Category: Ekonomija

Ekonomija, domaća i svjetska, globalna i lokalna

Categories
Blog Ekonomija Internet Politika

Gospodarski rast za bolji život

Ne znam kako vas, ali mene ova formulacija “gospodarski rast za bolji život” strašno podsjeća na tv seriju koja se svojevremeno stalno vrtila po televiziji, a čim je ova SDPova inicijativa najavljena, prilično je žestoko bila popraćena u medijima pa eto još jedne paralele.

SDPovi ciljevi gospodarske strategije bili su predstavljeni prekjučer, no danas u 12:30 dogodila se (dosada) neviđena stvar. SDPovci su kreirali sasvim novi web site na kojem su objavili sve dokumente vezane za predstavljanje, ali i nekoliko prezentacija i desetak video isječaka. Video isječke je na jubito postavio korisnik koji se zove SDPhrvatske – dakle, ako niste primjetili, politička stranka je otvorila account na youtubeu!!! Politička stranka – jubito – aktivno sudjeluje. Paradigm shift!

Anyway, primjetio sam kako se puno pisalo i komentiralo o tome po novinama pa neću previše dodavati, no mislim da je važno istaknuti dvije stvari. Prvo, zamjerka koja se može čuti je da su prijedlozi i dalje previše okvirni i neodređeni te da nedostaje popis konkretnih mjera. To je totalno točno, no ako ste pročitali sve dostupne tekstove, tada ste mogli uočiti da je SDP postavio ciljeve gospodarske strategije, a ciljevi su upravo to – ciljevi. Nakon ciljeva slijede politike (po industrijama, regionalne, globalne), a tamo negdje početkom predizborne kampanje biti će predstavljene i vrlo konkretne mjere.

Drugo, ono što je u stvari meni najzanimljivije a što čini se nitko nije uočio, je da je SDP predstavljanjem ovih ciljeva vrlo jasno brojkom izrazio mjeru uspješnosti njegove vlade. Ne govorimo sada o situaciji Sanaderove jamstvene kartice (jedina meni poznata internet manifestacija te kartice se nalazi na newtime.bloger.hr pa bacite pogled da se podsjetite). Čisto da vas podsjetim, Sanaderova kartica ima kao ciljeve smanjenje poreza (nije se desilo, dapače, porezne olakšice su uglavnom ukinute), gospodarski rast (koji je manji nego u razdoblju prethodne vlade i to za poprilični postotak), bolji standard (najbolje da za to pitate umirovljenike kojima je mirovina s 42% prosjećne plaće pala na 39% odnosno u nekom apsolutnom iznosu praktički su im 10% manje), te naravno članstvo u EU i NATOu (o čemu smo jučer čuli da možda dobijemo prvi službeni znak od EU tijekom ove godine).

I ono što je najbolje, ako imate pitanja, njih možete postaviti i vidjeti što će vam Jurčić odgovoriti. Trenutno ima tridesetak pitanja i što se mene tiče, postavite mu najteže i najnezgodnije pitanje koje možete smisliti; što su pitanja teža to bolje.

I za kraj, najviše je polemika izazvao prijedlog oporezivanja kapitalne dobiti. Kapitalna dobit dolazi u različitim oblicima (kamate, dividende, rast cijene dionica a vjerojatno ima još oblika) i treba vidjeti kako se to točno misli napraviti – a kroz odgovore na do sada postavljena pitanja može se dobiti okvirna slika što se očekuje. Uostalom, ne vjerujte meni nego pogledajte video, a ako vam i dalje nije jasno, kliknite na gospodarstvo.sdp.hr i postavite čovjeku pitanje.

p.s. kasnije ću uploadati i Otvoreno od prekjučer gdje je Jurčić malo duže o tome govorio i pritom bio rešetan od Mislav aka. predator Bage, Miodraga Šajatovića i novpečene HDZovke (“stranačka knjižica nije bitna ali će mi pomoći u karijeri”) Martine Dalić.

Misao dana:
I’m proud to be paying taxes. The only thing is — I could be just as proud for half the money.

Share the post "Gospodarski rast za bolji život"

  • Facebook
  • X
Categories
Ekonomija Politika

Detalji ekonomske politike Ljube Jurčića polako se naziru

U nekoliko dana izronilo je više tekstova koji se malo detaljnije bave ekonomskom i gospodarskom politikom koju predlaže Ljubo Jurčić. Prvi intervju na koji bi vas uputio je onaj od poslovnog dnevnika a koji se zove “Zadnji je čas za industrijsku politiku”.

Ono što (između ostalog) Jurčić kaže je slijedeće;

Mi, međutim, imamo drugi problem, a to je prikriveni deficit koji se ne prikazuje u bilancama države jer nisu pokriveni gubitci brodogradnje koji godišnje iznose oko milijardu i pol kuna, niti gubitci zdravstva koji premašuju dvije milijarde, a postoje i gubitci željeznice koji potencijalno mogu biti obveza države. Zato je s ekonomske točne gledišta prirodni deficit države oko pet do šest posto.

