Category: Ekonomija

Ekonomija, domaća i svjetska, globalna i lokalna

Categories
Business Ekonomija Politika

Hrvatski Eliot Ness

Aludirajući na obruč koji se steže oko bivšeg premijera jedan je ugledni profesor na predavanju (o korupcijskim modelima) ovoga tjedna izgovorio slijedeću rečenicu: “…I vidimo kako se i borba protiv korupcije polako privodi kraju.”. Makar vjerujem da je to nespretno sročena rečenica ona je iznimno opasna jer mnogi očekuju kako će upravo uhićenjem bivšeg premijera borba protiv korupcije doći do svojeg logičnog vrhunca. No, to je totalno pogrešno jer će Sanaderov konačni pad u najboljem slučaju biti samo simbolična pobjeda (koja je po svojoj prirodi koruptivna jer je više nego očito kako je riječ o obračunu jedne političke frakcije s drugom)  i bilo bi jako loše za društvo u cjelini da taj događaj proglasimo ili na bilo koji drugi način promatramo kao kraj borbe protiv korupcije i takvim stavom u biti amnestiramo sve one druge koji su na nižim (ili višim) razinama u bilo kojem času participirali u različitim koruptivnim radnjama.

Iako ne treba olako odbaciti desetke milijuna kuna koji su iscurili u privatne i stranačke džepove kroz Fimi mediu, činjenica je kako je to i dalje samo kap u moru od stotinu i dvadeset milijardi kuna koliko je velik državni proračun na godinu, ili nekih tisuću milijardi kuna koliko je kroz državne račune prošlo u zadnjih dvadesetak godina. Na toliko veliku brojku, tih nekoliko desetaka milijuna kuna su vrlo sitni ulov i u biti poražavajući rezultat.

Istovremeno, ako promatramo subjekte koji su zahvaćene silno aktivnom borbom protiv korupcije onda ćemo vidjeti da pojedini sustavi uopće nisu zahvaćeni a pouzdano znamo kako se u njima sasvim sigurno dogodila pojedina afera. Tu su Hrvatske autoceste kod kojih diskutiramo o bojanju tunela ali ne i o trostrukom rastu cijene gradnje kilometra, HEP u kojem se doduše spominje 600 milijuna kuna (što je sasvim solidna cifra) no možda bi bilo dobro spomenuti kako treba znati razlikovati korupciju od političke odluke i ta konkretna priča je po svim svojim obilježjima ovo drugo.

Borba protiv korupcije očito ima malo rezultata i još manje povraćenog novca i malo naprednije demokracije znaju kako u biti treba investirati u prevenciju korupcije umjesto načelnih obračuna s korumpiranima.

Moj prijedlog za borbu protiv korupcije je oformiti mali iznimno stručan i moralno neupitan tim koji bi se sastojao od vrhunskih ekonomista, pravnika, revizora i informatičara. Recimo da ih bude pet-šest najviše. Potom, puštati taj tim (ili timove ako se ideja pokaže uspješnom) u javna poduzeća s autoritetom da pregledaju bilo koji dokument. Jamčim da bi takav tim vrlo brzo pronašao bolne i sporne točke unutar svakog sustava. Nije valjda da vjerujemo kako se u hrvatskoj brodogradnji dogodila samo jedna jedina koruptivna aktivnosti, ili kako je u pošti sve super, kako hrvatske šume ili hrvatske vode posluju sjajno ili kako je moguće da je primjerice MUP rasprodao svoje polovne automobile za svega tisuću-dvije kuna svaki?

Nalazi takvog tima nisu sami po sebi inkriminirajući dokazi no ukazuju na nepravilnosti koje bi potom Vlada kroz autoritet vlasnika i nalozima nadzornim i upravnim odborima morala rješavati. Ako to znači da treba otkazati managerski ugovor nekom članu uprave ili dati otkaz nekolicini direktora ili poslovođa na nižim razinama i pritom podijeliti i koju masnu otpremninu – mislim da je i to prihvatljiv trošak kako bi se koruptivno ponašanje presjeklo i zaustavilo jer je šteta koju takvi ljudi rade daleko nadmašuje trošak legalnosti njihove smjene.

