Categories
Business eDržava Ekonomija Politika

Regulacijom do prosperiteta!

U najnovijem prijedlogu zakona o izmjenama zakona o porezima i doprinosima krije se jedan pravi mali biser:

https://esavjetovanja.gov.hr/Econ/MainScreen?EntityId=8309

MFIN između ostalog, a bez prethodne najave ili objašnjenja povećava minimalnu osnovicu za obračun poreza i doprinosa članova uprava ili izvršnih direktora privatnih tvrtki i to na način da će se minimalna osnovica povećati s faktora 0.65 na 1.1, što znači da će minimalna bruto plaća člana uprave/direktora biti nešto veća od 8.800kn

Regulacijom do prosperiteta!

Ako promatramo samo trgovačka društva koja zapošljavaju jednog ili nijednog zaposlenog, u HR ih je u 2017. godine bilo 68.635 i za poslovnu godinu 2017 su iskazali gubitak od 1.6mlrd kuna (kumulativno za sva društva).

A ako promatramo mikro-mikro trgovačka društva (ona s milijun kuna prihoda ili manje, ovo mikro-mikro je moja klasifikacija, mikro društva su ona do 3mil kuna prihoda) u 2017 godini ima ih ukupno 82.494, ostvaruju oko 19 milijardi kuna prihoda, zapošljavaju ukupno 87.752 osobe i za poslovnu godinu 2017 iskazale su gubitak od 2.687 milijardi kuna.

Trgovačka društva koja će najviše biti pogođena ovom mjerom su ujedno i društva koja jedva preživljavaju te će implementacija ove promjene sasvim sigurno ta društva odvesti u još veće minuse te će generirati ogromne gubitke i stvoriti nove nezaposlene i novi val ekonomske emigracije.

U ekonomski slobodnom društvu ne vidim kako je moguće regulacijom ostvariti prosperitet ili na ovakav, tipično socijalistički način regulirati minimalna primanja.

Kužim ja da jako dobro na papiru zvuči biti direktor ili član uprave dok mislite o tvrtkama sa stotinama zaposlenih, no direktor je i vlasnik društva koja krpa kanalizaciju, vaš postolar ili automehaničar. Super to zvuči iz perspektive Katančićeve ulice u Zagrebu, ali se ta plaća čini kao znanstvena fantastika u Baranji, negdje visoko u Zagori ili Lici.

Bravo genijalci.

Misao dana:
Run for your life from any man who tells you that money is evil. That sentence is the leper’s bell of an approaching looter.

Categories
Business Ekonomija

Sažetak financijskih rezultata javnih bilježnika i odvjetnika u 2017. godini

Napravio sam jednu malu selekciju dvije odabrane grupacije poduzetnika i to javno bilježničkih ureda i odvjetničkih kancelarija i izradio dva dokumenta s odabranim elementima bilance i računa dobiti i gubitka kako bi dobili sliku kako te dvije grupacije poduzetnika posluju. Osobito me zanimaju te dvije grupacije jer spadaju u grupe poduzetnika čiji je posao i cijene garantiran administrativno uređenim monopolom te oni kao takvi uopće nisu izloženi tržištu (bilježnici nikako, odvjetnici donekle), dok im pravila igre određuju njihove para-državne komore.

Sažetak podataka, grupiran po županijama možete downloadati ovdje (XLSX dokument):

Prije nego što na dnu teksta pogledate moj osvrt na sve ove podatke i što oni znače, pročitajte prvo objašnjenje što koja kolumna u tablici znači.

Excel možete otvoriti i u njemu se nalaze podaci po županijama, te ukupni zbroj za sve županije (dakle za nacionalnu razinu). Svaki redak ima više kolumni, svaka kolumna je agregirani zbroj financijskih izvještaja svih poduzetnika u županiji, a koji su obuhvaćeni ovim izvještajem. Crvenkastom bojom su označeni dijelovi financijskih izvještaja koji spadaju u bilančne pozicije, dok su plavom bojom označeni elementi računa dobiti i gubitka.