Ljubo je nešto rekao i o državnoj upravi;

Uprava djeluje po inerciji, a kultura rada, koja se svodi na čuvanje pozicija, nikad dosad nije mijenjana u biti, nego su se samo mijenjali ministri i ostali na određenim funkcijama. Zato se sada, kada god treba realizirati određeni projekt ne koriste redovne institucije, nego se formiraju posebna povjerenstva. No vlada koja nije unaprijed pripremila projekt kada dođe u takvo zadano stanje ništa ne može promijeniti. Upravo to se dogodilo svakoj dosadašnjoj vladi iako su sve obećavale reforme državne administracije.

Ima tamo još nekoliko vrlo zanimljivih razmišljanja i nadam se da će SDP te ideje prihvatiti kao svoje budući da mi se čini da su dobro argumentirane.

Drugi tekst na koji sam naletio je u stvari editorial u Lideru, Lider je inače novina koju ne čitam pretjerano ali moram priznati da se povremeno ovdje pojave sjajni tekstovi, tekstovi Miodraga Šajtovića nerijetko udaraju “u sridu” i vrijedi ih pratiti. Prenosim samo dio teksta:

Jurčić u najkraćemu predlaže:

  1. povećanje budžetskog deficita u 2008. i 2009. sa sadašnjih tri na čak pet posto;
  2. kažnjavanje investicija u neproizvodni sektor;
  3. drastično smanjenje broja zaposlenih u ministarstvima i vladi – na samo 200 do 300 ljudi (poslove bi preuzele agencije i zavodi).

A ako se njegov program prihvati, 2009. obećava rast BDP-a od 6 posto, a nakon toga 7 do 9 posto!

Jurčićevi prijedlozi zaista su radikalni. Usudio se zaprijetiti i HNB-u. Najavljuje mogućnost promjene (pre)velike autonomnosti HNB-a, a za kraj sljedećeg mandata čak se usudio najaviti mogućnost promjene tečaja kune.
Za ekonomista kojega neki smatraju novim premijerom (u slučaju da HDZ izgubi) ili barem potpredsjednikom vlade, prvi će izazov biti svoj program prodati samom SDP-u.

Ja ne bih Jurčićeve korake nazvao radikalnima nego logičnima, no sasvim je sigurno da će naići na otpor ne samo stranke nego i birača. U državnoj upravi danas je zaposleno oko 250.000 ljudi i praktički svaka obitelj ima nekoga tko je tamo zaposlen tako da je sigurno da će iz jednostavnog straha za radnim mjestom pozornost biti velika. Nadam se samo da ljudi razumiju kako postojeće stanje nije održivo na dugi rok i da je kritično da se što prije krene u korjenitu promjenu načina na kojem država funkcionira kako bi se stvorili uvjeti za prosperitet i rast.

Nemojte zaboraviti da rast gospodarstva kojim se hvali vlada Ive Sanadera je i dalje manja od rasta koji se događao tijekom koalicijske vlade, te da tih 4,5% gospodarskog rasta nije niti izbliza dovoljno da se jaz između Hrvatske i Europe smanjuje (ako u to ne vjerujete, uzmite u obzir koliko je 4,5% gospodarskog rasta na nekih 10.000eur BDPa u hrvatskoj u odnosu na recimo 2% rasta u Europi gdje je BDP 30.000eur ili više). Statistike kojima nas vladajući zasipaju izgledaju super, no ako zagrebete ispod površine ustanoviti ćete kako se radi o lijepim brojevima koji govore vrlo ružne stvari. U ekonomiji uvijek postoji netko tko vodi tko je koliko popio i pojeo i račun uvijek, bez izuzetaka dolazi na naplatu, a naplatiti će se od nas, poreznih obveznika. Što bi rekao George W. Bush; “Make no mistake about it”.

SDP je stranka kojoj po samome imenu interes radništva (pa i državne uprave) mora biti na prvome mjestu, no ono o čemu se ovdje radi je dugoročna opstojnost države jer život na kredit nije moguć na neograničeni rok. Većina gospodarskog rasta koji se događao zadnjih godina ograničenog je trajanja i uložen je u infrastrukturni razvoj (autoceste i stanovanje) što su investicije koje se po svojoj definiciji vraćaju kroz dugi niz godina – dio naše kreditne sposobnosti žrtvovali smo za standard življenja i time smo unaprijed utrošili i dodanu vrijednost koju imamo namjeru stvoriti. Ako želimo kreirati nove vrijednosti, moramo pokrenuti lanac investicija koji će to i pokrenuti. To znači manje cesta, manje stanova, stegnuti remen ali i nove tvornice i nova radna mjesta.

U modernoj, globaliziranoj i do ekstrema tržišno orijentiranoj europi ne možemo očekivati da s metodama iz osamdesetih koje danas koristimo preživimo na tržištu dvadeset i prvog stoljeća. To jednostavno ne ide.

Po mojem mišljenju, Ljubo Jurčić je prva osoba u dugo vremena koja je bez ikakvog srama uzviknula car je gol, na nama je sada samo da progledamo.

Misao dana:
We have a system that increasingly taxes work and subsidizes nonwork.

