Category: Business

Sve o businessu, poduzetništvu i poduzetnicima

something ain’t right… (3:38, David Byrne, Uh-Oh, 1992)

Post author By Marko
Post date 10 October, 2005
No Comments on something ain’t right… (3:38, David Byrne, Uh-Oh, 1992)

Gledam sada Latinicu o bankrotu a danas u newsletteru koji šalje časopis banka čitam kako je otvoren i zatvoren stečaj “željezare sisak nova” zato jer stečajna masa nije dovoljna niti za pokrivanje troškova stečaja. To ukratko znači kako od željezare koja je imala 1700 zaposlenih, ogromne nekretnine i koješta drugo nije ostalo niti toliko da se plati nekolicina službenika da tvrtku pokopaju kako bi to trebalo napraviti.

Totalno mi nije jasno kako se to može desiti, kuda su nestale te visoke peći (koje ionako ne vrijede ništa ili vrlo malo, ali su barem impozantne za vidjeti :).

Donekle slična situacija je nastala i sa onim tunelom Mala Kapela, gdje je država (ministar) obećao ljudima sve i svašta iako je originalni ugovoreni dobavljač otišao u stečaj, da bi nakon otvaranja autoceste i tunela sve skupa otišlo u zaborav, a ljudi i tvrtke ostali bez novaca, a tvrtke podizvođači otišli u stečaj.

Ili, priča o Mungosu, državnom poduzeću za razminiranje kojeg je sama država otjerala u stečaj.

Misao dana:
When I die, I’m leaving my body to science fiction.

Business Ekonomija Internet Ostalo

office cowboy… (3:41, David Byrne, Rei Momo, 1989)

Post author By Marko
Post date 6 October, 2005
No Comments on office cowboy… (3:41, David Byrne, Rei Momo, 1989)

Ovaj tjedan rješavam neke knjigovodstvene probleme i vjerujte mi da rješavanje proizvodnje kroz financije, a da sve skupa funkcionira po slovu zakona uopće nije jednostavan posao, osobito kada se u cijeli priču uključe FIFO/LIFO/AVERAGE metode izračuna troškova, pa onda morate brdo toga izažurirati. Bio sam nedavno u jednome časopisu napisao članak u kojem između ostaloga piše i da kada knjigovodstvo postane zabavno onda nešto žestoko radite krivo. Eto, meni je jako zabavno zadnjih dana.

Danas sam na slashdotu naišao na slijedeći quote;

“The Guardian is reporting that the EU, obviously unimpressed with the US’s refusal to relinguish control of the Internet, will be forming several comittees and forums with a mind to forcibly remove control of the Internet from the United States.” From the article: “Old allies in world politics, representatives from the UK and US sat just feet away from each other, but all looked straight ahead as Hendon explained the EU had decided to end the US government’s unilateral control of the internet and put in place a new body that would now run this revolutionary communications medium. The issue of who should control the net had proved an extremely divisive issue, and for 11 days the world’s governments traded blows. For the vast majority of people who use the internet, the only real concern is getting on it. But with the internet now essential to countries’ basic infrastructure – Brazil relies on it for 90% of its tax collection – the question of who has control has become critical.”

Dvije priče su u igri; prva ta da u ovome času se odigrava borba temeljem koje bi UN trebao preuzeti kontrolu nad root serverima interneta. Root serveri su oni DNS serveri koji su kraj krajeva, kada u svome browseru postavite pitanje za imenom neke domene, on prvo pita DNS server za kojeg je konfiguriran, taj DNS server ako ne zna odgovor pita prvoga slijedećega po hijerarhiji i tako sve dotle dok u jednome času ne doletite s upitom do root servera koji onda kaže koga treba pitati da bi ti dao odgovor. Kada bi root server (kojih ima puno, nije jedan jedini) svi odjednom riknuli, tada bi cijeli internet jednostavno stao jer se adrese nakon nekog vremena više ne bi mogle iz slovčanog nazivlja (npr. blog.hr) pretvarati u IP adrese http://216.32.86.242/. Kako je internet oproizašao iz američke DARPA mreže (ili tako nešto sličnoga), svi root serveri su pod američkom kontrolom što amerima u određenim situacijama daje mogućnost manipulacije ili namjernog zaustavljanja dijela ili cijelog interneta (nešto slično kao i sa GPS satelitima koji su postali standard, a sada i europljani kreću s postavljanjem alternativnog GPS sustava).

