Iako očekujem PDF dokumente prezentacije, mogu navesti nekolicinu Venture kapital tvrtki i fondova koje sam uspio zapamtiti. Prvi od njih je SAEF (koji je čini mi se bio uključen i u Iskon internet), Copernicus capital (koji ispada da posluje uglavom u poljskoj ali i u hrvatskoj i rumunjskoj), i jedini u cijelosti hrvatski fond Quaestus (poznatiji po tome što ga vodi Škegro). Postoji i pilot projekt HBORa odnosno BICROa, a navedeno je i još nekoliko tvrtki koje nisam zapamtio.
Venture kapital je jedan od uobičajenih metoda kroz koje osiguravajuća društva i banke plasiraju svoj kapital, no zakonskog okvira do sada nije bilo pa se tek očekuje razvoj VC tržišta, koje je također jako ograničeno tendencijom vlasnika da vlasništvo nad tvrtkom ljubomorno čuva ili se opire partnerskim odnosima.
Berislav je spomenuo i Business angels, što bi trebali biti pojedinci koji investiraju u pojedini projekt i za razliku od VC fonda direktno sudjeluju u formiranju tvrtke. Zamislite to kao situaciju u kojoj imate koncept i ideju, no nedostaje vam kapital kojeg će pružiti business angel no nedostaje vam i neophodno znanje koje je nužno da bi tvrtka profunkcionirala. Business angeli su obično bogati pojedinci koji se posvete nekolicini projekata kroz ovakav sustav financiranja.
Pitanje cijene venture kapitala je zanimljivo. Naime, ciljan rast vrijednosti tvrtke je nekih 30% godišnje, što je ujedno i jedan od važnih kriterija za ulazak u kapital tvrtke. Ako posjedujete tvrtku ili proizvod kroz kojeg možete ostvariti taj rast od 30% godišnje imate prvi preduvjet za ulazak VC fonda u svoju vlasničku strukturu. Drugi kriterij bi bio management, dakle management koji može osigurati takav rast (s time da VC fondovi ne sudjeluju u dnevnom funkcioniranju tvrtke nego u strateškim odlukama) i vjerojatno najvažniji kriterij je exit strategija, dakle kada VC fond odradi svoj dio posla u razdoblju od 3-7 godina tada želi izići iz vlasničke strukture. Ako imate tvrtku koju nitko osim eventualno vlasnika ne želi kupiti tada ste automatski neatraktivni jer će VC fond biti u najnepovoljnijem položaju.
Iako je venture kapital po definiciji rizični kapital, nije baš totalno točno kako se ulaže bez ikakve garancije. Naime prilikom odluke o ulasku (baš kao i u svakoj slijedećoj godini poslovanja) kreira se poslovni plan kojeg uprava društva mora poštivati (i po mogućnosti prebaciti), unaprijed odrediti rast od 30% nije jednostavno i tu treba biti vrlo oprezan. Nadalje, u slučaju neispunjavanja plana, ulagač ima pravo nekih odluka koje im možda suvlasnički odnos ne bi dozvolio (primjerice promjena direktora), a u slučaju da stvar ode van kontrole imaju opciju konvertiranja ulaganja u potraživanje (čime u nekom stečajnom postupku imaju više šanse za naplatu nego kao čisti ulagaču).
Misao dana:
Everyone’s a pacifist between wars. It’s like being a vegetarian between meals.
Za one koji ne znaju, private equity ili venture capital su pojedinci, tvrtke ili fondovi koji ulažu u pojedina poduzeća kako bi im pomogli u razvoju. Prvo što trebate znati je razlikovati ulogu poduzetnika od uloge managera ili direktora. Naime poduzetnik je osoba koja ima poslovnu ideju (dakle ima proizvod ili uslugu koju je osmislio i koju ima namjeru ponuditi tržištu), te ima organizacijske sposobnosti koje će mu omogućiti da iz stadija ideje oformi tim ljudi, pronađe, sagradi i savlada tehnologiju kojom će početi nuditi svoj proizvod ili uslugu, te pregovaračke sposobnosti temeljem kojih će pokrenuti prodaju te svoje ideje. Direktor/manager je s druge strane osoba koja upravlja nekom tvrtkom koja je u pravilu već uhodana. Poduzetnici su vrlo rijetko dobri manageri jer ih unutarnji nagoni tjeraju na novosti i rizike, dok manageri loše implementiraju novosti jer im je posao voditi stabilan business i donositi prihod svome vlasniku.
Prvi i vrlo česti tip hrvatskog poduzetnika je obrtnik. Obrtnike pak dijelim na one koji koriste obrt kao pravni oblik odnosno obrtnike kao karakternu osobinu. Svojstvo obrtnika kao pravnog oblika je u tome da imaju puno liberalnije knjigovodstvo i neke stvari u obrtu mogu na skoro pa legalni način nestati ili se izgubiti, no isto tako ima nekih drugih mana pa ako vam prihodi prođu granicu od nekih 2 milijuna kuna bolje vam je pretvoriti se u tvrtku (po meni, uvijek je bolje imati tvrtku, no neki to očigledno ne razumiju). Posebni problem obrta kao pravnog ustroja je taj što obrtnik odgovara cjelokupnom svojom imovinom (dakle privatnom imovinom), pa ako napravite neki nesmotreni potez ili se na vas okomi neka od državnih institucija onda ste naribali i izvan radnog vremena (if you know what I mean). Postoji i puno ozbiljniji oblik obrtništva a to je obrtnik kao mentalni sklop, dakle to je negativna karakterizacija koja opisuje ljude kojima je bitno da u svakome času u džepu imaju xx tisuća EURa, i kojima mala veselja kada ukradu od države ili kupca daju neizmjerno veselje. Cijene svojih usluga određuju po iznimno složenim parametrima poput vremenske prognoze, dospijeća njihovih vlastitih obveza, vašeg fizočkog izgleda ili jednostavno ovisno o tome na koju su nogu to jutro ustali. Obrtništvo ima nezgodnu naviku da se zadržava u obitelji poput nasljedne bolesti, i njemačke statistike kažu kako je obrtništvo u trećoj generaciji fatalno u 80% slučajeva. To je ukratko priča u kojoj je djed imao ideju, otac je razradio, a sin se skupim BMWom, nadrogiran i u alkoholiziranom stanju zabio u stu
p.