Nisu dakle pravosudni i represivni organi jedini koji mogu napraviti nešto korisno i preventivno u borbi protiv korupcije. Naši političari to mogu napraviti i sami, pitanje je samo odluke i malo hrabrosti.

p.s. ovo je moja dvadeseta kolumna iz Večernjeg lista, objavljena u Obzoru 13. studenog 2010., ovdje objavljena verzija je autorska (dakle ona koju sam poslao redakciji, bez uredničke intervencije i lekture)

Web pick tjedna:
http://www.coe.int/ Hrvatska je članica vijeća Europe i ta organizacija (koja nije nužno sastavni dio europske unije) osim suda za ljudska prava ima u svome mandatu i stvaranje različitih rezolucija koje su obvezujuće za zemlje članica. Rezolucija o borbi protiv korupcije uključuje i stvaranje klime za prevenciju.

Share the post "Hrvatski Eliot Ness"

  • Facebook
  • X
Categories
Business Ekonomija

Kriminalizirajmo poduzetnike

Svaki puta kada dođe do nekog većeg prosvjeda povezanog s neisplatom obveza poduzetnika prema svojim djelatnicima (kao što je to ovih dana slučaj s Kamenskim) pojavljuju se oštre inicijative koje žele doslovce kriminalizirati neisplatu plaća uposlenima. Ideja je ukratko ta da se neisplata plaća (i/ili doprinosa) djelatnicima tretira kao kriminalno djelo koje automatski za sobom povlači i odgovarajuću zatvorsku kaznu.

Obzirom da sam i ja osobno bio u prilici ne isplatiti plaće uposlenima, nekako si mislim da sam minorni autoritet na tu temu pa evo da ponudim nekoliko razloga (iako ih sigurno ima puno više) zbog kojih možete doći u poziciju da ne isplatite plaću i po gornjoj ideji postanete kriminalac. Nema nekog osobitog reda u popisu i pišem kako mi stvari padnu na pamet.

Politički razlozi:

