Category: Business

Sve o businessu, poduzetništvu i poduzetnicima

everybody hurts… (5:20, R.E.M., Automatic for the People, 1992)

Post author By Marko
Post date 13 October, 2005
1 Comment on everybody hurts… (5:20, R.E.M., Automatic for the People, 1992)

Da li je itko gledao spot REMa na gornju pjesmu? To je spot u kojem se vidi jedna ogromna kolona automobila koja stoji i brdo ljudi koji do kraja spota izlaze iz automobila i odlaze.

Tako danas otprilike izgleda grad. Od Prečkoga do kuće (koji je u centru centra grada) putovao sam automobilom nešto više od sat vremena. Put me na neku čudnu foru vodio preko Horvaćanske, da bi na križanju sa selskom prešao na Knežiju, probijao se Slavonskom do Držićeve i potom kod ministarstva obrane skrenuo prema Bauerovoj. Od križanja sa Selskom do Bauerove vozio sam se u koloni toliko sporo da sam bio u iskušenju izvući notebook i nastaviti čitati jedan iznenađujući esej o putu u Vladivostok kojeg je napisao jedan moj davni prijatelj s kojim sam se imao priliku družiti tijekom mog nedavnog puta u ameriku, a nakon petnaestogodišnjeg razmaka. Kako nas je business spojio, a i prilično smo se dobro proveli u americi, ostali smo u kontaktu i nadam se da će tako i ostati.

Najbolje mi je bilo na slavonskoj aveniji negdje ispod podvožnjaka kod sveučilišne avenije (ili kako se već zove ona cesta koja srednji most povezuje s lisinskim) ekipa na traci u smjeru zapada se jednostavno zaustavila bez očiglednog razloga. Nisam vidio sudar, samo brdo ljudi koji mirno stoje sa strane i očigledno nešto čekaju. Cesta blokirana u obje trake i nitko ne mrda nikuda.

Da smo mi imalo normalna država sutra bi padale glave u policiji, gdje su svi ti silni policajci i zašto ne reguliraju promet? Čujem sada na televiziji da će ovi biseri sutra popodne zatvoriti cijelu autocestu od Zagreba pa sve do Trakošćana gdje ovi uzvanici iz WestIna idu na ručak!!!

Da smo mi imalo normalna država sutra bi ministra policije u katran i perje (a to nismo već dugo radili), a kada bi se strasti slegle onda bi u ponedjeljak pala cijela vlada.

Danas sam dio dana proveo u Sheratonu na prezentaciji nove verzije Microsoftovog Navisiona 4.0. Jedno kraće izlaganje je napravio Nino Červar (to je onaj lik koji se bavi rukometom) koji je očajan predavač, doista očajan. Do kraja izlaganja se malo otkočio i čak je i rekao nekoliko konkretnih rečenica, no kao zaključak njegovog predavanja mogu samo zaključiti da taj lik ima brdo svojih frustracija i da mu je vjerojatno potrebna neka vrst profesionalne pomoći. Drugi predavač je bio Davor Štern koji je pak govorio o svojoj ignoranciji prema ITu, odnosno koliko mu je IT tijekom godina pomagao u donošenju poslovnih odluka. Lik je razgovorljiv, trenirani govornik iako je predavanje bilo pomalo promašeno u odnosu na temu samog skupa (iako i dalje daleko više on_target u odnosu na prvog predavača).

Navision se teško probija u Hrvatskoj jer iako postoji jasno tržište koje bi ga moglo koristiti, malo je tvrtki koje su prepoznale važnost ERP sustava u svojem poslovanju, a kada se i krene u investiciju teško je vlasniku/direktoru objasniti razliku između knjigovodstvenog softvera pisanog u clipperu ili čemu sličnome a koji se može kupiti za 10.000kn u odnosu na Navision koji košta u skromnoj izvedbi nekoliko desetaka tisuća eura.

Misao dana:
Businesswise everybody died a long time ago.

Tags erp, navision

Business Ekonomija Ostalo

something ain’t right… (3:38, David Byrne, Uh-Oh, 1992)

Post author By Marko
Post date 10 October, 2005
No Comments on something ain’t right… (3:38, David Byrne, Uh-Oh, 1992)

Gledam sada Latinicu o bankrotu a danas u newsletteru koji šalje časopis banka čitam kako je otvoren i zatvoren stečaj “željezare sisak nova” zato jer stečajna masa nije dovoljna niti za pokrivanje troškova stečaja. To ukratko znači kako od željezare koja je imala 1700 zaposlenih, ogromne nekretnine i koješta drugo nije ostalo niti toliko da se plati nekolicina službenika da tvrtku pokopaju kako bi to trebalo napraviti.

