Categories
Business Ekonomija Politika

Pliva, In memoriam

Na jučerašnjoj telefonskoj sjednici hrvatske vlade odlučeno jePliva kako se paket dionica Plive a koji se nalazi u vlasništvu države prenese na mirovinski fond koji ih potom može prodati najpovoljnijem ponuđaču.

Obzirom da je u ovome času jedina otvorena ponuda ona od Barr-a, po automatizmu te dionice idu upravu njemu.

Obzirom da je zakon o preuzimanju, odnosno procedura relativno zanimljiva, te da se cjelokupni proces mora dovršiti do 11. listopada, danas je zadnji dan u kojem Actavis može istrčati i ponuditi makar jednu kunu više od Barrovih 820kn.

No, pitanje je da li će vrlo kompleksni manevar koji uključuje toliko novaca da se svima zavrti u glavi doista gotov? Računajući na činjenicu da je Actavis očigledno pripremao cijelu akciju dugo vremena te da je u procesu stekao kontrolu nad najmanje 20+ posto dionica, postavlja se pitanje da li je Actavis doista odustao od utrke ili ima još kojeg asa u rukavu.

No ja bih se vratio na domaće konotacije cijele priče o Plivi, naime Actavis se svojevremeno pojavio kao potencijalni preuzimatelj Plive, a taj pokušaj je uprava označila kao neprijateljski (gdje bi neprijateljski pokušaj bio svaki onaj s kojim se ne slaže uprava društva i/ili nadzorni odbor). U prekonoćnoj akciji, pronađen je novi strateški partner Barr te se krenulo u nesmiljeno i dosada nezapamćeno lobiranje kako bi dionice doista završile u Barrovim rukama/trezorima.

Nakon otkrića opernih sklonosti našeg nam premijera i cijele priče koja je ispala iz tog nesretno planiranog posjeta povijesnoj jezgri Verone došlo je do malenog rasula sustava čije krajnje konsekvence (kako neki kažu, ili damage control kako kažu neki drugi) možemo upravo čitati na šesterostranom intervjuu kojeg je skakač iz paštete Miomir Žužul dao jednom od naših istaknutih magazina.

Zanimljivim obratom priče, vladajuća struktura je cijelu aferu (koju je dočekala očigledno nespremno) zavrtila u stranu umirovljenika. Misleći valjda kako to možda i je afera, ali tko će se usuditi napadati rješenje za dug umirovljenicima? Vrijedi spomenuti kako se u času odluke o povratu duga umirovljenicima nije niti razmišljalo o Plivi kao spasonosnom rješenju niti je cijena Plive u tom času bila takva da bi se to moglo naslutiti, tako da je Pliva u stvari došla kao nenajavljeni izvor 2.5 milijarde teškog povrata.

No uzmimo u obzir slijedeći scenario; što će se desiti ako Barr tijekom svoje javne ponude ne uspije prikupiti 50% svih dionica? Naime, javna ponuda je opcionalna i funkcionira samo u slučaju da Barr prikupi traženi postotak dionica, ako taj postotak nije deponiran ponuda je nevažeća i Barr izlazi iz igre. Actavis je napravio časni uzmak (da li je to bio uzmak?) i može samo za tjedan dana objaviti kako je stekao xx postotaka Plive. Za pretpostaviti je kako bi ispadanjem Barr-a iz igre, samo Actavis ostao kao ozbiljni ponuđač i to bi sasvim sigurno srušilo cijenu Plivinih dionica – no ono što je zanimljivije u kontekstu cijelog spin-a s umirovljenicima je pitanje da li je moguće taj posao zgotoviti do kraja godine? Hm…..

Može biti da je priča s Plivom baš kao i opera. Ona naime počinje puno prije nego što se zastor digne i završava bitno nakon što zastor padne. Počinje u mašti, postaje sastavni dio naših života i ostaje u nama dugo nakon što je završila.

Misao dana:
Jake: You were outside, I was inside. You were supposed to keep in touch with the band. I kept asking you if we were gonna play again.
Elwood: What was I gonna do? Take away your only hope? Take away the very thing that kept you going in there? I took the liberty of bullshitting you.
Jake: You lied to me.
Elwood: Wasn’t lies, it was just… bullshit.

Categories
Business Politika

Brodosplit reloaded

Dakle od mog posljednjeg teksta o Brodosplitu se desilo svašta zanimljivog, a dao sam si malo truda povezati sve te činjenice i imam osjećaj da mudra pitanja još nitko nije stigao postaviti.