  • zamislite situaciju u kojoj ste vi primjerice dobavljač ZET-a i isporučujete im proizvode ili usluge, no zbog internog političkog prepucavanja između gradonačelnika i holdinga, grad ne uplati 200mil kuna ZETu te je ZET u nemogućnosti isplatiti obveze svom dobavljaču. Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac.
  • zamislite situaciju u kojoj država usred godine promijeni način na koji se financiraju jedinice lokalne uprave i samouprave, u času kada se to dogodi vi ste već ušli u posao da jedinicom lokalne samouprave i odradili posao, no odjednom oni nemaju više priljeva koji je očekivan, a zbog zakonskih ograničenja više se ne mogu zadužiti. Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac.
  • zamislite situaciju u kojoj ste dobavljač lijekova ili raznog medicinskog materijala bolnicama koje svoje obveze isplaćuju sa 200+ dana zakašnjenja. U redosljedu plaćanja imate milijune kuna potraživanja od bolnica no one ne plaćaju na vrijeme jer je kriza malo rpeduboka i transferi iz državnog proračuna nisu više redoviti. Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac.
  • zamislite situaciju u kojoj ste oformili projektantski ured koji je uspio dobiti posao projektiranja nekog mosta/ceste/tunela/javnog objekta i političkom voljom, usred posla ili odmah nakon izbora ukida se projekt u času kada ste vi već investirali opremu, vrijeme i ljude u njega. Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac.
  • zamislite situaciju u kojoj je vaš veliki kupac (primjerice proizvođač aluminija, poput ovoga u Mađarskoj) doživio totalnu katastrofu (prirodnu havariju ili neku drugu nesreću) te kao posljedicu više nije u mogućnosti obavljati svoju djelatnost i bude prisiljen prestati poslovati te ne isplatiti vam vaše potraživanje. Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac.
  • zamislite situaciju u kojoj neki veliki nacionalni trgovački lanac ode doslovce preko noći u bankrot i njegovi vjerovnici se više ne mogu naplatiti, pa sukladno tome niti vama isplatiti vaše potraživanje. Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac. (evo real life primjer; u času bankrota TISKA krajemd evedesetih moja je tvrtka tada izgubila oko 2mil kuna zato što su propali mali izdavači koji su bazirali svoju egzistenciju na prodaji putem tiska)
  • zamislite situaciju u kojoj odlučite investirati veliki novac u neki novi moderni stroj kojeg kupite putem leasing aranžmana direktno iz inozemstva i onda otkrijete da je stroj tvornički neispravan. Leasing traži svoje, a procedura zamjene stroja traje godinu-dvije. Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac. (eto i ovo mi se desilo sa strojem vrijednim 1.4mil kuna)
  • zamislite situaciju u kojoj u susjednoj zemlji u koju izvozite veliki dio svoje proizvodnje dođe do npr. devalvacije ili nekog drugog velikog ekonomskog potresa te vam vaš kupac nije u stanju više platiti potraživanje. Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac.
  • zamislite situaciju u kojoj se bavite primjerice visoko tehnološkim poslom te neki od vaših djelatnika doslovce ukrade poslovnu tajnu, pokupi nekolicinu vaših kupaca i automatizmom umanji prihode tvrtke dok hladni pogon ostaje. osljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac.
  • zamislite situaciju u kojoj vam uleti inspektor rada/okoliša/porezni i zato što ste odbili platiti mito odrapi vam milijunsku kaznu ili zabrani obavljanje djelatnosti. Vaša žalba i sudski postupak NE ODGAĐA izvršenje kazne. Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac. (i ovo mi se desilo)
  • zamislite da ste uvoznik ili proizvođač neke vrlo vrijedne robne marke i odjednom se desi ekonomska kriza i umjesto vaše brand name zubne paste ljudi počnu koristiti neku nepoznatu i jeftinu marku iz npr. kineskog uvoza ili iz neke druge zemlje u kojoj domicilna država značajno subvencionira proizvodnju te vrste proizvoda. Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac.
  • zamislite situaciju u kojoj imate proizvod koji preko noći doslovce postane nepotreban (recimo, proizvođač ste telefonskih govornica i odjednom mobilni telefoni preuzmu tržište u roku od par godina a vi imate alate u koje ste uložili milijune. Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac.
  • zamislite da živite u državi u kojoj imate nekompetentnu vladu koja je svojom nesposobnošću otjerala kamate na kredite do praktički desetak posto i vaš business model jednostavno ne može trpiti takvu kamatnu presiju, a vi ste investirali milijune i sada ih banke traže nazad s promjenjivom kamatnom stopom. Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac.
  • zamislite da ste npr. proizvođač stakla i odjednom Ukrajina ne plati Rusima račun za plin, isporuka plina stane, vani je -20C i neki genije odluči ugasiti Vašoj tvornici plin zato što bi se inače tisuće ljudi smrzlo, kao rezultat peć se ugasi neplanski i napravi višemilijunsku štetu. Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac.
  • zamislite da ste došli spasiti neku tvrtku nakon što je prethodni direktor dao otkaz, pokušavate i trudite se no unatoč svemu niste uspjeli. Jestd a je problem kreirao netko drugi, no u mjesecu u kojem ste vi odgovorna osoba nije isplaćena plaća. Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac.
  • zamislite da vam se desila bilo koja od gornjih stvari (ili još stotine drugih), a na koje nemate niti najmanji utjecaj i recimo da i shvatite što se događa i odlučite kako bi spasili tvrtku otpustiti 90% svih zaposlenih, no niti to ne možete napraviti jer im svima po zakonu morate isplatiti odgovarajuće otpremnine koje više nemate od kuda platiti. Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac.
  • i posljednje, zamislite bilo koju od gornjih situacija i prvog sindikalca koji vam kaže da odete u banku i dignete kredit. Pokušajte to napraviti s bilo kojim od gornjih “izgovor” pa vidite što će se desiti, odjednom će vas banka stisnuti kao nikada prije, dobavljači će skužiti da ste u problemu i početi smanjivati rokove naplate i/ili uvjetovati isporuke sve kraćim rokovima plaćanja (ili se prebaciti na avansno plaćanje). Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac.

I sada zamislite da će bilo tko staviti glavu na panj zbog bilo kojeg od gornjih parametara na koji apsolutno nema nikakvog utjecaja. Kompanije koje su imalo složenije baziraju svoju egzistenciju na kontinuiranom pritoku posla i trošak hladnog pogona predstavlja većinu troška te samo jedan mjesec prekinute ili poremećene prodaje kreira probleme koji se rješavaju mjesecima ako ne i godinama (profit prosječne tvrtke je 3-4% ukupnog godišnjeg prihoda, što znači da samo stanete dva tjedna u godini dana i već ste u problemima).

Baviti se businessom je poslovni rizik i ulozi koje poduzetnici i njihovi vlasnici imaju je u biti daleko veći nego kriminalna odgovornost za neisplatu plaća. Djelatnici imaju pravo dobiti plaću za svoj rad, no jednako tako oni sami moraju reagirati u trenucima kada stvar ode k vragu. Nije valjda da nitko nije primjetio da nije dobio plaću pet mjeseci? Takve stvari se događaju kroz duži vremenski period i u biti (osim ovih gornjih primjera) ništa od toga nije iznenađenje.

Mislim da treba raditi razliku između lošeg managementa ili izvanrednih situacija koje se događaju u svakom poslu; no razlikovati jedno od drugog je praktički nemoguće.