Totalno mi nije jasno kako se to može desiti, kuda su nestale te visoke peći (koje ionako ne vrijede ništa ili vrlo malo, ali su barem impozantne za vidjeti :).

Donekle slična situacija je nastala i sa onim tunelom Mala Kapela, gdje je država (ministar) obećao ljudima sve i svašta iako je originalni ugovoreni dobavljač otišao u stečaj, da bi nakon otvaranja autoceste i tunela sve skupa otišlo u zaborav, a ljudi i tvrtke ostali bez novaca, a tvrtke podizvođači otišli u stečaj.

Ili, priča o Mungosu, državnom poduzeću za razminiranje kojeg je sama država otjerala u stečaj.

Misao dana:
When I die, I’m leaving my body to science fiction.

Business Ekonomija Internet Ostalo

office cowboy… (3:41, David Byrne, Rei Momo, 1989)

Post author By Marko
Post date 6 October, 2005
No Comments on office cowboy… (3:41, David Byrne, Rei Momo, 1989)

Ovaj tjedan rješavam neke knjigovodstvene probleme i vjerujte mi da rješavanje proizvodnje kroz financije, a da sve skupa funkcionira po slovu zakona uopće nije jednostavan posao, osobito kada se u cijeli priču uključe FIFO/LIFO/AVERAGE metode izračuna troškova, pa onda morate brdo toga izažurirati. Bio sam nedavno u jednome časopisu napisao članak u kojem između ostaloga piše i da kada knjigovodstvo postane zabavno onda nešto žestoko radite krivo. Eto, meni je jako zabavno zadnjih dana.

Danas sam na slashdotu naišao na slijedeći quote;

“The Guardian is reporting that the EU, obviously unimpressed with the US’s refusal to relinguish control of the Internet, will be forming several comittees and forums with a mind to forcibly remove control of the Internet from the United States.” From the article: “Old allies in world politics, representatives from the UK and US sat just feet away from each other, but all looked straight ahead as Hendon explained the EU had decided to end the US government’s unilateral control of the internet and put in place a new body that would now run this revolutionary communications medium. The issue of who should control the net had proved an extremely divisive issue, and for 11 days the world’s governments traded blows. For the vast majority of people who use the internet, the only real concern is getting on it. But with the internet now essential to countries’ basic infrastructure – Brazil relies on it for 90% of its tax collection – the question of who has control has become critical.”

Dvije priče su u igri; prva ta da u ovome času se odigrava borba temeljem koje bi UN trebao preuzeti kontrolu nad root serverima interneta. Root serveri su oni DNS serveri koji su kraj krajeva, kada u svome browseru postavite pitanje za imenom neke domene, on prvo pita DNS server za kojeg je konfiguriran, taj DNS server ako ne zna odgovor pita prvoga slijedećega po hijerarhiji i tako sve dotle dok u jednome času ne doletite s upitom do root servera koji onda kaže koga treba pitati da bi ti dao odgovor. Kada bi root server (kojih ima puno, nije jedan jedini) svi odjednom riknuli, tada bi cijeli internet jednostavno stao jer se adrese nakon nekog vremena više ne bi mogle iz slovčanog nazivlja (npr. blog.hr) pretvarati u IP adrese http://216.32.86.242/. Kako je internet oproizašao iz američke DARPA mreže (ili tako nešto sličnoga), svi root serveri su pod američkom kontrolom što amerima u određenim situacijama daje mogućnost manipulacije ili namjernog zaustavljanja dijela ili cijelog interneta (nešto slično kao i sa GPS satelitima koji su postali standard, a sada i europljani kreću s postavljanjem alternativnog GPS sustava).

Druga priča (ova podebljana) je činjenica kako jedna zemlja poput brazila 90% poreza prikuplja putem interneta!!! To znači da svoje porezne prijave, kao i vjerojatno 90% svih izvještaja koje državi morate predati predajete putem interneta. Postotak poreza koji se u hrvatskoj prikuplja putem interneta je 0%, čime smo barem dijelom zaslužili 118. mjesto na ljestvici svjetske konkurentnosti.

Misao dana:
There’s no business like show business, but there are several businesses like accounting.