  • broj zaposlenih – ova kolumna održava ukupni broj zaposlenih u svim odabranim poduzetnicima na godišnjoj razini (prosjek broja zaposlenih kroz 12 mjeseci)
  • neto plaća – neto plaća je iznos ukupno isplaćenih neto plaća u poduzetnicima, podijeljena s brojem zaposlenih iz prethodne kolumne i podijeljena s dvanaest mjeseci. Ova brojka uključuje samo neto plaće, ne uključuje druge isplate koje se plaćaju zajedno s plaćom poput nadoknade troškova prijevoza, kao ni nagrade, pomoći ili božićnice.
  • zemljišta – ovo je ukupna bilančna vrijednost zemljišta koja su u vlasništvu poduzetnika. Po našim poreznim pravilima, vrijednost zemljišta se ne može amortizirati te je ona (bez odgovarajuće revalorizacije), nepromjenjiva.
  • objekti – ukupna knjigovodstvena vrijednost građevinskih objekata.
  • financijska imovina – ovdje je navedena dugoročna financijska imovina, a to mogu biti ulaganja u vrijednosne papire ili primjerice dani zajmovi.
  • kratkoročna potraživanja – su sva ona potraživanja koja se očekuju naplatiti u kratkom roku (a to je jedno izvještajno razdoblje, tj. godinu dana ili kraće).
  • zadržana dobit – odgovara iznosu ukupne zadržane dobiti (ili gubitaka) iz prethodnih godina.
  • dugoročne obveze – su sve one obveze koje je potrebno vratiti u roku dužem od godinu dana i ovdje se najčešće nalaze bankovni krediti i druge obveze financijskim institucijama.
  • kratkoročne obveze – sve one obveze koje je potrebno vratiti u roku kraćem od godinu dana, a najčešće su to obveze za račune dobavljača ili kratkoročni krediti.
  • aktiva/pasiva – to je knjigovodstvena vrijednost koja s jedne strane pokazuje svu imovinu društva (novac, zgrade, strojeve, potraživanja i slično), dok s druge strane pokazuje sumu kapitala poduzetnika (temeljni kapital, zadržana dobit, dobit tekućeg razdoblja) kao i obveze koje poduzetnik ima.
  • ukupni prihodi – je suma svih prihoda poduzetnika, prihodi mogu biti iz redovnog poslovanja, financijskog poslovanja (dani krediti i zajmovi, naplaćene kamate i slično) i izvanredni prihodi (primjerice jednokratna prodaja neke opreme ili objekta, a što nije uobičajeno poslovanje).
  • dobit – je ukupni iznos dobiti poduzetnika na koju je potrebno obračunati porez na dobit (dakle ovo je dobit prije oporezivanja).
  • dobit u prihodima – je parametar s kolikim udjelom dobit sudjeluje u ukupnim prihodima.
  • rezerviranja – je ukupni iznos koje su poduzetnici rezervirali i privremeno knjiže kao trošak budući da postoji nesigurnost naplate.
  • financijski prihodi – to je suma svih prihoda koji su nastali iz financijskih aktivnosti poduzetnika, primjerice to bi bila suma naplaćenih kamata na dane kredite i zajmove.
  • financijski rashodi – to je suma svih rashoda na temelju financijskih aktivnosti, to bi bila suma svih kamata za primljene kredite i zajmove, zatezne kamate i slične financijske rashode.
  • bruto investicije – to je iznos novca koje je poduzetnih investirao u svoje poslovanje tijekom prošle izvještajne godine.

Napominjem i naglašavam kako su ove obzervacije nastale na temelju agregiranih i općih podataka i one ne odražavaju nužno financijsko stanje pojedinačnih poduzetnika.

Javni bilježnici:

Analizom je obuhvaćeno 252 bilježnička ureda (u javno dostupnom registru ih ima 300, nejasno je da li je lista ažurna ili dio bilježnika izvještava kao obrt, dakle da su obveznici poreza na dohodak a ne na dobit). U javno bilježničkim uredima zaposleno je ukupno 1.282 osobe, što znači da prosječni ured zapošljava petero ljudi.
Ukupna iskazana vrijednost nekretnina (zemljišta i objekata) je oko 55 milijuna kuna, što je nešto malo više od 10% aktive. Financijska imovina je prilično malena i uglavnom je koncentrirana kod zagrebačkih bilježnika.
Kratkoročna potraživanja u bilanci su iskazana na 135 milijuna kuna, što odgovara otprilike 1/4 ukupnog godišnjeg prihoda (dakle prosječno vrijeme naplate je cca 90 dana, što je donekle čudno obzirom da sve bilježničke usluge morate platiti unaprijed), no ako pogledate rezervacije, ona gotovo i ne postoje što znači da su bilježnici prilično sigurni da će svoja potraživanja naplatiti.

Zadržana dobit bilježnika iz prethodnih godina je 177 milijuna kuna, a iskazana dobit (prije oporezivanja) je 141 milijun. Iz ovoga se može zaključiti kako će bilježnici izvući oko 30% svog ukupnog prihoda kao dobit, odnosno nešto više od 100.000kn po zaposlenom (super rezultat ako malo bolje razmislite). Koliko je ova stopa dobiti od 29,38% velika mogu samo ilustrirati informacijom da je agregirana, prosječna dobit na razini svih poduzetnika u RH na razini od 3,20% odnosno 10x više (što nije nužno najbolja mjera ali je ilustrativna).