Druga priča (ova podebljana) je činjenica kako jedna zemlja poput brazila 90% poreza prikuplja putem interneta!!! To znači da svoje porezne prijave, kao i vjerojatno 90% svih izvještaja koje državi morate predati predajete putem interneta. Postotak poreza koji se u hrvatskoj prikuplja putem interneta je 0%, čime smo barem dijelom zaslužili 118. mjesto na ljestvici svjetske konkurentnosti.

Misao dana:
There’s no business like show business, but there are several businesses like accounting.

Business Hrana i piće Putovanja

manic monday… (3:06, Bangles, Greatest Hits, 1990)

Post author By Marko
Post date 3 October, 2005
No Comments on manic monday… (3:06, Bangles, Greatest Hits, 1990)

Eto, danas je još jedan dan odluke i do kraja dana možda počnu, a možda i ne pregovori oko našeg pristupanja europskoj uniji. Čitam kako je Carla razočarana suradnjom, kako će možda dati pozitivno ili ublaženo mišljenje, kako austrija inzistira na hrvatskoj ali to nije rekla na glas (samo onako usput) i kako bi se na kraju lagano moglo dogoditi da Turska bude okidač hrvatskih pregovora.

Nekako mislim da od svega neće ponovno biti ništa, a ako bude to će biti barem na lokalnom planu veliki uspjeh naše vlade koja svoje uspjehe može prebrojati na prste jedne ruke drvosječe s dvadeset godina staža.

Preko vikenda sam boravio u Rovinju u posjetu najvećoj tvornici koja se bavi xxxxxx (cenzurirano) a kod kojih radim konzultantski posao vezan za kvalitetu krajnjeg proizvoda. Ne bavim se inače konzultantskim poslom no tijekom godina sam postao nekakav općepriznati stručnjak pa su me eto vrbovali i angažirali. Osim sjajnog vikenda obogaćenog kulinarskim iskustvima (gastronomski tip: restoran Porat na rivi u Rovinju, ekipa tamo poslužuje jadranske lignje umjesto onih umjetnih kalifornijskih i to je ooooogggggrrrroooooommmmmnnnnnnaaaaa razlika), te prekomjerne količine alkohola u cijelom nizu međusobno različitih proizvoda za koje bi nam iskustvo dosada moralo govoriti da ih se ne smije miješati.

Anyway, ne bih gornje niti spominjao nego sam naletio na site koji je jako simptomatičan. Naime, prva stvar koja je jako bitna kod kontrole kvalitete i općenito povećanju kvalitete u praktički bil kojem proizvodnom postupku je procesna kontrola. Procesna kontrola je postupak u kojem se na određenim mjestima u radnom procesu (a taj proces može biti bilo što, od proizvodnje pive, otirača za noge pa sve do tipično administrativnih procesa) mora raditi neko mjerenje. Ljudi, ponekad zbog neznanja i ignorancije, a vrlo često zbog lijenosti ili “što će to meni, ja već dvadeset godina…” (vidi gornji primjer drvosječe) politike mjerenja ignoriraju ili koriste vrlo odokativne metode. Ukratko, kada ja krenem ljude nagovarati na procesnu kontrolu što je preduvjet za poboljšanje kvalitete onda ih najčešće prvo izvrgenm cijelom nizu malih polumađioničarskih iluzija čiji je cilj da ih natjeram da više ni sami ne znaju što su vidjeli a što nisu.

Jedan od dobrih web siteova (a vjerojatno i najbolji koji sam vidio do sada) se nalazi ovdje. Na ovome sjajnom siteu možete naći više od pedesetak optičkih iluzija koje će vas natjerati na razmišljanje.

Misao dana:
We are tragedians, you see? We follow directions. There is no choice involved. The bad end unhappily, the good, unluckily. That is what tragedy means.