospodarstvo smatram primarnim problemom naše države i rješenjem gospodarskog problema i pokretanjem suvislog razvoja mogu se očekivati napretci i na ostalim poljima (zdravstvo, sudstvo, školstvo, umirovljenici). Smatram nadalje da su politike korištene u proteklim godinama bile promašene a vrlo često su se pokazale kao štetne; gospodarskom strategijom SDPa dobili smo glas koji govori o značajnom zaokretu pa ću stoga u slijedećim mjesecima pozorno pratiti Jurčića i njegov tim, te o tome pisati ali i žestoko kritizirati kada god za to vidim potrebu. Žao mi je ako će Vas moje otvoreno simpatiziranje otjerati od ovoga bloga jer smatram da za to nema razloga – očekujem da ćete me kroz komentare korigirati i po potrebi demantirati, a ja ću se potruditi da svaku imalo konstruktivnu kritiku proslijedim do ljudi koji će uz malo sreće (i puno više znoja) odlučivati o našoj budućnosti kroz slijedeće četiri godine.

Nemam se namjeru nikome ispričavati za svoje stavove, niti ih imam namjeru sakrivati kroz neutralne prikaze ili sterilizirane tekstove iz jednostavnog razloga što smatram da su moji stavovi i ciljevi ispravni, a ako se za njih neću boriti, što mi je onda preostalo?

Misao dana:
I believe that liberty is the only genuinely valuable thing that men have invented, at least in the field of government, in a thousand years. I believe that it is better to be free than to be not free, even when the former is dangerous and the latter safe. I believe that the finest qualities of man can flourish only in free air – that progress made under the shadow of the policeman’s club is false progress, and of no permanent value. I believe that any man who takes the liberty of another into his keeping is bound to become a tyrant, and that any man who yields up his liberty, in however slight the measure, is bound to become a slave.

Categories
Blog Ekonomija Internet Politika

Gospodarski rast za bolji život

Ne znam kako vas, ali mene ova formulacija “gospodarski rast za bolji život” strašno podsjeća na tv seriju koja se svojevremeno stalno vrtila po televiziji, a čim je ova SDPova inicijativa najavljena, prilično je žestoko bila popraćena u medijima pa eto još jedne paralele.

SDPovi ciljevi gospodarske strategije bili su predstavljeni prekjučer, no danas u 12:30 dogodila se (dosada) neviđena stvar. SDPovci su kreirali sasvim novi web site na kojem su objavili sve dokumente vezane za predstavljanje, ali i nekoliko prezentacija i desetak video isječaka. Video isječke je na jubito postavio korisnik koji se zove SDPhrvatske – dakle, ako niste primjetili, politička stranka je otvorila account na youtubeu!!! Politička stranka – jubito – aktivno sudjeluje. Paradigm shift!

Anyway, primjetio sam kako se puno pisalo i komentiralo o tome po novinama pa neću previše dodavati, no mislim da je važno istaknuti dvije stvari. Prvo, zamjerka koja se može čuti je da su prijedlozi i dalje previše okvirni i neodređeni te da nedostaje popis konkretnih mjera. To je totalno točno, no ako ste pročitali sve dostupne tekstove, tada ste mogli uočiti da je SDP postavio ciljeve gospodarske strategije, a ciljevi su upravo to – ciljevi. Nakon ciljeva slijede politike (po industrijama, regionalne, globalne), a tamo negdje početkom predizborne kampanje biti će predstavljene i vrlo konkretne mjere.