Dugoročne obveze bilježnika su minimalne i iznose svega 31 milijun kuna (dakle mogu se pokriti s manje od 30 dana njihovog redovnog poslovanja), dok su im kratkoročne obveze oko 151 milijun kuna (kome su kratkoročno dužni? toneri, papiri i pečati ne koštaju baš puno u ukupnoj strukturi njihovog troška). A ukupna imovina im iznosi nešto više od pola milijarde kuna što je skoro 1:1 u odnosu na godišnje prihode.

Zanimljivo je vidjeti kako su financijski prihodi veći od financijskih rashoda, što znači da bilježnici više financiraju druge nego drugi njih (u općoj populaciji poduzetnika situacija je obrnuta), a bruto iznosi investicija u protekloj godini su im svega 13 milijuna kuna što je razočaravajuće malo (cca. 2.7% u odnosu na 13% opće populacije poduzetnika) iz čega slijedi da bilježnici investiraju malo ili ništa u svoje poslovanje (primjerice u digitalizaciju :).

Moj opći zaključak je kako javni bilježnici zarađuju neusporedivo više od prosjeka poduzetnika u RH, kako je iskazana stopa dobiti neuobičajeno visoka, dok se kroz rezervacije vidi da rizika poslovanja gotovo da i nema. Istovremeno, iako ostvaruju velike stope dobiti, ništa od toga se ne investira u poslovanje, pa čak se ne može reći niti da su im zaposleni osobito dobro plaćeni. Kada bi bilježnici bili izloženi tržištu, njihove cijene bi značajno pale (dakle očito postoji cca 1/3 prostora u njihovim trenutnim cijenama i naknadama), a vjerojatno bi u njihovom ekstravagantnom poslovanju našli i puno prostora za uštede.

Odvjetnički uredi:

Analizom je obuhvaćeno 600 odvjetničkih ureda (ne mogu znati koliko ih ima ukupno – prije nekog vremena sam po jednom zadatku evidentirao sve odvjetnike i bilo ih je , no pretpostavljam da je većina odvjetnika u biti obveznik poreza na dohodak, tako da je ovo vjerojatno presjek bolje stojećih odvjetničkih ureda te odvjetnici u globalu vjerojatno stoje lošije). U odvjetničkim uredima zaposleno je ukupno 2.363 osobe, što znači da prosječni ured zapošljava četvero ljudi koji su, zanimljivo, plaćeni nešto niže nego bilježnici.

Imovina odvjetnika stoji nešto bolje nego bilježnika i posjeduju 115 milijuna kuna nekretnina, financijska imovina je kao i kod bilježnika koncentrirana u Zagrebačkim uredima, dok su im kratkoročna potraživanja na razini od 359 milijuna kuna i u relativnom postotku su veća nego kod bilježnika, a rezervacije su također skoro nepostojeće, dakle rizika ima malo ili ništa. Zadržana dobit prethodnih razdoblja je 281 milijun kuna i vrlo je slična odnosima kod javnih bilježnika, dugoročne i kratkoročne obveze također. Ipak, ako gledamo ukupnu imovinu, ona je za otprilike 1/2 veća kod odvjetnika nego što je kod javnih bilježnika s time da je kapital odvjetnika značajno veći.

Dobit odvjetnika je također na 28.02% što je bitno više od nacionalnog prosjeka svih poduzetnika (s time da je normalno da različite grupacije poduzetnika imaju i različite postotke povrata te u uslužnim kategorijama “two digit” profit ne bi smio biti iznenađenje). Kao i kod bilježnika, odvjetnici puno više financiraju druge nego što se financira njih, a ukupni iznos investicija je oko 1.5x veći nego kod bilježnika što znači da je u ovom businessu ipak nešto investirano (iako i dalje manje od nacionalnog prosjeka).

Odvjetnici su nešto više izloženi tržištu, daleko ih je više i njihov broj nije ograničen, no njihove tarife su propisane i u mnogim pravnim poslovima su nužni. I ovdje postoji prostor za smanjenje cijena usluga i liberalizaciju.

Eto, to je otprilike stanje u ova dva segmenta našeg poduzetništva koji pripadaju u stupove “pravne države”, pa ako se i kada jednom potegne pitanje njihovih cijena i regulacije kojom su podvrgnuti, da znate što to točno znači.

p.s. ovo je analiza koja je nastala u jedno popodne i dio jutra, čovjek bi očekivao da i država koristi ovakve analize kada donosi odluke ali nažalost to nije slučaj

Misao dana:
“Hey you scummers, we got a cheap lawyer and we’re no’ afraid tae use him!” Rob Anybody.”