Problem ove države nije u poduzetnicima koji ne isplaćuju plaću, nego u sustavu koji takve stvari omogućuje. U naopakoj i štetnoj politici da se svako radno mjesto mora obraniti po svaku cijenu (ili svi ili nitko), u totalno pogrešnom razumijevanju funkcije stečaja (a funkcija stečaja je brzo uklanjanje nesposobnog poslovnog subjekta s tržišta a ne naplata vjerovnika – što, ironično, u našem slučaju dovodi do još većih gubitaka), u nemogućnosti da se ljudi brzo i lagano otpuštaju i još brže i lakše zapošljavaju. Problem je u standardu kojeg svi očekuju a koji nema temelja u radnim rezultatima, u pregolemom državnom aparatu koji isisava sve više i više makar je ekonomija na koljenima, u nefleksibilnoj radnoj snazi (“tražim posao u istočnom dijelu grada jer mi je to blizu doma”) i radnoj snazi koja nije shvatila da se cijeli život mora školovati – počevši od poduzetnika i profesionalnog managementa na dalje.

Ova država je ukratko u banani i nikakav propis poput gore spomenutog neće pomoći.

p.s. btw. kako netko misli pravnu osobu staviti u zatvor?

Share the post "Kriminalizirajmo poduzetnike"

  • Facebook
  • X
Categories
Ekonomija

MMF

U posljednje vrijeme se počelo puno razgovarati o MMF-u i dok je trenutno raspoloženje (barem ono koje se javno iskazuje) protiv MMFa, nekako si razmišljam kako su to više ili manje probni baloni koji testiraju javno mijenje i pripremaju javnost za dan kada ćese pokazati kako je MMF nužan za prevladavanje situacije u kojoj se nalazimo.

Neovisno o tome što se MMF smatra neoliberalnom institucijom koja nameće nacionalnim ekonomijama tu doktrinu (što ne mora uvijek biti dobro), ja si nekako mislim da bi nam MMF dobro došao iz puno razloga, a neke od njih imam namjeru nabrojati ovdje.