Drugo, ono što je u stvari meni najzanimljivije a što čini se nitko nije uočio, je da je SDP predstavljanjem ovih ciljeva vrlo jasno brojkom izrazio mjeru uspješnosti njegove vlade. Ne govorimo sada o situaciji Sanaderove jamstvene kartice (jedina meni poznata internet manifestacija te kartice se nalazi na newtime.bloger.hr pa bacite pogled da se podsjetite). Čisto da vas podsjetim, Sanaderova kartica ima kao ciljeve smanjenje poreza (nije se desilo, dapače, porezne olakšice su uglavnom ukinute), gospodarski rast (koji je manji nego u razdoblju prethodne vlade i to za poprilični postotak), bolji standard (najbolje da za to pitate umirovljenike kojima je mirovina s 42% prosjećne plaće pala na 39% odnosno u nekom apsolutnom iznosu praktički su im 10% manje), te naravno članstvo u EU i NATOu (o čemu smo jučer čuli da možda dobijemo prvi službeni znak od EU tijekom ove godine).

I ono što je najbolje, ako imate pitanja, njih možete postaviti i vidjeti što će vam Jurčić odgovoriti. Trenutno ima tridesetak pitanja i što se mene tiče, postavite mu najteže i najnezgodnije pitanje koje možete smisliti; što su pitanja teža to bolje.

I za kraj, najviše je polemika izazvao prijedlog oporezivanja kapitalne dobiti. Kapitalna dobit dolazi u različitim oblicima (kamate, dividende, rast cijene dionica a vjerojatno ima još oblika) i treba vidjeti kako se to točno misli napraviti – a kroz odgovore na do sada postavljena pitanja može se dobiti okvirna slika što se očekuje. Uostalom, ne vjerujte meni nego pogledajte video, a ako vam i dalje nije jasno, kliknite na gospodarstvo.sdp.hr i postavite čovjeku pitanje.

p.s. kasnije ću uploadati i Otvoreno od prekjučer gdje je Jurčić malo duže o tome govorio i pritom bio rešetan od Mislav aka. predator Bage, Miodraga Šajatovića i novpečene HDZovke (“stranačka knjižica nije bitna ali će mi pomoći u karijeri”) Martine Dalić.

Misao dana:
I’m proud to be paying taxes. The only thing is — I could be just as proud for half the money.

Categories
Ekonomija Politika

Detalji ekonomske politike Ljube Jurčića polako se naziru

U nekoliko dana izronilo je više tekstova koji se malo detaljnije bave ekonomskom i gospodarskom politikom koju predlaže Ljubo Jurčić. Prvi intervju na koji bi vas uputio je onaj od poslovnog dnevnika a koji se zove Zadnji je čas za industrijsku politiku”.

Ono što (između ostalog) Jurčić kaže je slijedeće;

Mi, međutim, imamo drugi problem, a to je prikriveni deficit koji se ne prikazuje u bilancama države jer nisu pokriveni gubitci brodogradnje koji godišnje iznose oko milijardu i pol kuna, niti gubitci zdravstva koji premašuju dvije milijarde, a postoje i gubitci željeznice koji potencijalno mogu biti obveza države. Zato je s ekonomske točne gledišta prirodni deficit države oko pet do šest posto.

Ljubo je nešto rekao i o državnoj upravi;

Uprava djeluje po inerciji, a kultura rada, koja se svodi na čuvanje pozicija, nikad dosad nije mijenjana u biti, nego su se samo mijenjali ministri i ostali na određenim funkcijama. Zato se sada, kada god treba realizirati određeni projekt ne koriste redovne institucije, nego se formiraju posebna povjerenstva. No vlada koja nije unaprijed pripremila projekt kada dođe u takvo zadano stanje ništa ne može promijeniti. Upravo to se dogodilo svakoj dosadašnjoj vladi iako su sve obećavale reforme državne administracije.

Ima tamo još nekoliko vrlo zanimljivih razmišljanja i nadam se da će SDP te ideje prihvatiti kao svoje budući da mi se čini da su dobro argumentirane.

Drugi tekst na koji sam naletio je u stvari editorial u Lideru, Lider je inače novina koju ne čitam pretjerano ali moram priznati da se povremeno ovdje pojave sjajni tekstovi, tekstovi Miodraga Šajtovića nerijetko udaraju “u sridu” i vrijedi ih pratiti. Prenosim samo dio teksta:

Jurčić u najkraćemu predlaže:

  1. povećanje budžetskog deficita u 2008. i 2009. sa sadašnjih tri na čak pet posto;
  2. kažnjavanje investicija u neproizvodni sektor;
  3. drastično smanjenje broja zaposlenih u ministarstvima i vladi – na samo 200 do 300 ljudi (poslove bi preuzele agencije i zavodi).