 

 

Categories
Business Ekonomija Politika Priroda i društvo

Petrokemija Kutina, PTKM-R-A

Vraćam na kratko blog iz hijatusa jer me posljednjih dana neizmjerno živcira vijest koju sam pročitao, a u kojoj se tvrdi kako će se Petrokemija Kutina dokapitalizirati između ostalog i novcem obaveznih mirovinskih fondova. Odbijam pristati na to da se novcem za mirovine kupuje socijalni mir u patološkom gubitniku novaca tj. Petrokemiji Kutina.

Nadam se da će netko spriječiti ovu pljačku i da će odgovorni (ako do transakcije dođe), prije ili kasnije završiti tamo gdje im je i mjesto.

Evo skraćene situacije:

  • pogledao sam godišnje izvješće Petrokemije Kutina na stranicama RGFI-ja (odete na ovaj link i na dnu kliknete “Pregledaj na stranicama RGFI”) te je jako jednostavno za izračunati kako je Petrokemija Kutina u posljednjih pet godina napravila gubitak od otprilike 1.159.000.000 kuna (jedna milijarda stotinu pedeset i devet milijuna kuna). U nijednoj od tih pet godina PTKM nije došla niti blizu profitabilnosti ili bilo čemu što liči profitabilnosti.
  • dapače, ako pogledate konsolidirani izvještaj i mišljenje revizora (stranice 19 i 20, možete to besplatno downloadati sa stranica RGFI-ja), sasvim je jasno kako u poslovnim knjigama nešto ne štima, rezervacije koje su trebale biti istaknute nisu cca. 155 milijuna kuna, rezervnih dijelova ima za impresivnih 93 milijuna kuna (defacto još jedna mala petrokemija stoji na skladištu), a ima i nekih 20 milijuna kuna dijelova koji su za otpad. Dakle u gornjem minusu nedostaje još nekih 260 milijuna kuna gubitaka.
  • istovremeno, troškovi radnika iznose oko 1.049 milijuna kuna u tom petogodišnjem razdoblju i trenutno iznose oko 186 milijuna kuna godišnje, iz čega slijedi da je prosječna bruto plaća u Petrokemiji oko 10.000kn mjesečno.

Vlasnička struktura Petrokemije je danas takva da imamo oko 80% dionica u vlasništvu države, dok je ostatak u vlasništvu manjih dioničara u kojima se već nalaze OMFovi, sretni dobitnici su AZ, PBZ-CO i Erste Plavi (kategorije B). Ako ste u tim fondovima (a jeste), već sudjelujete u gubicima, iskrene čestitke. Volio bih vidjeti slijed misli koja je dovela do toga da se ulaže u te impresivne blue chip dionice kao i što je s ljudima koji su takve sulude odluke donosili? Bio bi red da se netko pozabavi konkretnim imenima tih financijskih magova pa da ih upoznamo malo bolje.

Koliko je to sjajna investicija najbolje pokazuje grafikon kretanja rasta dionica (iako je to u biti povijest jednog velikog i dugačkog pada). Cijeli excel. s grafikonom i kretanjem cijena dinica možete downloadati ovdje.

 

Petrokemija ukratko ne ostvaruje nikakvu dobit (tko zna kada je posljednji puta nešto zaradila?), po podacima iz godišnjeg izvješća, na domaćem tržištu se proda samo oko 27% proizvodnje dok se ostatak izvozi. Ako smo spalili tih 1.159 milijardi kuna u proteklih pet godina (a tome treba dodati i onih sakrivenih 260, pa zaokružimo na 1.3milijarde), ispada kako na domaće tržište otpada oko 350 milijuna kuna gubitaka, dok je sav ostali gubitak defacto Hrvatska subvencija stranim kupcima naše gubitaške Petrokemije. Prevedeno; našim novcem financira se i subvencionira poljoprivredna proizvodnja trećih zemalja.

Evo, u tim okolnostima, naši mirovinski fondovi navodno razmatraju uvjete pod kojima mogu u taj oganj ubaciti naših 400 milijuna kuna (svejedno da li je riječ o novcima poreznih obveznika ili novcem obaveznih mirovinskih fondova) iako je sasvim izvjesno da je pola od tih 400 milijuna kuna već nestalo u sakrivenim gubicima, dok će ostatak biti uzalud potrošen u slijedećih nekoliko mjeseci na plaće zaposlenih.

Možda postoji shema u kojoj bi PTKM mogla biti profitabilna, ali to sasvim sigurno nije novcem poreznih obveznika ili mirovinskih fondova. Ubacivanje novca u taj bunar nije ništa manje od zločina i negdje bi morali podvući crtu, ako to već nismo napravili s Uljanikom dok je trebalo, evo šanse da se to napravi sada.

Misao dana:
Capitalism without Bankruptcy is like Catholicism without Hell.