  • prvenstvena uloga MMF-a i njihovih aranžmana je u biti jamstvo kako država neće otići u “default” prilikom izvršavanja svojih obveza. Podsjetio bih da je nedavno Slovenija napravilo jedno veće zaduženje u rangu veličine oko 3% godišnje kamate, dok se Hrvatska u ovome času redovito zadužuje za kamate koje variraju od 6.5% na više. Smatram da je to vrlo velika razlika u kamatama i kamata u biti odražava dva parametra, a to su cijena novca i rizik povrata. Cijena novca je zbog svjetske krize u ovome času vrlo niska i taj parametar ne igra previše (kamatne stope se skoro na povijesno niskim razinama), no ova razlika do tih 7% koliko plaćamo označava rizik države koji je očito visok. Ulaskom MMFa u Hrvatsku digli bi kredibilitet prema međunarodnim financijskim institucijama i smanjili kamatni teret na proračun.
  • kada smo već kod kamata, vrijedi spomenuti da se ove godine hrvatska država morala zadužiti za više od trideset milijardi kuna i ta razlika kamatne stope kada se pomnoži sa zaduženjem uopće nije minimalna. Svaki postotak veće kamatne stope generira kamatu od skoro milijardu kuna godišnje a milijarda kuna je novac kojeg je teško ignorirati, osobito na duži rok koliko će trajati otplata tih zajmova. Da i ne spominjem kako će u budućnosti sve manje i manje prostora u proračunu ostati za ostale aktivnosti države (što se jasno vidi na vizualizaciji državnog proračuna, sva polja obojana crvenim nijansama su otplate zajmova i te crvene površine će biti sve veće a prostor za ostalo sve manji).
  • ulaskom MMFa u Hrvatsku dobili bi infuziju stranog novca. Hrvatska država se u ovome času maksimalno zadužuje na lokalnom financijskom tržištu. Razloga za to vjerojatno ima više no nijedan nije u biti racionalan. Kreditiranjem države iz interne novčane mase imobilizira se novac koji bi inače bio upotrijebljen za investicije ili potrošnju druge vrste, no puno bitnije zajmovima na domaćem tržištu država mora plaćati premiju na trošak kapitala (jer ga dobije skuplje nego vani) ali istovremeno budući da pokupi sav ili veliku količinu gotova novca s tržišta automatski diže kamatne stope gospodarstvu i ostalim subjektima koji su zainteresirani za kreditno financiranje svojih aktivnosti. Ukratko, odlukom da se financira u Hrvatskoj, država sama diže kamatne stope svojim građanima i gospodarstvu i čini ga nekonkurentnijim. Koji je smisao da Vas banka financira sa 5% kamatom ako gladnoj državi taj isti novac plasira sa 7+%?.
  • financiranjem deficita izvana, ne samo da bi smanjili trošak kapitala nego bi slobodni novac u zemlji bio neutrošen i neplasiran što bi sasvim sigurno barem u nekoj mjeri dovelo do potrebe banka za snižavanjem kamatnih stopa prema gospodarstvu te aktivnijem traženju investicijskih prilika. Ovako, banke nemaju ama baš nikakvu potrebu da plasiraju novac privatnim osobama jer sve što trebaju učiniti je pričekati Šukera da navrati i skine gaće.
  • MMF svoje zajmove uvjetuje različitim vrstama ograničenja koja se u bit svode na ograničeni deficit države, ukidanje subvencija i smanjenje javne potrošnje u svim oblicima. Činjenica je da naša država nije u stanju sama odraditi te zadatke te da je nabujala državna uprava postala pijavica javnog novca. Mislim da treba imati na pameti da osim trideset milijardi kuna koliko nas koštaju plaće javnih djelatnika na tu brojku treba dodati i troškove hladnog pogona (dakle onih troškova koji su nužni da bi radno mjesto postojalo, a ti troškovi poput grijanja, hlađenja, tonera, računala, radnih stolova i koječega drugoga na osnovnu bruto plaću ovisno o (ne)efikasnosti sustava mogu biti 50 i više postotaka. Tako da trošak javne uprave nije samo ovih 30ak milijardi nego je on vjerojatno daleko bliže 45, ako ne i više od 50 milijardi kuna.
  • Naravno, tu se sada treba sjetiti i naših vrlih sindikalista koji uporno govore o tome kako naša javna potrošnja na javne službenike nije bitno drugačija od sličnog troška u Europi. Malo sam se pozabavio tim problemom i moram priznati kako su sindikalisti u pravu i doista naša potrošnja na državne službenike nije osobito veća od bilo koje druge zemlje s kojim bi se htjeli ili mogli usporediti. Nažalost, to je samo polovica istine jer ono što sindikalisti nisu rekli, ali što jasno slijedi iz tih istih brojeva je da je struktura naše državne uprave bitno drugačija od strukture uprava u drugim zemljama tako da ono što nas koči nije nužno sam iznos koliko je to loš balans strukture te potrošnje. Objektivno, dolaskom MMFa mnogim državnim službenicima na nepostojećim ili izmišljenim radnim mjestima trebati će se zahvaliti.

I posljednje:

  • moje je mišljenje da je temeljni razlog zašto se HDZ toliko boji MMFa u biti transparentnost javne potrošnje, te da se kroz različite transfere dramatično utječe na redistribuciju dobara unutar države i u biti to je temeljni razlog bijega od MMFa jer bi se njihovim ulaskom to ne samo razotkrilo nego vjerojatno dobrim dijelom i zaustavilo. Tako nešto u godini koja prethodi izborima jednostavno ne bi bila dobra za izborne šanse trenutno vladajućih te će se oni svom silom boriti protiv MMFa, a da bi nakon izbora MMF preostao kao jedini izbor što će pak na duži rok ograničiti razvojne šanse ove naše male zemlje.

Ako smo nesposobni sami uhvatiti se ukoštac sa problemima koje imamo MMF ili slične institucije su nam potencijalno jedini izlaz jer oni ne nude samo ekonomsku pomoć nego i politički ispušni ventil. Mislim također da je svima u biti jasno kako je postojeće stanje dugoročno neodrživo i da nam mora postati gorje da bi nam u konačnici bilo bolje, no naša vlast, mediokritetska kakva već je, nije u stanju donijeti odgovornu odluku (meni je u biti svejedno da li “bolne rezove” donosimo sami ili pod diktatom).

Nužnost onoga što dolazi je sve više i više jasna, i mislim da je kritično da svi zainteresirani i svi “decision makeri” dođu do zaključka kako će novca, kreditora i zajmova uvijek biti. No ono što ćemo teško ako uopće nadoknaditi je vrijeme koje nemilosrdno istječe.

Jednoga dana, a taj dan nije daleko, uvidjeti ćemo cijenu održavanja ovog sustava na životu i ta cijena se nikome od nas neće svidjeti.

Misao dana:
Time is more valuable than money. You can get more money, but you cannot get more time.

Share the post "MMF"

  • Facebook
  • X