A ako se njegov program prihvati, 2009. obećava rast BDP-a od 6 posto, a nakon toga 7 do 9 posto!

Jurčićevi prijedlozi zaista su radikalni. Usudio se zaprijetiti i HNB-u. Najavljuje mogućnost promjene (pre)velike autonomnosti HNB-a, a za kraj sljedećeg mandata čak se usudio najaviti mogućnost promjene tečaja kune.
Za ekonomista kojega neki smatraju novim premijerom (u slučaju da HDZ izgubi) ili barem potpredsjednikom vlade, prvi će izazov biti svoj program prodati samom SDP-u.

Ja ne bih Jurčićeve korake nazvao radikalnima nego logičnima, no sasvim je sigurno da će naići na otpor ne samo stranke nego i birača. U državnoj upravi danas je zaposleno oko 250.000 ljudi i praktički svaka obitelj ima nekoga tko je tamo zaposlen tako da je sigurno da će iz jednostavnog straha za radnim mjestom pozornost biti velika. Nadam se samo da ljudi razumiju kako postojeće stanje nije održivo na dugi rok i da je kritično da se što prije krene u korjenitu promjenu načina na kojem država funkcionira kako bi se stvorili uvjeti za prosperitet i rast.

Nemojte zaboraviti da rast gospodarstva kojim se hvali vlada Ive Sanadera je i dalje manja od rasta koji se događao tijekom koalicijske vlade, te da tih 4,5% gospodarskog rasta nije niti izbliza dovoljno da se jaz između Hrvatske i Europe smanjuje (ako u to ne vjerujete, uzmite u obzir koliko je 4,5% gospodarskog rasta na nekih 10.000eur BDPa u hrvatskoj u odnosu na recimo 2% rasta u Europi gdje je BDP 30.000eur ili više). Statistike kojima nas vladajući zasipaju izgledaju super, no ako zagrebete ispod površine ustanoviti ćete kako se radi o lijepim brojevima koji govore vrlo ružne stvari. U ekonomiji uvijek postoji netko tko vodi tko je koliko popio i pojeo i račun uvijek, bez izuzetaka dolazi na naplatu, a naplatiti će se od nas, poreznih obveznika. Što bi rekao George W. Bush; “Make no mistake about it”.

SDP je stranka kojoj po samome imenu interes radništva (pa i državne uprave) mora biti na prvome mjestu, no ono o čemu se ovdje radi je dugoročna opstojnost države jer život na kredit nije moguć na neograničeni rok. Većina gospodarskog rasta koji se događao zadnjih godina ograničenog je trajanja i uložen je u infrastrukturni razvoj (autoceste i stanovanje) što su investicije koje se po svojoj definiciji vraćaju kroz dugi niz godina – dio naše kreditne sposobnosti žrtvovali smo za standard življenja i time smo unaprijed utrošili i dodanu vrijednost koju imamo namjeru stvoriti. Ako želimo kreirati nove vrijednosti, moramo pokrenuti lanac investicija koji će to i pokrenuti. To znači manje cesta, manje stanova, stegnuti remen ali i nove tvornice i nova radna mjesta.

U modernoj, globaliziranoj i do ekstrema tržišno orijentiranoj europi ne možemo očekivati da s metodama iz osamdesetih koje danas koristimo preživimo na tržištu dvadeset i prvog stoljeća. To jednostavno ne ide.

Po mojem mišljenju, Ljubo Jurčić je prva osoba u dugo vremena koja je bez ikakvog srama uzviknula car je gol, na nama je sada samo da progledamo.

Misao dana:
We have a system that increasingly taxes work and subsidizes nonwork.