Share the post "Detalji ekonomske politike Ljube Jurčića polako se naziru"

  • Facebook
  • X
Categories
Ekonomija

O ekonomskim slobodama i ekonomski pokazatelji kao takvi

Jučer sam napisao kratki osvrt na tekst iz časopisa Banka, a na temu broja zaposlenih u državnoj upravi – o prekobrojnosti naše državne uprave sam pisao mnogo puta, a i mimo mene postoji cijeli niz pokazatelja koji govore o pretjeranom uplivu države u ekonomske tokove, budžet koji je praktički 50% BDPa najbolje svjedoči o tome (ako već ništa drugo). No količina tih negativnih pokazatelja ipak nekako uspjeva izletiti u medije unatoč silnim zanimacijama za narod u vidu afera o satovima, Jadrankama ili pričama o tome da li je netko imao račun ili nije.

Jedan od prvih pokazatelja je bio Doing Business svjetske banke, analizirao sam repote i za 2006 i za tekuću 2007 godinu. Pričao sam nešto sitno i o indexu percepcije korupcije (cijelu tablicu možete pogledati na stranicama transparency internationala). A posljednje što nas je zapalo je i indeks ekonomskih sloboda po anketi Wall Street Journalu odnosno Heritage Foundationu.

Ono što je zajedničko svim tim anketama je to da je Hrvatska uglavnom na toj ljestvici pala u posljednje vrijeme te da je naša dična vlada sve te ankete proglasila ništavnima, neutemeljenima, upitne metodologije i općenito neozbiljnima. Eto, primjerice nakon press release Heritage foundationa, naš ministar od financija (koji sam financija nema) rekao je slijedeću antologijsku rečenicu (for the record, govorimo o Heritage foundationu i Wall Street Journalu!!!):

“Što bi se to trebalo dogoditi u jednoj zemlji da bi po ekonomskim slobodama u jednoj godini pala za čak 54 mjesta?”

Iskreno pojma nemam, jedini zajednički nazivnik kojeg sam ja uspio pronaći u svim ovim istraživanjima je vlada HDZa, no može biti da sam prenaglio sa zaključkom.

Naravno,  Ivo&Ivan se uvijek mogu vaditi na poboljšane uvjete života, no i ovdje je stvar malo na klimavim nogama budući da se guverner naše banke Željko Rohatinski očajnički bori već godinama s rastućim zaduživanjem države – a zaduživanje što države, što gospodarstva, što stanovništva ukratko znači da smo buduću dodanu vrijednost žrtvovali za sadašnje poboljšanje uvjeta života. I dok je to super ako smo danas digli kredite da bi sagradili tvornicu, malo je manje idilično ako smo to učinili zato da bi kupili novi auto, kuhinjski element ili plasma televizor, a daleko najgore ako smo to učinili zato da bi doživjeli slijedeći prvi u mjesecu.

Svi ovi indeksi i istraživanja ne bave se u stvari s kvalitetom života ili životnim standardom nego slobodom odnosno lakoćom tj. poželjnošću kreiranja novih poslovnih subjekata. Dakle, koliko smo mi u stvari privlačni kapitalu? Ovo su mjerila koja najviše koriste stranci prilikom odlučivanja hoće li neku tvornicu automobila, ili bilo čega drugoga smjestiti upravo u Hrvatskoj, i očigledno je da mnoge zemlje stoje daleko bolje od nas (dapače, ispada da smo praktički svugdje u donjoj trećini ljestvice i uvjerljivo zadnji ili među zadnjima u europi – “gnjecavo dno” kako bi neki rekli). No, ono što se zaboravlja da unatoč tome što nas strani kapital iz svih tih razloga zaobilazi, imamo problem s domaćim kapitalom (istina je, imamo i toga, iako ne previše) koji je prisiljen funkcionirati upravo na ovom zemljopisnom teritoriju, pa zbog loših ekonomskih uvjeta, raširene korupcije, otežanog poslovanja većina tog novca umjesto u nekakve proizvodne ili barem uslužne djelatnosti završava u špekulativnim aktivnostima poput trgovine nekretnina koje su doživjele pravu eksploziju (pročitao sam negdje da se čak 18% svih pravnih subjekata bavi nekretninama!?).

I čisto da završimo tekst na veseloj noti (ovo je neslana šala), upozorio bih vas na tekst koji sam pročitao u Jutarnjem listu koji kaže kako su prosječne mirovine pale ispod 40% prosječne plaće (a očekujem da će se to već u veljači dodatno pogoršati kada krene prva isplata plaća u državnoj upravi po novoj shemi – što bi trebalo utjecati na ukupnu prosječnu plaću s nekih 1-1.5%). Ovim podatkom padaju u vodu sva predizborna i postizborna obećanja HDZa, HSUovci ispadaju magarci, a umirovljenici su objektivno svoj dug dobili natrag kroz smanjenje svojih mirovina – pa zar to nije genijalan potez?

Misao dana:
If Stupidity got us into this mess, then why can’t it get us out?

Share the post "O ekonomskim slobodama i ekonomski pokazatelji kao takvi"

  • Facebook
  • X