Kao što je svima poznato, na sjednici nadzornog odbora Brodosplita koja je održana u srpnju 2005 godine govorilo se (između ostalog) o ugovorima koji su kasnije postali predmet cijelog spora, te su pojedini članovi NO jasno ukazali na neobičnosti u ugovorima. Ne ulazeći u cijelu problematiku, jasno je kako se ta tzv. pobočna pisma uobičajeno ne potpisuju nego se njihov sadržaj uključuje u osnovni ugovor, kako jedno od tih pobočnih pisama u cijenu broda uključuje trošak isporuke broda što nije uobičajena praksa, trošak konzultanta je uključen u cijenu ugovra ali nije sastavni dio kalkulacije (čitaj; brodosplit radi na svoju štetu), a trošak brokera se djelomično smatra nepotrebnim odnosno previsokim (nisam u problematici, no čini mi se kako su u kontekstu ugovora broker i konzultant jedno te isto). I kao šlag na tortu, u cijeloj kalkulaciji troška izrade broda govori se između ostalog i o tome kako je iskazana cijena motora broda ispod njegove realne nabavne cijene.

Ukratko; iz gornjega se vidi kako po pitanju ovih ugovora postoji barem nekoliko stavaka koje su u najmanju ruku upitne, sumnjive ili pogrešne (trošak isporuke broda koji je pao na račun Brodosplita, provizija koja je nepotrebna i/ili prevelika, cijena motora u kalkulaciji koja je manja od nabavne). Unatoč tome, ugovor je prihvaćen od strane NO i potpisan. To je dakle kontekst priče.

U ožujku ove godine stiže upit iz austrije kojom se traži provjera Drage Mačeka, naime on je jedini opunomoćenik tvrtke koja je zaprimila inkriminirani novac. No ono što je meni zanimljivo u cijeloj priči je da se u zahtjevu austrijske policije navodi datum putovnice g. Mačeka koja je u času potvrde ugovora NO Brodosplita bila stara svega nekoliko dana. Zanimljivo je dakle to što austrijska policija raspolaže tim podatkom iz čega zaključujem da je to bio dokument kojim je otvoren račun na koji je zaprimljena provizija, a iz čega se može zaključiti kako je navedeni bankovni račun otvoren samo za potrebe ili neposredno prije ove transakcije (može biti a i ne mora).

No krucijalno pitanje koje mene u stvari zanima je slijedeće; ako je novac iz Graza prebačen u hrvatsku na račun g. Mačeka, kako je taj novac prebačen odnosno koja je bila osnova transakcije iz jednostavnog razloga što bi u svim meni poznatim okolnostima na cijeli iznos trebao biti plaćen nekakav porez.

Update: ovo me strašno zabavlja pa eto donosim link na stranice Večernjeg lista gdje ministar Vukelić objašnjava kako je sve cool i kako su ugovori došli s pozitivnom preporukom uprave (usput rečeno, naravno da su došli s pozitivnom preporukom uprave, koja bi poanta bila da su došli s negativnom preporukom, nije mi jasno koji dio naziva nadzornog odbora nije jasan ministru, da li je to riječ nadzorni ili odbor? ima li on možda dvojbi oko toga što nadzorni odbor treba raditi, nadzirati – hint, hint). Druga vijest na stranicama Jutarnjeg je pak ona koju plasira direktor Brodosplita koji pak objašnjava što se s spornih šest milijuna dolara dogodilo. Osim što je neobično zanimljivo kako jedna ekipa daje izjave putem jutarnjeg a druga putem večernjeg (što donekle može objasniti prošlotjedni napad večernjeg na SDP oko navodne Actavisove provizije za izbore, kao da je SDP u poziciji pregovarati, lobirati ili utjecati na finalnu odluku), činjenica je da nitko ne osporava te silne milijune iako postoje razmimoilaženja koja je namjena tog novca u stvari bila. Jedni (nadzorni odbor) kaže kako ih u osnovi nije briga, dok uprava tvrdi kako je riječ o kombinaciji novca predviđenog za školovanje odnosno provizija posredniku (iako, ako je to tako, apsolutno nije jasno kako se svih šest milijuna našlo na računu posrednika). Čini se kako je u slučaju Brodosplita, brod počeo tonuti, a ZNA SE tko prvi napušta brod.

Misao dana:
Al Capone: They can’t collect legal taxes from illegal money.

Categories
Business Politika

Mit o uspješnoj Plivi

Danas sam na stranicama SDPa pronašao ekonomsku analizu Plive koju je napisao Ljubo Jurčić. Vrlo hladnokrvno sicirana je pozicija Plive na tržištu, status ponude Barra i Actavisa te pozicija hrvatske države u cijeloj priči. Svakako pročitati.